Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-12/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Spar Hrvatska d.o.o., OIB:46108893754, Zagreb, Slavonska avenija 50, zastupan po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba, zastupana po punmomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 25. rujna 2025.u prisutnosti zamjenika punomćnika tužitelja i punmomoćnice tuženika, a odluke objavljene dana 13. listopada 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I.Tuženik Spar Hrvatska d.o.o Slavonska avenija 50, Zagreb OIB:46108893754 dužan je platiti tužitelju AĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 8.188,92 eur (slovima:osamtisućastoosamdesetosameura i devedesetdvacenta) prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana 10. studenog 2022.g., na iznos od 6.786,08 €, a od dana 13. listopada 2025.g. na iznos od 1.402,84 € pa do isplate , sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.456,81 € (slovima:dvijetisućečetristopedesetšesteura i osamdesetjedancent) prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 13. listopada 2025.g., pa do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske kamate na iznos od 1.402,84 € (slovima:tisućučetristodvaeura I osamdesetšetiricenta) od dana 10. studenog 2022.g. do 12. listopada 2025.g.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je kod tuženika kao poslodavca radio na radnom mjestu prodavač mesara, a koji poslovi obuhvaćaju poslove skladištenja (nošenje i sortiranje mesa), te pripreme mesa kupcima (rezanje, ručno sječenje, prijenos, pakiranje mesa, oštrenje sječiva). Zbog naprijed navedenog kao posljedice neposrednog utjecaja procesa rada i uvjeta rada u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik rada, a kako je to detaljnije opisano u pravomoćnim Rješenjem HZZO ,Klasa :UP/II-502-03/22-01/576 , URBROJ:338-01-06-05-22-03 od dana 21.listopada 2022.g. tužitelju AĆ priznata je profesionalna bolest s danom utvrđenja bolesti 23.lipnja 2022.g. Isključivu objektivnu odgovornost za profesionalnu bolest, a samim time i za naknadu neimovinske i imovinske štete, snosi isključivo tuženik. Zbog profesionalne bolesti kod tužitelja su zaostale trajne i teške posljedice, te je kod istog došlo do teške povrede prava osobnosti iz čl. 19 ZOO-a , a kako je to detaljnije opisano u Rješenju HZZO ,Klasa :UP/II-502-03/22- 01/576, URBROJ:338-01-06-05-22-03 od dana 21.listopada 2022.g,kao i u medicinskoj dokumentaciji. Zbog težine zadobivenih povreda, njihovog lokaliteta i intenziteta tužitelj kontinuirano trpi fizičke boli, kao i strah različitog intenziteta te mu je zbog zadobivenih povreda kod tužitelja je nastupio trajni i osobiti teški invaliditet zbog čega isti kontinuirano i trajno trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj tvrdi da mu je zbog profesionalne bolesti, kao i trajnih i teških posljedica bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i pomoć u kućanstvu (trajno povećane potrebe), pa sukladno promijenjenim Orijentacijskim kriterijima, te primjenom odredbi č. 19 ZOO-a i čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a s osnova neimovinske (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, kao i pomoć u kućanstvu) pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 9.800,00 EUR. Isto tako tužitelj je imao imovinske izdatke za liječenje i prijevoz radi liječenja (odlazak na specijalističke preglede u Koprivnici, odlazak po uputnice, kupnja lijekova protiv bolova i sl.), te s tog osnova tužitelj smatra da mu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 100,00 EUR, a koji iznos tužitelj od tuženika i zahtjeva s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tako da smatra kako mu na ime cjelokupne imovinske i neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 9.900,00 EUR. Tužitelj je podneskom od dana 05.04.2024.g. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem te smanjio ukupni iznos naknade štete s neimovinske i imovinske osnove i smatra da mu pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 8.188,92 €.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev jer osporava navod tužitelja da bi kod tuženika kao poslodavca radio na poslovima skladištenja a posebno se osporava navod da bi kod poslodavca poslovi skladištenja uključivali radnje nošenja i sortiranja mesa. To iz razloga jer je tužitelj bio u ugovornom odnosu sa tuženikom temeljem pisane isprave – ugovora o radu, kojeg uz tužbu tužitelj ne prilaže, već se poziva na osobno saslušanje na okolnost dokazivanja opisa radnog mjesta i radnih zadataka i na očekivano priznanje tuženika. Tuženik izričito osporava da bi tužitelj radio što drugo, osim onog što je bilo definirano pisanim ugovorom o radu, te otklanja ovim putem navod iz tužbe da bi ovdje tužitelj uslijed radnih procesa skladištenja „kao neposredan utjecaj procesa rada i uvjeta rada“ bila priznata profesionalna bolest te da je isto pravna i stvarna osnova da protiv tuženika ustane osporavanom tužbom. Tuženik tvrdi kako tužitelj ne raspolaže pravomoćnim upravnim aktom već uz tužbu dostavlja Rješenje HZZO od 21. listopada 2022. godine protiv kojeg se vodi sudski proces, a koji upravni akt je ovdje tuženik napao tužbom pred Upravnim sudom u Zagrebu. Dostavljeni upravni akt još uvijek je samo izvršan, ali ne i pravomoćan. Osim navedenog, čak i da nastupi pravomoćnost upravnog akta ne povlači za sobom uzročno-posljedičnu vezu do tuženikove odgovornosti, odnosno tuženik kao samo jedan u nizu od bivših poslodavaca tužitelja, ima pravo otklanjati svoju odgovornost. Pretpostavka odgovornosti poslodavca za profesionalnu bolest nije neoboriva pretpostavka. Slijedom navedenog, nema govora da bi tuženik trebao očekivano priznati tužbeni zahtjev tužitelja, posebice ne temeljem dokaza koje tužitelj navodi u točki I. tužbe. Predloženi dokazi nisu dovoljni da bi opravdali „isključivu objektivnu odgovornost za profesionalnu bolest tužitelja te samim time i za naknadu neimovinske i imovinske štete. Tuženik osporava da se u konkretnom slučaju radi o profesionalnoj bolesti jer smatra da u ovom postupku tužitelj treba bez dvojbe dokazati da je isključivo i jedino rad kod tuženika kao poslodavca doveo do takvih zdravstvenih tegoba koje su nastale baš u vrijeme rada kod tuženika odnosno uzrokovale takvu vrstu zdravstvenog oboljenja koje je pravomoćnim i konačnim aktom utvrđeno kao profesionalna bolest. Tužitelj u tužbi iznosi bitnu činjenicu, a što je tuženik naknadno saznao, da je tužitelj radio kod više poslodavaca, da se za vrijeme rada kod prethodnih poslodavaca teško ozljeđivao čak tri puta dok je vršio proces rada upravo kao mesar i/ili skladištar. Ističe se da je tužitelj za vrijeme rada kod tuženika bio osposobljen za rad na radnom mjestu mesara te da je isti bio instruiran o načinu obavljanja radnog procesa. Tuženik u cijelosti ispunjava i ispunjavao je sve zakonom predviđene mjere za sigurno obavljanje procesa rada za sva radna mjesta, pa tako i mesara. Također, tuženik provjerava da li zaposlenici u procesima rada prate upute i pridržavaju se ispravnog rukovanja alatima i robom kojom rukuju. Tuženik raspolaže i službenim ispravama (Uvjerenje i Svjedodžba) za tužitelja da je isti bio zdravstveno sposoban obavljati poslove za koje je sklopio ugovor o radu s tuženikom. Tuženik smatra kako je potrebno utvrditi u ovom postupku je li tužitelj i na koji način doprinio svom zdravstvenom stanju. Tužitelj je imao povrede degenerativnog karaktera, koja kao takva ipak nije posljedica ponavljajućeg procesa rada već može biti samo uzrok pogoršanja zdravlja koje je ionako narušeno prethodnim ozljedama. Tuženik ponavlja kako parnični sud nije vezan činjeničnim utvrđenjima iz upravnog postupka. Bez obzira na okolnost da je izreka upravnog akta stekla svojstvo izvršnosti, tuženik ustraje da se u ovom postupku treba utvrditi relevantno činjenično stanje koje će bez dvojbe biti podloga za pravilnu primjenu materijalnog prava. Stoga tuženik smatra kako je upravo naslovni sud ne samo ovlašten, već i dužan utvrditi je li kod tužitelja zaista nastala profesionalna bolest. Tužitelj samo paušalno navodi elemente koji bi mogli biti uzrok nastanka materijalne i nematerijalne štete, kao što su bol i strah, te ne navodi dokaz tko mu je, kada i koliko pomagao niti dostavlja dokaz o materijalnim troškovima za liječenje i prijevoz te kako je došao do izračuna od 9.900,00 € na ime naknade imovinske i neimovinske štete. Tuženik predlaže naslovnom sudu da odluči o prekidu ovog postupka obzirom na potrebu rješavanja prethodnog pitanja i to do konačne odluke iz upravnog spora po tužbi ovdje tuženika kojim se napada nepravomoćno rješenje iz upravnog postupka radi utvrđenja je li ili nije nastupila profesionalna bolest kod tužitelja za vrijeme rada kod tuženika.

3.U svrhu dokaza čitaju se zahtjev tužitelja od 9.11.2022. (list 5-6), dvije fotografije (list 7-8), rješenje HZZO-a od 21.10.2022., nalaz, mišljenje i ocjena od 20.10.2022., rješenje HZZO-a od 7.7.2022., te medicinska dokumentacija (list 10-87), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 15.3.2016. (list 96), procjena rizika (list 97-169), podnesak tužitelja (list 170-172), rješenje HZZO-a od 7.7.2022. (list 173-174), rješenje HZZO-a od 21.10.2022. (list 175-183), odluka VSRH Revr 201/2008-2 od 27.8.2008.g. (list 184- 186),odluka VSRH Rev 1719/2009-2 od 18.5.2010. (list 187-188), odluka VSRH Rev 261/2006-2 od 4.7.2006. (list 189-190), podnesak tuženika od 31.10.2023. (list 191- 196), obavijest o donesenom nalazu i mišljenju od 4.4.2019. (list 197), rješenje HZMO-a od 10.4.2019. (list 198), bolesti sustava za kretanje i radno mjesto (list 188-209), odluka br. Revr 794/2016-2 od 30.5.2017. (list 212-215), obavijest o donesenom nalazu i mišljenju od 21.4.2021. Zavoda za vještačenje, profesionalnu i rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (list 216), rješenje HZMO od 29.4.2021. (list 217), obavijest o donesenom nalazu i mišljenju od 29.9.2020. Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (list 218), rješenje HZMO-Područni ured Koprivnica od 6.10.2020. (list 219), provedeno je medicinsko vještačenjem po dr. Božidaru Šebečiću, te se vrši uvid u dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 28.3.2025.g., te se čita karton pacijenta (list 337-368).

4. Na temelju provedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Na prijedlog tuženika sud je pozvao prethodnog poslodavca tuženika Bilokalnik-Ipa d.d. da se u ovom postupku prijavi kao umješač, međutim na slijedeće ročište od dana 10.siječnja 2024.g. punomoćnik se nakon uvida u spis nije umiješao pa je sud smatrao da za to nema pravni interes.

6.Sud je na prijedlog obje strane rješenjem broj Pr-17/2023-25 od dana 16.travnja 2024.g. odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja upravnog spora poslovni broj UIsl- 3584/22 a koji se vodi kod Upravnog suda u Zagrebu jer se u ovom sporu vodi postupak zbog utvrđenja radi li se o profesionalnoj bolesti kod tužitelja nastaloj za vrijeme rada kod tuženika, dakle prethodnom pitanju. Sud je, nakon pravomoćnog dovršetka upravnog spora rješenjem broj Pr-17/2023-27 od dana 24.siječnja 2025.g. nastavio ovaj parnični postupak. U upravnom postupku Upravni sud u Zagrebu je odlukom broj Usl-3584/2022- 26 od dana 29.listopada 2024.g. odbio tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavnim, podredno poništenje rješenja HZZO Klasa :UP/II-502-03/22-01/576 , URBROJ:338-01- 06-05-22-03 od dana 21.listopada 2022.g.

7.1. Sud je na okolnost zadobivenih povreda radi utvrđenja profesionalne bolesti proveo medicinsko vještačenje po dr.med. Božidaru Šebečiću koji u svom nalazu od dana 18.ožujka 2024.g. navodi kako je iz statusa tužitelja vidljiva izražena hipotrofija mišića desnog ramenog obruča. Na prednjoj strani ramena postoperativan ožiljak duljine 5 cm, širine do 5 mm, boje okolne kože. Lagana bol na palpaciju vrška velikog tuberkula. Desno rame u kontrakturi, kretnje u ramenu bolne, ograničene u srednjem stupnju: antefleksija 100 st. (lijevo 170 st.), abdukcija 70 st. (lijevo 100 st.), unutarnja rotacija 35 st. (lijevo 80 st.), vanjska rotacija 40 st. (lijevo 80 st.). Gruba mišićna snaga desne ruke umjereno oslabljena. Prema mišljenju vještaka kod tužitelja su se prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji u lipnju 2017. godine pojavili bolovi u desnom ramenu nakon čega je nastavio s kontinuiranim liječenje. MR pretragom ramena utvrđen je razdor tetive mišića supraspinatusa desnog ramena zbog čega je operiran 19.07.2018. godine. Učinjeno je šivanje razdora tetive. Nakon operacije nastavio je s liječenjem, proveo je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Prema Rješenju Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 21.listopada 2022. god. Odbija se žalba Spar Hrvatska d.o.o. i potvrđuje Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 7.srpnja 2022. godine kojim je tužitelju priznata profesionalna bolest pod nazivom dijagnoze prema MKB klasifijkaciji M75.1 s danom utvrđivanja bolesti 23. lipnja 2022. godine. Zbog profesionalne bolesti šifre M75.1 (Sindrom rotatorne manšete), kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja tetiva rotatorne manšete kod tužitelja je zaostala umjerena slabost desne ruke, bolovi u ramenu kod dizanja i naglih pokreta ruke, povremeno i noću tijekom spavanja. Kretnje u ramenu su bolne, izražena je kontraktura ramena, kretnje u ramenu su ograničene u srednjem stupnju. Tužitelj ne može raditi poslove koji zahtijevaju podizanje ruke iznad ramena te pokrete rotacije u ramenu. Vještak smatra kako su trajne posljedice uzrok smanjenja životne aktivnosti od 15% usljed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog profesionalne bolesti i tijekom liječenja (operacija) trpio fizičke bolove jačeg inteziteta tri dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno (dugotrajno liječenje). Zaostali povremeni kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je trpio sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operaciju) jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Postoperativni ožiljak na prednjoj strani desnog ramena duljine 5 cm, širine do 5 mm, boje okolne kože predstavlja naruženje manjeg stupnja usljed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Prema stajalištu vještaka tuđa pomoći njega tužitelju je bila potrebna u opsegu od 4 sata dnevno i to 4 tjedna (period iza operacije ramena), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 8 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene i oblačenja u prvoj fazi liječenja iza operacije, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

7.2. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. Božidara Šebečića koji je saslušan na ročištu od dana 28.ožujka 2025.g. prilikom čega je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja od 19. ožujka 2024. a svoj nalaz i mišljenje temeljio je na priloženoj medicinskoj dokumentaciji iz koje jasno proizlazi da je tužitelj zadobio razdor tetiva rotatorne manšete a zbog čega je i operativno liječen. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju navodeći da vještak nije uzeo u obzir ranije ozljede tužitelja i navodi tri ozljede koje su prethodile štetnom događaju a radi se o ozljedama prstiju ruke no vještak je odgovorio kako pri izradi nalaza i mišljenja nije imao saznanja o navedenim ozljedama ali iste ne utječu na tegobe s desnim ramenom jer se radilo isključivo o ozljedama prstiju šake. Tuženik je ostao pri prigovoru da vještak nije dovoljno objasnio na temelju čega je odredio smanjenje životne aktivnosti od 15%, no vještak navodi kako je u nalazu i mišljenju detaljno naveo trajne posljedice koje su zaostale kod tužitelja odnosno da je tužitelj zadobio puknuće tetiva rotatorne manšete koje su sašivene i koje nikad nisu jednako vrijedne stanju prije šivanja. Kod tužitelja je zaostala umjerena slabost desne ruke, bolovi u desnom ramenu noću tijekom spavanja, a naročito kod dizanja ruke i kod naglih pokreta ruke. Kretnje u ramenu su bolne izražena je kontraktura ramena, kretnje u ramenu su ograničene u srednjem stupnju. Tužitelj ne može raditi poslove koji zahtijevaju podizanje ruke iznad razine ramena te pokrete rotacije u ramenu. Sve navedene trajne posljedice su adekvatno ocjenjene sa smanjenjem životne aktivnosti od 15% te je u cijelosti ostao pri navedenoj ocijeni. Nadalje navodi kako je tužitelj dobio razdor tetiva u desnom ramenu prije navedenog pregleda kod kirurga dana 16.6.2017.g. kada se javio na pregled zbog bolova u ramenu koji su uvjetovani razdorom tetiva iz čega proizlazi da se razdor desio kraće vrijeme prije navedenog pregleda a liječenje je završeno 25.1.2019.g. Vještak je odgovorio i na uzrok razdora tetive rototorne manšete te odgovorio do razdora može doći uslijed pada na isprženu ruku ili rame, a do razdora može doći do opetovanog dizanja ruke iznad razine ramena s tim da je kod osoba starije životne dobe vjerojatnije da će doći do razdora tetiva nego kad se radi o osobi mlađe dobi. Što se tiče oporavka nakon operacije, oporavak je protekao uredno jer se tijekom liječenja nakon operacije nisu javile komplikacije ali nije postignut funkcionalni status u ramenu koji se vjerojatno očekivao, a radi se o dominantnoj ruci i da je kod tužitelja provedeno uobičajno liječenje koje se provodi nakon takvih ozljeda.

7.3. Iako je vještak naveo da je svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju vjerodostojne medicinske dokumentacije i da je tužitelj zadobio razdor tetive te kako eventualne prijašnje ozljede ne utječu na tegobe s desnim ramenom jer se radilo isključivo o ozljedama prstiju šake, sud je pribavio cjelokupni zdravstveni karton (list 306-368) radi otklanjanja bilo kakve sumnje u nalaz i mišljenje vještaka pa je proveo dopunsko vještačenje po istom vještaku koji je nakon primitka zdravstvenog kartona ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja te očitovanja na ročištu od dana 28.ožujka 2025.g. jer iz zdravstvenog kartona proizlazi da tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije imao ozljede i bolesti desnog ramena koje bi mogle utjecati na Nalaz i mišljenje.

7.4. Tuženik je ponovo prigovorio nalazu i mišljenju vještaka pa je sud ponovno na ročištu od 25.rujna 2025.g. saslušao vještaka koji je u cijelosti ostao kod datog nalaza i mišljenja te obrazloženja nalaza i mišljenja. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je dat jasno i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti obrazložio i objasnio prigovore postavljene od strane tuženika.

8. Tuženik je na ročištu predložio da se zbog činjenice da je tužitelj kratko radio kod tuženika provede sudsko-medicinsko vještačenje no sud smatra kako bi provedbom ovog dokaza došlo do odugovlačenja postupka a nesporna je činjenica kako tužitelj nije imao prethodne bolesti ili oštećenja ramena što proizlazi iz zdravstvenog kartona, a također je nesporno da je u vrijeme povrede ramena tužitelj radio kod tuženika što je vidljivo iz podneska HZZO (list 228).

9. Sud je stoga prihvaćajući nalaz i mišljenje liječničkog vještaka utvrdio da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19. st.2. u vezi s čl.1046. ZOO) koje zbog težine povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100. st.1. ZOO) i to u smislu čl.1100. st.2. ZOO kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Uzimajući u obzir težinu povrede, trajanje, obima sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na neimovinsku štetu. U odnosu na imovinsku štetu sud smatra tužbeni zahtjev također osnovanim jer tužitelj traži satnicu tuđe pomoći po 4,23 € po satu što sud smatra opravdanim, jer uzimajući inflaciju i trenutnu satnicu računajući po prosječnoj plaći u RH koja u pravnim osobama iznosi 1.437,00 € odnosno kada se podijeli sa 40 satnim tjednim vremenom odnosno 160 sati mjesečno koja iznosi 8,98 € po satu, pa stoga sud nije proveo financijsko knjigovodstveno vještačenja smatrajući kako je zatraženi iznos osnovan. Sud je također smatrao osnovanim iznos od 100,00 € s osnova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja jer je vidljivo iz zdravstvenog kartona kako je tužitelj imao jako puno kontrolnih bolničkih pregleda a budući da putuje iz [adresa] na pregled u Koprivnici koja kilometraža iznosi 20 km u jednom smjeru pa sud smatra kako je i ovaj trošak, a samim tim i tražbina tužitelja osnovana u cijelosti.

10. Sud je stoga u cijelosti dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.188,92 € temeljem članka 1089. i 1100. Zakona o obveznim odnosima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 10.studenog 2022.g. od dana postavljenog zahtjeva za naknadu štete s tim da mu je zakonska zatezna kamata priznata na iznos neimovinske štete od 6.786,08 € temeljem članka 1103. Zakona o obveznim odnosima a za preostali iznos priznata kamata na imovinsku štetu od 1.402,84 € od dana presuđenja prema članku 1089.st.2. Zakona o obveznim odnosima, dakle u vremenskom periodu od 10. studenog 2022. pa do dana presuđenja je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zakonskom zateznom kamatom na iznos od 1.402,84 €, pa je stoga odlučeno kao u točci II. izreke presude.

11. Budući da je tužitelj uspio gotovo u cijelosti odnosno nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nije nastao posebni trošak sud je troškove tužitelju dosudio temeljem članka 154.st.5. Zakona o parničnom postupku a koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR, za podnesak tužitelja od 29. 9. 2023., i 5.4.2024.g. svakog u iznosu od 200,00 EUR, za zastupanju na ročištima od 8. 11. 2023 10.1.2024.g., 28.3.2025.g., 25.9.2025.g. svakog u iznosu od 200,00 EUR, za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 € za predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 €, PDV od 25% u iznosu od 425,00 € odnosno sveukupno 2.456,81 €.

12. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 13. listopada  2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Bruno Čer, neposredno

2. Odvj. Ivana Panić Šušteršić, Zagreb, Slavonska avenija 1c, preko e-oglasne ploče