REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1028/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužiteljice EŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FED d.o.o., Rugvica, Dugoselska ulica 1E, OIB: 79081584010, zastupanog po punomoćniku Maru Ogresti, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boženka Mostarčić i Maro Ogresta u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Damira Kotromanovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Mare Ogresta, odvjetnika, dana 13. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim i nedopuštenim otkaz što ga je tuženik FED d.o.o., Dugoselska ulica 1E, Rugvica, OIB: 79081584010, dao tužiteljici EŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Odlukom o izvanrednom otkazu ugovor o radu od 18. travnja 2025., te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika po toj osnovi nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku FED d.o.o., Dugoselska ulica 1E, Rugvica, OIB: 79081584010, vratiti na rad tužiteljicu EŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na radno mjesto Savjetnika uprave za razvoj, komunikaciju i posebne projekte sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 4. ožujka 2019. ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 750,00 eura, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od 13.10.2025. pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je sklopila s tuženikom dana 4. ožujka 2019., a prema kojem je od 6. ožujka 2019. počela s radom kod tuženika na radnom mjestu Savjetnik uprave za razvoj, komunikaciju i posebne projekte. Tužiteljici je važećim Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, KLASA: UP/I- 502-06/24-05/396, od 4.3.2024., priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, za dijete EŽ rođ. **.**.2010. Ta činjenica je poslodavcu poznata s obzirom na to da su tužiteljica i član i jedini direktor tuženika IŽ bivši bračni drugovi čiji brak je razveden 21.1.2022., a mlt. EŽ je njihovo zajedničko dijete.
2. Nezakonitom odlukom tuženika od 18.4.2025. otkazan je ugovor o radu tužiteljici, i to izvanrednim otkazom ugovora o radu. Navedenu odluku tužiteljica je zaprimila 22.4.2025. i to e-mailom koji je poslao direktor tuženika, te je u zakonskom roku (6.5.2025.) podnijela Zahtjev za zaštitu prava protiv predmetne odluke tuženika. Iako je tužiteljičin zahtjev zaprimio 8.5.2025., tuženik je propustio u zakonskom roku udovoljiti zahtjevu tužiteljice zbog čega su ostvarene pretpostavke za podnošenje ove tužbe.
3. Dalje navodi da je sukladno odredbi čl.34. Zakona o radu predmetni otkaz ništetan, budući da je na dan davanja otkaza poslodavcu – tuženiku bilo poznato postojanje prava radnika – tužiteljice na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju. Naime, mlt. EŽ je zajedničko dijete tužiteljice i direktora i člana tuženika IŽ. Osim toga, navedeno rješenje HZZO-a je već ranije dostavljeno tuženiku kao poslodavcu što je vidljivo iz dostavne naredbe rješenja. Uz to, iako je tuženiku kao poslodavcu bilo poznato postojanje činjenice da je tužiteljici priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, tužiteljica je uz svoj zahtjev za zaštitu prava u za to predviđenom zakonskom roku ponovno dostavila poslodavcu predmetno rješenje HZZO-a.
4. Nadalje, tužiteljica ističe i da ne postoji opravdan razlog za izvanredan otkaz, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredan otkaz, kao i da nije proveden postupak otkazivanja predviđen Zakonom o radu, odluka o otkazu nije dostavljena sukladno Zakonu o radu, te je isti nedopušten i nezakonit. Također, tuženik u odluci o otkazu ne obrazlaže razloge za otkaz, već paušalno navodi da tužiteljica ne dolazi na posao i ne obavlja poslove svog radnog mjesta, pri čemu nije opravdala svoj izostanak s posla. Prije svega, tužiteljica ističe da je sklopila ugovor o radu s tuženikom 4. ožujka 2019. za radno mjesto Savjetnik uprave za razvoj, komunikaciju i posebne projekte. Nakon toga, dolazi do trajnog i teškog poremećaja bračnih odnosa između tužiteljice i IŽ (direktora i člana tuženika) te prestanka bračne zajednice, a što se nažalost uvelike odrazilo i na radni odnos tužiteljice i temeljna prava koja tužiteljici pripadaju kao radniku. Između direktora i člana tuženika IŽ i tužiteljice u posljednjih 5 godina se vodi niz sudskih sporova u vezi ostvarivanja roditeljske skrbi nad dvoje mlt. djece, o uzdržavanju djece kao i o imovinskim odnosima i bračnoj stečevini, što je sve dovelo do izrazitog poremećaja odnosa među bivšim supružnicima. Između ostalog, u tijeku su sudski postupci koji se odnose i na poslovni udio u tuženiku - društvu FED d.o.o. koji predstavlja bračnu stečevinu, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod.posl.br. P-559/2022, kao i pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1083/2020. Sve navedeno je dovelo do neželjenog postupanja tuženika, tj. njegovog direktora IŽ koji je već ranije otkazao predmetni ugovor o radu ovdje tužiteljici poslovno uvjetovanim otkazom od 21.7.2020., međutim svjestan nezakonitosti takvog otkaza taj otkaz je ubrzo stavio izvan snage. Tuženik, odnosno njegov direktor IŽ je nastavio s raznim oblicima neželjenog postupanja, s pritiscima i uznemiravanjem i povredama dostojanstva tužiteljice, a što je dovelo do toga da tužiteljica nije samovoljno donijela odluku da ne dolazi na posao, već je ta odluka uvjetovana isključivo ponašanjem poslodavca koji ju je onemogućavao u tome da obavlja poslove svog radnog mjesta. Tuženik je kroz cijelo ovo razdoblje od prestanka bračne zajednice zabranjivao tužiteljici obavljanje njezinih poslova na njezinom radnom mjestu tako da je tužiteljica jedino bila u mogućnosti obavljati poslove na daljinu što je i činila. U isto vrijeme se brinula i skrbila o dvoje djece koji s njom stanuju, s tim da mlt. EŽ ima teškoće u razvoju zbog čega tužiteljici i pripada pravo na rad s polovicom punog radnog vremena.
5. Stoga predlaže utvrditi ništetnim i nedopuštenim otkaz što ga je tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.4.2025., te da radni odnos tužiteljice po tom osnovu nije prestao, kao i naložiti tuženiku vraćanje tužiteljice na rad, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenične tvrdnje iz točke I. i II. tužbe, kao što ne spori da je zahtjev za zaštitu prava koji je tužiteljica podnijela protiv osporavane odluke o izvanrednom otkazu zaprimio 8. svibnja 2025. Ne spori ni činjeničnu tvrdnju iz točke V. tužbe, da je dana 21. srpnja 2020. tužiteljici dao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, pri čemu ističe da je odluku o otkazu donio bez prethodnog savjetovanja s bilo kime, dok je odluku o opozivu odluke o otkazu donio nakon što se savjetovao s punomoćnikom u ovom sporu. Tuženik spori da bi osporavana odluka o izvanrednom otkazu bila nezakonita. Tužiteljica ne dolazi na posao i ne obavlja poslove svog radnog mjesta duže vrijeme. Na poslu se nije pojavila ni nakon tuženikova pismenog poziva, koji poziv je preuzela njezina majka PŽ dana 1. travnja 2025., ni nakon što ju je tuženik elektroničkom porukom od 10. travnja 2025. ponovno pozvao da dođe na posao, uz upozorenje da će joj u suprotnom biti prisiljen izvanredno otkazati ugovor o radu. Sama tužiteljica ne spori da ne dolazi na posao. Ne spori čak ni da je ona ta koja je odlučila ne dolaziti na posao, pri čemu takvu svoju odluku obrazlaže od strane tuženika neželjenim postupanjem, pritiscima, zabranama, uznemiravanjem i povredama njezinog dostojanstva. Tuženik, odnosno zakonski zastupnik IŽ, nije pritiskao ni uznemiravao tužiteljicu, zabranjivao joj obavljanje poslova na njezinom radnom mjestu, niti joj je ikada povrijedio dostojanstvo na radnom mjestu. Tuženik spori da tužiteljica poslove svog radnog mjesta obavlja na daljinu. Pored takvog stanja stvari se osporavani izvanredni otkaz ukazuje pravilnim i zakonitim. To stoga što odredba članka 34. stavka 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 – u daljnjem tekstu: ZR) ne priječi poslodavca da radniku koji radi polovicu radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju izvanredno otkaže ugovor o radu zbog toga što taj radnik ne dolazi na posao i ne obavlja poslove svog radnog mjesta jer je sam tako odlučio. Svako drugačije tumačenje citirane zakonske odredbe bi se protivilo temeljnim radnopravnim načelima te zakonskoj obvezi radnika da osobno obavlja preuzeti posao (članak 7. stavak 1. ZR-a). Drugim riječima, kad bi članak 34. stavak 1. ZR-a propisivao apsolutnu zabranu otkazivanja ugovora o radu radniku koji radi polovicu radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, to bi značilo da poslodavac takvom radniku ne može izvanredno otkazati ugovor o radu, i mora mu isplaćivati plaću, čak i u situaciji kad je taj radnik svojevoljno odlučio ne ispunjavati temeljnu obvezu iz radnog odnosa – ne raditi. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.
7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Rješenje HZZO od 4.3.2024., djelomičnu presudu P Ob-34/21, izvadak iz sudskog registra, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.4.2025., e-mail korespondenciju, Zahtjev za zaštitu prava od 6.5.2025., Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 21.7.2020., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4.3.2019., Odluku o rasporedu radnog vremena, presliku povratnice, elektronički zapis HZMO, Rješenje HZZO od 22.8.2025.
8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica Odluku o otkazu od 18.4.2025. zaprimila dana 22.4.2025., da je protiv iste podnijela Zahtjev za zaštitu prava 6.5.2025. koji je tuženik zaprimio 8.5.2025., te da se na isti nije očitovao. Kako je tužba podnesena sudu 6.6.2025., to je ista podnesena u zakonskim rokovima iz čl.133. ZR.
10. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.4.2025. utvrđeno je da je istom tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4.3.2019., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno iz razloga što ne dolazi na posao i ne obavlja poslove svog radnog mjesta, pri čemu izostanka nije opravdala, te se nije pojavila na poslu ni nakon višekratnih poziva od strane direktora poslodavca.
11. Uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 4.3.2024. utvrđeno je da je tužiteljici istim i nadalje priznaje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, za dijete EŽ, rođ. **.**.2010. pri čemu se u istom rješenju navodi kako je ponovno vještačenje potrebno obaviti tek u mjesecu lipnju 2025.
12. Na ročištu dana 22. rujna 2025. stranke su učinile nespornim da je tuženiku u vrijeme donošenja pobijane Odluke o otkazu bilo poznato da je tužiteljici rješenjem HZZO-a od 4.3.2024. priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno da je tuženik imao navedeno rješenje od 4.3.2024.
13. Obzirom na navedeno, utvrđeno je kako je tuženik otkazivanjem tužiteljici grubo povrijedio kogentnu odredbu čl.34. st.1. ZR, koja propisuje apsolutnu zabranu otkazivanja za vrijeme rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta s teškoćama u razvoju, pa je stoga, već i uslijed navedenog, otkaz tužiteljici ništetan.
14. Naime, radi se o općoj odredbi ZR koja se primjenjuje uvijek, neovisno o kakvoj vrsti otkaza se radi, obzirom niti jednom odredbom ZR primjena te opće odredbe ZR kod takvog otkazivanja nije isključena, a kako to pogrešno smatra tuženik.
15. Navedena odredba čl.34. st.1. ZR propisuje da za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava.
16. Nadalje u st.2. čl.34. istog članka propisano je da je takva odluka ništetna, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga članka te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.
17. Svrha navedene odredbe je apsolutna zabrana otkaza odnosno donošenje odluke o otkazu određenim kategorijama radnika, sve dok traju okolnosti zbog kojeg i postoji zabrana.
18. Kako je tuženiku kao poslodavcu nesporno bilo poznato u vrijeme donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu od 18.4.2025. da je tužiteljici rješenjem HZZO-a od 4.3.2024. priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno tuženik je nesporno imao navedeno rješenje od 4.3.2024. u vrijeme donošenja pobijane Odluke, to je ista odluka tuženika već i samo uslijed navedenog, ništetna.
19. Stoga je sud odbio daljnje dokazne prijedloge stranka kao nepotrebne, i to za saslušanjem tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika IŽ, svjedoka DŽ, UŽ, te ZŽ, obzirom su isti dokazi ocijenjeni nepotrebnima, kada je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.
20. Valja još dodati kako je odredba čl.34. st.1. ZR kogentna odredba, koja ni na koji način ne može biti degradirana člankom 116. ZR koji uređuje institut izvanrednog otkazivanja, pa je uslijed utvrđenih okolnosti Odluka o izvanrednom otkazu od 18.4.2025. ništetna, te nedopuštena, temeljem izričite zakonske odredbe čl.34.st.1 i 2. ZR, a radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
21. Budući je otkaz poslodavca utvrđen nedopuštenim, to je, sukladno čl.124. st.1. ZR, osnovan i zahtjev tužiteljice u dijelu kojim predlaže vraćanje na rad kod tuženika.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1 ZPP-a, pa su tužiteljici, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) priznati troškovi jednokratne nagrade u visini od 250 bodova sukladno Tbr.7.2. OT, te za sastav zahtjeva za zaštitu prava 50 bodova, sukladno Tbr.30. OT odnosno ukupno 300,00 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 750,00 eura.
23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
24. Tuženiku nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 13. listopada 2025.
Sudac:
Lidija Repar Habulinec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika