Poslovni broj: UsI-2117/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužitelja OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, Josipa Jurja Strossmayera 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Pakoštane, Kraljice Jelene 8, Pakoštane, OIB: 06113331578, zastupane po opunomoćenici po zaposlenju VF, dipl.iur., radi priznanja prava vlasništva, 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika Klasa: UP/II-941- 03/24-01/09, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 22. svibnja 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 3.000,00 eur na ime naknade troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela Komisije za uzurpacije Zadarske županije Klasa: UP/I-941-04/22-01/16, Urbroj: 2198-17-03-01/3-24-40 od 26. siječnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim se odbija zahtjev za dopunu rješenja Komisije za uzurpacije Skupštine Općine Biograd na Moru br. UP/I-03-2-2181/3-1976 od 15. ožujka 1977. (dalje: rješenje Komisije za uzurpacije SO Biograd n/M) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, u podnesku, i na raspravi, u bitnome, prigovara sljedeće. Osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje da je doneseno u ponovnom postupku nakon (ranije u ovoj stvari donesenog) poništajnog rješenja tuženika od 11. studenoga 2020. kojim je poništeno ranije doneseno (također odbijajuće) rješenje prvostupanjskog tijela od 12. svibnja 2017. te je predmet vraćen tomu tijelu na ponovni postupak. U obrazloženju navedenog poništajnog rješenja tuženika od 11. studenoga 2020. za razlog poništenja rješenja od 12. svibnja 2017. da se navodi to što prvostupanjsko tijelo nije ni pribavilo ni rekonstruiralo (u slučaju nemogućnosti pribavljanja) spis rješenja Komisije za uzurpaciju SO Biograd n/M koji je prvostupanjsko tijelo stoga upućeno pribaviti odn. rekonstruirati u ponovnom postupku. No u ponovnom postupku da taj spis opet nije ni pribavljen ni rekonstruiran. Usto da nije saslušan vještak na usmenoj raspravi pa tako da nije omogućena kontradiktornost strankama glede provedenoga vještačenja. Pogrešno da je utvrđeno da je predmetni dio zemljišta koji je pokazao tužitelj pomorsko dobro. To jer da nije ni utvrđivano je li po za to nadležnome javnopravnom tijelu (koje je različito od tuženika i prvostupanjskog tijela) pokrenut odn. dovršen postupka utvrđivanja granice pomorskog dobra, a ni tuženik ni prvostupanjsko tijelo da nisu sami utvrđivali jesu li u ispunjeni zakonski uvjeti za pomorsko dobro tj. uvjet pojasa širine 6 m i svi drugi zakonski uvjeti. Tužbenim zahtjevom traži kako je presuđeno točkom I. izreke ove presude. Zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlože odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu se priklonila navodima odgovora tuženika na tužbu a na raspravi je navela sljedeće. Prilikom očevida odn. vještačenja na licu mjesta da su sudjelovale sve stranke. Tom prilikom da je sam tužitelj pokazao što je predmet očevida: da je pokazao nekretninu na kojoj je uređeni park odnosno da nije pokazao da je premet zgrada koja da je prikazana u istome geodetskom vještačenju na drugoj nekretnini na koju se odnose izjave svjedoka koje je predložio tužitelj (MF i FF) koji da su iskazali da je predmet postupka zemljište na kojem je nekada bila stara zgrada a sada je nova zgrada. U zemljišnu knjigu da je upisan o da je pomorsko dobro ona nekretnina u obuhvatu koje je površina pokazana po tužitelju i prikazana u vještačenju. Iz povijesnog preslika katastarskog plana, pribavljenog od Državnog arhiva u Splitu, da je vidljivo da na toj nekretnini nema zgrada te da je tada more sezalo do tu. Tužitelj da nije pošteni posjednik niti ispunjava zakonske uvjete za stjecanja prava vlasništva na toj nekretnini na kojoj je sada uređena travnata površina (park) dok tužitelj, ni povijeno ni sada, da nije odnosno nije bio u posjedu iste.

5. Dostavom prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 13. lipnja 2025. i 12. rujna 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a).

6. Na temelju članaka 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a, oba su raspravna ročišta održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak.

7. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

8. Preostale, po tužitelju predložene, dokaze; očevidom lica mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta, saslušanjem vještaka geodeta iz upravnog postupka ĐF, saslušanjem stranaka, pribavljanjem podatka od Županijskog povjerenstva za utvrđivanje granice pomorskog dobra je li ta granica utvrđena na predmetnome području; ovaj sud nije izvodio jer je to, kod prethodno navedenih izvedenih dokaza i u nastavku navedenih razloga ove presude, bilo suvišno za presuđenje u ovome sporu.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Dopunsko rješenje uređuju odredbe iz članka 100. stavaka 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojima je propisano:

„(2) Ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.

(4) Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim rješenjem.“.

11. Ovdje predmetnim zahtjevom radi donošenja dopunskog rješenja, koji je sada pok. tužiteljev prednik/otac IF podnio prvostupanjskome tijelu 23. srpnja 2014., traži se, rješenje Komisije za uzurpaciju SO Biograd n/M, dopuniti rješenjem kojim će se pravo vlasništva priznati na određenom dijelu čestice 2925/3 jer da to rješenje o uzurpaciji nije provedivo u zemljišnoj knjizi.

12. Naime, tim rješenjem o uzurpaciji, sada pok. tužiteljevom predniku/ocu IF, priznaje se pravo vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu i to na dijelu č.z. 2925/3 k. o. [katastarska općina], u površini 180 m[2] .

13. Tako se, tim i takvim rješenjem o uzurpaciji, IF priznaje pravo vlasništva na realnom dijelu te čestice u toj površine ali taj dio nije (položajno) određen.

14. Određivanje toga dijela te čestice, prijeporno je među strankama, kako u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu, tako i u ovome sporu.

15. U vezi toga prijepora, iz obrazloženja osporenog i prvostupanjskog rješenja te spisa dostavljenog uz odgovor tuženika na tužbu, razvidno je da su ta rješenja donesena u ponovnom postupku nakon (ranije u ovoj stvari donesenog) poništajnog rješenja tuženika od 11. studenoga 2020. kojim je poništeno ranije doneseno (također odbijajuće) rješenje prvostupanjskog tijela od 12. svibnja 2017. te je predmet vraćen tomu tijelu na ponovni postupak.

16. U obrazloženju navedenog poništajnog rješenja tuženika od 11. studenoga 2020.; za razlog poništenja rješenja od 12. svibnja 2017. se navodi to što prvostupanjsko tijelo nije ni pribavilo a ni rekonstruiralo (ovo potonje u slučaju nemogućnosti onoga prvoga) spis rješenja Komisije za uzurpaciju SO Biograd n/M koji je prvostupanjsko tijelo stoga upućeno pribaviti odn. rekonstruirati u ponovnom postupku.

17. No u ponovnome postupku (što s pravom tužitelj prigovara u ovome sporu) taj spis nije ni pribavljen ni rekonstruiran nego je prvostupanjsko rješenje doneseno nakon provedenog očevida 19. listopada 2023. na kojemu je sam tužitelj pokazao položaj predmetnoga dijela površine 180 m[2] koji dio je potom prema tomu pokazivanju tužitelja određen geodetskim vještačenjem vještaka Igora Gulana, mag.ing.geod., od 17. studenoga 2023.

18. U tomu je vještačenju taj dio određen tako što je, na skici lica mjesta, prikazan zeleno obojanim geometrijskim likom kojemu su granice dužine povučene među lomnim točkama slovnih oznaka A-B-C-D, i to kao dio čestice stare zk oznake 873/1 odnosno dio čestice nove katastarske oznake 1146/1.

19. Tomu i takvome utvrđenju toga spornoga dijela u tomu vještačenju, priklanja se vjeru u osporenom odn. prvostupanjskom rješenju, kojim je predmetni zahtjev za donošenje dopunskog rješenja o priznanju vlasništva uzurpacijom odbijen, jer da je navedena čestica 873/1 u zemljišnu knjigu upisana kao pomorsko dobro koje (izrijekom zakona) ne može biti predmet vlasništva ni drugih stvarnih prava.

20. Proizlazi da je (položajno) spornih 180 m[2] , u tomu vještačenu, pa onda i u osporenom i prvostupanjskom rješenju, utvrđeno:

- ne kao dio one čestice (stare zk oznake 2925/3) na kojoj se pok. IF priznaje pravo vlasništva izrekom rješenja Komisije za uzurpaciju SO Biograd n/M (dopunu kojega se traži),

- nego kao dio druge čestice (stare zk oznake 873/1).

21. Stoga ovaj sud to i takvo s tim u vezi u osporenom rješenju utvrđeno činjenično stanje ne može ocijeniti pravilno i potpuno utvrđenim zbog sljedećih dvaju razloga.

22. Prvi je (već navedeni) razlog što, predmetni dio na kojemu se pok. IF priznaje vlasništvo izrijekom rješenja Komisije za uzurpaciju SO Biograd n/M (dopunu kojega se traži); nije utvrđen kao dio one čestice stare zk oznake na kojoj mu se tim rješenjem priznaje vlasništvo (2925/3) nego je utvrđen kao dio druge čestice stare zk oznake (873/1).

23. Drugi je razlog što s pravom tužitelj prigovara da je, prije donošenja osporenog odn. prvostupanjskog rješenja, propušteno (a trebalo je) pribaviti odn. rekonstruirati spis rješenja Komisije za uzurpaciju SO Biograd n/M, dopunu kojega tužitelj traži predmetnim zahtjevom. To tim više što se na pribavljanje odn. rekonstrukciju toga spisa izričito ukazuje i uputom za ponovni postupak koja je dana navedenim poništajnim rješenjem tuženika od 11. studenoga 2020.

24. Naime, po svojoj procesnopravnoj prirodi, dopunsko rješenje (članak 100. stavci 2. i 4. ZUP-a) je postupovna radnja javnopravnog tijela - rješenje koje to tijelo donosi ako i kada ranije donesenim rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka.

25. Dopunsko je rješenje, dakle, drugo rješenje, koje se, u istoj upravnoj stvari, odnosno u istome upravnom postupku, donosi iz razloga što prvim rješenjem nisu riješena sva pitanja koja su predmet toga istoga postupka.

26. Zato je, stanje spisa prvoga rješenja (tj. onoga čiju se dopunu traži), prvenstveno glede dokaza u tomu postupku izvedenih prije donošenja prvoga rješenja, odlučno (bitno) za rješavanje o predmetnome zahtjevu tužitelja radi donošenja dopunskog rješenja.

27. Zbog tih se dvaju razloga osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim budući da se u njemu obrazložena činjenična utvrđenja ne može ocijeniti pravilnima i potpunima. To s obzirom da je za spornih 180 m[2] utvrđeno da bi bili položeni na drugoj čestici a ne na onoj čestici na kojoj se za tu površinu priznaje vlasništvo rješenjem o uzurpaciji čiju dopunu se traži, pri čemu spis toga rješenja o uzurpaciji nije ni pribavljen ni rekonstruiran.

28. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 47. ZUS-a, presuđeno kao pod točkama I. i II. izreke.

29. Ovaj sud nije sam riješio ovu stvar nego je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak budući da je za zakonito rješavanje ove stvari prvenstveno potrebno pribaviti odn. rekonstruirati navedeni spis. No pribavljanje toga spisa u ovome sporu u dokazne svrhe nije predložila koja od stranaka a za rekonstrukciju toga spisa ovaj sud nema procesnopravno ovlaštenje.

30. Zato, u ponovnom postupku nakon ove presude, prvo treba navedeni spis pribaviti ili rekonstruirati pa, osnovom dokaza u tomu spisu a, po potrebi, izvođenjem i drugih odgovarajućih dokaza (članak 58. ZUP-a), treba odrediti spornih 180 m[2] na kojima je navedenim rješenjem o uzurpaciji pok. IF priznato pravo vlasništva.

31. Ako se navedeni spis ne uspije pribaviti a njegova rekonstrukcija ostane bez uspjeha; s obzirom da navedenim rješenjem o uzurpaciji spornih 180 m[2] nije određeno ali jeste djelomično opisano (navodom: „da je na ovom zemljištu ranije postojala stara kuća i da je na njenim temeljima sagrađena nova kuća 1972. godine“), izvođenjem odgovarajućih dokaza (članak 58. ZUP-a) treba: identificirati tu novu kuću sagrađenu 1972. sa svim njenim kasnijim građevinskim promjenama pa spornih 180 m[2] odrediti na zemljištu na kojemu je ta kuća izgrađena. To jer iz rješenja o uzurpaciji iz 1977. nedvojbeno proizlazi da se njime pravo vlasništva priznaje na tomu zemljištu. To jest, na zemljištu na kojemu je „ranije postojala stara kuća“ na temeljima koje je „sagrađena nova kuća 1972. godine“.

32. U svakom slučaju, treba voditi računa o tomu da se spornih 180 m[2] ne može odrediti izvan granica čestice stare zk oznake 2925/3 k. o. [katastarska općina] na koju se jedino odnosi izreka navedenoga rješenja o uzurpaciji. To je rješenje postalo pravomoćno 3. travnja 1977. pa se ono s tim u vezi ne može mijenjati (članak 13. ZUP-a) a dopunskim rješenjem se ne može (drukčije) rješavati o pitanjima o kojima je riješeno nego se jedino može rješavati o pitanjima o kojima nije riješeno (članak 100. stavak 2. ZUP-a).

33. S obzirom da je tuženik izgubio ovaj spor, obvezan je tužitelju naknadi zahtijevane troškove ovoga spora na ime: odvjetničkog sastavljanja tužbe i zastupanja na gore navedenim dvama raspravnim ročištima. To su 3 radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 3.000,00 EUR (Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.). Više traženo za podnesak, nije priznato; jer to nije opravdano učinjeni izdatak s obzirom da se, u tomu podnesku u bitnome, ne iznosi novoga, a moglo ga se predati ili usmeno iznijeti i na drugome ročištu za koje je tužitelju trošak priznat a koje je održano jedino iz razloga što je tužitelj zbog zamjenskog zastupanja na prvome ročištu tražio rok za pisano očitovanje na raspravno iznesene navode zainteresirane osobe.

34. Stoga je, na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. te članka 148. ZUS- a, odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 13. listopada 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv odluke o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke) nije dopuštena žalba. Protiv odluke o trošku (točka III. izreke), dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske; koja žalba odgađa izvršenje pobijane odluke.

DNA:

- opun. tužitelja uz zapisnik o objavi

- tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi te spis dostavljen uz odgovor na tužbu

- z.o. uz zapisnik o objavi

- u spis