REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Us I-445/2024-13
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BPĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mario Gerstener, odvjetnik u Kutini, Trg kralja Tomislava 2, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi novčane naknade, nakon objave presude, 13. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/19-01/88, URBROJ: 344- 222/3-23-55 od 8. prosinca 2023., godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Kutina, KLASA: UP/I-102-05/17-01/321, URBROJ: 2143-14-214/1-23-34 od 14. ožujka 2023.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Kutina, KLASA: UP/I-102-05/17-01/321, URBROJ: 2143-14-214/1-23-34 od 14. ožujka 2023., poništeno je u obnovi postupka rješenje o pravu na novčanu naknadu KLASA: UP/I- 102-05/17-01/321, URBROJ: 2143-14-09/10-17-2 od 10. listopada 2017. te je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-102-05/19-01/88, URBROJ: 344-222/3- 23-55 od 8. prosinca 2023., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenje.
3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako upravna tijela prilikom donošenja rješenja nisu utvrđivala postojanje svih činjeničnih premisa koje su Zakonom o posredovanju bile propisane u članku 65. stavku 3., a koje su morale biti kumulativno ispunjenje kako bi se mogao tražiti povrat naknade isplaćene za vrijeme nezaposlenosti. Napominje kako do danas nije vraćena na posao te da je pokrenula nekoliko postupaka kako bi ostvarila svoja prava iz radnog odnosa. Napominje kako kod nje nisu kumulativno ispunjena dva uvjeta kako bi tuženik mogao tražiti povrat novčane naknade koja joj je isplaćena za vrijeme nezaposlenosti te se poziva na presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-1819/15 od 12. veljače 2016., iz koje je vidljivo da obveza vraćanja naknade koju je isplatio Zavod postoji samo ako su kumulativno ispunjene i ostale pretpostavke propisane Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Smatra da s obzirom da nije vraćena na rad, nisu joj u cijelosti niti uspostavljena sva prava s osnove rada. Navodi kako je tuženik prilikom donošenja rješenja trebao postupiti sukladno načelima dobre uprave koja je upravna doktrina u Europskoj uniji.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kako i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe kako je tužiteljica pogrešno navela da se postupak koji je prethodio ovom postupku temelji na presudi ovoga suda, poslovni broj: UsI-3070/19 od 28. prosinca 2020., a kojom presudom je odlučeno o zakonitosti rješenja kojim je tužiteljici utvrđena obveza i visina povrata nepripadno primljene novčane naknade. Napominje kako se ovaj ponovljeni postupak temelji na presudi ovoga suda poslovni broj: UsI-3478/20 od 7. prosinca 2021., a kojim je zatraženo da se u ponovnom postupku utvrdi jesu li se u odnosu na tužiteljicu ispunili uvjeti iz članka 65. stavka 5. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, za obnovu postupka. Navodi kako činjenica da je tužiteljici pravomoćnom presudom Pr-135/2017 od 7. lipnja 2018., utvrđeno da joj radni odnos kod poslodavca Radio postaja Novska nije prestao te da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena, smatra da ista predstavlja prethodno pitanje, odnosno je li tužiteljica nezaposlena osoba sukladno odredbi članka 10. Zakona. Nadalje navodi, kako je tužiteljici prema elektroničkom zapisu staža mirovinskog osiguranja uspostavljena prijava osiguranja na temelju radno odnosa kod poslodavca Radio postaja Novska, u razdoblju u kojem je tužiteljica primala novčanu naknadu zbog nezaposlenosti, prijavljena je na mirovinsko osiguranje, uplaćeni su doprinosi i isplaćena je plaća. Ističe kako činjenica da je poslodavac tužiteljici ponovno otkazao ugovor o radu kao i da joj nije isplaćena plaća sukladno radnom mjestu na kojem je bila zaposlena prije otkazivanja ugovora o radu predstavlja pitanje iz radnog odnosa za koje nije nadležan isto utvrđivati. Napominje da je odlučno to što je tužiteljici za vrijeme primanja novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti isplaćena plaća na temelju radnog odnosa što znači da je tužiteljica primila novčanu naknadu s osnove nezaposlenosti, a ujedno je i primila plaću s osnove radnog odnosa. Ističe da u konačnici osporenim rješenjem ne potražuje od tužiteljice isplaćene novčane naknade.
6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 29. ožujka 2024. Navodi kako tuženik ne obrazlaže o kakvom prethodnom pitanju se radi te da unatoč pravomoćnim odlukama ovoga suda polemizira u svezi pitanja smatra li se osoba nezaposlenom osobom, odnosno je li ista u radnom odnosu i je li radni odnos prestao. Poziva se na presudu ovoga suda od 2. ožujka 2022. te dostavlja rješenja Općinskog suda u Kutini kojim se nalaže FINI da provede naplatu novčanih kazni izrečenih pravomoćnim i ovršnim rješenjima.
8. Sud je 3. listopada 2025., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a bez uredno pozvanog tuženika, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Prema podacima spisa proizlazi da je osporeno rješenje doneseno nakon odluke ovoga suda poslovni broj: UsI-3478/20 od 7. prosinca 2021., kojom je poništeno rješenje tuženika od 13. studenoga 2020. Navedenim je rješenjem bila odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvog stupanja od 22. siječnja 2019., a kojim je tužiteljici u obnovi postupka pokrenutoj po službenoj dužnosti odbijen zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti te je ujedno odlučeno da će se posebnim rješenjem utvrditi obveza povrata nepripadno primljene novčane naknade za razdoblje od 27. rujna 2017. do 31. listopada 2018. Naime, Sud je u navedenoj odluci ostao kod ranijeg stava iz odluke UsI-3070/19 od 28. prosinca 2020., kako u postupku nije dokazano da je tužiteljica vraćena na rad i počela raditi te da su joj uspostavljena sva prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bila nezaposlena, a kojem slučaju je radnik dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade. Nadalje uputa Suda je da tuženik u ponovnom postupku ocijeni je li u konkretnoj situaciji bilo uvjeta da se od tužiteljice potražuju iznosi isplaćene novčane naknade sukladno članku 65. stavku 5. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine, broj 16/17., - dalje: Zakon), koja posljedica je neizbježna ukoliko se u obnovi postupka zahtjev tužiteljice odbije, a s obzirom da se ne radi samo o situaciji u kojoj je moguće provesti obnovu upravnog postupka veći i situaciji u kojoj treba voditi računa o zaštiti legitimnih očekivanja tužiteljice da njeno pravo na rad u cijelosti bude ostvareno nakon ishođenja pravomoćnih sudskih odluka.
11. U provedenom postupku utvrđeno je da se tužiteljica dana 29. rujna 2017., prijavila Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu Kutina te istoga dana podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, da joj je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-102-05/17- 01/321, URBROJ: 2143-14-09/10-17-02 od 10. listopada 2017., utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju 450 dana, počevši od 27. rujna 2017., do zaključno 20. prosinca 2018., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Prvostupanjsko je tijelo naknadno došlo do saznanja, odnosno tužiteljica je tijelu dostavila presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 16 Gž R-1154/18-2 od 11. rujna 2018., a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-135/2017-9 od 7. lipnja 2018., a kojom je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika Radio postaje Novska od 30. kolovoza 2017., o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici te utvrđenje da joj radni odnos nije prestao. Nadalje proizlazi da je tijelo izvršilo uvid u bazu podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te je utvrdilo da je za tužiteljicu uspostavljeno osiguranje kod navedenog poslodavca na temelju radno odnosa u razdoblju od 6. rujna 2017., do 14. rujna 2017., od 20. rujna 2017. do 20. rujna 2017. te od 27. rujna 2017. do 19. siječnja 2019.
12. Prvostupanjsko tijelo je obnovilo postupak okončan rješenjem od 10. listopada 2017., na temelju članka 123. stavak 2. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje ZUP).
13. Tuženik je prihvatio kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog tijela kada je po službenoj dužnosti pokrenulo obnovu postupka okončanog rješenjem o pravu na novčanu naknadu i utvrdilo da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti uz obrazloženje kako tužiteljici s obzirom na naprijed pravomoćnu odluku suda, radni odnos nije prestao, da su joj uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bila u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda i primala novčanu naknadu s osnove nezaposlenosti na temelju rješenja o pravu na novčanu naknadu pa da se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom, a posljedično ni ostvariti prava s osnova nezaposlenosti.
14. Odredbom članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 121/..), propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, bez vremenskog ograničenja, ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
15. Člankom 9. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, koji je bio na snazi u trenutku prijave u evidenciju Zavoda te podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu i donošenja rješenja o pravu na novčanu naknadu, propisano je da evidenciju nezaposlenih osoba vodi Zavod na osnovi prijave nezaposlene osobe.
15.1. Prema odredbi članka 10. stavka 1 Zakona, nezaposlenom osobom se u smislu Zakona smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad.
15.2. Člankom 37. stavkom 1. Zakona je propisano da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje devet mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.
16. Prema ocjeni ovog Suda ostvaren je razlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. ZUP-a okončanog rješenjem kojim je nezaposlenoj osobi priznato pravu na novčanu naknadu u određenom razdoblju, poništenje rješenja koje je predmet obnove i za donošenje rješenja da toj osobi ne pripada pravo na novčanu naknadu za navedeno razdoblje, ukoliko je nadležni sud kasnije odlučio da je otkaz ugovora o radu kod poslodavca nedopušten zbog čega je toj osobi uspostavljen radni odnos u tom razdoblju (u tom smislu i Visoki upravni sud Usž-859/19, Usž-2957/19 od 5. rujna 2019. i Upravni sud u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2768/21.). Naime, činjenična osnova rješenja o pravu na novčanu naknadu zbog nezaposlenosti je nezaposlenost osobe koja traži naknadu, odnosno pravno pitanje postojanja ili nepostojanja radno- pravnog odnosa te osobe. Zbog drukčije odluke suda o dopuštenosti otkaza, odnosno o postojanju radnog odnosa, došlo je do gubitka činjenične osnove rješenja koje je predmet obnove, a koje je javnopravno tijelo koje vodi upravni postupak riješilo kao prethodno pitanje.
17. Nadalje, odluku o vraćanju radnika na posao sud donosi na traženje i u interesu radnika, pa je vraćanje radnika na postao na temelju te odluke pravo, a ne i obveza radnika. Činjenica da netko po odluci o vraćanju na rad nije stupio u radni odnos, a uspostavljen mu je radno-pravni status kakav bi imao da otkaza nije bilo, prema ocjeni ovoga suda dovodi do gubitka statusa nezaposlene osobe kao i svih prava koje je osoba imala po toj osnovi.
18. Isto tako Sud napominje kako predmet ovog postupka nije povrat isplaćene naknade sukladno odredbi članka 65. stavka 5. Zakona, pa su svi prigovori u tom smjeru neosnovani i nisu do utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja.
19. S obzirom na navedeno Sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u točki I izreke.
20. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II izreke).
U Zagrebu, 13. listopada 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Mario Gerstener, Kutina, Trg kralja Tomislava 2
2. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64
3. U spis
