1                  Poslovni broj: UsI-2448/22-12

 

 

Poslovni broj: UsI-2448/22-12

 

 

                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. B. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik V. P., odvjetnik u O. d. P. i p. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: …, Z., radi poreza na dohodak, 21. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-14/17-01/06, Urbroj: 513-04-19-3 od 30. listopada 2019. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-14/17-01/06, Urbroj: 513-04-19-3 od 30. listopada 2019., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-P. u., P. u. Z., I. Z. za p. g., Klasa: UP/I-410-23/14-12/5139, Urbroj: 513-07-10-2015-03 od 24. veljače 2015. kojim je u toč. I zamijenjeno rješenje Klasa: UP/I-410-23/2014-12/5139, Urbroj: 513-07-01-06/2014-02 od 3. travnja 2014., a toč. II utvrđena je osnovica i predujam poreza i prireza na dohodak od imovine za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 31. siječnja 2015. godine i to: ukupna mjesečna najamnina u iznosu 3.056,00 kn, osnovica 2.139,20 kn, iznos poreza 256,70 kn, iznos prireza 46,20 kn te ukupne obveze u iznosu od 302,90 kn; 1. veljače 2015. do 15. veljače 2015. godine i to: ukupna mjesečna najamnina u iznosu 1.637,10 kn, osnovica 1.145,97 kn, iznos poreza 137,51 kn, iznos prireza 24,75 kn te ukupne obveze u iznosu od 162,26 kn.

2.              Tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika te navodi da je Ugovorom o najmu od 5. ožujka 2014. godine, a koji je sklopila sa društvom O. d.o.o. sa sjedištem u Z.., odvojeno ugovoreno: (i) mjesečni iznos najamnine te (ii) mjesečni paušalni iznos režijskih troškova (plin, električna energija, odvoz komunalnog otpada, vodu, kanalizaciju, komunalnu i vodnu naknadu te troškove kabelske televizije i interneta, zajedničku pričuvu) za stan u Z., ukupne površine 30,25 m2. Mjesečni iznos najamnine prema Ugovoru o najmu od 5. ožujka 2014. iznosi 250,00 EUR (u trenutku dospijeća prve najamnine 1 EUR=7,64 HRK), odnosno 1.910,00 kn, dok su mjesečni paušalni režijski troškovi ugovoreni u iznosu od 150,00 EUR, odnosno 1.146,00 kn. Ističe kako upravna tijela pogrešno tumače da cjelokupni paušalni režijski troškovi ulaze u osnovicu za obračun predujma poreza na dohodak od imovine, odnosno da se cjelokupni režijski troškovi obračunavaju kao izdatak od najamnine. Budući tužiteljica kao najmodavac plaća režijske troškove direktno društvima koji pružaju komunalne, telekomunikacijske i druge usluge, odnosno primljeni iznos režijskih troškova od najmoprimca samo prosljeđuje pružateljima navedenih usluga, primitak koji je tužiteljica ostvarila na osnovu paušalnog plaćanja režijskih troškova, ne utječe na prihod tužiteljice, a time nema utjecaja niti na oporezivanje dohotka. Navodi da je Ugovorom o najmu napravljena jasna distinkcija glede visine najamnine, koja predstavlja iznos za obračun porezne osnovice u smislu čl. 27. st. 1. ZOPD-a, i paušalnog iznosa mjesečnih režija, koji predstavlja prolaznu stavku u smislu čl. 12. st. 7. ZOPD-a. Ukazuje da su upravna tijela (prvostupanjsko i drugostupanjsko) postupala arbitrarno i proizvoljno bez da su uopće kontaktirale tužiteljicu da se očituje o odlučnim činjenicama čime joj je povrijeđeno pravo iz čl. 30. i čl. 47. ZOUP-a da sudjeluje u postupku. Upravna tijela nisu tužiteljici omogućila propisanu razinu sudjelovanja u postupku, a koja je potrebna radi povećanja vjerojatnosti utvrđivanja materijalne istine na razini koja omogućuje pravilno rješavanje upravne stvari. ZOPD u čl. 27. st. 1. definira dohodak od imovine kao razliku između primitaka od najma stana i izdataka, koji se izdaci sukladno čl. 27. st. 2. istog zakona priznaju u paušalnoj svoti, 30% od ostvarene najamnine. U konkretnom slučaju, samo je mjesečni iznos najamnine u visini od 1.910,00 kn trebao biti umanjen za odbitak izdatka u visini od 30%, što iznosi 573,00 kn. Međutim, upravna tijela pogrešno tumače da se prilikom razreza porezne obveze u osnovicu poreza na dohodak obračunava i iznos najamnine u visini 1.910,00 kn i paušalni mjesečni režijski troškovi u visini 1.146,00 kn koji predstavljaju prolaznu stavku, što zajedno iznosi 3.056,00 kn, a da se zatim od tako cjelokupno dobivenog iznosa umanjuje odbitak izdatka u visini 30%, što iznosi 916,80 kn. Mjesečni paušalni režijski troškovi kao prolazne stavke obračunavaju se odvojeno od najamnine, na osnovi ispostavljenog računa, s naznakom da se radi o prolaznim stavkama, a zatim se samo na iznos najamnine umanjuje odbitak izdatka u visini 30%.

3.              Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporeno rješenje.

4.              Tuženik je ovom Sudu dostavio spis zajedno s odgovorom na tužbu u kojem navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

5.              Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6.              Sud je 14. rujna 2023. održao javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i dokumentaciju priloženu uz tužbu, u dostavljeni spis tuženika i isprave priložene spisu, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da je tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja osnovan.

9.              Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica prijavila 2. travnja 2014. ugovor o zakupu poslovnog prostora, 20/10000 dio suvlasničkog dijela nekretnine koja se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi sagrađenoj na kat. čestici 2270/18, oznaka zemljišta: stambeno-poslovna zgrada br. 23,25,27,29,22,24,26,28 i 30 i dvorište i podzemna garaža, C. k.; Lj. p., ukupne površine 5683 m2, stambeno-poslovna zgrada br. 23,25,27,29,22,26,28 površine 3333 m2, dvorište i podzemna garaža površine 2350 m2, a upisane u zemljišnoknjižni uložak br. …, poduložak …, k.o. G. Z., kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to slijedeći posebni dio nekretnine: …. Etaža: …, jednosobni stan broj …, tip …, na IV katu, ulaz …, površine 30,25 m2 u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište SP56, površine 1,63 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezano temeljem odredbe članka 68,69 i 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, sklopljenog s "O." d.o.o. OIB …, kao najmoprimca i D. B., OIB … iz Z., …, kao najmodavca, na određeno vrijeme, počevši od 5. ožujka 2014. do 5. ožujka 2018. godine. Temeljem članka 2. Ugovora, mjesečna najamnina iznosi 250,00 EUR (1.191,00 kn) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB (7,64) koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja ugovora. Temeljem članka 4. Ugovora najmodavac i najmoprimac suglasno utvrđuju da će najmoprimac plaćati sve mjesečne režijske troškove u iznosu 150,00 EUR (1.146,00 kn) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB (7,64), koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja ugovora, što čini 400,00 EUR, odnosno 3.056,00 kn mjesečno. Po predmetnoj prijavi doneseno je rješenje Klasa: UP/I-410-23/2014-12/05139, Urbroj: 513-07-01-06/2014-02 od 3. travnja 2014., na koje, prema podacima spisa predmeta, nije izjavljena žalba, stoga je isto steklo svojstvo izvršnosti i pravomoćnosti.

10.              Tužiteljica je 23. veljače 2015. dostavila raskid predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora s danom 31. srpnja 2014.

11.              Uvodno naznačenim prvostupanjskim rješenjem od 24. veljače 2015. zamjenjuje se rješenje od 3. travnja 2014. i utvrđuje ukupna osnovica i mjesečni predujam poreza i prireza na dohodak od imovine.

12.              Prvenstveno je potrebno istaknuti da se u prvostupanjskom rješenju od 24. veljače 2015. uopće ne navodi zakonska osnova koja daje tijelu ovlaštenje za zamjenu rješenja i utvrđivanja ukupne osnovice i mjesečnog predujma poreza i prireza na dohodak od imovine, pa se isto uopće ne može ispitati, a predmetna nezakonitost nije otklonjena niti osporenim rješenjem, iako je odredbom članka 170. stavak 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: novine 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16. - dalje u tekstu: OPZ) propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno je ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti.

13.              Jednako tako, drugostupanjsko tijelo propustilo je ispitati istaknuti prigovor pogrešno utvrđene osnovice za obračun predujma poreza na dohodak od imovine i prireza jer se u obrazloženju samo konstatira da je osnovica za obračun predujma poreza na dohodak od imovine i prireza umanjena za 30% od ukupno utvrđene najamnine, u zbroju najamnine od 1.191,00 kn i režijskih troškova u iznosu od 1.146,00 kn, ali se ne daju razlozi za takovo utvrđenje.

14.              Člankom  27.  stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br., 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH - 120/13,125/13, 148/13, Odluka USRH - 83/14, 143/14. - dalje u tekstu Zakon) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

15.              Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se kod dohotka od imovine na temelju najma ili zakupa pokretnina i nekretnina priznaju se izdaci u visini 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine

16.              U skladu s člankom 50. stavkom 1. Zakona, predujam poreza na dohodak od imovine ostvarenog od najamnine i zakupnine, utvrđuje se prema rješenju Porezne uprave i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec pri čemu se ne uzima u obzir osobni odbitak poreznog obveznika već izdaci u visini od 30% od ostvarene najamnine ili zakupnine te na utvrđenu poreznu osnovicu plaća porez po stopi od 12% i pripadajući prirez.

17.              Sukladno izričitoj zakonskoj odredbi osnovica za obračun predujma poreza na dohodak od imovine jest ostvarena najamnina, odnosno zakupnina, a na koju se priznaju izdaci u visini od 30% od ostvarene najamnine, odnosno zakupnine. Stoga nema zakonske osnove u izračun osnovice zbrajati ugovorenu zakupninu i režijske troškove.

18.              Dakle, tuženo tijelo je bilo dužno po službenoj dužnosti paziti na bitne povrede postupka, pravilnu primjenu materijalnog prava i potpunost i pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja, što znači da je bilo dužno ispitati sve žalbene navode, te izvršiti provjeru iznesenih navoda, a što je u cijelosti izostalo.

19.              Tek na održanoj raspravi tužiteljica ističe prigovor apsolutne zastare jer je porezna obveza utvrđena 2015. godine, a o kojem prigovoru će se tuženo tijelo očitovati u nastavnom postupku, u izvršenju ove presude, u skladu s odredbom članka 197. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022.).

20.              Sukladno iznesenom, osporeno rješenje ne može se ocijeniti zakonitim, stoga je, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude. U nastavnom postupku tuženik je sukladno odredbi članka 81. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, te je dužan ocijeniti sve raspoložive dokaze kao i iznijeti valjane razloge za svoju odluku.

 

 

U Zagrebu 21. rujna 2023.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.