Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-117/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2144/2019-25 od 21. kolovoza 2024., dana 13. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2144/2019-25 od 21. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2144/2019- 25 od 21. kolovoza 2024. odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati bruto iznos od 202,05 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 66,23 EUR od 16. rujna 2015. do isplate,
- 24,95 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,
- 63,80 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,
- 15,95 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,
- 31,12 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,
prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 620,95 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka . ".
2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija u cijelosti odluku o trošku postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Ističe da je postupanje tužiteljevog punomoćnika usmjereno na produciranje parničnog troška. Tuženik navodi da je bio spreman ovu pravnu stvar riješiti u postupku mirnog rješenja spora, no da tužitelj nije bio suglasan s iznesenim stajalištima tuženika vezano za prekovremeni rad tuženika, te da posljedično tome nije priznao način na koji je tuženik utvrdio broj prekovremenih sati. Osporava trošak pristupa ročištu za objavu presude kao nepotreban. Osporava da je tužena dužna u cijelosti naknaditi tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR iz razloga što je od strane suda tužitelju i tuženiku bila naložena uplata predujma za vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn / 199,10 EUR, koju je tužena izvršila 2. prosinca 2019. Tužena smatra da je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno članku 157. ZPP-a, a podredno sukladno odredbama članka 154. stavak 2., 3. i 4. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijanu presudu uz naknadu troška postupka tuženiku. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima kao neosnovanim, te predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
6. Prvostupanjski sud je pravilno odluku o trošku utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te je visinu troška odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom to mu je tuženik dužan naknaditi troškove postupka, kako je precizno obrazloženo u prvostupanjskoj odluci.
7. Neosnovano smatra tuženik, koji je vodio i izgubio parnicu, da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 157. ZPP-a.
8. Trošak financijskog vještačenja priznat je tužitelju samo za polovicu troška vještačenja kojeg je tužitelj i uplatio (uplatnica na listu 71 spisa), u iznosu od 1.500,00 kn odnosno 199,08 EUR, pa je i u tom dijelu žalba neosnovana. Naime, nije prvostupanjski sud naložio tuženiku da u sklopu troškova financijskog vještačenja plati i onaj dio koji je za financijsko vještačenje predujmio tuženik.
9. Neosnovano smatra tuženik da je bio nepotreban trošak pristupa punomoćnika tužitelja ročištu za objavu presude. Naime, kada stranka pristupi ročištu za objavu sud mora stranci (odnosno njezinom punomoćniku) uručiti presudu jer mu od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Prema tome, obzirom da je sud pozvao tužitelja na ročište za objavu, da se punomoćnik tužitelja odazvao tom pozivu suda i pristupio ročištu, da je na tom ročištu presuda objavljena i uručena tužitelju po punomoćniku, te da Tarifa u Tbr. 9.3. predviđa da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7.1., 4., 7. i 8. Tarife, ali ne više od 50 bodova, te imajući u vidu da je tužitelj pravodobno u troškovniku zatražio taj trošak, pa je isti tužitelju valjalo i dosuditi, kako je to pravilno i učinio i obrazložio prvostupanjski sud.
10. Slijedom iznesenog, temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu iz točke I. izreke koji se odnosi na odluku o troškovima postupka.
11. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan temeljem članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a jer tuženik nije uspio sa svojom žalbom, pa je odlučeno kao u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Karlovcu 13. listopada 2025.
Sudac
Josip Štrucelj
