Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-294/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Velimira Čolovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika JD, radi kaznenih djela i to pod točkom 1.) presude - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano po članku 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11 i 144/12 – dalje. KZ/11), a kažnjivo po članku 190. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i optuženika JD, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: K-280/2016. od 7. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i optuženika JD, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda Vukovaru, poslovni broj: 12 K- 280/2016. od 7. travnja 2021., optuženi JD, ND i ID, proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi i to optuženi JD, optuženi ND i optuženi ID pod točkom 1.) presude - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano po članku 190. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, optuženi ND i optuženi ID pod točkom 2.) presude – neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 1. KZ/11, uz primjenu članka 51., te je optuženi JD na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11, i članka 44. stavaka 1. i 2., članka 41. i članka 47. stavaka 1. i 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (godine) i 3 (tri) mjeseca, te mu je temeljem članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda za dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci na način da se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, optuženom ND temeljem članka 51. stavka 1. KZ/11, utvrđeno je za kazneno djelo iz točke 1.) presude
- kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano u članku 190. stavcima 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz točke 2.) presude - kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, da bi potom temeljem članka 51. stavka 2. KZ/11, u svezi članka 44. stavaka 1. i 2., članka 41. i članka 47. stavaka 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, s tim da mu je temeljem članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda za dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci na način da se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a optuženom ID temeljem članka 51. stavak 1. KZ/11, utvrđena za kazneno djelo iz točke 1.) presude - kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano u članku 190. stavcima 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz točke 2.) kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama, opisano i kažnjivo po članku 190. stavak 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, da bi potom temeljem članka 51. stavka 2. KZ/11, u svezi članka 44. stavcima 1. i 2., članka 41. i članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, s tim da mu je temeljem članka 57. stavaka 1. i 2.KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda za dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci na način da se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 54. KZ/11, optuženom JD u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 1. srpnja 2009. do 29. prosinca 2009.
1.2. Temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11, u svezi s člankom 190. stavkom 8. KZ/11, od optuženog JD oduzeta je konoplja, tipa droge marihuana u količini od 1,13 grama i konoplja, tipa droge marihuana pomiješana sa duhanom mase 0,30 grama, a što je od optuženika JD privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Odjela kriminalističke policije serijski broj [serijski broj].
1.3. Temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11, u svezi člankom 190. stavkom 8. KZ/11, od optuženog ND oduzeto je 29 paketića konoplje, tipa droge marihuana ukupne mase 51,50 grama, a koja je od njega privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Županja serijski broj [serijski broj], zatim 15,63 grama konoplje, tipa droge marihuana i smjesa duhana i gareži ukupne mase 0,54 grama, a koja je od optuženika privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Županja, serijski broj [serijski broj].
1.4. Temeljem članka 79. stavka 1. KZ/11, od optuženog ND oduzet je novčani iznos od 1.450,00 kuna, a koji novčani iznos je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Županja, serijski broj [serijski broj].
1.5. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točaka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17,126/19 i 130/20 – dalje: ZKP/08), optuženi JD obvezan je platiti na ime troškova branitelja po službenoj dužnosti iznos od 951,00 kuna i paušalni iznos od 1.000,00 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.6. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, optuženi ND obvezan je platiti na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos od 1.000,00 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok će se u pogledu preostalih troškova, odnosno troškova branitelja po službenoj dužnosti, sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08., donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave.
1.7. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 7. ZKP/08, optuženi ID obvezan je platiti na ime troškova psihijatrijskog vještačenja iznos od 4.375,00 kuna, na ime troškova branitelja po službenoj dužnosti iznos od 12.562,50 kuna i paušalni iznos od 1.000,00 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijelo žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, zbog povrede kaznenog zakona, te zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi i optuženicima izrekne kaznu zatvora bez izricanja uvjetne osude za dio kazne.
3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu optuženi JD, po branitelju Draženu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da županijski sud preinači presudu na način da oslobodi optuženika od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu.
4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu optuženi ND, po branitelju Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, odluke o trošku, s prijedlogom da županijski sud preinači presudu na način da oslobodi optuženika od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu.
5. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu optuženi ID, po branitelju Stjepanu Šporčiću, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o trošku, s prijedlogom da županijski sud preinači presudu na način da oslobodi optuženika od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu.
6. Odgovor na žalbe optuženika JD, ND i ID podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru i predložilo da žalbe optuženika sud odbije kao neosnovane.
7. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru podnio je optuženi ND, te predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
8. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru podnio je optuženi ID, te predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
9. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
10. Presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Kž-126/2022-8 od 1. veljače 2024., odbijene su žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, optuženika JD, ND i ID, kao neosnovane, te je potvrđena prvostupanjska presuda.
11. Povodom zahtjeva osuđenog JD za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukinuta je presuda Županijskog suda u Vukovaru od 1. veljače 2024., poslovni broj Kž-126/2022-8 u odnosu na osuđenog JD i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
12. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i optuženika JD, nisu osnovane.
U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru.
13. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru pobija presudu žalbom zbog povrede kaznenog zakona, jer sud nije donio odluku o oduzimanju imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Suprotno takvim žalbenim navodima Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru proizlazi iz činjeničnog opisa optužnog akta. Naime, uvidom u isti, odnosno činjenični opis istoga, utvrđeno je da optuženici nisu terećeni da su počinjenjem kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometom drogama stekli imovinsku korist u iznosima kako to navodi u svojoj žalbi državno odvjetništvo, stoga, sud nije ni mogao oduzeti imovinsku korist jer bi na taj način počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 9. ZKP/08, odnosno prekoračio optužbu.
14. Žalitelj u žalbi nadalje ističe kako se djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika, te smatra kako je sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, ta da iste nije u dovoljnoj mjeri obrazložio.
14.1. Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti optuženiku JD cijenio činjenicu da je isti otac malodobnog djeteta o kojem se mora skrbiti, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost.
15. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je djelomična uvjetna osuda, s obzirom na sve okolnosti odlučna za izbor vrste i mjere kazne, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
16. Stoga, izrečena djelomična uvjetna osuda optuženom JD je u potpunosti primjerena, te nije preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa takvom kaznom, imajući u vidu da je od počinjenja kaznenih djela prošlo više od 13 godina, kao i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čini kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.
U odnosu na žalbu optuženog JD.
17. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti i po službenoj dužnosti.
18. Optuženi JD u žalbi navodi da sud treba utvrditi da je u konkretnom slučaju nastupila rehabilitacija koja se odnosi na kaznenu presudu broj K-327/07 od 29. prosinca 2008. godine, pri tome zanemarujući odredbe Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (Narodne novine, broj: 143/12,105/15, 32/17 i 53/22), članak 19. stavak 4., u kojem se navodi da rehabilitacija nastupa ukoliko osuđena osoba nije ponovno suđena za neko novo kazneno djelo, kao što je to u konkretnom slučaju riječ u odnosu na optuženog JD, stoga, je ovaj žalbeni prigovor optuženika neosnovan.
19. U odnosu na žalbeni prigovor primjene zakona, potrebno je istaći kako je u međuvremenu donesen novi Kazneni zakon (KZ/11), te je 1. siječnja 2013., stupio na pravnu snagu, pa je kod donošenja ove presude, a obzirom na institut obvezne primjene blažeg zakona propisanog u odredbi članka 3. stavka 2. KZ/11, trebalo procijeniti koji je zakon za optuženike blaži, pa kako je za kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj:110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12 - dalje KZ/07), zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) do 15 (petnaest) godina, dok je za istovrsno kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, zapriječena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 12 (dvanaest) godina, a k tome je za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u svezi s stavkom 1. KZ/11 i kraći rok nastupa zastare, to je evidentno kako je zakon koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, tj. KZ/97, teži za optuženika, slijedom čega je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud s pravom primijenio KZ/11, kao blaži.
20. U odnosu na zakonitost dokaza žalitelj u svojoj žalbi nadalje navodi da prvostupanjski sud svoju presudu temelji na obrani optuženika koja je dana bez prisutnosti branitelja, radi nepotrebnog ponavljanja optuženik se upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda na stranici 15. točka 21.
21. Isto tako suprotno stavu žalitelja nije povrijeđeno načelo kontradiktornosti suđenja na njeovu štetu, jer mu navodno nije pružena mogućnost da parira iskazima suoptuženika ND i ID danim pred sucem istrage koji iskaz su isti naknadno pred sudom izmijenili.
21.1. Međutim, u odnosu na ovakvu pravnu situaciju valja napomenuti kako se iskazi optuženika odnosno njihove obrane, prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (Isgro v. [adresa] iz 1991. i J v. [adresa] iz 2001.) i prema dosadašnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatraju svjedočkim iskazima, a u smislu ocjene radi li se u konkretnom slučaju o povredi konfrontacijskog prava. Naime, člankom 431. stavkom 2. ZKP/08, propisano je da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način kako je to propisano člankom 224. i 225. tog Zakona (uz mogućnost obrane da prisustvuje takvom ispitivanju) ti se zapisnici o ispitivanju mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. S obzirom na navedenu praksu, kako Europskog suda za ljudska prava, tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, citirane odredbe ZKP/08, a koje se primarno odnose na svjedoke i vještake na odgovarajući se način imaju primijeniti i na iskaz, odnosno obranu suoptuženika u konkretnom slučaju, a koju su oni iznijeli pred sucem istrage bez prisutnosti optuženika ĆD i bez da mu je ta prisutnost bila omogućena. Slijedom navedenog, obrane suoptuženika ND i ID dane pred sucem istrage su zakoniti dokazi, međutim, točno je da u situaciji nepostojanja drugih dokaza presuda se ne bi mogla temeljiti sama na tzv. nekonfrontiranim iskazima suoptuženika, što u konkretnom slučaju nije riječ jer je optuženi JD imao pravo ispitivanja suoptuženika tijekom postupka, a u spisu postoje i drugi dokazi koji ukazuju na optuženika kao počinitelja predmetnog kaznenog djela.
22. Optuženi nadalje navodi da je od strane prvostupanjskog suda počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer je izreka prvostupanjske presude u odluci o kazni nejasna jer se ne vidi koliko u djelomičnoj uvjetnoj osudi koja mu je izrečena iznosi uvjetovani, a koliko neuvjetovani dio od kazne zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca na koju je osuđen.
23. Suprotno žalbenim navodima proizlazi iz prvostupanjske presude gdje prvostupanjski sud navodi da optuženika osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (godine) i 3 (tri) mjeseca, te mu temeljem članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11, izriče djelomičnu uvjetnu osuda za dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na način da se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, dakle od kazne zatvora od 1 (godine) i 3 (tri) mjeseca neće se izvršiti 9 (devet) mjeseci dok će se izvršiti 6 (šest) mjeseci.
24. Optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.
25. Optuženi ističe i žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer navodno niti jednim personalnim, niti materijalnim dokazom nije dokazana povezanost optuženika JD i ID, odnosno da bi JD u više navrata prodao ukupno 1300 grama opojne droge marihuane za ukupan iznos od 39.000,00 kuna optuženom ND. Suprotno ovakvim žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud, analizirajući prije svega obrane optuženika JD, ND i ID, te ih dovodeći u vezu s iskazom svjedoka UD, čiji iskaz je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao točan i istinit, a potom i s nalazima i mišljenjima Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „CD“ od 14. rujna 2009. i 03. prosinca 2009., koje nalaze je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, cijeneći ih stručnim i objektivnim, a potom i sa zapisnicima o privremenom oduzimanju predmeta i potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta PU Vukovarsko-srijemske, Odjela kriminalističke policije serijski broj [serijski broj] i Policijske postaje Županja serijski broj [serijski broj] i 159289, koju materijalnu dokumentaciju je isto tako prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojnu, zaključio kako je u cijelosti dokazano da je optuženik JD zajedno s optuženicima ND i ID počinio kazneno djelo koje je pobliže činjenično i pravno opisano u točki 1.) izreke presude, zbog čega ih je pravilno proglasilo krivim.
26. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, te je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08, ispitana i u tom pravcu.
26.1. Tako su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika.
26.2. Uzimajući u obzir stupanj krivnje, visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, te uzimajući u obzir pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, osuda na kaznu zatvora od 1 (jedne )godine i 3 (tri) mjeseca, a potom izricanje djelomične uvjetne osude za dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na način da se kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u pravcu generalne, tako i u pravcu specijalne prevencije.
26.3. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, cijeneći težinu i posljedicu ovih kaznenih djela, kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani optuženika, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud, to je po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok se ostatak kazne zatvora u trajanju od 9 (mjeseci) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo u cijelosti primjerena, te će se njome odgojno djelovati na optuženika i spriječiti ga da ubuduće čini kaznena djela, te postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to propisano u članku 41. KZ/11.
27. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
28. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Vukovar, 13. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski