REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-13289/2020-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu Sanju Radolović Kuprešak, odvjetnicu, te punomoćnice tuženika HD, savjetnice pri Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, dana 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.667,03 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 45,62 eur od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 258,07 eur od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 49,32 eur od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 120,03 eur od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 412,44 eur od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 403,85 eur od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 197,28 eur od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 128,27 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 41,00 eur od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 38,83 eur od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 108,42 eur od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 97,13 eur od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 228,55 eur od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 717,13 eur od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 292,87 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 51,95 eur od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 298,45 eur od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 172,04 eur od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 87,96 eur od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 444,36 eur od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 267,03 eur od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 31,10 eur od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 110,51 eur od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 48,60 eur od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 306,18 eur od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 261,67 eur od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 721,58 eur od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 869,12 eur od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 562,56 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 85,24 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 896,82 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 11,16 eur od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 191,79 eur od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 110,10 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 83,43 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 28,67 eur od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 26,30 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 28,46 eur od 16. rujna 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 13. listopada 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je djelatna vojna osoba, zaposlena kod tuženika, i to u Sjedištu zapovjedništva ustrojstvene jedinice u Zagrebu- Vojarna "Croatia", pri čemu u ovom postupku potražuje iznose za koje smatra da mu tuženik kao poslodavac duguje s osnove neisplaćenih radnih sati te naknada za subote i nedjelje, te stoga sukladno navedenom predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev za utuženo razdoblje od 8. listopada 2015. do 8. listopada 2020., uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu (mada nije osporavano da je tužitelj kroz utuženo razdoblje bio zaposlen na naprijed navedenom radnom mjestu), u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova. Također je tuženik tijekom postupka (npr. podneskom od 13. prosinca 2024. koji je dostavljen nakon provedenog vještačenja) iznosio da prigovara obračunu više ostvarenih sati rada iznad 40-satnog tjednog fonda sati kao redovan rad, odnosno, obračunu neplaćene naknade za rad subotom i nedjeljom. Navodi se pritom da je dana 26. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN, 73/13 i 75/15), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136.). Člankom 139. st. 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

3. Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena, ističu da je čl. 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Također navode kao važno i temeljno za istaknuti da je čl. 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN, 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to Odluka o rasporedu radnog vremena (NN, 66/14, 23/] 5 i 84/15) i gore navedeni Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014..

4. Točkom IV. Odluke iz 2014. je također propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, (koji Zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe) to glede pitanja koja uređuju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

5. Dana 7. travnja 2018. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN, 30/18) koji u čl. 155. izričito propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN, 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17 i 39/18).

6. Zaključno je tuženik iznosio da čl. 149.a. određuje da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN, 39/18). Posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Nadalje, navedenom Odlukom propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada za rad u terenskim uvjetima, koji se po zapovjedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u trajanju duljem od 10 sati dnevno, u visini od 100,00 kn neto po danu radnim danom a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto, za stražarsku službu u trajanju duljem od 12 sati 100,00 kn neto po danu radnim danom a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto, za dežurstvo u iznosu od 85,00 kn neto po danu radnim danom a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 100,00 kn neto po danu. Točkom IV. Odluke iz 2018. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju naknadu za posebne oblike rada u službi. Eventualno ostvareni prekovremeni rad tužitelja je temeljem instituta preraspodijele kompenziran slobodnim danima, što je razvidno iz očitovanja nadležne postrojbe, a u kojem je točno navedeno koliko je tužitelj iskoristio slobodnih dana i kada dakle svi sati tako ostvarenog rada kompenzirani su slobodnim danima.

7. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 6. listopada 2020., uz presliku povratnice (str. 3-5 spisa), Odluku tuženika od 9. srpnja 2019. (str. 6-7, 8-9 spisa), dokumentaciju predanu uz podnesak od 18. travnja 2024. (poleđina str. 24 spisa, kao prilog spisu) te putne naloge /naloge vozača/ (str. 33-451 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 23. srpnja 2025. (str. 478-480 spisa), a također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković /Centar za financijska vještačenja d.o.o./ (nalaz i mišljenje od 22. studenog 2024., str. 458-465 spisa, pisano očitovanje vještaka od 27. siječnja 2025., str. 475 spisa).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je provedeno financijsko vještačenje kao što je i saslušan tužitelj, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

10. Tako iz tužiteljevog iskaza (str. 478-480 spisa) proizlazi da je u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bio zaposlen kod tuženika tj. u Hrvatskoj vojsci, kao vozač pri Glavnom Stožeru. Načelno je radno vrijeme bilo organizirano od 8.00 do 16.00 sati od ponedjeljka do petka, no učestalo su zbog potrebe posla radili i prekovremeno, čak i po 12 sati dnevno, po njegovoj procjeni su prekovremeno radili i u omjeru od 80% od ukupnog broja radnih dana. Navedeni prekovremeni rad se evidentirao no nije im isplaćivan, rečeno je da će se amortizirati kroz slobodne dane, no niti navedeno nije bilo moguće zbog manjka personala tj. potrebe da konstantno rade bez prostora za slobodne dane, a niti su dobili bilo kakvu naknadu s tim u vezi. Radni zadaci koje su dobivali su se prvenstveno odnosili na Zagreb i okolicu, no po potrebi su vozili i šire pa i u inozemstvo, u naravi je upravljao osobnim vozilom koje je korišteno radi prijevoza visoko rangiranih časnika na različite zadatke. Navedeno podrazumijeva da se vozilo ne može napuštati niti dok se čeka predmetni časnik da se vrati nakon obavljenog sastanka odnosno drugog zadatka, odstupanje od navedenog bi čak dovelo i do vojnostegovne odgovornosti. Njihovi radni zadaci su obavljani u pravilu temeljem zapovijedi tj. naloga u pisanoj formi. U svrhu pripreme vožnje bilo je potrebno doći i kakvih pola sata ranije, kao i nakon završetka vožnje ostati također pola sata duže, radi uređenja vozila i sl.. Navodi da nije bio u mogućnosti odbiti dobivene radne zadatke tj. naloge čak i kad je bilo vidljivo da se radi o prekovremenom radu, s obzirom na njegovu poziciju vojne osobe te saznanje da bi time ugrozio svoj radni odnos.

11. Navodi i da su radili preko vikenda tj. subotom i nedjeljom, što im također nije plaćeno tj. također su se spominjali slobodni dani no niti u tom slučaju nije bilo moguće koristiti iste, iz već spomenutog razloga tj. manjka djelatnika te posljedične potrebe da rade praktički bez prestanka. Ističe da je urgirao više puta kod svojih nadređenih vezano za predmetnu problematiku, no bez uspjeha, kod čega ukazuje da su oni kao vojne osobe bili dužni poštovati hijerarhiju, tako da nisu npr. bio u mogućnosti urgirati na razini samog Ministarstva ili sl..

12. Također ističe da je suglasan sa izračunima financijskog vještaka, te smatra da mu predmetni iznosi pripadaju, s tim da je od strane tužitelja zaključno napomenuto da je u međuvremenu umirovljen tijekom 2023..

13. Kako je već rečeno, provedeno je i financijsko vještačenje te je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, a na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, vezano za izračun naknade za više odrađenih sati rada od 40 tjedno po redovnoj cijeni sata, a pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu po redovnoj cijeni sata rada za sate odrađene iznad 40-satnog tjednog fonda, da potraživanje iznosi 8.667,03 eur (Tabela 1. stupac '11' Nalaza). Za izračun naknada za subote i nedjelje koji su evidentirani kao slobodni dani, a pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na naknade za subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani za razdoblje do listopada 2017. godine, visina potraživanja tužitelja iznosi 83,43 eur (Tabela 2. stupac '8').

14. Iznos neisplaćenog vojnog dodatka sukladno činu i dužnosti, a po osnovi neisplaćenog vojnog dodatka sukladno činu i dužnosti ne proizlazi potraživanje tužitelja u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, ukupno potraživanje tužitelja iznosi 8.750,46 eur.

15. Vještak se i dodatno pisano očitovao (str. 475 spisa, vezano za navode tuženika, npr. iz podneska od 13. prosinca 2024.), kada je istaknuto da je vještak u svom nalazu i mišljenju izradio izračune iz kojih je vidljivo postojanje i visina potraživanja tužitelja, kako je to bilo pobliže naznačeno i podneskom od 14. svibnja 2024., tj. kada je predloženo izračunati naknadu za više odrađenih sati rada od 40 tjedno za koji nisu kompenzirani slobodnim danima, po redovnoj cijeni sata rada, a prema nalogu vozača i dnevnoj evidenciji rada, kao i izračunati naknadu za subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani, a ne neradni dani i to za vrijeme od utuženja pa do 30. listopada 2017. te također izračunati iznos vojnog dodatka koji pripada tužitelju sukladno činu i dužnosti koju obnaša, u kojem smislu je vještak onda i postupio, ne ulazeći pritom, a vezano za primjedbe tuženika iz podneska od 13. prosinca 2024., u pravna pitanja iznesena u istima, na koji način je vještak ostao pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i pisanu dopunu, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, kojim slijedom ga izneseni prigovori nisu doveli u sumnju te ih nije bilo moguće prihvatiti, budući da su provođenjem vještačenja zaista utvrđeni neisplaćeni iznosi tužitelju s naprijed citiranih osnova, kod čega iz utvrđenog činjeničnog stanja, posebno iz iskaza tužitelja nije vidljivo da bi tuženik na drugi način kompenzirao nastalo dugovanje (npr. slobodnim danima), i za što proizlazi da je vještak uzimao u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, kako se i spominje u pisanom očitovanju vještaka dostavljenog nakon pisanih prigovora tuženika (pri zaključenju glavne rasprave tuženik nije predlagao da se vještak i dodatno usmeno očituje, smatrajući da matematički izračuni nisu sporni već su izneseni prigovori pravne prirode).

17. Na taj način je utvrđeno da bi tuženik dugovao tužitelju iznose od 8.667,03 eur odnosno 83,43 eur, sve bruto, ili ukupno 8.750,46 eur.

18. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

19. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. i II. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je i sam tužitelj naveo u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

21. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe te podnesaka od 22. listopada 2021., 11. studenog 2021., 14. svibnja 2024. i 9. prosinca 2024. za svaku radnju po 100 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 10. travnja 2024., 12. srpnja 2024., 22. svibnja 2025. i 23. srpnja 2025., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 1.000 bodova, odnosno 2.000,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (500,00 eur) iznos od 2.500,00 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 300,00 eur, ukupno 2.800,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

22. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 13. listopada 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- zz tuženika