REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-75/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja MARITIMAE REGIONIS d.o.o. Split, Josipa Jovića 51, OIB: 08341087378, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora u Zagrebu, Ulica Ivana Banjavčića 5, protiv tuženika EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, radi isplate 129.580,00 USD, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 129.580,00 USD (slovima: sto dvadeset devet tisuća petsto osamdeset američkih dolara) sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 11.762,50 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate 129.580,00 USD s kamatama jer je taj iznos tuženik stekao bez osnove. Tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o radu pomorca na neodređeno vrijeme 8.8.2017. temeljem kojeg je tuženik bio zaposlen kao pomorac u zvanju trećeg časnika stroja na m/b „TACCOLA“, IMO: 9280213. Na Ugovor o radu pomorca primjenjuje se Kolektivni ugovor za Hrvatske pomorce, osoblje na kopnu i brodovima (2017-2018), sklopljen između tužitelja i Sindikata pomoraca Hrvatske. Dana 13.9.2017. tuženik je zadobio tjelesnu ozljedu za vrijeme rada na kopnu te se liječio. Nakon završenog liječenja, obavljenih fizikalnih terapija i provedene rehabilitacije kod tuženika je nastupilo konačno stanje, te je bolovanje zaključeno. Po završetku liječenja, tužitelj je za tuženika organizirao pregled kod prof. dr. KU, liječnika kojeg je imenovao poslodavac, ovdje tužitelj, u skladu s odredbom članka 16.2 Kolektivnog ugovora. Po izvršenom pregledu, prof. dr. ŽU je utvrdio između ostalog: - zdravstvene tegobe zaostale kod tuženika kao posljedica tjelesne ozljede desnog gležnja pretrpljene u nesreći na radu nisu kontraindikacija za fizički rad na brodu i obavljanje poslova člana posade broda, te ne predstavljaju ni zapreku, a niti smetnju (ograničenje), za obavljanje poslova pomorca, člana posade u zvanju „časnik stroja“; - Tuženik je sposoban za rad u svojstvu člana posade broda u međunarodnoj plovidbi, u zvanju „časnik stroja“, bez ikakvih ograničenja. Tuženik je osporio mišljenje Prof. dr. ŽU, specijalista ortopeda, liječnika kojeg je imenovao tužitelj, te dostavio mišljenje Mr. sc. ĆU, specijalista ortopeda, liječnika kojeg je imenovao tuženik, u kojem se, između ostalog, navodi da tuženik nije sposoban „za obavljanje poslova vezanih uz dugotrajno stajanje i hodanje, čučanje, nošenje tereta, a posebice hod uz i niz stepenice, te hod po neravnoj i pomičnoj podlozi“, kao i mišljenje specijalista medicine rada od 12. studenog 2021. godine, kojim je utvrđena nesposobnost tuženika, za rad na brodovima trgovačke mornarice u službi stroja. Odredbom članka 16. Kolektivnog ugovora propisano je kako slijedi: 16.1 Pomorac kod koga nastupi trajni invaliditet kao posljedica tjelesne ozljede pretrpljene u nesreći za vrijeme njegova rada na brodu ili na radnom mjestu, bez obzira na uzrok, uključujući nesreće za vrijeme putovanja na brod i povratak sa broda i/ili radnog mjesta, zbog čijih je posljedica umanjena njegova radna sposobnost u svojstvu pomorca, pored nadoknade za bolovanje ima pravo i na nadoknadu za invalidnost navedenu u Dodatku 4 ovog Kolektivnog ugovora. 16.2 Stupanj trajnog invaliditeta zaostalog kao posljedica tjelesne ozljede pretrpljene u nesreći utvrđuje liječnik kojeg imenuje Poslodavac. Ako se liječnik imenovan od ili u ime pomorca ne slaže s nalazom, tada je odluka trećeg liječnika kojega zajednički imenuju Poslodavac i pomorac obvezujuća za obje strane. 16.4 Svaki E kojem je kao posljedica tjelesne ozljede pretrpljene u nesreći za vrijeme njegova rada na brodu ili na radnom mjestu utvrđen invaliditet niži od 50%, ali mu je izvješćem liječnika kojeg je imenovao Poslodavac utvrđena trajna nesposobnost za daljnji rad u bilo kojem svojstvu na brodu, također ostvaruje pravo na 100%-tnu naknadu. Bilo kakvo neslaganje oko nalaza po ovome članku rješava se sukladno gore navedenome stavku 16.2. . Budući se Dr. ĆU, liječnik kojeg je imenovao pomorac, ovdje tuženik, nije složio s nalazom Prof. Dr. ŽU, liječnika kojeg je imenovao poslodavac, ovdje tužitelj, sukladno odredbi članka 16.2 Kolektivnog ugovora tužitelj i tuženik su zajednički imenovali trećeg liječnika, dr. FU, specijalista medicine rada iz Zadra. Imenovani liječnik, Dr. FU, je dana 9.3.2022. pregledao tuženika te je nakon pregleda izdao Svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti člana posade pomorskog broda, brodice i jahti Republike Hrvatske i Mišljenje da je tuženik trajno nesposoban za rad na brodu trgovačke mornarice u službi stroja. Sukladno mišljenju Dr. FU, trajna nesposobnost za službu na brodu trgovačke mornarice u stroju posljedica je tjelesne ozljede koju je tuženik doživio na radu u Belgiji dana 13.9. 2017. godine. Mišljenje Dr. FU temeljilo se na navodima tuženika da uslijed pretrpljene tjelesne ozljede ne može obavljati fizički posao, hod uz i niz stube, po neravnoj i pomičnoj podlozi itd.. Temeljem Mišljenja Dr. FU, liječnika kojeg su zajednički imenovali tužitelj i tuženik, dana 4.11.2022., tužitelj je isplatio tuženiku naknadu za invalidnost / gubitak zanimanja ili struke u iznosu od 136.400,00 USD, sukladno odredbama članka 16.1 i 16.4 te Dodatku (4) Kolektivnog ugovora. Nakon isplate tuženik se zaposlio u Jadroliniji - Rijeka. Prema dostupnim informacijama, tuženik je prije zaposlenja u Jadroliniji obavio liječnički pregled kod Dr. RU, specijalist medicine rada iz Rijeke, koji je utvrdio da je tuženik sposoban za rad na brodu u zvanju časnika stroja, bez ograničenja. Nakon što se temeljem pribavljene Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti zaposlio u Jadroliniji, Tuženik se dana 12.12.2023. ukrcao na m/b „ ČU“ kao član posade u zvanju drugog časnika stroja, dakle čak je unaprijeđen u odnosu na zvanje trećeg časnika stroja u kojem je radio u trenutku kada je pretrpio tjelesnu ozljedu. Tuženik je (kao tužitelj) dana 6. listopada 2023. godine podnio tužbu zbog naknade štete na iznos od 515.295,00 EUR na ime navodno izgubljene buduće zarade zbog navodne „trajne nesposobnosti za rad u svojstvu pomorca“. Tužba je zaprimljena kod naslovnog Suda pod poslovnim brojem: P-523/2023. Nakon što je tuženik suočen s nepobitnim dokazima da je sposoban za rad kao pomorac, te da je nastavio raditi na brodu kao član posade u zvanju drugog časnika stroja, dakle da je čak unaprijeđen u odnosu na zvanje trećeg časnika stroja u kojem je plovio i radio u trenutku kada je pretrpio tjelesnu ozljedu, odnosno da „nije izgubio radnu sposobnost“ te nije „trajno nesposoban za rad u svojstvu pomorca“, kao što neistinito navodi u tužbi, tuženik je povukao tužbu u postupku poslovni broj: P-523/2023. U podnesku od 4. srpnja 2024. godine, tuženik je naveo kako slijedi: „Nakon obavljenog liječničkog pregleda dr. EUI, medicina rada Provita, dala mi je pozitivnu ocjenu te mi se pružila mogućnost raditi kao časnik…“, te je „naknadno utvrđeno da sam ipak sposoban za rad, stoga sam povukao tužbu i tužbeni zahtjev“. Uz navedeni podnesak od 4. srpnja 2024. godine, tuženik je dostavio liječničku potvrdu dr. EUI, specijalista medicine rada, od 15. ožujka 2024. godine, kojom je proglašen sposobnim za rad na brodu kao pomorac u zvanju drugog časnika stroja. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-523/2023-23 od 9. rujna 2024. godine, utvrđeno je da je tužba povučena. Temeljem Liječničke potvrde dr. EUI, specijalista medicine rada, od 15. ožujka 2024. godine, tužitelj je proglašen sposobnim za rad na brodu u zvanju drugog časnika stroja, bez ograničenja. Budući da „nije izgubio radnu sposobnost“ i nije „trajno nesposoban za rad u svojstvu pomorca“, kao što je neistinito tvrdio, tuženiku ne pripada naknada za gubitak zanimanja ili struke sukladno odredbama članka 16.1 i 16.4 te Dodatku (4) Kolektivnog ugovora, već samo naknada za invalidnost prema Tablici za određivanje postotaka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), dodatak Kolektivnom ugovoru, sukladno odredbi članka 16.1 te Dodatku (4) Kolektivnog ugovora. Sukladno nalazu i mišljenju Prof. dr. ŽU, trajne posljedice zaostale kod tuženika „traumatsko proširenje maleolarne vilice stopala – uspoređeno sa zdravim“ (članak XV. Noge - točka 165) predstavljaju invalidnost po stopi od 5% (pet posto), slijedom čega tuženiku pripada naknada za invalidnost po stopi od 5% (pet posto) u iznosu od 6.820,00 USD. Slijedom svega navedenog, tuženik je postupao prijevarno, neistinito iskazivao i netočno prikazivao svoje zdravstvenog stanje, te je svojim neistinitim navodima doveo u zabludu Dr. FU. Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju nepripadajuću naknadu u iznosu od 129.580,00 USD, koja mu je isplaćena bez valjane pravne osnove, temeljem nevjerodostojnog mišljenja Dr. FU. Tužitelj je poslao tuženiku opomenu pred tužbu i pozvao ga da mu vrati nepripadajuću naknadu u iznosu od 129.580,00 USD, koja mu je isplaćena bez valjane pravne osnove, temeljem nevjerodostojnog mišljenja Dr. FU, ali je to tuženik odbio učiniti. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U daljnjem tijeku postupka tuženik je (podnesak 24.6.2025.) naveo da tužitelj niti u tužbi, a niti na prvom pripremnom ročištu nije naveo pravnu osnovu za svoj tužbeni zahtjev. Tuženik ne vidi na čemu bi tužitelj mogao temeljiti tužbeni zahtjev, točnije tuženik smatra da pravna osnova iz koje bi proizlazila utemeljenost tužbenog zahtjeva ne postoji. U podnesku od 23.7.2025. navodi da utuženi iznos koji tužitelj traži da mu tuženik vrati isplaćen je temeljem čl. 16. Kolektivnog ugovora. Po završenom liječenju, poslodavac (tužitelj) je organizirao pregled kod liječnika kojeg je angažirao poslodavac. Liječnik angažiran po poslodavcu zaključio je da je tuženik sposoban za rad bez ograničenja. Budući da tuženik nije bio zadovoljan takvim nalazom, angažirao je drugog liječnika koji je utvrdio da je tuženik nesposban za rad. U takvoj situaciji, stranke su sukladno čl. 16.2. Kolektivnog ugovora zajednički imenovale trećeg liječnika. Treći liječnik (dr. FU) je zaključio da je tuženik trajno nesposoban za rad na brodu trgovačke mornarice u službi stroja uslijed pretrpljene ozljede na radu. Dakle, procedura prema kojoj je tuženiku isplaćena naknada je jasno propisana čl. 16. Kolektivnog ugovora. Procedura je u cijelosti ispoštovana. Odredbom iz čl. 16.2. Kolektivnog ugovora propisano je da je odluka trećeg liječnik, u ovom slučaju dr. FU, obvezujuća za obje strane. Dakle, pravni osnov temeljem kojeg je tuženiku isplaćena naknada koju sada tužitelj potražuje je nalaz i mišljenje dr. FU koji je imenovan zajednički od strane tužitelja i tuženika. Predmetni nalaz je važeći i ničim nije stavljen izvan snage. Obvezujući je za obje strane. Stoga je jasno da ne može biti govora o stjecanju bez osnove. Osnov je nalaz trećeg liječnika koji je imenovan sukladno čl. 16. 2. Kolektivnog ugovora. Osnov je i dalje na snazi. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat naknade za invalidnost od 129.580,00 USD isplaćene radi utvrđene nesposobnosti za rad na brodu, jer je kasnije utvrđeno da je tuženik sposoban za rad na brodu.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku temeljem čl. 16.2. Kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce, osoblje na kopnu i brodovima (2017- 2018) isplatio 129.580,00 USD temeljem obvezujućeg mišljenja zajednički odabranog liječnika koji je utvrdio da je tuženik uslijed ozljede nesposoban za daljnji rad na brodu. Nije sporno da je tuženik u kasnijem nalazu 15.3.2024. ocijenjen sposobnim za rad na brodu (str. 53 spisa).

5. Sporno je da li je tuženik dužan vratiti primljeni iznos temeljem čl. 16.2. kolektivnog ugovora jer se radi o stjecanju bez osnove.

6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeću kronologiju.

8. Tuženik je s tužiteljem imao sklopljen Ugovor o radu pomorca od 8.8.2017.. Za vrijeme važenja tog ugovora, 13.9.2017. zadobio je ozljedu na radu koja je ostavila posljedice po zdravstvenom stanju tuženika. Među strankama je na snazi bio Kolektivni ugovor za hrvatske pomorce, osoblje na kopnu i brodovima (2017-2018, str. 11-40 spisa). Radi isplate naknade zbog ozljede ovdje je odlučujući čl. 16. Kolektivnog ugovora (str. 22-23 spisa). Čl. 16.2. određeno je stupanj trajnog invaliditeta zaostalog kao posljedica tjelesne ozljede pretrpljene u nesreći utvrđuje liječnik kojeg imenuje poslodavac. Ako se liječnik imenovan od/ili u ime pomorca ne slaže s nalazom liječnika kojeg je imenovao poslodavac, tada je odluka trećeg liječnika kojeg zajednički imenuju poslodavac i pomorac obvezujuća za obje strane. Sukladno toj odredbi prema kojoj se nalaz i mišljenje mr. sc. ĆU (imenovan od pomorca - tuženika) ne slaže sa nalazom i mišljenjem prof. dr. KU (imenovanog od poslodavca - tužitelja), obvezujuće za obje stranke je bilo mišljenje zajednički imenovanog dr. FU od 9. ožujka 2022.. Prema mišljenju dr. FU proizlazi da ozljede koje je pomorac – tuženik zadobio su kontraindicirane za poslove na brodu (str. 46-47 spisa). U konkretnom slučaju to znači da kada primijenimo čl. 16.4. Kolektivnog ugovora na mišljenje dr. FU, proizlazi da u slučaju kada je pomorcu izvješćem liječnika utvrđena trajna nesposobnost za trajni rad u bilo kojem svojstvu na brodu, također ostvaruje pravo na 100% naknadu. Dakle, tuženik je ostvario pravo na naknadu sukladno Dodatku 4. - novčane naknade (str. 39 spisa). Ta naknada mu je isplaćena 4.11.2022. (str. 79 spisa).

Nakon toga 15.3.2024. liječnica EUI, specijalistica, utvrđuje da je tuženik sposoban za rad na brodu (nesporno str. 53-54 spisa), nakon čega se tuženik zapošljava u Jadroliniji – Rijeka (nesporno).

9. Ovdje je sporno da li je došlo do stečenog bez osnove jer se tuženik nakon što je primio naknadu koja odgovara 100%-tnoj naknadi invalidnosti zbog nesposobnosti za daljnji rad u bilo kojem svojstvu na brodu, ponovno zaposlio na brodu uz mišljenje liječnika da je za rad sposoban.

10. Ovaj sud smatra da ovdje nije došlo do stečenog bez osnove jer je tuženik iznos stekao temeljem mišljenja vještaka kojeg su stranke zajednički imenovale. Taj nalaz vještaka bio je mjerodavan za isplatu naknade i isti nije stavljen izvan snage u nekom drugom postupku. Nigdje u Kolektivnom ugovoru nije propisano i predviđeno da poslodavac zadržava pravo na vraćanje isplaćenih iznosa za slučaj poboljšanja zdravstvenog stanja kod pomorca, a niti je poslodavac takvo što s tuženikom ugovorio kod sastavljanja Potvrde i primitka iz listopada 2022. (str. 48-49 spisa).

11. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, i 155/23) propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom st. 3. propisano je obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom čl. 1117. st. 1. ZOO-a propisano je: ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju.

12. Ovdje je tuženikovo stjecanje imalo osnovu koja proizlazi iz Ugovora o radu, čl. 16. Kolektivnog ugovora, i mišljenja dr. FU. To zato jer su se stranke tih ugovora tako dogovorile. Tužitelj nije pridržao pravo na kontrolu zdravstvenog stanja tuženika i eventualnu izmjenu odluke o isplati. Stranke ugovora su se dogovorile da će u slučaju neslaganja dva mišljenja od dva različita liječnika obvezujući za stranke biti mišljenje trećeg liječnika. Nigdje odredbama nije ugovoreno da će mišljenje četvrtog ili petog liječnika poništiti mišljenje trećeg.

13. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik postupao prijevarno, neistinito iskazivao i netočno prikazivao svoje zdravstveno stanje te je svojim neistinitim navodima doveo u zabludu dr. FU, liječnika kojega su tužitelj i tuženik zajednički imenovali. Iz nalaza dr. med. specijaliste medicine rada i sporta FU od 9.3.2022. (str. 46-47 spisa), proizlazi da je tuženik pregledan te da je funkcionalno testiran od strane liječnika i dipl. kineziologa, nakon čega je doneseno mišljenje da je kontraindiciran za poslove na brodu. To nije jedini liječnik koji je to zaključio, već je to zaključio i mr. sc. ĆU u mišljenju 9.11.2021. (str. 44- 45 spisa). Dakle ovdje se ne radi o zaključcima samog tuženika o svom zdravstvenom stanju, već se radi o zaključcima liječnika kod kojih je obavio pregled (neovisno o tome tko je liječnika imenovao). Stoga ovaj sud smatra da se ovdje ne radi o prijevari, neistinitom iskazivanju i netočnom prikazivanju svog zdravstvenog stanja od strane tužitelja. Zato je odredbom čl. 16. Kolektivnog ugovora propisano da stupanj trajnog invaliditeta zaostalog kao posljedica tjelesne ozljede pretrpljene u nesreći utvrđuje liječnik, a ne sam pomorac koji je pretrpio ozljedu. Razlike u mišljenjima predvidio je i Kolektivni ugovor a predvidio je i posljedicu u tom slučaju – da je mjerodavan treći liječnik. Činjenica da u tom Kolektivnom ugovoru nije predviđen daljnji periodički pregled ozlijeđenoga kao razlog opstojnosti isplaćenog iznosa, po mišljenju ovog suda ne može ići tuženiku na teret u slučaju kasnijeg poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja ili drugačijeg mišljenje četvrtog ili petog liječnika. Međusobno oprečna mišljenja liječnika koja se nalaze u spisu samo pokazuju da je mišljenje liječnika procjena konkretnog zdravstvenog stanja u konkretnom trenutku, a ne egzaktni podatak. To predviđa i odredba čl. 16. Kolektivnog ugovora koja ima uređenu proceduru u slučaju neslaganja dva mišljenja. Nakon isplate naknade Kolektivni ugovor nema daljnju uređenu proceduru glede provjere daljnjeg zdravstvenog stanja pomorca u budućnosti, niti postupanje u slučaju kasnijeg zaposlenja ili utvrđenja da je kasnijim četvrtim nalazom sposoban za rad na brodu, što tužitelj pokušava učiniti kroz ovaj parnični postupak. Kolektivni ugovor nema uređeno postupanje za slučaj mišljenja četvrtog ili petog liječnika. Stoga sud zaključuje da ovdje nije došlo do stjecanja bez osnove.

14. Slijedom navedenog, a kako nisu ispunjene pretpostavke povrata radi stjecanja bez osnove iz čl. 1111. i 1117. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

15. Kako je o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud donio odluku temeljem dokumentacije u spisu i pisanih dokaza (čl. 492.a ZPP-a) koji su bili dostatni za odluku, to je odlučio ne provoditi dokaz saslušanjima liječnika kao svjedoka koji su svoja mišljenja o zdravstvenom stanju tuženika iznijeli u liječničkim nalazima.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu. Zastupan je po punomoćniku koji je odvjetnik, pa mu je trošak priznat prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) to:

- sastav odgovora na tužbu od 1.882,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. );

- sastav podnesaka od 24.6.2025. i 23.7.2025. od 1.882,00 EUR za svaki, ukupno 3.764,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- zastupanje na ročištu 9.6.2025. i 5.9.2025. od 1.882,00 EUR za svaki, ukupno 3.764,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.);

- trošak PDV (25%) od 2.352,5 0 EUR (Tbr. 42.), ukupno 11.762,50 EUR.

17. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 11.762,50 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

18. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 13. listopada 2025.

Sutkinja

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.