REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Pn-23/2020-103

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, protiv tuženoga EUROHERC OSIGUARNJA d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 13. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pored ranije isplaćenog iznosa od 530,89 eur isplati daljnji iznos od 2.269,11 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatnom koja na taj iznos teče od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati pored ranije isplaćenog iznosa od 70,11 eur na ime troškova liječenja iznos od 12,63 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 9,31 eur od 26. listopada 2016.

- 3,32 eur od 31. svibnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 31. srpnja 2018. naveo kako je 23. kolovoza 2015. doživio prometnu nezgodu na raskrižju ulice Sisplac, Veruda i Galiotske ulice u kojoj je pretrpio znatnu materijalnu i nematerijalnu štetu. On je kao vozač u vozilu marke:

Škoda, tip i model: Octavia 1,4, reg. oznaka [registarska oznaka], vozio ulicom Veruda koja ima pravo prvenstva te se u njegov automobil zabila ČB koja je upravljala osobnim automobilom Renault Scenic RX4 2.0. Od siline udarca njegov je automobil otklizao u Galiotsku ulicu i sudario se s vozilom marke Ford focus 1.4 Zetec kojim je upravljao KB. Iz zapisnika prometne policije od 30. rujna 2015. proizlazi da je ČB uručen obvezni prekršajni nalog radi počinjenja prekršaja iz čl. 57. st. 4. uz primjenu čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Automobil RB u vrijeme štetnog događaja bio je osiguran kod tuženika, a njegov automobil bio je u cijelosti uništen. Najprije se obratio zahtjevom osiguravajućoj kući, ovdje tuženiku, te su prvotno ocijenili njegov zahtjev neosnovanim, da bi potom isti djelomično priznali budući da su ocijenili da je on djelomično odgovoran za nastalu štetu i to u omjeru 20% jer da je vozio brzinom većom od propisane. Tuženik mu je 27.10.2015. priznao visinu cjelokupne štete. Od strane procjenitelja tuženika utvrđena je totalna šteta u iznosu od 4.420,13 EUR (33.303,50 kn). Nakon što je umanjen taj iznos za 20% navodnog tužiteljevog doprinosa, tužitelju su isplatiti vansudski iznos od 3.536,11 eur (26.642,80 kn), od čega 3.484,35 eur (26.252,80 kn) za štetu na vozilu, a 51,76 eur (390,00 kn) troškove prijevoza vozila. Nakon što je zaprimio ponudu nije pristao na potpisivanje nagodbe te je putem punomoćnice napisao prigovor u kojem je osim neosnovanog doprinosa tužitelja prigovorio ponudi jer ista nije sadržavala naknadu neimovinske štete i naknadu na ime troškova liječenja. Dana 27.9.2017. zaprimio je novu ponudu kojom mu je priznat iznos od 530,89 eur (4.000,00 kuna) na ime neimovisnke štete, 70,11 eur (528,25 kn) na ime troškova liječenja i 165,90 eur (1.250,00 kn) na ime troškova zastupanja po punomoćnici, koji iznosi su umanjeni za 20% na ime tužiteljevog doprinosa. Tužbu je podnio jer smatra da je neosnovano iznos naknade umanjen za 20% jer on nije prekoračio brzinu, a da je on odgovoran za prometnu nesreću onda bi svakako i protiv njega bio pokrenut kakav postupak. Stoga tužitelj potražuje razliku na ime štete na vozilu od one stvarno utvrđene i isplaćene mu štete po tom osnovu. Materijalna šteta iznosi ukupno 4.355,43 eur (32.816,00 kn), šteta HAK odvoza vozila je 64,70 eur (487,50 kn), a što ukupno iznosi 4.420,13 eur (33.303,50 kn). Kako je po tom osnovu tužitelju isplaćen iznos od 3.536,11 eur (26.642,80 kn) on ovom tužbom potražuje ostatak u iznosu od 884,03 eur (6.660,70 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27.8.2015. pa do isplate.

1.1. Nadalje, po nesreći je završio na Hitnoj medicinskoj pomoći. Od siline udarca osjetio je jaku bol u ramenu i vratu te jaku glavobolju. Morao je nositi Shantzov ovratnik. Neurolog ga je po pregledu uputio na fizijatrijski pregled, preporučio mirovanje. Zatražio je 10.9.2015. pomoć i u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, fizikalnu terapiju, ortopediju i neurologiju Peharec. U početku nije mogao spavati, slike sudara su se stalno pojavljivale i imao je noćne more koje su s vremenom popustile, međutim nesanica i strah su ostali usađeni u njemu. Boji se svake vožnje automobilom te ga na svaku dužu relaciju i dan danas uvijek mora voziti otac. Nakon osam mjeseci od nesreće ponovo su mu se počele javljati more, a smetnje sa snom su i dalje prisutne. Glavobolje i dalje ima povremeno. Vansudskim putem tužitelju je od tuženika na ime naknade neimovinske štete utvrđen iznos od 663,61 eur (5.000,00 kn), ali umanjen za 20% tako da mu je isplaćen iznos od 530,89 eur (4.000,00 kn). Ovim putem tužitelj potražuje iznos od 796,34 eur (6.000,00 kn) na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva 21.8.2017. do isplate budući da tužitelj smatra da je iznos od 663,61 eu (5.000,00 kn) prenisko određen obzirom na tegobe koje mu je uzrokovala prometna nezgoda, a sve u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Ujedno je tužitelj imao i određene materijalne troškove zbog liječenja te u postupku mirnog rješenja je pokušao naknaditi iste, međutim priznat mu je iznos od 70,11 eur (528,25 kn) dok je on potraživao iznos od 247,97 eur (1.868,32 kn) tako da u ovom postupku tužitelj potražuje ostatak iznosa s kamatama od dana nastanka istih. Tuženik se nije očitovao koje od računa priznaje već je samo naveo iznos radi čega je tužitelj primoran sam odrediti iznos i specificirati kamate po očitovanju tuženika. Tužitelj je tako određene manje račune izostavio i umanjio iznos prvog računa za iznos koji je preostao, a da bi se dobio iznos od 70,11 eur (528,25 kn). Tužitelj stoga potražuje na ime razlike naknade materijalne štete iznos od 884,03 eur, na ime razlike naknade neimovinske štete 796,34 eur te na ime razlike troškova liječenja iznos od 159,07 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.2. Na ročištu održanom dana 16. ožujka 2021. tužitelj je s obzirom na nove kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačio tužbu na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 1.194,50 eur (9.000,00 kn). Naknadno je nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. HB preinačio tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 4.589,97 eur. Tuženik se preinaci protivio, a sud je iste dopustio obzirom je navedeno svrsishodno radi razjašnjenja odnosa između stranaka, sve sukladno čl. 190. ZPP-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava činjenični navod iz tužbe da bi se dana 23.08.2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač motornog vozila. Tuženik ne osporava činjenični navod iz tužbe da bi u predmetnoj prometnoj nezgodi između ostalog sudjelovalo vozilo reg. oznake i broj:

[registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen - temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) - ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik osporava činjenični navod da bi za nastanak štetnog događaja, prometne nezgode bio isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Naime u predmetnom štetnom događaju sudjelovala su tri vozila, vozilo osiguranika tuženika, vozilo tužitelja, te vozilo kojim je upravljao KB. Tuženik smatra da bi tužitelj obzirom predmetne zgode nije prilagodio brzinu kretanja konkretnim uvjetima na kolniku i činjenici da se približava raskrižju u naseljenom mjestu bio suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20%. Naime, nije sporno da bi osiguranik tuženika vršio uključivanje na prometnicu kojom se kreće tužitelj, međutim činjenica da je na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta te da je isto nakon ostvarenog kontakta vozilo tužitelja odbijeno u zaustavljeno vozilo NB kojega je nakon toga odbilo u ogradni zid uz kolnik govori u prilog činjenici da tužitelj predmetne zgode nije prilagodio brzinu kretanja vožnji u naselju. Nije sporno da bi na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta u iznosu od 4.355,43 eur (32.816,00 kn), te da je tuženik tužitelju isplatio naknadu štete na vozilu u iznosu od 3.484,35 eur (26.252,80 kn). Nije sporno da bi vozilo tužitelja bilo uklonjeno po šlep službi te da trošak prijevoza vozila iznosi 64,70 eur (487,50 kn) te da je tuženik tužitelju isplatio na ime troškova prijevoza vozila naknadu u iznosu od 51,76 eur (390,00 kn). Nadalje, ne osporava činjenični navod iz tužbe da bi tužitelj u ovoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. Tuženik je tužitelju, a vodeći računa o težini povrede i okolnosti slučaja, te vodeći računa o krivnji svojega osiguranika za nastanak štetnog događaja isplatio na ime naknade neimovinske štete iznos od 530,89 eur (4.000,00 kn), a na ime troškova liječenja iznos od 70,11 eur (528,25 kn), tuženik stoga osporava zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom naknade štete kako po osnovu tako i po visini. Tuženik ukazuje kako nisu sporni troškovi liječenja, a koji se odnose na plaćene participacije prilikom pruženih usluga temeljem i u okviru ustanova HZZO-a, a čiji je tužitelj osiguranik. Osporavaju se troškovi liječenja kod privatnih liječnika obzirom nije riječ o ozljedama koje zahtijevaju hitnu intervenciju radi ugroze života pa da bi stoga takvi troškovi liječenja bili nužni (dr.S, dr.SBB).

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u spis ovoga suda posl.br. Pn-328/17, zdravstveni karton tužitelja, medicinsku dokumentaciju, račune, uplatnice, ostalu dokumentaciju u spisu, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Husinecu, medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. HB i dr. Željku Cesarcu, saslušani su svjedoci UB, BB i tužitelj kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Među strankama ovoga postupka nije sporno da se 23. kolovoza 2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač osobnog automobila, osiguranik tuženika i vozilo kojim je upravljao KB, da je na vozilu tužitelja nastala materijalna šteta u iznosu od 4.355,43 eur, da je tuženik tužitelju po navedenoj osnovi isplatio iznos od 3.484,35 eur, da trošak prijevoza vozila tužitelja iznosi 64,70 eur za što je tuženik tužitelju isplatio iznos od 51,76 eur. Nesporno je i da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio tjelesne ozljede te da je tuženik tužitelju na ime neimovinske štete isplatio iznos od 530,89 eur te na ime troškova liječenja iznos od 70,11 eur.

6. Sporan je doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja, a on ovisi o tome da li se tužitelj neposredno prije prometne nesreće kretao brzinom većom od dopuštene te na taj način postupio protivno odredbi čl. 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24., u daljnjem tekstu ZSPC) kojom je propisano da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio te na taj način doprinio nastanku štetnog događaja.

7. Tužitelj temelji tuženikovu odgovornost na činjenici da je osiguranica tuženika postupila protivno odredbi čl. 57. stavka 4. ZSPC-a, kojom je propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

8. Radi utvrđivanja dinamike i načina nastanka štetnog događaja proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka KB, BB, te uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka Gorana Husineca.

8.1. Svjedokinja ČB u iskazu je navela da je sudjelovala u toj prometnoj nesreći koja se dogodila 2015. Upravljala je vozilom Renault Scenic RX4, 2001. godište. Kretala se iz pravca Hotela Pula, prelazila križanje i namjeravala nastaviti vožnju ravno prema Domu Mate Parlov. Prije nego što je krenula prelaziti križanje, pogledala je dolaze li vozila po prednosnoj prometnici i propustila je jedan motocikl koji joj je dolazio s desne strane iz pravca Verude, odnosno caffe bara Cacadu. Kada je vidjela da nema drugih vozila, krenula je prelaziti križanje, jer nije nikog bilo. Taman kad je došla otprilike do pola metra prije pješačkog prijelaza kojim se izlazi iz toga križanja prema Domu Mate Parlov, s desne strane udarilo ju je vozilo kojim je upravljao tužitelj. Udario ju je u područje prednjeg desnog kotača, a ne zna kojim dijelom njegova vozila. Uslijed toga udarca, njezino vozilo je izbačeno na trotoar s desne strane glavne prometnice, a s lijeve strane gledajući iz smjera njezinog kretanja. Instinktivno je digla ručnu kočnicu. U trenutku prometne nesreće iz pravca Doma Mate Parlov dolazilo je jedno vozilo kojim je upravljao svjedok koji čeka na sudskom hodniku. Tužitelj je udario i u njegovo vozilo, odnosno zabio se u stup između njezinog vozila i vozila od tog dečka. Tužiteljevo vozilo uočila je možda tri metra prije samog mjesta sudara. Kada ga je uočila glava mu je nekako bila pognuta, možda je shvatio da će je udariti i zato nekako pognuo glavu. Procjenjuje da se tužitelj nije kretao brzinom ispod 100 km/h, jer se stvorio odjednom. Napominje da se točno sjeća kako je na klupici koja se nalazi na trotoaru uz cestu iz pravaca tužiteljevog kretanja vidjela dvoje ljudi kako sjede pa, kad je vidjela njih, vidjela bi svakako i tužitelja da nije došao tako velikom brzinom. Kretala se normalnom brzinom preko toga križanja. Vozi već dvadeset godina i nikad nije sudjelovala ni u kakvoj prometnoj nesreći, osim ove. Za ovu prometnu nesreću je kažnjena zbog prekršaja, jer nije poštivala znak stop, ali što će čekati na stopu ako nema nikoga? Nakon nesreće su na lice mjesta došli neki ljudi koji su joj rekli da su znali da će je udariti jer je brzo vozio. Dali su joj i savjet da ugasi motor, ali motor se već bio ugasio. Od udarca joj je prednja registarska tablica ispala i izletjela dole prema Domu Mate Parlov. Moguće je da je u trenutku udarca prednjim dijelom vozila već bila na pješačkom koji se nalazi na prometnici kojom se dolazi iz pravca Doma Mate Parlov. Sigurna je da je mogla normalno proći kao i tužitelj da je normalno vozio. Napominje da od 1988. stanuje u [adresa], tako da svakodnevno prolazi tim križanjem. Po njenom mišljenju, preglednost je na tome križanju dobra iz oba pravca, stvarno se lijepo vidi. Prednosna prometnica koju je trebala prijeći da bi prešla vozilom na nasuprotnu stranu ima po tri trake za oba pravca kretanja. Čudno joj je da je s obzirom na širinu te prometnice da je tužitelj nije mogao obići. Nesreća se dogodila tijekom ljeta, bilo je 13,30 sati jer je išla na posao. Dodaje da je godinama na tom križanju ograničenje brzine 40 km/h i postavljen je znak s ograničenjem brzine. Od trenutka prometne nesreće do danas lice mjesta je uslijed izgradnje Gradskog bazena malo izmijenjen. Kada je propustila motor stajala je na stopu. Baš je prošao križanje i tek je tada ona ušla u križanje. Iz smjera Stoje nisu dolazila vozila. Nakon što je prepustila motor, ponovno je pogledala lijevo i desno, vidjela da nema nikoga i krenula. Nije čula nikakvu škripu guma ili nešto slično.

8.2. Svjedok KB u iskazu je naveo da se predmetna nesreća dogodila prije šest godina. Stajao je na uzbrdici na stopu na prometnici koja vodi od Doma Mate Parlov. Vidio je gospođu koja dolazi prema njemu iz nasuprotnog smjera, a s lijeve strane je dolazilo jedno vozilo koje je htjelo izbjeći vozilo te gospođe pa je udarilo u njega. Vidio je to vozilo koje je dolazilo njemu s lijeve strane da izbjegava auto te gospođe i da ide u njega. Prije toga nije vidio kretanje tih vozila, vidio je baš trenutak sudara. Tužitelj je zakačio kraj vozila te gospođe i onda se zabio u njega. Tužitelja nije vidio prije samog trenutka sudara. Iz pozicije gdje je stajao dobro se vidi cesta iz pravca odakle je tužitelj dolazio, a gledao je lijevo i desno kako da prođe. Trebao je proći ravno. Gospođa je također išla ravno prema njegovom smjeru. Tužitelj se kretao po srednjoj traci, a do sudara je došlo negdje ispred pješačkog prijelaza gledajući iz pravca njegova kretanja. Tužitelj je izbjegavao vozilo te osobe na način da je išao u desno i tako je pogodio njegova vrata. Uslijed toga udarca zanijelo se njegovo vozilo i popelo desno na trotoar. Kao tužitelj je vodio parnici pred ovim sudom u vezi ovog štetnog događaja, a tuženik je bio Euroherc osiguranje d.d. Postupak je okončan sudskom nagodbom. Nakon nezgode vozilo mu nije bilo u voznom stanju, odvuklo ga je vozilo vučne službe. Uslijed kontakta tužitelja i vozila gospođe, misli da je njeno vozilo ostalo na mjestu, a tužitelj je išao u njega, odnosno možda se malo zanijelo vozilo gospođe od udarca. Sve se to dosta brzo dogodilo. Nitko nije micao vozila ni jednog sudionika dok nije došla policija. Vozila su ostala na mjestu gdje su se zaustavila nakon nesreće.

8.3. Tužitelj SB u iskazu je naveo da je vozački ispit položio s navršenih 18 godina, a počeo voziti nakon par mjeseci. Prije predmetne prometne nesreće vozio je oko godinu i pol dana. Upravljao je vozilom Škoda Octavia te se kretao iz pravca caffe bara Cacadu prema Valkanama, prednosnom prometnicom. Gospođa koja je prethodno saslušana dolazila je iz pravca Hotela Pule i kretala se prema Domu Mate Parlov. Uočio ju je, ali je mislio da će se zaustaviti ili malo dodati gasa da prijeđe križanje. Međutim, ništa od toga nije učinila, njena vožnja bila je ekonomična vožnja u leru po nizbrdici, pa kada je shvatio da neće ništa učiniti da izbjegne sudar, pokušao ju je izbjeći skretanjem u desno. Međutim, uslijed toga je udario i u njeno vozilo i u vozilo koje mu je dolazilo s desne strane iz pravca Doma Mate Parlov, a došlo je sekundu ili prije same nezgode. Njoj je udario u prednji desni dio, a njemu u prednji lijevi dio, prednjim dijelom svoga vozila. Gospođu je uočio otprilike na pola ravnice od pravca Cacadua prema raskrižju, odnosno uočio ju je i prije, a kad je on bio na pola te ravnice, ona je bila na sredini križanja između kolničkih traka za vožnju u suprotnim smjerovima. Vozio je normalnom gradskom brzinom, 50-60 km/h. Nije mogao ni voziti brže jer je vozio Škoda Octaviu 1.4, koja teži dvije tone. Prije mjesta nesreće je iz pravca njegova kretanja bila uzbrdica, a prije te uzbrdice stao je na pješački, tako da nije mogao niti voziti brže. Kada se dogodio sudar, vozilo gospođe je bilo otprilike na polovici srednje trake za kretanje prema Valkanama iz pravca Verude. Tu ju je pokušao izbjeći s desne strane. Na upit zašto ju nije pokušao izbjeći s lijeve strane, odgovara da je to bio refleks. Bio je usmjeren na vožnju, nije se bavio ničim drugim. Kada je vidio gospođu, pustio je gas da vidi šta će ona učiniti, hoće li proći raskrižje ili će se zaustaviti jer je imala sasvim dovoljno vremena da ga vidi s obzirom na to da je tamo ravnica. Kočio nije, počeo je kočiti tek kada je vidio da će se dogoditi neizbježno. Nakon nezgode, vozilo ovog dečka koji je dolazio njemu s desna pomjerilo se malo u desno. Gospođa je, ako se dobro sjeća, a misli da se dobro sjeća, nakon sudara premjestila svoje vozilo na trotoar, a uslijed udarca joj je vozilo bilo samo zaneseno malo u lijevo. Njegovo vozilo ostalo je gdje se dogodio sudar. Kad je došla policija bio je na licu mjesta. Ne zna da li je tamo bio dok se obavljao očevid jer je došla hitna koja ih je odvezla. U štetnom događaju zadobio je ozljedu vrata i desnog ramena. Govorilo se da je riječ o trzajnoj ozljedi vrata. O ramenu nisu previše govorili niti su objašnjavali vrstu ozljede, a njega je više boljelo rame nego vrat. S lica mjesta odvezla ga je hitna pomoć. Bio je na slikanju ramena, utvrđeno je da ništa nije slomljeno. Međutim, morao je držati fiksiranu desnu ruku zbog ramena, nosio je neku maramu. Savjetovali su mu i da si kupi Schanzov ovratnik. Njega je nosio nekih dva do tri tjedna. Znao ga je skidati tijekom dana jer ga je dosta smetao. Maramu kojom mu je bila fiksirana ruka nosio je nešto dulje, još otprilike dva tjedna. Nju je nastojao ne skinuti tijekom dana. Od liječničkih pregleda bio je privatno kod neurologa koja ga je uputila na pregled vezano za ispitivanje živaca radi tog desnog ramena. Bio je i kod fizijatra. Obavio je dvije ili tri fizikalne terapije u Poliklinici Peharec, a onda je došao na red za terapije u bolnici pa je i to obavio. Obavio je magnetnu rezonancu zbog glavobolja i vrtoglavice. Pregledom na kojeg ga je uputila liječnica neurolog, uz pomoć struja, utvrđeno je da su mu čak i ozlijeđeni neki živci na desnom ramenu. Bio je na dvije ili tri terapije kod psihijatra zbog straha od vožnje i od sudjelovanja u prometu. U početku je znao teže zaspati, a i budio se tijekom noći, znao je primjerice čuti smetlare kako skupljaju smeće, odnosno zalupe poklopcem kontejnera, pa je mislio da će mu psihijatar pomoći. Zbog adrenalina, nakon nezgode, pretpostavlja da nije ništa posebno osjećao osim bolova u ramenu i žalosti u kakvom mu je stanju auto, a za to nije kriv. U tom trenutku nije osjetio strah, strah se pojavio kasnije. Strah je počeo već sutradan, kad je prolazio cestom gledao je kako neko neće zakočiti. Vozio nije dugo vremena poslije toga, sigurno dva ili tri mjeseca, možda i četiri. Vozio ga je otac. Boljelo ga je rame i vrat. Rame ga je boljelo nekih mjesec dana, vrat ga tada nije dugo bolio, ali zato ga zna zaboljeti i dan danas. Kao posljedica štetnog događaja, ostala je bol u vratu i u ramenu. U vratu mu se bolovi znaju pojaviti češće nego u ramenu, uglavnom jednom tjedno. Vozi, nema strah od vožnje kad on vozi, ali ima kada voze drugi, jer se boji drugih sudionika u prometu. Prije te nesreće nije osjećao strah u prometu kada su drugi vozili. U bolnici je obavio dva ili tri ciklusa fizikalnih terapija. Privatni pregled kod neurologa i u Poliklinici Peharec a ne u bolnici, obavljao je zato što su mu otvoreno rekli da će se načekati dok dođe na red. To mu je rekla i njegova liječnica kada ga je naručivala, a i ljudi s kojima je razgovarao govorili su mu da se pregled čeka i do godinu dana, a i više. Kod neurologa i u Poliklinici Peharec bio je unutar tjedan ili dva od same nesreće. Trenutno nema problema sa spavanjem. Određeno vrijeme nakon nezgode imao je glavobolje i vrtoglavice, to je trajalo par mjeseci nakon nesreće. Radi kao vozač teretnog vozila već četiri mjeseca. Prije toga je radio kao kopač, to nije rad na stroju. Prije nesreće nikad nije imao ni glavobolje ni vrtoglavice. Na fizikalnim terapijama nije mu bila ugodna terapija strujom, a imao je problema s bolovima i na grupnim vježbama kada se rade pokreti s ramenom. Prvi put je gospođu uočio na početku ravnice kojom se kretao, ona je tada stajala na znaku stop. Kad je bio na polovici ravnice ona je bila, kao što je već rekao, na polovici raskrižja. Kamion kojim upravlja je C kategorije. Na medicini rada bio je prilikom polaganja C kategorije, a i prije mjesec dana kod dr. OB, poslao ga je poslodavac. Obavljen mu je psihotest za radnu sposobnost. Fizikalne terapije obavio je i u bolnici kada je došao na red, a u Polikliniku Peharec otišao je jer mu je savjetovano da ode što prije, da ne bude kasno. To mu je savjetovao prijatelj.

8.4. Vještak prometne struke Goran Husinec u svom pisanom nalazu i mišljenju je naveo da se vozačica Renaulta kretala sporednim kolnikom i bila je dužna propustiti vozila, poput Škode, koja su se kretala glavnim kolnikom. Imala je mogućnost uočavanja prometnog znaka „STOP“. Bila je dužna ustupiti pravo prolaza vozaču Škode te je svojom radnjom napravila opasnu situaciju. Vozač Škode kretao se kolnikom glavne ceste nedozvoljenom brzinom od najmanje 75 km/h i reagirao je skretanjem (za kočenje nema tragova). Njegova reakcija skretanja je nastupila kada se Škoda nalazila na zebri (položaj br. 2) i tada više nije imao mogućnosti izbjegavanja sudara. Da se kretao dozvoljenom brzinom do 50 km/h te da je obratio pozornost na vozilo Renault u raskrižju (sam je izjavio da je vidio vozilo u raskrižju ali da nije obraćao pažnju na njega jer je mislio da će ono stati jer je on imao prednost), mogao je naglim kočenjem stati do mjesta sudara a i vozačica Renaulta bi imala puno veće šanse uočiti navedeno vozilo koje se sporije kreće. Zbog starosti vozila popravak vozila je ekonomski neisplativ te je na vozilu nastala totalna šteta. Vrijednost vozila u trenutku nastanka štetnog događaja iznosila je 3.882,14 eur (29.250,00 kn), a vrijednost ostatka od 20% vrijednosti vozila iznosila je 776,43 eur (5.850,00 kuna). Prema tržišnim cijenama u Republici Hrvatskoj šteta sa zadržavanjem ostatka vozila na dan nastanka štetnog događaja iznosila je ukupno sa PDV-om 3.105,71 eur (23.400,00 kuna).

8.5. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi te je isto u cijelosti prihvatio, smatra da su za nastanak predmetnog štetnog događaja suodgovorna oba vozača tužitelj i osiguranica tuženika, s time da suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, ne može biti manja od 30%.

8.6. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je imao primjedbe te smatra da je vještak pogrešno utvrdio da se tužitelj u trenutku sudara svojim vozilom kretao brzinom od 75 km/h. Isti se vozio brzinom od maksimalno 60 km/h te da vještak pogrešno zaključuje da je tužitelj mogao zaustaviti vozilo prije mjesta sudara da se kretao brzinom od 50 km/h uz poduzimanje radnje naglog kočenja. Smatra da njegova brzina kretanja, sve i da se vozio 75 km/h, a nije, nije presudna i do prometne nezgode bi svakako došlo i to isključivo krivnjom osiguranice tuženika koja se nije zaustavila kada je bila dužna. Prigovara i procjeni visine štete na vozilu tužitelja, jer iz nalaza i mišljenja vještaka nije vidljivo je li isti prilikom procjene izvršio uvid u izvid štete i procjenu visine štete izrađene od strane tuženika.

8.7. S obzirom na primjedbu tužitelja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka isti se pisano očitovao te naveo da je u svojem nalazu i mišljenu prikazao način na koji je izračunao brzinu od 75 km/h dok tužitelj u svojem podnesku ne navodi činjenice kojima potvrđuje da je vozio brzinom ispod 60 km/h. Također je u svojem nalazu izračunom i grafički prikazao da je tužitelj mogao stati da se kretao brzinom do 50 km/h koliko je bilo dozvoljeno. Zaustavni put pri brzini od 50 km/h je iznosio oko 28 metara što je tužitelj imao na raspolaganju. Vještak niti u jednom trenutku nije iskazao niti napisao da je tužitelj morao poduzeti radnju naglog kočenja kada je ugledao osiguranicu tuženika nego je to naveo kao mogućnost, a sud će ocijeniti da li je kočenje bilo nužno i primjereno ili nije. Svoju procjenu visine štete radio je prema stanju spisa, a tuženik je vozilo i pregledao pa je tako mogao bolje ocijeniti očuvanost vozila i vrijednost ostatka razbijenog vozila slijedom čega prihvaća izračun štete tuženika.

8.8. Nakon provedene pisane dopune nalaz i mišljenja vještaka Gorana Husineca stranke nisu imale primjedbi, a istoga prihvaća i ova sud kao objektivnog i izrađenog u skladu s pravilima struke.

9. Sud je prihvatio iskaz osiguranice tuženika u dijelu u kojem ne spori da je kritične zgode započela radnju prijelaza vozilom preko prometnice s prednošću prolaza, a da se vozilo tužitelja prije nezgode kretalo glavnom prometnicom brzinom puno većom od dopuštene, dok iskaz tužitelja ne prihvaća u dijelu u kojem je naveo kako se kritične zgode predmetnom prometnicom kretao dopuštenom brzinom obzirom je isto u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka jer bi u takvoj prometnoj situaciji tužitelj da se kretao brzinom do 50 km/h koliko je bilo dozvoljeno, poduzimanjem radnje kočenja mogao vozilo zaustaviti i do prometne nezgode ne bi došlo. Naime, sudu nije životno logično da tužitelj, u takvoj prometnoj situaciji, da se kretao dozvoljenom brzinom u trenutku opažanja opasnosti na cesti u vidu vozila osiguranice tuženika, ne bi poduzeo radnju kočenja u cilju izbjegavanja sudara, već radnju izbjegavanja vozila osiguranice tuženike skretanjem u desno, prilikom čega je vozilom udario i u treće vozilo kojim je upravljao svjedok KB.

9.1. Na temelju svega naprijed navedenog, posebno na temelju uviđaja na licu mjesta i nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husineca sud je utvrdio da se tužitelj netom prije prometne nezgode kretao brzinom od 75 km/h, znači većom od dopuštene, obzirom je ograničenje u konkretnom slučaju 50 km/h. Ocjena je suda da tužitelj, svojim iskazom u kojem navodi kako se kretao dopuštenom brzinom nastoji utjecati na isključenje svoje suodgovornosti za nastanak štetnog događaja, obzirom je sam zainteresiran za uspjeh u ovome postupku.

10. Prema članku 1072. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok je st. 2. istoga članka propisano da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Zaključak je ovog suda, temeljem svega ranije navedenog kako su oba sudionika prometne nezgode, ovdje tužitelj koji se u naselju kretao brzinom većom od dopuštene i osiguranica tuženika koja nije propustila vozilo tužitelja koje se kretalo prometnicom s prednošću prolaska odgovorni za nastanak štetnog događaja, tako da na strani osiguranice tuženika postoji odgovornost od 80%, a na strani tužitelja odgovornost od 20%.

10.1. Stoga je tuženik tužitelju dužan naknaditi prouzročenu imovinsku štetu na vozilu kao i trošak uklanjanja vozila u visini od 80%, na temelju članka 1045. stavka 1., članka 1046. i članka 1089. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu ZOO).

11. Među strankama nije sporno da visina ukupne imovinske štete na vozilu tužitelja iznosi 4.420,13 eur, a trošak uklanjanja vozila po šlep službi iznosi 64,70 eur kao i činjenica da je tuženik tužitelju prije pokretanja postupka isplatio iznos od 3.536,11 eur na imovinske štete na vozilu te iznos od 51,76 eur na ime uklanjanja vozila po šlep službi. Tužitelju dakle na ime imovinske štete na vozilu pripada iznos od 3.536,11 eur, odnosno na ime uklanja vozila iznos od 51,76 eur (80% iznosa), koji iznos je tuženik tužitelju isplatio prije pokretanja ovoga postupka, slijedom čega je zahtjev tužitelja u navedenom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

12. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, vremena stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja i okončanja liječenja provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku HB specijalisti ortopedu.

12.1. U pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dr. HB specijalista ortoped, naveo je u bitnome da prije predmetne nezgode u kartonu nisu zabilježene druge teže ozljede. U prometnoj nezgodi od dana 23. kolovoza 15. tužitelj da je, zadobio povrede u vidu natuka desne strane prsnog koša i lopatice, trzajne ozljede vrata te navodi preglede i nalaze liječnika specijalista koje je tužitelj nakon ozljeđivanja obavio. Nakon pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju vještak da je zaključno mišljenje prema zadatku i nalogu suda te navodi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do 3 dana, u danima prva dva pregleda, a tužitelj, čini mu se vrlo iskreno, ističe da se ne sjeća točno koliko je bilo tako bolnih dana, i ti bolovi očito nisu bili od onih (naj)jačih i (naj)trajnijih, kad su specijalisti na tom inicijalnom pregledu odredili mu u terapiji samo „hladne obloge i analgetika po potrebi 3 dana“. Bolove srednjeg intenziteta oko 2 mjeseca, tijekom drugog i trećeg posttraumatskog mjeseca prema nalazima neurologa, s propisanim srednje jakim analgetikom/antireumatikom Voltarenom, i sedativom, te fizijatara sa fizikalnom terapijom, dok su bolovi lakog intenziteta trajali oko 4 mjeseca, u pokojim tjednima ponekih zadnjih mjeseci 2016-te i polovinom 2017-te godine, osobito nakon težih radnji, prema iskazima tužitelja i posljednjim dvama kontrolnim specijalističkim nalazima. Tužitelj je nadalje trpio strah jakog intenziteta 1 dan, u danu prometne nezgode, strah srednjeg intenziteta u trajanju oko 2 mjeseca, u prvim mjesecima nakon traume, prema kontrolnim pregledima i nalazima psihijatra o regresijama psihičkih tegoba tužitelja te laki strah oko pola godine. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti tužitelja naveo je kako su sve komponente predmetne ozljede tužitelja imale dobar terapijski rezultat, te kod tužitelja nije zaostalo umanjenje životnih aktivnosti. Naime, sve što je prije cca 7 godina bilo dijagnosticirano ozlijeđenom tužitelju, pa liječeno oko 2 godine, sanirano je, po njegovoj prosudbi, na zadovoljavajući način, s postignućem dobrih stanja, na vratu, prsnom košu, leđnim mišićima između lopatica i desnom acromioclavicularnom zglobu, a posljedice istih ozljeda, poput nemirna spavanja, strahovi u prometu bez realnog razloga, zacijelo su posttraumatski psihotički poremećaji, koji mogu u (naj)manjoj mjeri uzrokovati smanjenje životnih aktivnosti tužitelja tek kojim postotkom, npr. 5% (po najmeritornijim orijentacijskim tablicama Hrvatskog liječničkog zbora i društva za medicinska vještačenja), a naravno da bi to bilo bolje prepustiti prosudbi vještaka psihijatra nego njega, ortopeda. Liječenje ozljeda tužitelja je dovršeno, odnosno uspostavljeno je stabilizirano zdravstveno stanje po anamnezi i medicinskoj dokumentaciji sredinom 2017., tj. u svibnju 2017.

12.2. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. HB tužitelj nije imao primjedbe te je istoga prihvatio u cijelosti. Tuženik je nalazu i mišljenju prigovorio u podnesku od 25. listopada 2023. u bitnome navodeći da su duljina i trajanje fizičkih bolova i straha u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom i samim iskazom tužitelja u pogledu njihova trajanja. Osporava utvrđenje vještaka da je na strani tužitelja zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti od 5% jer iz pregleda tužitelja koji je obavljen po vještaku ortopedu, dr. HB, je razvidno kako kod tužitelja nema fizičkih posljedica predmetnog štetnog događaja u vidu zaostalih trajnih posljedica zbog kojih bi tužitelj morao u daljnjem životu ulagati veće napore, izbjegavati određene radnje, a psihičke posljedice da nisu u domeni navedenog vještaka.

12.3 S obzirom na primjedbe tuženika sud je proveo usmenu dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka HB na ročištu dana 12. travnja 2025. Očitujući se na primjedbe tuženika vještak je u bitnome naveo u odnosu na intenzitet i trajanje fizičkih bolova da u podnesku tuženik njega podučava o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, dok on ostaje kod svog nalaza i mišljenja u pogledu intenziteta i trajanja fizičkih bolova. Ukazuje kako je punomoćnik tuženika posegnuo za jednim postupkom koji je u najmanju ruku neuobičajen, a možda i posebno izuzet te je odlučio sa ovoga suda prijeći i na neke druge sudove, zamolio odgovorne ljude da mu omoguće uvid u arhivu tih sudova gdje bi on potražio predmete slične ovome o kojemu je riječ pa da pokaže i dokaže kako je on previsoko odredio bolove jakog intenziteta kod tužitelja. Nakon toga bilo bi po nekakvoj logici stvari očekivano da punomoćnik tuženika prijeđe na srednje jake bolove, međutim to je izostavio. I to zato jer tvrdi da je već u studenom mjesecu 2015. tužitelju bilo dovršeno liječenje, a to nije istina jer je liječenje trajalo još do petog mjeseca 2017. godine. Činjenica što su na dan nezgode u bolnici tužitelju preporučeni hladni oblozi, analgetici po potrebi i šanzov okovratnik upućuje na to da nije bilo riječi o osobito teškoj ozlijedi da nije bilo prijeloma, ali se ozljeda koju je zadobio tužitelj može kvalificirati kao obična teška ozljeda. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo je u obzir kompletnu dostupnu medicinsku dokumentaciju te obavio i pregled tužitelja. S obzirom na činjenice utvrđene u medicinskoj dokumentaciji u cijelosti ostaje kod procjene trajanja fizičkih bolova. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti navodi da se čak na dva mjesta u svom vještačenju o tome očitovao. Najprije kada je tužitelja gledao za potrebe vještačenja i kada je tim pregledom utvrdio da su sve ozlijede kod tužitelja sanirane i desno rame i desni akromiokalikularni zglob i prsni koš i vrat i desna ruka, pa naravno da je i na kraju kod određivanja umanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir tu činjenicu da ništa od nekoliko komponenti predmetne ozlijede nije ostavilo nikakve iole značajnije fizičke posljedice, ali kako se tu radilo o ozlijedi koja je između ostalog i znatno prolongirana trajanjem liječenja, a u takvim situacijama opće poznato je da se kod više-manje svih ozljeđenika sa tim tijekom produžuje njihovo liječenje, a sa produžetkom liječenja kod takvih ljudi se razvijaju određene psihijatrijske posljedice napisao je i ostaje kod toga da se eventualno samo u tom dijelu može govoriti o umanjenju životne aktivnosti, a to je otprilike oko 5% umanjenja. Trajanje bolova srednjeg blagog intenziteta utvrđeno je zbirno kroz cijelo razdoblje trajanja liječenja tužitelja. Pojašnjava da tužitelj nije u kontinuitetu trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca već za trajanja njegovog liječenja. Pa tako isto i bolove lakog intenziteta.

12.4. Nakon usmene dopune tužitelj nije imao primjedbi dok je tuženik i nadalje prigovarao nalazu i mišljenju s obzirom na činjenicu što je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da je bolove trpio otprilike mjesec dana, a što iz iskaza vještaka ne proizlazi da je uzeo u obzir. Također i u dijelu koji se odnosi na strah i smanjenje životne aktivnosti obzirom je vještak naveo da je to domena vještaka specijaliste psihijatra. Da tužitelj i nije trpio u tom opsegu neimovinsku štetu koju u ovom postupku potražuje da ukazuje i činjenica što s osnova neimovinske štete je u tužbi potraživao 1.327,23 eur, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dolazi do iznosa od 4.589,97 eura.

13. S obzirom na primjedbe tuženika sud je proveo novo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu specijalisti kirurške ortopedije.

13.1. Stalni sudski vještak dr. Željko Cesarec u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj dana 23. kolovoza 2015. nastradao u prometnoj nezgodi kojom je prilikom zadobio ozljede u vidu uganuća vratne kralješnice, udarac u područje desnog ramena – lopatice sa kasnije utvrđenom ozljedom – dijastazom akromioklavikularnog zgloba, udarac u područje desne strane prsnog koša. U nastavku izlaže kronologiju liječenja temeljem raspoložive medicinske dokumentacije. Neposredno po predmetnoj nezgodi u nalazu se navode subjektivne tegobe u vidu bolova u desnom ramenu, odnosno lopatici. U kliničkom statusu palpatorna bolnost desne lopatice – skapule, te desnog hemitoraksa pri udahu. Učinjen RTG desnog ramena i hemitoraksa – ne vidi se znakova akutne koštane traume, kongruentna zglobna tijela. RTG vratne kralješnice (prikaz do C4) i torakalne kralješnice – ne vidi se RTG znakova akutne koštane traume, niti traumatske spondilolisteze. Postavljene dijagnoze kao u naslovu nalaza. Otpušten je na kućnu njegu uz preporuku nošenja Shanzovog okovratnika. Analgetika po potrebi. Na listu 46 – 71 spisa prileže preslike računa koji se odnose na dg – th postupke vezane uz predmetne ozljede. Veći dio istih odnosi se na participacije za specijalističke preglede te dijagnostičko terapeutske postupke i sl. ( RTG, AFT, EMNG ). Dio računa odnosi se i na privatne preglede (neurolog, somatoped, kineziterapija ). Tužitelj je u vrijeme predmetne nezgode radio kao fizički radnik – kopač , a sada obavlja poslove kopača i vozača. Bolovanje vezano uz liječenje predmetnih ozljeda trajalo je do 23.10.2015. (2 mjeseca). U zdravstvenom kartonu tužitelja koji priloži spisu do nezgode iz 2015. nisu registrirane ranije ozljede poput predmetnih, kao niti ranije tegobe poput sadašnjih. Obavljen je i pregled tužitelja prilikom kojega tužitelj subjektivno navodi povremene, češće bolove u području desnog ramena, odnosno ozlijeđenog zgloba, koji su intenzivniji pri jačem fizičkom naporu i kretnjama, određenim zahtjevnijim položajima i aktivnostima, kao i pri promjeni vremena. Navodi i rjeđe povremene bolove u vratnoj kralješnici, glavobolje te strah od sudjelovanja u prometu. Klinički je utvrđeno da je kod vratne kralješnice anatomsko-morfološki održana fiziološka zakrivljenost (lordoza), te lagano povišen tonus desnog m. trapesiusa. Nema lokalizirane palpatorne niti motilitetne bolnosti. Funkcijski status unutar fizioloških mjera opsega pokreta osim terminalno ograničene retrofleksije. Eventualnih ispada senzibiliteta nema. Desno rame je anatomsko-morfološki bez uočljivih promjena koje bi se povezivale sa predmetnom ozljedom. Isključivo ciljanim pregledom ispitivača utvrdi se diskretan – minimalan deformitet desnog AC zgloba, uz negativan fenomen „ tipke “. Nema palpatorne, niti motilitetne bolnosti. Funkcijski status desnog ramenog obruča uredan. Prsni koš je također anatomsko-morfološki bez evidentiranih promjena koje bi se povezivale sa predmetnom ozljedom. Nema palpatorne bolnosti. Respiracijske ekskurzije održane, simetrične, bezbolne. U verbalnom kontaktu tužitelj djeluje sabrano, komunikativno, koncentrirano, bez ispoljavanja bilo kakvih psihopatoloških promjena.

13.2. Zaključno vještak navodi kako je raspoloživa i citirana medicinska dokumentacija sadržajno manjkava, relativno „ konfuzna “, te posebno vremenski diskontinuirana. U daljnjem nalazu daje sumaciju dg – th postupaka vezanih uz pojedinu ozljedu i stručni komentar vezano uz isto.

13.2.1. Ozljeda vratne kralješnice (VK) se čak kod primarne obrade na OHBP klinički niti ne spominje (za razliku od drugih ozljeda), ali je ipak učinjen RTG koji se ne može smatrati stručno relevantnim jer su snimkom zahvaćeni samo gornji dinamički segmenti (do C4). Usprkos navedenom, preporučeno je korištenje Shanzovog okovratnika, kojeg je tužitelj po osobnom iskazu na ročištu 16.03.2021. koristio 2–3 tjedna. Nigdje u medicinskoj dokumentaciji nije točno klasificirana, odnosno kvalificirana ozljeda po uobičajenom QTF protokolu, nego je upisana dijagnoza uganuća VK (neurolog 21.09.2015. ). U neposrednom, posttraumatskom periodu pojava mješovitih tegoba uz kliničke smetnje koje upućuju opisno na vertebrogeni sindrom (radikularni ispadi), ali EMNG obradom isti nisu dokazani, a učinjene funkcijske snimke pokazale su uredan nalaz. Aktivno liječenje koje je uključivalo i fizikalnu terapiju kroz 15 radnih dana je prema raspoloživoj dokumentaciji završeno početkom 11. mjeseca 2015., a sa tim terminom (čak 3 tjedna ranije) zaključeno je i bolovanje, te je tužitelj uključen u punu radnu aktivnost kao prije nezgode, koju je nastavio obavljati sve do sada, bez podataka o eventualnom novom bolovanju. Nakon punih 5 mjeseci (04. mjesec 2016. ) tužitelj se ponovno javlja neurologu zbog mješovitih tegoba (VK, glavobolje), ali su sve učinjene dijagnostičke pretrage isključile bilo kakav posttraumatski patološki supstrat (ispitivanje hemodinamike VK, MR mozga ). U daljnjem tijeku realiziran je novi ciklus fizikalne terapije, te kontrolni pregled neurologa, uz napomenu da između pojedinih nalaza postoji značajan vremenski period od ukupno 15 mjeseci unutar kojeg nisu poduzeti nikakvi dg – th postupci, tako da se ne može govoriti o kontinuiranom liječenju kroz 2 godine, nego samo povremenim postupcima. Zadnji medicinski dokument datira od 31. svibnja 2017. i od tog termina spisu ne priloži niti jedan relevantni medicinski dokument koji bi govorio u prilog daljnjeg liječenja ove ozljede. U sklopu ove ozljede analizira se i medicinska dokumentacija koja se odnosi na glavobolje, a koja je izrazito nespecificirana i neprecizna, što potvrđuje nižim navodima:

- prva dijagnoza govori u prilog posttraumatskih glavobolja što se prema kriterijima struke i sudskog medicinskog vještačenja ne može prihvatiti, jer u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nije registrirana ozljeda glave,

- daljnje kasnije dijagnoze govore u prilog cervikogenih, te tenzijskih glavobolja. Već spomenutom obradom (MR mozga) isključene su bilo kakve promjene – posljedice koje bi se mogle povezati sa prometnom nezgodom,

- nije učinjena inače uobičajena dijagnostička pretraga kod dužih glavobolja (EEG). Pregledom za potrebu vještačenja obavljenim skoro 9 godina po nezgodi, ne utvrde se nikakve trajne promjene – posljedice koje bi se mogle dovesti u uzročno- posljedičnu vezu sa ozljedom vratne kralješnice u prometnoj nezgodi (diskretne opisane promjene u kliničkom statusu ne mogu utjecati na ovo mišljenje).

13.2.2. Ozljeda desnog ramena opisana je kao ozljeda – dijastaza desnog AC zgloba, koji predstavlja jedan od funkcijskih segmenata ramenog obruča kao cjeline. Dijagnoza je postavljena RTG obradom 3 dana po nezgodi, ali nije precizirana po uobičajenom protokolu kvalifikacije ovakvih ozljeda (TOSSY ili Rockwood ), nego je samo naznačena dijastaza – razmak između zglobnih tijela lopatice i ključne kosti, bez preciziranja iste. Svi raspoloživi podaci govore o ozljedi najblažeg tipa, što potvrđuje podatak da nije čak niti korištena uobičajena imobilizacija za ozlijeđeno rame (Dessault), nego je isključivo primijenjen rasteretni režim korištenjem mitele kroz cca 2 tjedna. Svi podaci vezani uz ovu ozljedu govore o urednom funkcijskom statusu ramenog obruča, pa nije realizirana niti fizikalna terapija za ovu ozljedu, nego samo za ranije spomenutu ozljedu vratne kralješnice. Niti kliničkim pregledom za potrebu vještačenja ne utvrde se nikakve trajne promjene – eventualne posljedice koje bi se mogle povezati sa ovom ozljedom i eventualno utjecati na umanjenje OŽA.

13.2.3. Ozljeda prsnog koša (desni hemitoraks) navodi se pri obradi na OHBP (bol pri udahu). RTG obradom isključena je eventualna koštana trauma. U daljnjoj raspoloživoj medicinkoj dokumentaciji ova ozljeda se praktički nigdje ne navodi, odnosno nisu poduzeti nikakvi dodatni dg – th postupci, jer očito za isto nije postojala niti klinička indikacija. Shodno navedenom ne postoji nikakva podloga za ocjenu umanjenja OŽA . U zaključku mišljenja, a vezano za opisane fizičke ozljede temeljem kliničkog pregleda ne utvrde se nikakve trajne posljedice koje bi mogle utjecati na umanjenje opće životne aktivnosti tužitelja, te isti bez ikakvog ograničenja ili ulaganja pojačanih napora može obavljati sve aktivnosti svakodnevnog života kao prije nezgode.

13.2.4. Što se tiče psihičkih promjena iz raspoložive medicinske dokumentacije razvidno je da je tužitelj zbog tada prisutnih smetnji mjesec dana po nezgodi prvi puta zatražio stručnu pomoć – pregled psihijatra sa postavljenom dijagnozom F 43.0 – akutna reakcija na stres. Tek nakon 7 mjeseci realiziran je drugi pregled psihijatra sa upisanom šifrom F 43.2. – poremećaj prilagodbe i propisanom medikamentoznom terapijom te planiranom kontrolom po završetku iste, koja prema raspoloživoj dokumentaciji nije realizirana. Nakon navedenog termina ne prileži niti jedan dodatni medicinski dokument koji bi govorio u prilog daljnjih dg – th postupaka vezanih uz psihičko stanje tužitelja. Iako nije psihijatar, ima određeno kliničko iskustvo sa psihički traumatiziranim osobama, te je mišljenja da se ne može govoriti o eventualnim trajnim psihičkim promjenama (kako temeljem priložene m.d., protoka vremena od zadnjeg nalaza, te njegova kliničkog pregleda) koje bi mogle utjecati na umanjenje OŽA tužitelja. Navedeni, subjektivni strah od sudjelovanja u prometu, odnosno upravljanja vozilom, nema realne stručne podloge, pa je čak i u divergenciji sa poslovima koje tužitelj prema vlastitom iskazu sada obavlja (kopač – vozač). Ukazuje određenu divergenciju između iskaza tužitelja na ročištu 16.03.2021. i citirane medicinske dokumentacije, odnosno obavljenog kliničkog pregleda za potrebu vještačenja.

13.3. Ocjena ostalih stavki iz rješenja suda se prvenstveno temelji na karakteru ozljeda, okolnostima i duljini trajanja liječenja istih, a prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, te predstavlja ukupni – kumulativni zbir istih, obzirom na već spomenutu vremenski izrazito diskontinuiranu medicinsku dokumentaciju. U odnosu na duljinu i trajanje fizičkih bolova vještak navodi da su karakter ozljeda, te okolnosti liječenja istih mogli prouzročiti bolove jakog intenziteta u trajanju od cca 24 – 36 sati vezano uz neposredni period nakon ozljeda, a do adaptacije na postavljene oblike imobilizacije, bolovi srednjeg intenziteta mogli su potrajati ukupno oko 20 – 25 dana, a vezani su za neposrednu fazu po ozljedama, razvoj kliničke slike bolne vratne kralješnice, te manje ramena, glavobolje, početak razgibavanja vratne kralješnice i ramenog obruča u kućnoj njezi, te nešto kasniju početnu fazu fizikalne terapije – kinezi procedure,bolovi slabijeg intenziteta mogli su potrajati kroz ukupno 1,5 – 2 mjeseca vezani uz daljnju kliničku sliku i opisane tegobe, postupno progresivno opterećenje i mobilizaciju ozlijeđenih regija, prvenstveno vratne kralješnice, kao i neugodnosti tijekom liječenja (RTG, MR, EMNG i sl ). Primarni strah vezan je uz stres doživljen mehanizmom nastanka ozljeda i mogao je trajati unutar 1 sata (5 – 10 min),sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati cca 25 – 30 dana vezan uz produženu reakciju na akutni stres, razvoj psihičkih smetnji s potrebom stručnog psihijatrijskog liječenja ( prvi pregled ). Sekundarni strah slabijeg intenziteta mogao je potrajati prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji kroz duže vrijeme (par mjeseci) manifestirajući se opisanim psihičkim promjenama u sklopu poremećaja prilagodbe (nalaz psihijatra od 11.04.2016.), iako postoji pri ocjeni određena dubioza jer je kod prvog psihijatrijskog pregleda 28.09.2015. preporučena kontrola u slučaju perzistiranja tegoba, a ista je realizirana tek nakon 7 mjeseci. Cjelokupno liječenje realizirano je preko ambulantnog pogona, u periodu od prva cca 3 – 4 tjedna (potreba potpunog ili značajnijeg rasterećenja desne ruke – mitela, te VK – Č, kao i tadašnja klinička slika) postojala je potreba tuđe nestručne pomoći kroz 2 sata dnevno za obavljanje određenih aktivnosti svakodnevnog života (cjelovita higijena, oblačenje, obuvanje, vožnja auta – odlasci na preglede i sl ), u narednom vremenskom periodu od cca 1 mjeseca potreba povremene tuđe nestručne pomoći kroz 3 – 4 sata tjedno za nešto teže i zahtjevnije radnje u i oko kućanstva. Kao što je ranije spomenuto, nakon tog termina zaključeno je bolovanje u trajanju od cca 2 mjeseca od nezgode, a tužitelj je započeo raditi na poslovima koji uključuju i nešto teže aktivnosti (kopač – vozač). U odnosu na vrijeme završetka liječenja tužitelja, odnosno stabilizaciju njegova zdravstvenog stanja vještak navodi kako je navedeno teško precizirati obzirom na citirane okolnosti liječenja. Prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji aktivno kontinuirano liječenje provedeno je kroz 2,5 mjeseca nakon nezgode, a potom je tužitelj (uz radnu aktivnost) realizirao povremene preglede i jedan ciklus fizikalne terapije, ali sa već spomenutim značajnim vremenskim periodima između pojedinih pregleda. Zadnji medicinski dokument datira sa 31. svibnja 2017., što nikako ne znači da je provedeno kontinuirano liječenje kroz gotovo 2 godine od nezgode.

13.4. Nalaz i mišljenje vještaka dr. VB tužitelj je u podnesku od 13. kolovoza 2024. u cijelosti osporio u bitnome navodeći da su bolovi jakog intenziteta trajali dulje od maksimalno procijenjenih 36 sati, s obzirom na dostupnu medicinsku dokumentaciju. S obzirom na period adaptacije na imobilizaciju i jačinu udarca koja je izazvala višestruke tegobe na desnoj tužiteljevoj strani, tužitelju jaki bolovi nisu mogli prestati nakon svega dan i pol, već smatra da je početna bol jakog intenziteta premašila maksimalnih 36 sati imajući u vidu karakter jake i iznenadne ozljede, za koju ni nije nužno da se kvalificira kao osobito teška ozljeda da prouzrokuje dulje trajanje bolova jakog intenziteta. Nadalje, smatra i da su bolovi srednjeg intenziteta trajali dulje od procijenjenih 20-25 dana, a sve kada se poprati medicinska dokumentacija tužitelja u spisu gdje mu je mjesec dana nakon štetnog događaja, propisan srednje jaki analgetik/Voltaren i sedativ. Fizikalna terapija provodila se prolonigrano nakon štetnog događaja (do 11. mjeseca 2015., pa ponovno u listopadu 2016. što samo dodatno ukazuje na ozbiljnost ozljede i jačinu bolova koji traju). Zbog navedenog, tužitelj je mišljenja da su bolovi srednjeg intenziteta trajali znatno dulje od procijenjenog. Osporava i trajanje bolova slabijeg intenziteta kroz ukupno 1,5-2 mjeseca, naime, s obzirom na razvoj situacije, čak i ako nema medicinske dokumentacije koja bi do listopada 2016. potvrđivala kontinuirane svakodnevne bolove, isto ne znači da bolovi slabijeg intenziteta tad nisu bili prisutni, odnosno da su trajali ukupno 1,5 do 2 mjeseca, budući da nije nužno da tužitelj pri svakom javljanju bolova traži medicinsku pomoć. U odnosu na strah osporava njegovo trajanje i težinu uzimajući u obzir način nastanka proemtne nezgode i medicisnku dokumentaciju te ukazuje kako vještak i nije specijalista psihijatar i da stoga nema dovoljnu razinu kompetencija, odnosno dovoljno stručnosti za davanje procjena koje se odnose na tužiteljevo psihičko stanje. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti u cijeosti osporava zaključak vještaka obzirom tužitelj i dan danas zna imati noćne more i strahove u prometu zbog čega ne funkcionira isto kao što je funkcionirao prije prometne nezgode te smatra da je u tom kontekstu došlo do smanjenja životne aktivnosti. U odnosu na tuđu pomoć i njegu procjenu iste osporava u cijelosti. Budući se nalazi sudskih vještaka dr. HB i dr. Željka Cesareca bitno razilaze, predlaže da se vještaka Željka Cesareca pozove na pisanu dopunu nalaza i mišljenja, te ukoliko se nalazi i mišljenja i nadalje budu bitno razilazili, pozvati oba sudska vještaka na ročište radi usklađenja njihovih mišljenja. Tuženik se na nalaz vještaka nije očitovao.

13.5. S obzirom na primjedbe tužitelja sud je pozvao vještaka da se pisano očituje i dopuni svoj nalaz i mišljenje glede primjedbi tužitelja.

13.6. U svojoj pisanoj dopuni od dana 13. prosinca 2024. vještak je naveo kako podnesak tužitelja smatra medicinski netočnim, odnosno nerealnim u odnosu na karakter ozljeda i okolnosti liječenja, što očito ukazuje na rentnu stigmatizaciju u cilju ostvarivanja veće „koristi“ za samog tužitelja. Ponovnim uvidom u svoj osnovni nalaz i mišljenje smatra da je odgovorio na sve upite iz rješenja suda, te u cijelosti ostaje pri istom. Za razliku od podneska tužitelja koji navodi samo paušalno duže trajanje i veću ocjenu pojedinih stavki u odnosu na njegov nalaz, a vezano uz predmetne ozljede, on je u svom nalazu na punih 9 stranica, a posebno pod stavkom mišljenje detaljno raščlanio pojedinačno svaku ozljedu, a uz to izvršio i detaljni klinički pregled tužitelja 29. svibnja 2024. u kojem je utvrdio stanje istog punih 9 godina po doživljenim ozljedama. Uz detaljno pojašnjenje karaktera svake ozljede, te okolnosti liječenja na strani 5, 6 i 7 njegova vještva, dao je i detaljno pojašnjenje i ocjenu pojedinih stavki iz rješenja suda, a ne samo brojčani iskaz ocjene pojedine stavke. Zbog navedenih činjenica, smatra da nema potrebe ponovno pojašnjavati navode koji su iznijeti u nalazu, te u daljnjem tekstu taksativno citira određene navode iz podneska tužitelja, uz stručni komentar i odgovor. Primjedbe tužitelja na ocjenu fizičkih bolova su većim dijelom netočne, odnosno nisu za razliku od njegova nalaza stručno pojašnjene. Netočan je podatak da je isti dan po nezgodi izvršen postupak imobilizacije ozlijeđenog desnog ramena, jer je iz nalaza od 10.09.2015. razvidno da je koristio samo mitelu (što nije klasični oblik imobilizacije), a u istom nalazu navode se uredni pokreti ozlijeđenog desnog ramena. Kao što je ranije iskazano, kod primarne RTG obrade nije uopće utvrđeno oštećenje struktura ramenog obruča (AC zglob), a tek 3 dana kasnije postavljena je posve neodređena dijagnoza dijastaze – razmaka zglobnih tijela AC zgloba, koja nije precizirana, odnosno klasificirana, ali je očito da se radilo o ozljedi najblažeg stupnja, jer se iole ozbiljnije ozljede ovog zgloba tretiraju operativno, što u ovom predmetu nije slučaj. Isto tako netočan i nestručan je podatak vezan uz ozljedu vratne kralješnice, jer su svi dijagnostički postupci isključili postojanje bilo kakvog patološkog supstratat, pa se postavlja pitanje na čemu se temelje tegobe koje navodi tužitelj. Kao vještak uvažava medicinsku dokumentaciju, ali je prvenstvena dužnost unutar vještačenja utvrditi opravdanost i postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda i tegoba, odnosno kliničke slike, a ne samo potvrditi i reproducirati raspoloživu medicinsku dokumentaciju. Po pitanju objektivizacije posljedica ove ozljede ističe da kliničkim pregledom za potrebu vještačenja nisu utvrđene nikakve trajne posljedice. U svom vještvu osvrnuo se i na često spominjane glavobolje, koje se po kriterijima sudskog medicinskog vještačenja ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa nezgodom, jer u istoj nigdje nije registrirana trauma glave. U medicinskoj dokumentaciji spominju se i glavobolje tenzijskog tipa, a zasigurno određenu važnost ima i postojanje psihičkih tegoba, koje se često mogu manifestirati kroz različite oblike glavobolja. Shodno navedenom, ostaje u cijelosti pri ocjeni iz nalaza i mišljenja, uz podatak da je tužitelj zbog liječenja predmetnih ozljeda bio na bolovanju samo 2 mjeseca, što sigurno ne bi bilo prihvatljivo da je imao prolongirane tegobe – bolove, a kako ih navodi tužitelj, pogotovo što isti obavlja poslove kopača i vozača koji sigurno uključuju i određene zahtjevnije fizičke aktivnosti. U odnosu na strah, u nalazu i mišljenju na strani 7 istog naveo je mogućnost dodatnog psihijatrijskog vještačenja i po tom pitanju prihvaća podnesak tužitelja na strani 3 istog. Navodi i kako tužitelj vezano uz strah ističe njegovu stručnu nekompetentnost, što da je samo djelomično prihvatljivo, jer je kroz 42 godine kliničkog iskustva sa fizički traumatiziranim osobama vrlo često uočavao i određene psihičke promjene koje nedvojbeno spadaju u domenu psihijatrijske struke. U odnosu na ocjenu tuđe pomoći, tužitelj smatra da ista postoji, odnosno da je postojala i nakon završetka primarnog liječenja, odnosno zaključenja bolovanja vezanog uz nezgodu. Tu vještak postavlja pitanje kako osoba sa navodnom potrebom povremene tuđe pomoći može obavljati sve životne aktivnosti, posebno u profesionalnoj sferi, koje po njegovim saznanjima sadrže čitav niz provocirajućih radnji i položaja, a da pri tom nema nikakvih raspoloživih podataka o eventualnom korištenju bolovanja zbog nemogućnosti obavljanja profesionalnih aktivnosti. Ističe kako tužitelj nigdje ne komentira izraziti vremenski diskontinuitet između pojedinih nalaza, odnosno priložene medicinske dokumentacije nakon primarnog liječenja i zaključenja bolovanja, a po kriterijima struke i sudskog medicinskog vještačenja ne mogu se valorizirati stavke unutar vremenskih perioda koji nisu pokriveni relevantnom medicinskom dokumentacijom i unutar kojih nisu poduzeti nikakvi dg – th postupci vezani uz predmetne ozljede. U cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

13.7. Tužitelj je nakon provedene pisane dopune prigovorio nalazu vještaka u bitnome navodeći da je isto provedeno nestručno te se u bitnom razlikuje od nalaza i mišljenja sudskog vještaka HB. Tuženik se nakon pisane dopune očitovao podneskom od 5. svibnja 2025. u bitnome navodeći kako nema primjedbi na utvrđenje vještaka u dijelu u kojem isti utvrđuje kako na strani tužitelja nema trajnih posljedica predmetne nezgode, osporava ocijenjene bolove i strah obzirom bolove i strah treba promatrati kumulativno (zbrojno, sumarno). Predlaže da se vještak očituje koliko su konkretno na dan odnosno u tijeku 24 sata trajali jaki, a koliko srednji i slabi bolovi te strah? Smatra kako je zaključak vještaka proturječan priloženoj dokumentaciji.

13.8. S obzirom na primjedbe tužitelja i tuženika te razlike između provedenih medicinskih vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. HB i dr. Željku Cesarcu sud je odredio provođenje dokaza usuglašavanjem stalnih sudskih vještaka, kojem pozivu suda se nije odazvao sudski vještak dr. HB navodeći kako više nije na popisu stalnih sudskih vještaka, unatoč upozorenju suda kako je neovisno o navedenom, dužan pristupiti na ročište. Stoga je sud proveo dokaz usmenom dopunom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca na ročištu održanom 16. svibnja 2025.

13.9. U svojoj usmenoj dopuni, stalni sudski vještak dr. Željko Cesarec, očitujući se na primjedbe tužitelja i tuženika u bitnome je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza kao i kod odgovora na prvi podnesak tužitelja jer smatra da je njegov nalaz i očitovanje na primjedbe tužitelja stručan, nepristran za razliku od ocjena odnosno podneska tužitelja i naknadno dostavljenog podneska tuženika koje su značajno divergentne pri ocjeni istih stavki, a što je posljedica njihove pozicije u postupku. U nastavku se osvrnuo komparativno na njegov nalaz od 31.5.2024. te nalaz dr. HB od 8.12.2022. i naveo kako medicinska dokumentacija koja je analizirana i citirana u oba nalaza je identična po pitanju vremenskog perioda i pokriva isti period od 23.8.2015. do 31.5.2017. što po njegovom izračunu iznosi ukupno 21 mjesec unutar kojeg perioda postoji period od punih 16 mjeseci koji uopće nije pokriven nikakvom medicinskom dokumentacijom pa se shodno tome po kriterijima sudsko medicinskog vještačenja ne mogu donositi paušalne ocjene i zaključci vezani uz period koji nije pokriven medicinskom dokumentacijom i to u značajnom vremenskom periodu. Shodno navedenom nema podataka da su u tom periodi poduzeti ikakvi dijagnostičko terapeutski postupci vezani uz ozlijede koje je tužitelj zadobio. U odnosu na fizičke bolove, ponovio je kako je na strani 7 nalaza detaljno obrazložio razloge njegove ocjene trajanja i težine istih a nije samo naveo brojčane iskaze. Ukazuje da je dr. HB bolove jakog intenziteta ocijenio trajanjem do 3 dana a ne kakao to navodi tužitelj 3 dana te se njegova ocjena fizičkih bolova jakog intenziteta poklapa sa ocjenom dr. HB da su isti trajali unutar 3 dana jer je njegova ocjena unutar tog perioda a koju je ocijenio sa trajanjem od 24-36 sati. Značajnija i po njemu jedina divergencija između nalaza dr. HB i njegova nalaza postoji po pitanju ocjene fizičkih bolova srednjeg i slabijeg intenziteta. Poštuje stručnost dr. HB no ne smatra da oboje nisu osobe i vještaci čije su ocjene temelj i koje ne podliježu mogućoj korekciji. Ocjena dr. HB o trajanju fizičkih bolova srednjeg i slabijeg intenziteta od 6 mjeseci mu je apsolutno neprihvatljiva obzirom na karakter ozlijede, činjenicu da nisu ostavile nikakve tajne fizičke posljedice djeluje predimenzionirano, uz dodatnu opasku da je dr. HB pod pojmom lakih bolova koristio i sintagmu laki ili povremeni bolovi što po kriterijima sudskog vještačenja nije prihvatljivo. Naime, termin lakih bolova se odnosi na termin liječenja, a termin povremenih bolova se uglavnom odnosi na bolove različitog karaktera i uglavnom spada unutar ocjene umanjenja opće životne aktivnosti (koja u ovom slučaju ne postoji). Shodno navedenom smatra da je njegova ocjena realna i temeljena na citiranim okolnostima liječenja i postupanja pa i na krajnjoj kliničkoj slici koja je rezultat karaktera ozlijede i liječenja. Po njemu, sve ostale ocjene praktički nisu značajno divergentne, a tu misli na ocjenu straha koju je dao dr. HB u odnosu na njegovu ocjenu. Naime, tužitelj je po doživljenoj traumi tek nakon mjesec dana zatražio prvi puta stručnu psihijatrijsku pomoć koja je okvalificirana kao akutna reakcija na stres s čime se u pravilu slaže, međutim ne može se složiti sa ocjenom trajanja psihičkih smetnji jer je drugi nalaz psihijatra realiziran tek 7 mjeseci po prvom i označen kao poremećaj prilagodbe. U tom nalazu preporučen je kontrolni pregled psihijatra koji prema raspoloživim podacima nikada nije realiziran. U svom je zaključku po navedenom pitanju smatrao da ne postoje dovoljni medicinski parametri koji bi govorili u prilog trajnih psihičkih posljedica ali je u cilju objektivnog iskaza i izbjegavanja eventualnog oštećenja stranka u sporu dozvolio pa čak i preporučio psihijatrijsko vještačenje obzirom da niti on niti dr. HB nisu vještaci psihijatrijske struke. Usprkos navedenom dr. HB se ipak odlučio na ocjenu psihičkih posljedica smatrajući da iste utječu na umanjenje životne aktivnosti tužitelja u brojčanom iskazu od 5% ali posebno ističe njegovo zaključno mišljenje na str 4 njegovog nalaza gdje je naveo isti prijedlog kao i on, odnosno, naveo je da bi bilo bolje prepustiti prosudbu vještaka psihijatra nego njega kao ortopeda. Što se tiče smanjenja životne aktivnosti, i dr. HB i on donijeli su zaključak, odnosno mišljenje da nisu nastupile posljedice fizičkih ozljeda koje bi utjecale na umanjenje životne aktivnosti tužitelja, a o psihičkim je prethodno dao mišljenje. Pri ocjeni ove stavke mora navesti podatak da je tužitelj proveo na bolovanju samo 2 mjeseca i potom nastavio u punom radnom opsegu obavljati dosta zahtjevan posao u sklopu profesije (vozač-kopač). Svjestan je temeljem 35 godina vještačenja da bolovanje nije uvijek u korelaciji sa ocjenom, no smatra da je taj podatak itekako važan. Ukazuje i na iskaz tužitelja dan na ročištu 16.7.2021. gdje je sam tužitelj naveo da je okovratnik nosio 2-3 tjedna, s time da niti jedan dijagnostički postupak koji je proveden vezano za ozljedu vratne kralježnice nije pokazao patološki supstrat. Zatim tužitelj u iskazu spominje ozljedu živaca na ramenu što je posve proizvoljno i netočno jer je relevantna pretraga 14.10.2015., a to je EMG pokazala da je nalaz uredan. Tako i po pitanju fizičkih bolova sam tužitelj na navedenom ročištu iskazuje da su mu bolovi za rame trajali 1 mjesec, a za vratnu kralješnicu još kraće, dok za ostale ozljede negira tegobe, dakle, sam tužitelj uvjetno rečeno navodi kraći period nego što je on kao vještak procijenio. Tuženik u podnesku od 5.5.2025. uopće ne nudi svoje viđenje nego jednostavno gotovo negira njegove navode po pitanju ocjena pojedinih stavki, a jedino sa čime se slaže je ocjena umanjenja životne aktivnosti jer ista po njemu ne postoji. Tuženik smatra da nije vodio računa o kumulativnoj ocjeni što ponovno i opetovano nije točno obziorm na na strani 7 nalaza je decidirano naveo da ocjena stavki predstavlja ukupni kumulativni zbir istih, a sve s obzirom na već spomenutu i vremenski diskontinuiranu medicinsku dokumentaciju. Za stavku straha navodi da ako postoji interes stranaka, a sud odluči da se može presveti dodatno psihijatrijsko vještačenje. Iako je tužitelj u svojem iskazu naveo da i dalje trpi bolove u vratu i ramenu takvo što nije potkrepljeno jer posljednja medicinska dokumentacija je iz 2017. Da je tužitelj imao ozbiljne probleme u njegovom liječenju ne bi bilo pauzi od 3,5 i 7 mjeseci u tijeku liječenja u kojima nema nikakve medicinske dokumentacije niti je tražio medicinsku pomoć, a to govori da njegove tegobe nisu bile izražene u takvom omjeru da bi narušavale životnu aktivnost i funkcioniranje. Još dodaje da tužitelj nema u nastavku svog liječenja nikakve dodatne psihijatrijske dokumentacije, dapače preporučeni posljednji kontrolni pregled nije učinjen. Ukazuje i kako krivo tužitelj smatra da bi "rupe u liječenju tužitelja" bile posljedice neadekvatnog medicinskog postupanja kao primjerice čekanje na pregled, jer to u konkretnom predmetu nije slučaj već su "rupe" posljedica što tužitelj medicinsku pomoć nije zatražio.

13.10. Nakon provedene usmene dopune, tužitelj je predložio provođenje nadvještačenja po medicinskom fakultetu u Zagrebu ili Rijeci po specijalisti ortopedu i psihijatru. Sud je prijedlog tužitelja odbio iz razloga što smatra da je vještačenje sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu sačinjeno objektivno, u skladu s pravilima struke, na temelju dostupne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja te da je vještak detaljnom pisanom i usmenom dopunom u potpunosti odgovorio i otklonio primjedbe tužitelja i tuženika koje su isti iznijeli na njegov nalaz i mišljenje, dok se dr. HB pozivu suda za pristup na ročište radi usuglašavanja nije odazvao. Također, sud smatra kako u postupku, uzimajući u obzir iskaz tužitelja, vrstu zadobivenih ozljeda, dinamiku liječenja, trajanje bolovanja tužitelja, činjenicu da tužitelj u nastavku svog liječenja nema nikakve dodatne psihijatrijske dokumentacije, kao i da preporučeni posljednji kontrolni pregled tužitelj nije učinio, u postupku nije potrebno provoditi dokaz psihijatrijskim vještačenjem, s obzirom na mišljenje izneseno i detaljno obrazloženo od strane vještaka dr. Željka Cesraca koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

15. Sukladno odredbi čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti odnosno pravo na zaštitu tjelesnog i duševnog zdravlja. Sukladno odredbi čl. 1100. istog Zakona u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini iste sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Stoga je u nastavku valjalo utvrditi visinu neimovinske štete zbog povrede prava na zaštitu tjelesnog i duševnog zdravlja imajući u vidu kriterije iz odredbe čl. 1100. ZOO-a.

15.1. Tužitelju je na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti glede pretrpljenih fizičkih bolova valjalo priznati iznos od 2.500,00 eur, a sve uzevši u obzir njihovo trajanje i jačinu, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda, kao i neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja i provođenja fizikalnih terapija, što je vještak dr. Željko Cesarec detaljno obrazložio u svojem nalazu i mišljenju baziranom na postojećoj medicinskoj dokumentaciji i nalazima specijalista, kojega sud u tom dijelu prihvaća u cijelosti. Na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti glede pretrpljenog straha tužitelju je valjalo priznati naknadu u iznosu od 1.000,00 eur. U tom smislu je uzeta u obzir dinamika i način nastanka prometne nezgode, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha opisanog u nalazu i mišljenju vještaka te tijek liječenja. Nadalje, primjenom odredbe čl. 1100. ZOO, a uzevši u obzir ozljede koje je tužitelj zadobio, način na koji iste utječu na njegovo zdravlje, okolnosti slučaja (dob, spol, zanimanje), a uzevši u obzir kriterije za ocjenu visine pravične novčane naknade iz st. 2. navedenog članka, cilj kojim služi naknada, ali imajući u vidu da se naknadnom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, ovaj sud je s osnova neimovinske štete tužitelju priznao iznos od ukupno 3.500,00 eur. Navedeni je iznos valjalo umanjiti za doprinos tužitelja u visini od 20% te za nesporno isplaćeni iznos s osnova neimovinske štete u iznosu od 530,89 eur te tužitelju konačno dosuditi po navedenoj osnovi iznos od 2.269,11 eur.

15.2. Sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos neimovinske štete od zatraženog datuma 1. lipnja 2017. kao datuma stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja, iako se tužitelj tuženiku vansudski obratio 2015.

16. U odnosu na zahtijev tužitelja za naknadom imovinske štete na ime troškova liječenja, u spisu je prema priloženim računima koji se nalaze na listovima 46-71 spisa utvrđeno da je tužitelj na ime participacije kod liječnika opće medicine i kod Opće bolnice Pula-Pola podmirio ukupan trošak s osnova participacije u iznosu od 106,09 eura / 799,30 kuna. Tuženik ne spori zahtjev tužitelja za naknadu troškova participacije, a nije sporno da je tuženik tužitelju vansudski na ime troškova liječenja isplatio iznos od 70,11 eura / 528,25 kuna. Obzirom na utvrđenu suodgovornost tužitelja od 20% istome s osnova troškova participacije pripada iznos od 82,74 eura. Kada se od navedenog iznosa oduzme iznos isplaćen od strane tuženika u visini od 70,11 eura proizlazi da tužitelju s osnova troškova liječenja (na ime participacije) pripada daljnji iznos u visini od 12,63 eura, slijedom čega je primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a odlučeno kao u stavku 2 točke I izreke presude.

16.1. U odnosu na troškove liječenja kojima se tužitelj podvrgao u privatnim poliklinikama, a koji se odnose na troškove poliklinike CROATIA Z.O. – ARS MEDICA, troškove neurološke ordinacije dr. ČBB i troškove Poliklinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju "Peharec" (računi na listu 48,51-53 spisa) u ukupnom iznosu od 118,32 eura / 891,46 kuna tužitelju nisu priznati obzirom je tužitelj navedene pretrage i preglede mogao provesti bez nastanka troškova istih u zdravstvenim ustanovama koje imaju ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje te se stoga isti ne mogu smatrati prijeko potrebnim troškovima u smisli odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a slijedom čega su isti odbijeni kao neosnovani. Naime, u spisu ne postoji dokaz da tužitelj uslugu koju je zatražio ili obavio izvan zdravstvenih ustanova koje imaju ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje nije mogao pravovremeno dobiti, niti da je istu zatražio.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22. dalje: ZPP), a sve s obzirom na činjenicu da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odgovornost svog osiguranika u visini od 80%, koju suodgovornost je u postupku utvrdio i ovaj sud, kao i s obzirom na uspjeh stranaka u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

U Puli, 13.listopada 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku