Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-785/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČH (ranije ĐH), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 2.250,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 30,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.625,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 20. srpnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinska sestra/tehničar u jedinici intenzivne skrbi pri Zavodu za kardiokirurgiju. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020. godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 4. prosinca 2024. godine (list 20-23 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja s ročišta od 26. studenog 2024., ali da nema svu nužnu dokumentaciju za preciziranje navedenog konačno uređenog tužbenog zahtjeva pa da u tom smislu pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 2.250,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 30,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 24. prosinca 2024. (list 24-27 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također je navedeno da je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji da je stupio na snagu od 01. rujna 2019. godine pa da je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 01.09.2019. godine. Istaknuto je da dana 19.03.2020.godine Ministarstvo zdravstva RH donijelo odluku Klasa: 011-02720-01/149 kojom da je između ostalih bolnica i unutar tuženika organizirana posebna ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-respiratorno-intenzivistički centar. Navodi se da je dana 20.03. 2020.godine tuženik donio odluku Klasa: 110-01/20-01/532 kojom da je novoosnovanu posebnu ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-Respiratorno- intezivistički centar smjestio u prostorije bolničkog kompleksa Križine. Navodi se da su sve ostale ustrojstvene jedinice (klinike, zavodi i odjeli) premješteni iz bolničkog kompleksa Križine u bolnički kompleks Firule, a što da je općepoznata činjenica. Zaključno tuženik ističe da su sukladno točci III. Odluke o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 svi tuženikovi radnici koji su obavljali poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-a 19 posebnim pisanim nalozima privremeno raspoređivani u ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-Respiratorno-intezivistički centar. Navodi se da tužiteljica nije nikad dobila pisani nalog i da nije na niti jedan način upućena na rad u respiratorno – intezivistički centar. Nadalje tuženik ističe da su netočni navodi tužiteljice kako je u periodu od 01.07.2018. godine pa do 30.09.2024. godine kontinuirano bila raspoređen u ustrojstvenu jedinicu koja je ustrojena isključivo za pružanje skrbi oboljelima od bolesti COVID-19 i da mu stoga pripada pravo na isplatu COVID nagrade za sve mjesece u tom periodu. Do mjeseca ožujka 2020. godine nije se niti znalo za postojanje KORONA virusa, a prije 07.12.2020. godine nije niti postojala COVID nagrada (prije odluke Vlade RH kojom je ista ustanovljena). Tužiteljica da je nalozima tuženika bila raspoređena u Respiratorno-intenzivistički centar u periodu od 24.03. do 30.11.2021.g. te joj je tuženik za taj rad isplatio posebnu nagradu sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 Vlade RH (NN br.: 136/20). S obzirom na navedeno, tužiteljici da je temeljem navedenog Naloga isplaćena u cijelosti posebna nagrada za rad s oboljelima od bolesti COVID-19. Stoga da je potraživanje tužiteljice u potpunosti neosnovano. Nadalje se navodi da su netočni navodi tužitelja kako je COVID nagrada dio plaće sukladno odredbama čl. 90. Zakona o radu. Tužiteljica da izostavlja da postoji i čl. 90.a Zakona o radu koji izričito normira kako primici koje poslodavac u skladu s propisima isplaćuje kao materijalno pravo (pa se za primjer stavlja jubilarna nagrada) ne smatraju plaćom iz čl. 90. Zakona o radu. Prema tome, COVID nagrada da je, kao što joj samo ime kaže, nagrada koja se ad hoc isplaćuje radniku sukladno odluci Vlade RH. U točci I. stavku 2. Odluke Vlade RH da jasno piše, citat: „Posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika.“ Tuženik u cijelosti prigovara i točki 1. petita tužbenog zahtjeva u kojoj tužiteljica potražuje određeni iznos svaki mjesec do isplate, a na koji iznos potražuje i kamate od svakog 15. u mjesecu. Ističe da se o iznosu koji uopće ne dospijeva mjesečno. Čak i kada bi postojao dug tuženika prema tužitelju, što ovdje nije slučaj, tada bi na jedan iznos tekla kamata od dospijeća. Tuženik prigovara ovako postavljenoj tužbi, obzirom da se ne radi o iznosima koji dospijevaju mjesečno, dakle da se ne radi o plaći i da ista ne dospijeva mjesečno. Predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik također ističe prigovor presuđene stvari navodeći da je tužitelj već tužio tuženika po istom pravnom osnovu te je sudski spis br. Pr-997/2019 po toj tužbi pravomoćno okončan.

3. Tuženik ujedno podneskom od 22. studenog 2024. (list 16-17 spisa) ističe kako je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, ali da ista nije prije podnošenja predmetne tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe niti joj ih je tuženik odbio dati, a da su to pretpostavke da bi se moglo postupati po stupnjevitoj tužbi pa je u tom smislu od strane tuženika predloženo odbaciti tužbu. Također u istom podnesku tuženik ističe da tužiteljica u tužbi niti ne tvrdi da joj je tuženik odbio dati podatke bez kojih nije bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. U međuvremenu, navedeno pravno pitanje je riješeno budući je tužiteljica podneskom od 4. prosinca 2024. postavila konačno uređeni kondemnatorni zahtjev kojim potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 2.250,00 EUR za razdoblje od 01.07.2018. do 30.09.2024. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečni iznos od po 30,00 EUR.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za listopad 2017. (list 4 spisa); Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. veljače 2023. (list 6 spisa); Odluke Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj:2281-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022. (list 7 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 07.12.2020. (list 8 spisa); Naloga tuženika vezano za zaposlenicu ĐH (list 36-41 spisa); Odluke Ministarstva zdravstva od 19. ožujka 2020. (list 42-43 spisa); Odluke KBC Split od 20.03.2020. (list 44 spisa); Odluke KBC Split od 31.03.2020. (list 45 spisa); Izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima NN 73/17 (list 54-57 spisa); Odluke KBC Split od 28.12.2022. (list 58 spisa); Pravilnika o radu KBC Split od 6.11.2023. (list 61-96 spisa); Naloga tuženika vezano za zaposlenicu PH (list 101 spisa); Odluke Ministarstva zdravstva od 21.12.2020. (list 112-113 spisa); Izvatka iz Registra zaposlenih na ime ČH (list 128 spisa); Zapisnika o saslušanju svjedoka iz istovrsnih predmeta dostavljenih od strane tuženika (list 141-216 spisa); izvršen je i uvid u predmet ovog suda poslovni broj: Pr-997/2019; izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje IH na ročištu od 9. rujna 2025. (list 217-223 spisa) dok je sud odustao od saslušanja svjedokinja CH budući je tuženik povukao prijedlog za saslušanjem iste. Tijekom postupka u spis su dostavljeni i primjerci sudske prakse. Sud je odustao od već određene provedbe dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem budući je punomoćnik tuženika na ročištu od 19. ožujka 2025. istakao kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u cijelom utuženom periodu od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. radila kao medicinska sestra na jedinici intenzivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni visina predmetnog potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje budući je tuženik već na pripremnom ročištu od 19. ožujka 2025. decidirano istakao da više ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva onako kako je uređena podneskom tužiteljice od 4. prosinca 2024. (list 20-23 spisa), a radi čega je ovaj sud i odustao od izvođenja ovog dokaza na ročištu od 19.ožujka 2025.godine. Među strankama nije sporna činjenica i da je tužiteljica u međuvremenu promjenila prezime iz ĐH u ČH, a koja činjenica je razvidna i na ročištu od 09.rujna 2025.godine na kojem je ista saslušana, te iz registra zaposlenika kojeg je dostavio sudu tuženik (list 128 spisa).

7. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu. Pitanje punomoći za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari je u cijelosti razjašnjeno u ovoj pravnoj stvari na ročištu od 09.rujna 2025.godine budući je na tom ročištu tužiteljica izričito navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr-785/2023 te da je opunomoćila istu za primanje svih novčanih primitaka pa i parničnog troška i to na račun punomoćnice, a za nju osobno.

8. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. FH, dr. sc. ZH, CH, mag.med.techn., BH dipl. iur, te LH, univ.spec.ecc.

10. Iz pregledanih naloga KBC-Split (list 36-41 spisa) proizlazi da je KBC Split ovim nalogom medicinsku sestru RH rasporedio na rad u Respiratorno- intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-Cov 2 i to u razdoblju od 24.03. do 30.11.2021. Odlukom KBC-a Split od 20.03.2020.godine je odlučeno da će primarni-intenzivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (Respiratorno-intezivistički centar KBC-a Split) biti prostorno smješten u sklopu postojećih objekata na lokalitetu Križine. Iz pregledane odluke KBC-a Split od 31.03.2020. proizlazi da je tom odlukom prof.dr.sc. NH imenovan pomoćnikom za upravljanje i koordinaciju rada respiratorno-intenzivističkog centra KBC-a Split za liječenje pacijenata oboljelih od Covida 19. Također je Ministarstvo zdravstva odlukom od 19.ožujka 2020.godine (list 49-50 spisa) odredilo kao sigurnosnu mjeru primarne respiratorno-intenzivističke centre za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.

11. Iz iskaza saslušane svjedokinje IH (list 218-220 spisa) proizlazi da je ista u utuženom razdoblju radila kao glavna sestra Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Navodi da je tužiteljica bila medicinska sestra do 2019.g. na Zavodu za kardiokirurgiju, a od 11.11.2019. te da je aneksom ugovora raspoređena da radi kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, dok da je cijelo utuženo razdoblje tužiteljica radila na Jedinici intenzivnog liječenja na kardiokirurgiji. Nadalje ističe da je tužiteljica radila u turnusima 12-24-12-48, s radnim vremenom od 7:00-19:00 i od 19:00 do 7:00 sati te da je tužiteljica redovno obavljala primopredaju službe, da sve sestre sudjeluju u primopredaji službe, ali se između sebe dogovaraju prema potrebi na odjelu koje će sestre ostati u primopredaji, a koje odlaze s radnog mjesta te da se primopredaja na njenom odjelu vrši između turnusa u 7:00 ujutro i 19:00 navečer, a da u prosjeku traje individualno, u zavisnosti od broja bolesnika na odjelu, a u pravilu unutar 30 minuta. Navodi da se bilješke o primopredaje vode usmeno i u pisanom obliku te da se pisana primopredaja bilježi u tekama primopredaje dužnosti i u BIS-u (bolničkom informacijskom sustavu) te da je tuženik počeo obračunavati, evidentirati i plaćati primopredaju dužnosti od trenutka kad su dobili takvu odluku tuženika počevši od 01.01.2023. Ističe i potvrđuje činjenicu da je tužiteljica u razdoblju pandemije corona virusa radila u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama za rad sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da ne zna precizno u kojem je to točno bilo periodu dok ista navodi da se na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje nisu liječili ovakvi pacijenti nego isključivo u RIC-u na Križinama. Navodi da je princip bio takav da ako je pacijent nakon testiranja bio pozitivan na covid, a bio je na ovoj klinici za anesteziologiju, da bi se potom poslao na liječenje u RIC na Križinama. Ističe da nije upoznata da li je baš na samom odjelu Jedinice intenzivnog liječenja na kardiokirurgiji bilo korona oboljelih bolesnika, a ako ih je i bilo da su isti smještani u izolaciju. Vezano za broj sestara u jedinici gdje tužiteljica radi u jednom turnusu, svjedokinja navodi da minimalno ima 3 sestre u turnusu jer da broj bolesnika smještenih na kardio JIL-u je maksimalno 5 te da se na odjelu gdje radi tužiteljica radi o bolesnicima složenog zdravstvenog stanja. Navodi da prema onom što je službeno u dokumentaciji odjel raspolaže sa dovoljno sestara, ali da bude jako puno odsutnosti sestara iz razno raznih razloga pa da u tom smislu stalno nedostaje medicinskog osoblja na odjelu. Nadalje navodi da se ovisno o broju pacijenata sestre međusobno dogovaraju koja će skrbiti o kolikom broju pacijenata. te da su sestre u primopredaji dužne navesti i stanje, nedostatak lijekova, moguće kvarove aparata, posudbe na druge odjele i slično, svjedokinja odgovara potvrdno. Vezano za prisutnost svjedokinje tijekom tužiteljičine primopredaje službe, ista navodi da rijetko bude u primopredaji, ali da se zna desiti ako je dežurna da bude u primopredaji. Vezano za pitanje je li sudjelovala ili predložila da se na vašem odjelu za razliku od drugih odjela primopredaja plaća samo određenim ljudima, svjedokinja odgovara potvrdno jer da je odredila da ako neka kolegica ostaje u primopredaji da se to od strane drugih kolegica uredno evidentira u rasporedu rada, te se na osnovu tog radnog rasporeda ti sati provedeni u primopredaji evidentiraju u COP-u (centralnom obračunu plaća). Navodi da iz prethodnog turnusa prilikom primopredaje dužnosti ostaju samo sestre koje će predati službu, te da same sestre odlučuju koje će ostati izvršiti primopredaju dužnosti. Ističe da primopredaja podrazumijeva sve što je vezano za zdravstveno stanje pacijenta na tom odjelu, zdravstvenu njegu, terapije, što se napravilo, što se planira napraviti, te upute vezano za preglede, sve vezano za sestrinski dio posla te ako su se dogodile neke promjene na koje treba reagirati i sl., te da postoji odgovorna osoba smjene koja je zadužena za svu aparaturu na odjelu. Ističe da nekad primopredaja traje i manje od 30 minuta, ovisno o složenosti i stanja pacijenata, a da na unutar klinike postoje odjeli na kojima medicinske sestre ne vrše primopredaju, a da je to osoblje koje radi u operacijskim dvoranama i ambulantama. Vezano za usporedbu rada u turnusima od običnog rada odnosno rada u smjenama, svjedokinja navodi da je rad u turnusu uobičajeni rad, a da postoji i rad kroz jutro i popodne, i na 4 sata, a da u pravilu primopredaju dužnosti vrše sestre u turnusima te da je to osnovni oblik rada. Vezano za evidenciju primopredaje u evidenciji radnog vremena od 01.01.2023. i na koji način se ista evidentira, svjedokinja odgovara da se iz plana i rasporeda rada podaci prenose u evidenciju rada i potom u obračun plaća COP te navodi da nije sigurna je li postoji posebna rubrika primopredaje dužnosti te da je nakon 01.01.2023. bilo promjene u načinu evidentiranja primopredaje, ali da ona ne zna detalje o tome.

12. Iz iskaza saslušane tužiteljice ČH (ranije ĐH) (list 220-222 spisa) proizlazi da je ona opunomoćila ovdje prisutnu odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku prije podnošenja ove tužbe pod poslovnim br. Pr-785/2023, ista odgovara potvrdno te da je opunomoćila istu i na primanje svih novčanih primitaka računajući i parnični trošak i to na račun punomoćnice, a za nju osobno. Tužiteljica navodi da je cijelo utuženo vrijeme medicinska sestra na jedinici intenzivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju. Navodi da je cijelo utuženo razdoblje radila u turnusima 12- 24-12-48 s radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00 te da je svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti budući je bila voditelj smjene. Navodi da se primopredaja na ovom odjelu obavljala i obavlja usmeno i pismeno, a da se u pismenom djelu unosi u kratkim crtama stanje svakog pojedinog pacijenta, a da se usmeno prenosi sve što je s pacijentom bilo u usmeni vezano za njegovo zdravstveno stanje idući od kreveta do kreveta. Navodi da činjenice vezano za primopredaju dužnosti upisuje u bilježnicu primopredaje dužnosti i u BIS-u (bolničkom informacijskom sustavu) u rubrici dekurzus te navodi da je njima kazano da im se odnedavno plaćaju i obračunavaju sati provedeni u primopredaji i da u COP listi stoji da im je obračunato s tog osnova pola sata, ali da ona u obračunskoj listi plaće to ne može iščitati da je tako. Ista navodi da se rijetko događa da ne bude prisutna na primopredaji dužnosti, a da je to iz razloga što se ovo u pravilu evidentira i plaća jednom od djelatnika u pravilu voditelju smjene pa da se oni između sebe dogovaraju tko će biti evidentiran za obavljanje primopredaje dužnosti. Tužiteljica navodi da je od veljače 2021. do siječnja 2022.g. za vrijeme pandemije corona virusa radila u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama s covid pacijentima, te da je za taj svaki mjesec dobivala naknadu za taj rad i to u najmanjem iznosu od 25,00 kn do najvećeg iznosa od 300,00 kn po tom osnovu. Navodi da je koristila zaštitna sredstva pri radu s tim bolesnicima. Navodi nadalje da su se i na odjelu gdje radi na Zavodu za kardiokirurgiju liječili bolesnici koji bi naknadno oboljeli od korone, a došli su na odjel radi nekog operativnog zahvata, te su takve pacijente liječili izolirano u posebnoj prostoriji odvojeno od drugih pacijenata. Navodi da joj se ne plaća voditeljstvo smjene. Tužiteljica nadalje ističe da se ne primopredaju samo pacijenti već i uređaji kojih imaju previše budući je potrebno prenijeti posebno činjenice ukoliko je došlo do posudbe aparata s drugog odjela ili do kvara nekog aparata, a i sve vezano za lijekove a da se često i lijekovi uzimaju s drugih odjela ukoliko nema dovoljno lijekova na raspolaganju pa da je sve te posudbe potrebno prenijeti osobi koja dolazi u smjenu. Vezano za odluku na njenom odjelu da samo jedna osoba obavlja primopredaju službe, tužiteljica navodi da je to odlučila glavna sestra na odjelu pa da oni zapravo moraju zaokružiti na rasporedu rada tko je tog dana obavljao primopredaju službe. Tužiteljica navodi da primopredaja prosječno traje između 20 minuta do maksimalno 40 minuta ovisno o broju pacijenta i zahtjevnosti dijagnoza. Vezano za pitanje da li se zna dogoditi da i danas ostaju neke turnusne sestre iza 7:00 pored voditelja koji predaje službu, tužiteljica navodi da je to normalno jer da imaju i infektivne i neinfektivne bolesnike pa da nekad ostaju po dvije sestre pogotovo ako je nekog od bolesnika potrebno smjestiti u izolaciju te da se ta osoba zaokružuje na spisku. Vezano za pitanje kako je funkcionirala primopredaja do 1.1.2023. dok glavna sestra nije odlučila da se tako radi, tužiteljica navodi da su se do 1.1.2023. primopredaja se odvijala na način da su svi djelatnici medicinske sestre bili prisutni na primopredaji i išli od kreveta do kreveta. Tužiteljica navodi da od 11. mjeseca 2020. do 2. mjeseca 2021. radila samo u jutarnjoj smjeni. Vezano za pitanje je li joj ikada u utuženom razdoblju primopredaja trajala manje od 20 minuta, tužiteljica navodi: "naravno", i to samo kad bi imali manje pacijenata. Navodi da je sudjelovala u liječenju pacijenata koji su razvili teže simptome bolesti covid na njenoj klinici te da su takvi pacijenti nakon što bi se utvrdilo da imaju bolest covid 19 ostajali.

13. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

15. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

16. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je u odnosu na dio potraživanja tužiteljice koji se odnosi neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari ističući da je navedena neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje već pravomoćno dosuđena u predmetima koji su se vodili pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-997/2019. Temeljem odredbe članka 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-997/19 je razvidno da je u tom postupku donesena presuda od 14.svibnja 2021.godine, a koja je postala pravomoćna i ovršna prema podacima iz e-spisa 31.05.2021 te u kojoj je tužiteljici ČH (tada ĐH) protiv tuženika KBC Split dosuđeno na ime manje isplaćene naknade bruto plaće s osnove dodataka na plaću i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja za utuženo razdoblje od 22.11.2014.godine do 30.06.2020.godine ukupan iznos od 1.072,77 Kuna. U navedenom smislu premda je navedenom odlukom obuhvaćen i dio utuženog razdoblja iz predmetne pravne stvari i to od 01.07.2018.godine do 30.06.2020.godine nije riječ o istovrsnoj pravnoj stvari budući u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-997/2019 je tužiteljica potraživala dodatak na plaću i neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu pogrešno obračunatih dodataka na plaću, dok se u predmetnoj pravnoj stvari neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje potražuje kao posljedica toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji se obračunavaju kao prekovremeni rad te Covid nagradu, a što nema nikakve veze sa dodacima na plaću. Pored navedenog potrebno je istaći da premda je tuženik istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na navedene predmete da je navedena okolnost u potpunosti irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući je tuženik unatoč navedenom isticanju prigovora pravomoćno presuđene stvari istakao na ročištu od 19.ožujka 2025. da ne osporava visinu potraživanja iz uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljice od 04.12.2024.godine, a tužiteljica je upravo tim podneskom potraživala isplatu na ime neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti, covid nagrade, te posljedično pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje zbog neobračunatih sati primopredaje dužnosti i covid nagrade razliku plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 2.250,00 Eur-a. U navedenom smislu je neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari kojeg je tuženik istakao u podnesku od 24.12.2024.godine.

17. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), kojeg je ovom sudu dostavio tuženik uz podnesak od 17.03.2025.godine (list 54-55 spisa), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a kojeg je također ovom sudu dostavio uz isti podnesak te iz kojih je članaka Pravilnika jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice, a u kojima su trebali biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi, već je na pripremnom ročištu od 19.ožujka 2025.godine istakao da ne osporava visinu potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari, a zbog čega se je i odlučeno da se u pogledu visine predmetnog potraživanja neće provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje. Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, a tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka i uz odgovor na tužbu nije dostavio evidencije o radnom vremenu za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine iz kojih bi to bilo razvidno , a također i iz iskaza svjedokinje IH danog na ročištu od 09.rujna 2025. decidirano proizlazi da je tuženik primopredaju dužnosti počeo obračunavati, evidentirati i plaćati tek od 01.01.2023.godine u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti.

18. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza svjedokinje IH razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način jer da je sate provedene u primopredaji dužnosti počeo obračunavati, evidentirati i plaćati tek od 01.01.2023.godine dok da navedene sate provedene u primopredaji nije uopće evidentirao, obračunavao i plaćao na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima.

19. Iz iskaza saslušane svjedokinje IH (list 218-219), a čije je saslušanje u ovom postupku predložio tuženik proizlazi da ista u utuženom razdoblju radi kao glavna sestra Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje. Potvrđuje činjenicu da je tužiteljica do 2019.godine bila medicinska sestra na Zavodu za kardiokirurgiju, a od 11.11.2019.godine da je aneksom ugovora raspoređena da radi kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje. Ističe da je cijelo utuženo razdoblje tužiteljica radila na Jedinici intezivnog liječenja na kardiokirurgiji i to u turnusima 12-24, 12-48 sa radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00. Svjedokinja IH je potvrdila ujedno činjenicu da je tužiteljica redovno obavljala primopredaju službe u utuženom razdoblju, te je istakla da sve sestre sudjeluju u primopredaji službe, ali da se između sebe dogovaraju o tome koje će se sestre ostati u primopredaji. Navela je da se primopredaja vrši u 7:00 ujutro i 19:00 navečer, te da traje u zavisnosti od broja bolesnika na odjelu u pravilu unutar 30 minuta. Istakla je da se bilješke o primopredaji službe vode usmeno i u pisanom obliku i da se pisana primopredaja bilježi u tekama primopredaje dužnosti i u BIS-u (bolničkom informacijskom sustavu). Iz iskaza IH proizlazi da je tuženik počeo obračunavati, evidentirati i plaćati primopredaju dužnosti tek od 01.01.2023.godine. Svjedokinja je također potvrdila i činjenicu da je tužiteljica u razdoblju pandemije coronavirusa radila u respiratorno-intezivističkom centru na Križinama te da je u tom smislu radila sa oboljelima od corona virusa, dok je ista istakla da se na Klinici za anestizologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje nisu liječili ovakvi pacijenti. U odnosu na pacijente na odjelu jedinice intezivnog liječenje na kardiokirurgiji ista je istakla da ukoliko je bilo bolesnika oboljelih od corona virusa da su se liječili izolirano od drugih bolesnika. Također iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da u jedinici gdje tužiteljica radi minimalno tri sestre rade u turnusu jer da je broj bolesnika smješteni na kardio JIL-u maksimalno 5, te je istakla da je riječ o bolesnicima složenog zdravstvenog stanja, te je svjedokinja navela da stalno nedostaje medicinskog osoblja na odjelu. Također iz iskaza svjedokinje proizlazi da svaka sestra koja je u primopredaji dužnosti je dužna navesti i stanje, nedostatak ljekova, moguće kvarove aparata, posudbe na druge odjele i slično. Također je svjedokinja istakla da se zna desiti da ako je dežurna da bude prisutna primopredaji dužnosti. Naposljetku iz iskaza svjedokinje proizlazi da se iz plana i rasporeda rada podaci prenose u evidenciju rada i potom u obračun plaća COP te navodi da nije sigurna da li postoji posebna rubrika primopredaje dužnosti.

20. Iz iskaza saslušane tužiteljice ČH (ranije ĐH) proizlazi da je ista na ročištu od 09.09.2025.godine istakla da je opunomoćila Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari prije podnošenja tužbe u predmetu pod ovim poslovnim brojem Pr-785/2023, te je ista potvrdila da je istu opunomoćila i da može primiti za nju sve novčane primitke pa i parnični trošak na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić, a za nju osobno. Tužiteljica u iskazu navodi da je cijelo utuženo razdoblje medicinska sestra na jedinici intezivne skrbi na Zavodu za kardiokirurgiju te da je radila cijelo vrijeme u turnusima 12-24 12-48 s radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00. Ističe da je svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti budući je bila voditelj smjene. Nadalje, navodi da se primopredaja obavljala i usmeno i pismeno, te je istakla da se u pismenom djelu unosi u kratkim crtama stanje. svakog pojedinog pacijenta, a da se usmeno prenosi sve što je s pacijentom bilo vezano za njegovo zdravstveno stanje idući od kreveta do kreveta. Tužiteljica nadalje navodi da činjenice vezano za primopredaju dužnosti upisuje u bilježnicu primopredaje dužnosti i u BIS-u (bolničkom informacijskom sustavu) u rubrici dekurzus. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je djelatnicima kazano da im se odnedavno plaćaju i obračunavaju sati provedeni u primopredaji i da u COP listi stoji da im je obračunato s tog osnova pola sata, ali da on iz obračunske liste to ne može iščitati. Također tužiteljica navodi da je od veljače 2021.godine do siječnja 2022.godine radila na Križinama s covid pacijentima te da je za svaki mjesec dobivala naknadu za rad i to u najmanjem iznosu od 25,00 kn do najvećeg iznosa od 300,00 kn po tom osnovu, te ističe da je koristila zaštitna sredstva pri radu sa tim bolesnicima. Navodi nadalje da su se i na odjelu gdje radi Zavodu za kardiokirurgiju liječili bolesnici koji da bi naknadno oboljeli od korone, a koji da su došli na odjel radi nekog operativnog zahvata, te je navela da su takve pacijente liječili izolirano u posebnoj prostoriji odvojeno od drugih pacijenata. Tužiteljica ujedno navodi da joj se ne plaća voditeljstvo smjene. U odnosu na primopredaju dužnosti ista je istakla da primopredaja dužnosti obuhvaća i primopredaju ne samo pacijenata već i uređaja osobi koja dolazi u smjenu jer da treba prenijeti sve činjenice vezano za posudbu nekog aparata sa drugog odjela, te sve vezano za lijekove posebno ako su uzeti lijekovi sa drugog odjela. U odnosu na trajanje primopredaje tužiteljica je istakla da je to između 20 minuta do maksimalno 40 minuta u zavisnosti od broja pacijenata i zahtjevnosti dijagnoza. Također ista navodi da se do 01.01.2023.godine primopredaja odvijala na način da su svi djelatnici i medicinske sestre bile prisutne na primopredaji i da su išli od kreveta do kreveta. Tužiteljica ističe da je u utuženom razdoblju radila samo u jutarnjoj smjeni od studenog 2020.godine do veljače 2021.godine. Nadalje, tužiteljica je istakla da je sudjelovala u liječenju pacijenata koji su razvili teže simptome bolesti covid, te da su ti pacijenti nakon što bi se utvrdilo da imaju bolest covid 19 ostajali na klinici.

21. Iskazi svjedokinje IH i tužiteljice su u cijelosti vjerodostojni i logični kad se uzme u obzir činjenica da iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definira pojam primopredaje službe, te u tom pravcu ističe da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te navodi da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje IH u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na jedinici za intezivnu skrb Zavoda za kardiokirurgiju radila svakodnevno u u turnusu s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te da je na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u utuženom razdoblju posebice jer je ista prema vlastitom iskazu bila voditeljica smjene, a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, a iz čega nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje IH nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu jer tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom ovog postupka evidencije o radnom vremenu koje se odnose na rad tužiteljice u utuženom razdoblju, a u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje IH utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao medicinska sestra i voditeljica odjela u utuženom razdoblju na jedinici intezivnog liječenja Zavoda za kardiokirurgiju kod tuženika uistinu obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu najčešće 30 minuta, a najmanje 20 minuta, a po potrebi u zavisnosti od stanja pacijenata na odjelu i duže, a o čemu se ista kao svjedokinja IH detaljno izjasnila u svome iskazu. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji dužnosti za utuženo razdoblje od 01.06.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine. Treba ujedno uzeti u obzir da je svjedokinja predložena na strani tuženika IH u pogledu radnih sati tužiteljice provedenih u primopredaji dužnosti i vezano za rad u covidu iskazivala u svemu podjednako kao i tužiteljica.

22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, prvenstveno je potrebno istaći da je svjedokinja IH potvrdila dio iskaza tužiteljice prema kojem proizlazi da je tužiteljica u razdoblju pandemije corona virusa radila u respiratorno intezivističkom centru na Križinama, a također je istakla da ako je bilo bolesnika oboljelih od korona virusa na kardiokirurgiji, da su liječeni u izolaciji na odjelu. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je od veljače 2021.godine do siječnja 2022.godine za vrijeme pandemije corona virusa radila u Respiratorno intezivističkom centru na Križinama sa covid pacijentima, te da je za to dobivala naknadu od 25,00 kn do 300,00 kuna. Navedeno nedvojbeno proizlazi i iz pregledanih naloga samog tuženika prema kojima proizlazi da je tužiteljica za vrijeme pandemije corona virusa u više navrata nalogom tuženika bila slana u respiratorno- intezivistički centar na Križinama i to nalogom tuženika u razdoblju od 24.03. do 31.05.2021.godine, te od 01.06.2021. -30.06.2021. (list 36-37 spisa), te od 01.07. do 30.09.2021.godine (list 38-39 spisa); te nalogom tuženika za razdoblje od 01.10. do 31.10.2021.godine i od 01.11. do 30.11.2021.godine (list 40 spisa).

23. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, a budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio pa je u tom smislu prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade.

24. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja, tuženik istu niti ne osporava budući je već na pripremnom ročištu istakao decidirano da ne osporava visinu predmetnog potraživanja. Tuženik u predmetnom postupku kako je prethodno navedeno nije dostavio u dokazne svrhe evidencije o radnom vremenu koje se odnose na tužiteljicu, a iz kojih bi bilo razvidno da li je iste pravilno vodio vezano za tužiteljicu kako u odnosu na radne sate tužiteljice provedene u radu sa covid oboljelim pacijentima, tako i u odnosu na radne sate tužiteljice provedene u primopredaji dužnosti, a iz iskaza svjedokinje IH, a čije je saslušanje sud proveo u dokazne svrhe utvrđivanja radnih sati tužiteljice provedenih u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima proizlazi da je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje obavljala primopredaju dužnosti koja joj je u prosjeku trajala 30 minuta, a ponekad i duže, dok je iz navedenih naloga tuženika razvidno i nesporno proizlazi da je tužiteljica radila sa pacijentima oboljelima od corona virusa u respiratorno-intezivističkom centru na Križinama gdje ju je slao sam tuženik svojim nalozima, kao i iz iskaza svjedokinje IH. U navedenom smislu ovaj sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan u ukupnom zatraženom iznosu od 2.550,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom. Tuženik u podnesku od 22.08.2025.godine (list 126-128 spisa) ističe kako dodatno osporava osnov tužbenog zahtjeva za utužene periode od 01.03.2019.godine do 30.09.2020.godine te od 23.11.2022.godine do 31.12.2022.godine navodeći da tužiteljica u tim periodima nije radila, jer da je bila na bolovanju, a uz koji podnesak tuženik dostavlja i podatke kad je tužiteljica bila na bolovanju (list 128 spisa). Međutim, takav navod tuženika je kontradiktoran i proturječan sam sebi budući je tuženik već na pripremnom ročištu od 19.03.2025.godine istakao da ne osporava visinu potraživanja. Obzirom da je u visini potraživanja koje tuženik ne osporava sadržano i razdoblje kad tuženik navodi da je tužiteljica bila na bolovanju i to razdoblje od 01.03.2019.godine do 30.09.2020.godine te od 23.11.2022.godine do 31.12.2022.godine tada je jasno da je prigovor tuženika u navedenom smislu proturječan. Pravni osnov potraživanja su neisplaćeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti i radu sa covid oboljelim pacijentima, dok se prigovor tuženika da je tužiteljica bila na bolovanju u određenim razdobljima može odnositi samo kao prigovor na visinu potraživanja. Međutim, tuženik je na pripremnom ročištu već izjavio da ne osporava visinu potraživanja pa su navedeni prigovori iz podneska tuženika od 22.08.2025.godine u tom smislu neosnovani.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 2.250,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 30,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP- a naknaditi u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 03.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 09.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, budući je navedeni iznos uplate vraćen. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 24.12.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 09.rujna 2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 13.listopada 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte