REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U KARLOVCU
STALNA SLUŽBA U SLUNJU
Slunj, Trg dr. Franje Tuđmana 14
Poslovni broj: Pp-75/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Slunju, po sutkinji Nadi Turkalj, uz sudjelovanje zapisničara Anike Jurčević, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe Schepin d.o.o. i drugookrivljenika ZĐ odgovorne osobe, zbog prekršajnog djela iz čl. 247. st. 2. i st. 5. toč. 1. Zakona o strancima (NN 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), čl. 229. st. 1. i st. 2. toč. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), čl. 172. st. 2. i st. 3. toč. 5. Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13,1515/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i čl. 150. st. 1. i st. 2. toč. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, 105/25), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, PU Zagreb, Ispostave Ogulin, broj klasa: 116-01/25-01/2, urbroj: 443-02-05-18-25-5 od 13. siječnja 2025., nakon provedene glavne rasprave dana 9. listopada 2025. u prisutnosti okrivljenika a odsutnosti tužitelja, dana 13. listopada 2025. u odsutnosti istih, javno objavio i
p r e s u d i o j e
prvookrivljena pravna osoba Schepin d.o.o., OIB: 26782215514, sa sjedištem u [adresa], broj zaposlen: 3, posluje pozitivno, prekršajno nekažnjavana, u tijeku je prekršajni postupak, po vlastitoj izjavi
drugookrivljeni ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1994., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], direktor u prvookr. pravnoj osobi, s plaćom od 880,00 eura, izvanbračna zajednica, otac jednog mlt. djece, kažnjavan za drugu vrstu prekršaja, ne vodi se drugi postupak, odgovorna osoba koji zastupa prvookr. pravnu osobu pojedinačno i samostalno.
k r i v i s u
I. što je
inspekcijskim nadzorom dana 10. siječnja 2025. i izvršenim uvidom u radnopravnu dokumentaciju u prostorijama Državnog inspektorata utvrđeno, da je dana 21. studenog 2024. u 10,17 sati u Slunju, MUP, PU karlovačka, PP Slunj zaustavila vozilo marke "Ford“ registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao RĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1998., državljanin BiH iz [adresa], identitet utvrđen uvidom u važeću P.I. BiH ser. br. B3719169 i DBR RH ser. broja [serijski broj]), radnik poslodavca prvookrivljene pravne osobe Schepin d.o.o. za poljoprivredu, gospodarenje šumama, trgovinu i turizam, turistička agencija, koji je s radom kod poslodavca započeo dana 24. listopada 2024. i obavljao poslove hranjenja životinja na farmi u Donjoj Glini, Slunj a za kojeg okrivljenici nisu prije početak rada ishodili dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada od nadležne policijske uprave, odnosno policijske postaje,
dakle, postupali protivno odredbi čl. 88. st. 1. podstavak 1. Zakona o strancima,
čime su učinili prekršaj kažnjiv za pravnu osobu čl. 247. st. 2. toč. 1. a za odgovornu osobu po čl. 247. st. 5. u vezi sa st. 2. toč. 1. istog Zakona, pa im se temeljem citiranog propisa
izriče
novčana kazna
prvookrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 5.000,00 eura (pettisućaeura) drugookrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisućeeura)
II. Na temelju odredbe čl. 33. st. 11. PZ-a, okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti presude.
III. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. PZ-a, sud upozorava okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilnim putem a temeljem odredbe čl. 34. PZ-a.
IV. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi s odredbom čl. 138. st. 2. PZ-a, okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideseteura) - svako, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilno, sukladno čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.
V. Temeljem čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22– u daljnjem tekstu PZ-a), prvookrivljena pravna osoba Schepin d.o.o., OIB: 26782215514, sa sjedištem u [adresa] i drugookrivljeni ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1994., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], direktor u prvookr. pravnoj osobi,
oslobađaju se od optužbe
da bi
1. radniku FĐ, koji je kod poslodavca Schepin d.o.o. za poljoprivredu, gospodarenje šumama, trgovinu i turizam, turistička agencija radio počevši od dana 24. listopada 2024. i obavljao poslove hranjenja životinja na farmi u Donjoj Glini, Slunj, propustili prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, budući isti nije sklopljen u pisanom obliku,
dakle, da bi postupali protivno odredbi čl. 14. st. 3. Zakona o radu, čime bi učinili prekršaj kažnjiv za pravnu osobu čl. 229. st. 1. toč. 3. a za odgovornu osobu čl. 229. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 3. istog Zakona,
2. kod poslodavca Schepin d.o.o. za poljoprivredu, gospodarenje šumama, trgovinu i turizam, turistička agencija radio radnik RĐ, od dana 24. listopada 2024. i obavljao poslove hranjenja životinja na farmi u Donjoj Glini, Slunj a istog nisu prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje u zakonskom roku najranije od osam dana prije početka rada a najkasnije prije početka rada a bili dužni učiniti najkasnije do dana 24. listopada 2024.,
dakle, da bi postupali protivno odredbi čl. 112. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju,
čime bi učinili prekršaj kažnjiv za pravnu osobu čl. 172. st. 2. toč. 5. a za odgovornu osobu po čl. 172. st. 3. u vezi sa st. 2. toč. 5. istog Zakona,
3. kod poslodavca Schepin d.o.o. za poljoprivredu, gospodarenje šumama, trgovinu i turizam, turistička agencija radio radnik RĐ, od dana 24. listopada 2024. i obavljao poslove hranjenja životinja na farmi u Donjoj Glini, Slunj a istog nisu prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje u zakonskom roku od osam dana od početka rada imenovanog radnika sa danom početka rada 24. listopada 2024. a bili dužni učiniti najkasnije do dana 04. studenog 2024.,
dakle, da bi postupali protivno odredbi čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju,
čime bi učinili prekršaj kažnjiv za pravnu osobu čl. 150. st. 1. toč. 2. a za odgovornu osobu po čl. 150. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 2. istog Zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava Ogulin, 13. siječnja 2025. podnijela je optužni prijedlog pod brojem: klasa: 116-01/25-01/2, urbroj: 443- 02-05-18-25-5 protiv okrivljenika zbog prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci presude te proveden redovni prekršajni postupak.
2. Sud je dana 9. listopada 2025. održao glavnu raspravu u prisutnosti predstavnika pravne osobe ZĐ koji je direktor, vlasnik pravne osobe koju zastupa pojedinačno i samostalno a obranu iznio i u svoje ime kao odgovorna osoba.
2.1. Na istom ročištu drugookrivljeni ZĐ osporio je navode optužnog prijedloga i izjavio da se ne osjeća krivim. Naveo je, da je osoba RĐ državljanin BiH, bio zaposlen u prvookrivljenoj pravnoj osobi na poslovima stočar u periodu dok je važila radna dozvola tj. od 8. studenog 2023. do 31. kolovoza 2024. kada je s istim radnikom zaključio ugovor o radu i bio prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kad je radniku radna dozvola istekla više nije radio. Nakon toga tj. **.**.2024. RĐ je znao dolaziti na farmu, pozdraviti svoje kolege a koji puta je samovoljno nahranio životinje zbog vezanosti za iste iako mu to nije naredio i za to nije bio plaćen. Dalje navodi i stoga nakon 31. kolovoza 2024. nema saznanja o njegovom kretanju. Inspektorica ga je tražila da se očituje koliko puta je dolazio na farmu pa je rekao dva puta tjedno po 20 min. iako je moguće bio i kraće i ne tako često. Policija je RĐ zaustavila u prometu sa vozilom koje nije njegovo vozilo, 21. studenog 2024. i tada mu je rekao "što radiš i nemoj više dolaziti na farmu". Netom prije isteka radne dozvole za istog radnika predao je dio dokumentacije potrebne za ishođenje radne dozvole i boravak u Policijsku postaju Slunj, zahtijevao je od radnika da njemu dostavi potrebnu dokumentaciju i nakon događaja 1. prosinca 2024. podnio je zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad za RĐ koji je opozvao jer mu je policija otkazala boravak. Ne smatram se krivim jer radnik RĐ nije 21. studenog 2024. bio radnik u prvookrivljenoj pravnoj osobi, nije započeo s radnom 24. listopada 2024. i nije obavljao poslove hranjenja životinja i stoga nisu imali obvezu prije početka rada ishoditi dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada od nadležne Policijske postaje.
2.2. Nadalje, drugookrivljeni izjavljuje da nisu učinili druge prekršaje koji im se stavljaju na teret, smatra da nisu bili u obvezi s istim sklopiti ugovor o radu, izdati mu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu jer nije započeo s radom 24. listopada 2024. i nije imao obvezu prijaviti ga na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u navedenim rokovima.
2.3. Na poseban upit gdje je radnik RĐ bio prijavljen i boravio za vrijeme radne dozvole okrivljenik je odgovorio na adresi [adresa], a ne zna gdje je boravio, spavao za vrijeme povremenog dolaska kad bi došao na farmu preko dana ne zna dali je odlazio kući u [adresa] ili je boravio na teritoriju Hrvatske.
3. Sud je u dokazne svrhe izvršio uvid i pročitao dokaze koji prileže sudskom spisu i to Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru (list br. 7-8) na što je okr. izjavio da se na zapisnik tako očitovao a na upit vezan za dio obrane u kojoj je izjavio "od dana **.**.2024. RĐ je dva puta tjedno po 20 min. samovoljno i radi vezanosti za životinje dolazio nahraniti konje kod ovog poslodavca na farmu a istekom tog perioda nisam imao saznanja o njegovom slobodnom kretanju", izjavio je da je taj datum naveo jer ga je inspektorica tražila da navede neki datum a zatim ponovio da RĐ nije bio plaćen za te povremene dolaske na farmu.
3.1. Sud je u nastavku pročitao Presliku dozvole za boravak i rad (list br. 9), Izvadak iz sudskog Registra (list br. 10), Prijava o početku osiguranja radnika ĆĐ (list br. 11), prijavu o prestanku osiguranja za istog radnika (list br. 12), Zapisnik o saslušanju od 21. studenog 2024. (list br. 15-16) na koji sadržaj je okr. izjavio da ga pobija u cijelosti, da nije vlasnik restorana [obrt], da ĆĐ nisam pozvao da dođe 21. listopada 2024., da je imao namjeru ishoditi dozvolu za boravak i rad i zaposliti ga na farmi jer je već radio. Dok ne može reći dali je 21. studenog 2024. zvao RĐ, moguće je ako je bilo vezano za radnu dozvolu iako se ne sjeća. Nadalje, potvrdio je da je dozvola za boravak i rad istog važila do 31. kolovoza 2024. a u nastavku je pročitana Potvrde Odjela za prekršajne evidencije za prvookrivljenu pravnu osobu i drugookrivljenu odgovornu osobu od 9. listopada 2025. (list br. 24-25).
4. Okrivljenik u završnoj riječi pozvao se na iznijetu obranu, ne smatra da ima njegove odgovornosti i odgovornosti prvookrivljene pravne osobe jer nije mogao vršiti kontrolu boravka bivšeg radnik ĆĐ i njegovu slobodu kretanja.
5. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući obranu okrivljenika, dokaze ovlaštenog tužitelja, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, sve zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud uzima utvrđenim bitne činjenice koje nesporno dokazuju da je drugookrivljeni a kao odgovorna osoba u prvookrivljenoj pravnoj osobi postupao protivno odredbi čl. 88. st. 1. podstavak 1. Zakona o strancima te oglasio krivim i kaznio kao u izreci pod toč. I. okrivljenike a oslobodio optužbe postupanje protivno odredbi čl. 14. st. 3. Zakona o radu, čl. 112. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju a sve iz razloga jer djela za koja se okrivljenici optužuju nisu prekršaj.
6. Obranu drugookrivljenog ZĐ, odgovorne osobe u prvookrivljenoj pravnoj osobi koju zastupa samostalno i pojedinačno kad otklanja prekršajnu odgovornost, sud uzima neosnovanom, neuvjerljivom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
7. Članak 88. st. 1. podstavak 1. Zakona o strancima propisuje "Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje - na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka".
7.1. Nadalje, odredbe čl. 91. istog Zakona uređuju odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dozvole za rad i boravak državljana treće zemlje.
8. Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru na listu spisa 7-8 utvrđuje se da je drugookrivljeni a kao odgovorna osoba u prvookrivljenoj pravnoj osobi u kojoj je direktor, u odnosu na činjenice koje se utvrđuju u ovom prekršajnom postupku, izjavio da je državljanin BiH RĐ a nesporno je da je dozvola za boravak i rad istog vrijedila od 8. studenog 2023. do 31. kolovoza 2024. u koje vrijeme je bio zaposlen u prvookrivljenoj pravnoj osobi na radnom mjestu stočar, od 24. listopada 2024. dva puta tjedno po dvadeset minuta samovoljno i radi vezanosti za životinje dolazio nahraniti konje na farmu, da za isto nije dobivao plaću nego istom posudio novac dok se ne riješi njegova radno pravna dokumentacija. Nadalje, izjavio je da RĐ nije bio njegov radnik u periodu od 24. listopada 2024. a sadržajno identično se branio i na ročištu 9. listopada 2025.
8.1. Naime, životno je nelogična tvrdnja drugookrivljenog da bi RĐ samoinicijativno od 24. listopada 2024 dolazio na farmu koja nesporno posluje u sastavu prvookrivljene pravne osobe, dva puta tjedno te izvjesno vrijeme hranio životinje bez da bi za to bio plaćen. Dovodeći u vezu sadržaj obrane okrivljenog s sadržajem Zapisnika o saslušanju ĆĐ od 21. studenog 2024. na listu spisa 15-17, kad izjavljuje da je 24. listopada 2024. oko 05,30 sati preko GP Maljevac ušao zakonito u Republiku Hrvatsku na poziv bivšeg poslodavca ZĐ koji je imao za njega namjeru ishoditi dozvolu za boravak i rad i zaposliti ga na farmi u Donjoj Glini, da je po dolasku bio smješten dva do tri dana na farmi a potom u obrtu [obrt] u [adresa], da je dva puta dnevno hranio životinje na farmi u Donjoj Glini za što mu je vlasnik plaćao 50,00 eura dnevno u gotovini, da mu je prethodna dozvola za boravak i rad važila do 31. kolovoza 2024., da su zakasnili sa zahtjevom za produženje dozvole za boravak i rad i po uputi službenice PP Slunj morali cijeli postupak zapošljavanja i izdavanja dozvole za boravak i rad ponoviti, takvom iskazu sud poklanja vjeru, životno je logičan a suglasan djelomično i sa obranom okrivljenika. Tako okrivljenik u dijelu obrane navodi da je 1. prosinca 2024. podnio zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad što dokazuje da je točna tvrdnja svjedoka da je sa zahtjevom zakasnio. Nadalje, drugookrivljeni prvotno na zapisnik inspektorici izjavljuje da je RĐ od dana 24. listopada 2024. dva puta tjedno hranio životinje na farmi, dok na ročištu isto osporava a kad u zapisniku i obrani navodi da je to činio samoinicijativno, bez da bi dobivao plaću, takva obrana je kontradiktorna iskazu svjedoka koji je izjavio da je bio plaćen 50,00 eura po danu a što je životno logično. Naime, gotovo nikakva vjerojatnost je da bi bivši radnik RĐ samovoljno podmirivao troškove dolaska na farmu a u to vrijeme nije imao dozvolu boravka u Republici Hrvatskoj i radio bez naknade. Stoga zaključno, ističe se da je obrana drugookrivljenika paušalna, životno nelogična i dovodeći je u vezu s izjavom istog radnika, činjenicom da je temeljem dozvole za boravak i rad bio zaposlenik u prvookrivljenoj pravnoj osobi, da je poslodavac zahtjev za produženje dozvole za boravak i rad podnio po proteku važenja iste a državljanin BiH RĐ od 24. listopada obavljao poslove hranjenja životinja na farmi u [adresa] za kojeg drugookrivljeni nije prije početak rada ishodio dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada od nadležne policijske uprave, odnosno policijske postaje, nesporno je utvrđena odgovornost okrivljenika jer se koristio radom državljana treće zemlje bez da je ishodovao dozvolu za boravak i rad.
9. Pri odmjeravanju visine izrečene novčane kazne u skladu s čl. 36. st. 1. i 2. PZ-a, sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne pa ovako odmjerenu novčanu kaznu drži razmjernom težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika. Sud je prvookrivljenoj pravnoj osobi novčanu kaznu izrekao u zakonom propisanom minimumu jer do sada nije kažnjavana za bilo koju vrstu prekršaja (utvrđeno potvrdom Odjela za prekršajne evidencije od 9. listopada 2025. na listu spisa 25) a najkasnije našao otegotnih okolnosti. Drugookrivljenom sud je kaznu dosudio iznad zakonom propisanog minimuma jer okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen ne daju za pravo vjerovati da bi se svrha kažnjavanja mogla postići novčanom kaznom u zakonom propisanom minimumu a koja se ogleda u držanju okrivljenika nakon počinjenog prekršaja kad životno nelogičnim obrazloženjem nastoji isključiti prekršajnu odgovornost.
9.1. Valja napomenuti da je sud primijenio važeći zakonski propis u vrijeme donošenja ove odluke a sve jer ga je cijenio blažim s obzirom da propisuje blažu novčanu kaznu u odnosu na prvookrivljenu pravnu osobu i sud je izrekao u sada važećem u zakonom propisanom minimumu.
9.2. Stoga sud vjeruje da će se i dosuđenim novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja kako kod okrivljenika tako i kod drugih građana da poštuju pravni sustav, da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju.
10. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćena ako okrivljenici plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom.
11. Odluka o naknadi troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na paušalni trošak određena u skladu s trajanjem, složenošću postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.
12. Sud je okrivljenike oslobodio od optužbe za prekršaje iz čl. 14. st. 3. Zakona o radu, kažnjivo čl. 229. st. 9. i st. 2. toč. istog Zakona, čl. 112. st. 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju kažnjivo čl. 172. st. 2. i st. 3. toč. 5 istog zakona i čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kažnjiv čl. 150. st. 1. i st. 2. toč. 1. istog Zakona jer djela činjenično opisana u optužnom prijedlogu nisu prekršaj.
12.1. Naime, čl. 1. Zakona o strancima propisano je "Ovim se Zakonom propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (u daljnjem tekstu: državljani trećih zemalja) u Republici Hrvatskoj". Slijedom iste odredbe utvrđuje se da se u odnosu na rad državljana BiH ĆĐ primjenjuju isključivo odredbe Zakon o strancima što isključuje primjenu odredaba Zakona o radu, Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji reguliraju rad radnika u radnom odnosu.
U Slunju dana 13. listopada 2025.
Zapisničar
Sutkinja
Anika Jurčević v.r.
Nada Turkalj v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Prvookrivljenoj pravnoj osobi
2. Drugookrivljenoj odgovornoj osobi
3. ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu
4. Tužitelju,
5. Spis
Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava:
Anika Jurčević