REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-175/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, nakon dana 1. listopada 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnice tužitelja ŠR, dipl. pravnice i zaposlenice tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika PR, odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, dana 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje svotu od 14.508,65 EUR/109.315,43 HRK1 uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 2. svibnja 2022. do isplate, koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tuženiku Croatia osiguranju d.d. Zagreb naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.451,83 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 13. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegov osiguranik MR stradao u prometnoj nesreći 7. listopada 1978. kao vozač u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] na način da mu je FR, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] oduzeo prednost prolaska. Odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Donjoj Stubici, broj K-8/80 od 26. ožujka 1980. Zbog predmetnog štetnog događaja iza pok. MR priznato je pravo na obiteljsku mirovinu njegovoj udovici i djeci, čijom isplatom tužitelj trpi štetu.

1. 2. Tužitelj je naveo da je tuženik svoju obvezu prema njemu uredno izvršavao postupajući po odštetnim zahtjevima te je šteta naplaćena zaključno do 31. siječnja 2018. Za prvotno razdoblje naknade štete vođen je sudski postupak kod Okružnog privrednog suda u Zagrebu u predmetu broj P-7162/82, u kojem postupku je tuženik priznao tužbeni zahtjev u cijelosti. Za razdoblje naknade štete od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2016. sklopljena je sudska nagodba u postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1592/16, dok je za štetu nastalu u razdoblju od 1. veljače 2018. do 31. siječnja 2020. u tijeku postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod brojem P-1751/2020.

1. 3. U razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2022. tužitelj je na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od 109.315,43 kn, koji iznos predstavlja stvarnu štetu koju tužitelj trpi u smislu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13 i 115/18 – u daljnjem tekstu: ZMO/18). Tužitelj je naveo da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 115/18) promijenjen čl. 161. st. 2. na način da je navedeno da tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu isplaćene mirovine i sve dok traje isplata bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu.

1. 4. Dana 12. travnja 2022. tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev, koji je otklonjen uz obrazloženje da je tužitelj u obvezi isplaćivanja starosne mirovine.

1. 5. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži isplata iznosa od 109.315,43 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 2. svibnja 2022. do isplate. Na ročištu održanom 19. rujna 2023. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, tražeći isplatu iznosa od 14.508,65 eura.

2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak prometne nezgode. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje iz razloga jer je prednik osiguranika tužitelja rođen **.**.1939. te bi prema redovitom tijeku stvari najkasnije 3. listopada 2004. navršio 65 godina života i ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu. Naveo je da bi prednik osiguranika tužitelja prema redovitom tijeku stvari, a da nije nastradao u prometnoj nesreći, radio i ostvarivao plaću do najduže 65 godina života, kada bi stekao pravo na starosnu mirovinu. Tuženik smatra da bi tužitelj, nakon što bi prednik osiguranika, s obzirom na godine života i minuli rad prednika osiguranika, bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja. Stoga smatra da tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete u visini isplaćene obiteljske mirovine jer nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu tužitelju isplaćeni iznos ne predstavlja stvarnu štetu, što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljevog zahtjeva. Tuženik tvrdi da bi navršavanjem 65 godina života prednika osiguranika tužitelj bio u obvezi isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu, čiji iznos bi mogao biti i veći od obiteljske mirovine koju sada isplaćuje, slijedom čega ne bi trpio nikakvu štetu. Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao predniku osiguranika bila manja od obiteljske mirovine koju faktično isplaćuje, tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne mirovine.

2. 2. Tuženik je osporio obvezu da bi za utuženo razdoblje bio dužan refundirati puni iznos mirovine sukladno odredbi čl. 161. ZMO/18 jer se na obračun štete za utuženo razdoblje treba primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014 – u daljnjem tekstu ZOOP). Naveo je da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženima u odlukama toga suda, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete. Predložio je stoga da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je naveo da je smisao odredbi koje je zakonodavac ugradio u Zakon o mirovinskom osiguranju upravo činjenica ranijeg umirovljenja zbog čega tužitelj trpi štetu jer mora isplaćivati mirovinu umjesto da prima iznose na ime doprinosa, a iznosi doprinosa ovise o osobnom dohotku svakog pojedinog radnika, odnosno osiguranika iz radnog odnosa, pri čemu se ne može znati, niti opravdano očekivati da bi osiguranik po redovnom tijeku stvari i ostvario pravo na starosnu mirovinu. Radi se o nekom budućem događaju za kojeg nije izvjesno hoće li i kada nastati upravo zbog godina života i staža. Kako tužitelj potražuje štetu koja je nastala u razdoblju od 1. veljače 2021. do 31. ožujka 2022., a polazi se od primjene zakona važećeg u trenutku nastanka štete za tužitelja, tužitelj smatra tužbeni zahtjev osnovanim jer je 1. siječnja 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim se mijenja čl. 161. st. 2. ZMO/14 te se u čl. 41. zakona navodi da tužitelj ima pravo da potražuje štetu u punom iznosu isplaćene mirovine i sve dok traje isplata bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu. Tužitelj je naveo da je upravo u navedenoj odredbi vidljiva intencija zakonodavca, što je smisao odredbi o naknadi štete za tužitelja, pa tako i visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izričite zakonske odredbe koja tužitelju daje pravo na potraživanje štete za sve vrijeme isplate. Tužitelj se protivio prijedlogu tuženika za provođenje financijskog vještačenja smatrajući da isti nije ekonomičan, niti svrsishodan, a niti postoje egzaktni podaci temeljem kojih bi se nalaz mogao izraditi. Tužitelj je mišljenja da se tužbeni zahtjev može razmatrati samo s osnove ZMO/18, a ne s osnove odredbe ZOOP-a jer je upravo materija naknade štete koja nastaje zbog isplate obiteljske mirovine regulirana odredbama ZMO-a.

4. Tuženik je potom naveo da bi na naknadu štete koja je prouzročena štetnim događajem od 7. listopada 1978. trebalo primijeniti zakon koji je regulirao izdavanje i uvjete izdavanja police obveznog osiguranja automobila KN 225-96 u kojem se nalazio osiguranik tuženika FR, koji je skrivio štetni događaj. Također smatra da neovisno o činjenici u koje vrijeme šteta nastaje za oštećenika, u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva treba primijeniti propise koji su bili nas snazi u vrijeme štetnog događaja jer je to i nastanak obvezno-pravnog odnosa. Tumačenjem tužitelja tuženik bi bio doveden u pravnu poziciju u kojoj sa svojim osiguranikom, s kojim je morao sklopiti policu o obveznom osiguranju po propisanim uvjetima i koji odnos više ne može mijenjati, u kojoj pravnoj poziciji bi mu se nametnule obveze koje prilikom sklapanja police nije preuzeo. Konačno, tuženik je istaknuo da je u vrijeme štetnog događaja visina osigurane svote za teretna vozila bila tadašnjih 500,00 dinara, odnosno 0,50 kn, odnosno današnjih 0,0663 eura, pa je istaknuo prigovor iscrpljenosti svojeg osiguranja po navedenoj polici.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama 6- 40 spisa, u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije – Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb na stranicama br. 203-210 spisa te u dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb na stranicama 462-467 spisa.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. 1. Nesporne su činjenice da je osiguranik tuženika FR **.**.1978. skrivio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao MR, nakon čega je tužitelj rješenjem od **.**.1979. DR (udovici umrloga osiguranika tužitelja MR) te djeci MR i ĐR priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 7. listopada 1978. Iz navedenog rješenja proizlazi da se nesreća u kojoj je smrtno stradao MR smatra nesrećom na poslu u smislu odredbi tadašnjeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju.

7. 2. Dakle, nesporan je bio nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja.

7. 3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2022.

7. 4. Sporno je bilo pravno pitanje treba li na odluku o tužbenom zahtjevu primijeniti odredbe ZMO-a ili pak odredbe ZOOP-a, zatim treba li primijeniti propise koji su bili na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja ili propise koji su bili na snazi u vrijeme isplate obiteljske mirovine, sporan je bio osnov te visina tužbenog zahtjeva, odnosno visina štete koju trpi tužitelj isplatom obiteljske mirovine te je bilo sporno je li do sada iskorištena svota osiguranja.

8. Tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je iskorištena svota osiguranja, niti je na tu okolnost predložio dokaze.

9. 1. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka – Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb utvrđeno je da bi osiguranik tuženika MR, koji je rođen **.**.1939., ostvario pravo na punu starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života, odnosno 3. listopada 2004.

9. 2. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještačenja utvrđeno je, nadalje, da je iznos isplaćene obiteljske mirovine koji se isplaćuje pravnim slijednicima osiguranika tužitelja MR u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2022. bio 109.315,43 kn. Pod pretpostavkom da bi osiguranik iskoristio pravo na odlazak u starosnu mirovinu od dana kada je navršio 65 godina života te uz primjenu staža mirovinskog osiguranja u trajanju od 18 godina, 1 mjesec i 29 dana, koliko je iznosio staž na dan priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2022. procijenjeni iznos starosne mirovine bio bi 156.164,92 kn. Stoga manje isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine u odnosu na procijenjenu starosnu mirovinu u navedenom razdoblju iznosi 46.849,49 kn ili 6.218,01 eura, prema fiksnom tečaju konverzije.

9. 3. Procijenjeni iznos najniže starosne mirovine bio bi 33.170,91 kn, pa je više isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine u odnosu na procijenjenu najnižu starosnu mirovinu u predmetnom razdoblju 76.144,52 kn ili 10.106,11 eura.

9. 4. Iz dopunskog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb utvrđeno je da je iznos obiteljske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2022. iznosio 109.315,43 kn. Pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. ožujka 2022. ukupno procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine bio bi 156.161,97 kn. Stoga je manje isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u predmetnom razdoblju u iznosu od 46.846,54 kn, odnosno 6.217,61 EUR.

9. 5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kao i dopunu tog nalaza i mišljenja jer su isti izrađeni u skladu s postavljenim zadatkom od strane suda te na iste nije bilo primjedbi.

10. 1. Prema odredbi čl. 161. st. 1. i 2. t. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – u daljnjem tekstu. ZMO/22), Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. 2. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZMO/22, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. 3. Prema odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. 1. Što se tiče primjene materijalnog prava, ovaj sud smatra da se primjenjuje materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku kada je tužitelju nastala šteta, a šteta za tužitelja je nastala prilikom isplate svake mjesečne obiteljske mirovine, odnosno u razdoblju od 1. veljače 2020. od 31. ožujka 2022. Neosnovan je stoga navod tuženika da bi trebalo primijeniti materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno 7. listopada 1979.

11. 1. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev za naknadu štete temelji na odredbama čl. 161. i 162. ZMO/22, a podnio ga je protiv tuženika kao osiguravajućeg društva po osnovi čl. 164. st. 1. ZMO/22.

11. 2. Tuženik pak smatra da u ovom predmetu treba primijeniti odredbe čl. 27. ZOOP-a te smatra da tužitelj isplatom obiteljske mirovine trpi štetu jedino ukoliko je iznos iste veći od iznosa starosne mirovine, koju bi tužitelj ostvario da nije bilo štetnog događaja.

11. 3. U predmetnom razdoblju isplate obiteljske mirovine na snazi su bile odredbe ZMO-a te odredbe ZOOP-a, a koje su u pogledu visine predmetne štete sadržajno različite. Prema odredbama ZMO-a, naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok prema odredbama ZOOP-a, stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Prema uputi višeg suda iz ukidnog rješenja, ovaj sud bi se u svrhu utvrđenja stvarne štete, trebao rukovoditi pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženima u rješenjima broj: Rev-1235/2021 od 22. veljače 2022. i Rev- 203/2023 od 9. svibnja 2023. Prema pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-203/2023 od 9. svibnja 2023. (koje je donijeto u predmetu u kojem je potraživana naknada štete u visini isplaćene obiteljske mirovine), tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose, dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava. U slučaju da u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika, nije uslijedila smrt osiguranika tužitelja, osiguranik tužitelja bi nastavio raditi i ostvario bi starosnu mirovinu te bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje, čime bi tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnom slučaju tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do smeti svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale. U takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

13. 1. Odlučujući o primjeni materijalnog prava u svrhu utvrđenja stvarne štete, sud je imao u vidu činjenicu da je tuženik osiguravajuće društvo, koje se, između ostalima, bavi poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama ZOOP-a. Temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila, tuženik kao osiguravajuće društvo ima obvezu, u slučaju ispunjenja pretpostavki propisanim ZOOP-om, naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno vozača vozila kao štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Tuženik kao društvo za osiguranje u obvezi je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, kojim je određen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje je osiguratelj uzeo u pokriće sklopljenim ugovorom, opseg osiguranog pokrića i u skladu sa čime se obračunava premija osiguranja.

13. 2. Temeljem navedenog, prema ocjeni ovog suda, u svrhu utvrđivanja stvarne štete u ovom predmetu potrebno je primijeniti odredbe čl. 27. ZOOP-a, koja propisuje subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja, a prema kojima obveza tuženika kao osiguravajućeg društva postoji samo ako bi iznos obiteljske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi se isplaćivala u slučaju povrede na radu.

14. 1. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da bi osiguranik tužitelja MR, u slučaju da nije bilo predmetnog štetnog događaja, ostvario pravo na punu starosnu mirovinu 3. listopada 2004., a do svoje smrti ostvario je 18 godina, 1 mjesec i 29 dana radnog staža, u kojem razdoblju su tužitelju uplaćivani doprinosi za mirovinsko osiguranje. Procijenjeni iznos njegove starosne mirovine bio bi 156.164,92 kn, a kako isplaćena obiteljska mirovina u predmetnom razdoblju iznosi 109.315,43 kn, tužitelj je korisnici obiteljske mirovine platio 46.849,49 kn ili 6.218,01 EUR manje nego što bi svom osiguraniku MR platio starosnu mirovinu u istom razdoblju.

14. 2. Usporedbom isplaćene obiteljske mirovine te procijenjene invalidske mirovine uslijed zadobivene ozljede na radu utvrđeno je da je iznos isplaćene obiteljske mirovine manji za iznos od 46.846,54 kn, odnosno 6.217,61 EUR od procijenjene invalidske mirovine.

15. Slijedom navedenog, utvrđeno je da isplatama obiteljske mirovine u predmetnom razdoblju tužitelj nije trpio štetu jer je iznos isplaćene obiteljske mirovine manji i od procijenjene starosne mirovine, i od procijenjene invalidske mirovine u slučaju pretrpljene povrede na radu.

16. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku te je tužitelju, koji je izgubio parnicu, naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka.

17. 2. Tuženiku su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškove za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav podnesaka od 27. ožujka 2023., 29. rujna 2023., podneska od 11. svibnja 2025. i 12. rujna 2025. po tbr. 8./1. Tarife u visini od 250 bodova za svaki podnesak,

- za sastav podneska od 12. srpnja 2025. po tbr. 8./4. u visini od 25 bodova,

- za sastav žalbe protiv presude po tbr. 10./1. Tarife, u visini od 312,50 bodova,

- za zastupanje na ročištima: 25. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 26. listopada 2023., 11. lipnja 2025. i 1. listopada 2025. u visini od 250 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 2.587,50 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, troškovi zastupanja tuženika iznose 5.175,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 1.293,75 EUR.

17. 3. Troškovima zastupanja tuženika dodani su i troškovi s osnove plaćenih predujmova za financijsko vještačenje u iznosu od 600,00 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 383,08 EUR, pa ukupni tuženikovi troškovi iznose 7.451,83 EUR.

17. 4. Sud tuženiku nije dosudio trošak sudske pristojbe na rješenje o pristojbi za žalbu u iznosu od 13,27 EUR, jer je taj dio troškova nastao krivnjom tuženika iz razloga što pristojbu na žalbu nije platio istovremeno s podnošenjem žalbe sudu.

17. 5. Preko dosuđenog iznosa troškova postupka, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu istih kao neosnovan.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 13. listopada 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, Županijskom sudu u Varaždinu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3

2. Odvjetnik Mate Kačan, Zagreb, Ilica 116