Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž- 838/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Predraga Jovanića člana vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Milković, odvjetnik u Sisku, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 30. rujna 2025. poslovni broj R1- 293/2025-7, u sjednici vijeća održanoj dana 13. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prisilno smještene osobe ZŽ kao neosnovana te potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku od 30. rujna 2025. poslovni broj R1- 293/2025-7.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 30. rujna 2025. poslovni broj R1-293/2025-7 riješeno je:
„Produžuje se prisilni smještaj ZŽ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godinu dana, počevši od 3. listopada 2025.“
2. Na takvo rješenje ZŽ, po odvjetniku, pravovremeno je uložila žalbu u kojoj navodi da joj se prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ograničavaju temeljna ljudska prava stoga isto, po zakonu, ne smije biti određeno ako nije apsolutno opravdano što u ovom slučaju nije jer se u ponašanju ZŽ ne nailazi na ikakvu opasnost da bi ista naudila sebi, a ni drugima. Ističe da želi da se njezin prisilni smještaj prekine jer smatra da joj nije mjesto u bolnici, nego na slobodi. Smatra da bi se bolje liječila na slobodi nego institucionalno. Obzirom da ima nekretninu u svome vlasništvu i mirovinu mogla bi naći nekoga da po potrebi brine o njoj. Stoga, a s obzirom na to da je svrha prisilnog smještaja pomoć osobama s određenim tegobama, smatra isti suviše rigoroznom mjerom jer se svrha može postići blažim mjerama, a naročito ako se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje i ukine prisilni smještaj, podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žalba ne navodi točno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a u svezi članka 34. stavak 3. i stavak 8. i članka 50. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", 36/14., dalje: ZZODS) a ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti je utvrdio da bi činjenično stanje bilo nepravilno i nepotpuno utvrđeno, te da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
5. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće:
- da je rešenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R1-10/2024-4 od **.**.2024. ZŽ, upućena je u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, jer je pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-382/2023-12 od 11. prosinca 2023. utvrđeno je da je ZŽ u neubrojivom stanju počinila protupravno djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. u vezi članka 24. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 6/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11),
- da je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-125/2024-7 od **.**.2024. ZŽ produžen prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju do godinu dana,
- da je NPB Popovača 15. rujna 2025. podnijela prijedlog kojim predlaže produljenje prisilnog smještaja ZŽ jer se radi o osobi koja se liječi pod dijagnozom F29 psychosis chr, F07.9 Sy. psychoorganicum incip., a da je liječenje i socijalna rehabilitacija tek u začetku,
- da je nadležna psihijatrica mišljenja da prisilno smještena osoba za liječenje na slobodi nema adekvatnu socijalnu podršku jer, prije nego što je došla u bolnicu, je živjela sama, a u takve uvjete bi se i vratila, a što znači da ne bi imala nekoga tko bi kontrolirao redovito uzimanje terapije i sve drugo, te se za pacijenticu traži adekvatan smještaj, za sad isti nije nađen,
- da je ZŽ iskazala da ona sama o sebi može voditi brigu, da ima braću i sestre s kojima nije u redovnom kontaktu, da sa susjedima u [adresa] baš i nije u dobrim odnosima, da je u početku bilo dobro, a ne zna razlog zašto su se ti odnosi pokvarili, da je s drugima dobra, nije se s nikim svađala, da je zadovoljna u bolnici, da se dobro brinu za nju, osim uzimanja tableta ide i na radnu terapiju, ovdje ima i grupnu terapiju, da ima svoju kuću i mirovinu, da moli da ju se pusti na nekoliko dana kako bi otišla na groblje, te da ju od njezine braće i sestara, dok je u bolnici, nitko nije kontaktirao ni dolazio u posjet,
- da prisilno smještena osoba nije osoba lišena poslovne sposobnosti, ali da je postupak djelomičnog oduzimanja poslovne sposobnosti u tijeku,
- da prisilno smještena osoba neće ni pod kojim uvjetima ići u Dom,
-da se radi o osobi koja boluje od kronične psihoze i psihoorganskog sindroma zbog kojih se i ranije liječila u psihijatrijskim ustanovama, a vještačenjem provedenim tijekom kaznenog postupka dijagnosticiran joj je i perzistirajući sumanuti poremećaj (mišljenje je vještaka prof. prim. dr. sc. Dunja Degmečić, dr. med.) a u vrijeme počinjenja protupravnog djela bila pod uplivom sumanutih paranoidnih ideja, dok iz nalaza vještaka proizlazi da je do pogoršanja psihičkog stanja došlo zbog činjenice da pacijentica nije uzimala propisanu joj terapiju.
- da kod prisilno smještene osobe i nadalje, unatoč liječenju u proteklom periodu, perzistira paranoidni trend prema susjedima na štetu kojih je i počinjeno protupravno djelo zbog kojih joj je određen prisilni smještaj i zbog kojih se provodi ovo liječenje,
- da je ZŽ i dalje nekritična prema svojoj bolesti i potrebi liječenja, a nekritična je i prema svojim mogućnostima funkcioniranja izvan bolničkog sustava, jer je do pogoršanja psihičkog stanja i došlo zbog neuzimanja terapije.
6. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članci 58. i 59. ZZODS, kada je PŽ produžio prisilni smještan u trajanju od godine dana.
7. Naime, kod prisilno smještene osobe i nadalje perzistira paranoidni trend zbog kojeg je i počinjeno protupravno djelo i zbog kojeg joj je određen prisilni smještaj a u odnosu na potrebu kojeg je prisilno smještena osoba i nadalje nekritična, zbog čega i nadalje postoji opasnost od ponovnog počinjenja protupravnog djela i za otklanjanje koje opasnosti je potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, obzirom da dosadašnjim liječenjem nije došlo do zadovoljavajuće remisije, odnosno do zadovoljavajućeg poboljšanja psihičkog stanja.
8. U odnosu na navode prisilno smještene osobe da joj je se pobijanim rješenjem ograničavaju osnovna prava i slobode, ovaj sud ističe da u smislu članka 16. stavak 1. i 2. Ustava RH ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. U konkretnom slučaju upravo zaštita same ZŽ je inicirala predmetni postupak, a kako je to propisano odredbama članka 2. toč. 1. i 2. ZZODS, ali i zaštita drugih osoba (ona je osoba koja je u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ) slijedom čega je upravo njezino pravo na slobodu ograničeno temeljem članka 50. i 51. ZZODS, a i nastavno sada probijanim rješenjem je i za daljnji period određen prisilni smještaj temeljem članka 59. ZZODS (dakle, njezino pravo je ograničeno upravo zakonom). Stoga i u tom dijelu su navodi žalbe neosnovani.
9. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 59. ZZODS kada je donio pobijano rješenje i produljio prisilni smještaj.
10. Obzirom na sve navedeno ovaj sud je temeljem članka 43. ZZODS odbio žalbu prisilno smještene osobe te je odlučio kao u izreci.
U Sisku 13. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
