Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-91/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je zastupana po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Đurin, odvjetnici iz Nove Gradiške, radi uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-143/2024-15 od 11. rujna 2025., dana 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-143/2024-15 od 11. rujna 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u odnosu na mjesečni iznos uzdržavanja u iznosu od 252,56 EURA za razdoblje od listopada 2024. pa nadalje, te za razdoblje od svibnja do rujna 2024. za iznos od 92,56 EURA mjesečno s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke u odnosu na visinu uzdržavanja za razdoblje od svibnja do rujna 2024. na način da se mlt. tužiteljica odbija s dijelom zahtjeva za uzdržavanje za navedeno razdoblje za iznos od 160,00 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom za svaki navedeni mjesec.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika u odnosu na točku II. izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-143/2024-15 od 11. rujna 2025.

II. Uvažava se žalba tuženika, preinačuje se točka III. izreke navedene presude i rješava da svaka stranka snosi svoje troškove.

III. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. tužiteljice plaća iznos od 252,56 EURA počevši od 12. svibnja 2024. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a buduće mjesečno unaprijed do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos uzdržavanja, počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, umjesto iznosa uzdržavanja koje je utvrđeno rješenjem Općinskog suda u Slavonskom brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj R1 Ob- 243/2017 od 17. kolovoza 2017. Osim toga pod točkom II. izrekle odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje preko dosuđenog iznosa iz točke I. izreke do dosuđenog iznosa od 252,56 EURA mjesečno. Isto tako pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi mlt. tužiteljici trošak postupka u iznosu od 500,00 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje pred drugim sucem pojedincem.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-243/2017 od 17. kolovoza 2017. utvrđeno da je tuženik za uzdržavanje mlt. tužiteljice dužan doprinositi 1.200,00 kn/159,27 EURA.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a polazeći od odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) prvostupanjski sud ističe da iz provedenih dokaza proizlazi da je došlo do promijenjenih okolnosti na strani mlt. TN u odnosu na raniju sudsku odluku koja je donesena kad je mlt. TN imala 7 godina, a sad ima 15,5 godina života pa su se povećali njeni troškovi koji se odnose na prehranu, odjeću, obuću, obrazovanje, odnosno da su se povećali cjelokupni životni troškovi.

7. Kako je tuženik radno sposobna osoba koji je trenutno nezaposlen, ali obavlja honorarne poslove, te radi povremeno u OPG-u svog oca za koji rad nije plaćen, a zdrav je, sud zaključuje da je dužan priskrbiti sredstva potrebna za uzdržavanje mlt. tužiteljice, dok u pogledu visine uzdržavanja smatra da je za uzdržavanje mlt. TN mjesečno potrebno 252,56 EURA što je zakonski minimum sukladno Odluci o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj: 49/24), sve temeljem odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a, te da je tuženik bez obzira na njegovo formalno prikazano materijalno stanje kao radno sposoban muškarac mlađe životne dobi u mogućnosti plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja za mlt. tužiteljicu i bez štete za vlastitu egzistenciju, s obrazloženjem da je tuženik kao roditelj dužan dati odgovarajući doprinos uzdržavanju svog djeteta, uključujući i obvezu pronalaska drugog radnog mjesta kojim će osigurati podmirenje obveze uzdržavanja, te je o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud odlučio primjenom odredbe čl. 288. st. 1., čl. 307., čl. 311., čl. 313. i čl. 314. u svezi s čl. 432. ObZ-a, dok je s obzirom na utvrđenu visinu doprinosa tuženika u uzdržavanju mlt. tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva preko dosuđenog iznosa.

8. U žalbi tuženik tvrdi da je izreka presude proturječna razlozima iste, da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, te da postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih iskaza. Ukazuje da sud ne daje svoju ocjenu kojim dokazima je poklonio određenu vjeru ili ih smatra nevjerodostojnim, a koji bi bili od utjecaja na donošenje odluke o odbijanju tužbenog zahtjeva preko priznatog iznosa, pojašnjavajući da tužiteljica već u tužbi ne prilaže nikakve dokaze na okolnost stvarnih troškova potrebnih za njeno uzdržavanje, a da ni majka tužiteljice osim svog iskaza nije priložila nikakav dokaz na okolnosti o kojima je iskazivala. Isto tako ukazuje da su na ročištu održanom 9. siječnja 2025. sudu predočene uplatnice da je tuženik izvršio svoju obvezu plaćanja uzdržavanja po odluci suda broj R1 Ob-243/2017 na način da je platio prema ranije utvrđenoj visini obveze uzdržavanja iznos od 160,00 EURA za mjesece svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2024., s time da je u navedenom zapisniku izostavljeno da je obveza izvršena i za mjesec rujan 2024. iako je na ročištu od 28. kolovoza 2025. majka i zakonska zastupnica mlt. tužiteljice potvrdila da su plaćene sve obveze uzdržavanja za mlt. TN do listopada 2024., pa je sud nezakonito svojom odlukom obvezao tuženika da od 12. svibnja 2024. plati mjesečno na ime uzdržavanja iznos od 252,56 EURA za svaki mjesec, iako su obveze po prethodnoj odluci suda izvršene do listopada 2024. već je mogao tuženika obvezati samo da od dana podnošenja tužbe do listopada 2024. plati razliku plaćene i nove visine utvrđene obveze.

9. U odnosu na visinu obveze uzdržavanja tuženik ističe da je svjestan povećanih potreba djeteta, ali da sud ne cijeni činjenicu da je nezaposlena osoba, da ima novu izvanbračnu zajednicu u kojoj je rođeno i mlt. dijete koje mora uzdržavati, pa bi plaćanjem dosuđenog iznosa bilo narušeno obvezno uzdržavanje njegovih drugih članova obitelji koje je po zakonu dužan uzdržavati, smatrajući da prvostupanjski sud ne može o visini obveze uzdržavanja odluku donositi po orijentacionim kriterijima koja propisuje prosječne potrebe djeteta, a bez da uvaži mogućnosti roditelja, napose koji žive u drugim državama i imaju druge mogućnosti plaćanja.

10. Prije svega valja, istači da tuženik nema pravni interes pobijati prvostupanjsku odluku pod točkom II. izreke u odnosu na koju je uspio u sporu, pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u svezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) žalbu tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

11. Nadalje, ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da u istoj nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a na koju ukazuje tuženik, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni i bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a jer je sud zakonito ocijenio koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, slijedom čega se ukazuje neosnovan žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud selektivno provodio predložene dokaze, a primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi navedena presuda bila opterećena ijednom drugom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Naime, iako tijekom postupka tuženik nije osporavao dio tuženog zahtjeva u odnosu na povišenje obveze uzdržavanja do iznosa od 200,00 EURA mjesečno, počevši od podnošenja tužbe, umanjeno za iznose uzdržavanja koje tuženik već plaća od dana podnošenja tužbe do presuđenja, a žalbom sad osporava i taj dio zahtjeva, ovaj sud ističe da u okviru utvrđenja prvostupanjskog suda da je došlo do promjene okolnosti na strani mlt. TN njenim rastom te povećanjem sredstava potrebnih za zadovoljenje životnih potreba s jedne strane, odnosno okolnošću da je ista sada u dobi od 15 i pol godina te je polaznica 9. razreda škole u Njemačkoj, dok je u vrijeme ranije obveze tuženika bila u dobi od 7 godina, uz uvažavanje inflatornih kretanja cijena svega potrebnog za uzdržavanje, zakonito je sud obvezao tuženika na povećani iznos uzdržavanja u odnosu na raniju odluku.

13. Stoga kako je tuženik otac mlt. tužiteljice, a uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja jer je cilj odredbi čl. 281. i 288. ObZ-a da tuženik obvezu uzdržavanja prema mlt. tužiteljici izvršava kroz obvezu doprinosa njezinom uzdržavanju, obzirom da ista nije povjerena njemu na zajednički život, pa bez obzira što su se na strani tuženika promijenile okolnosti da je isti trenutno nezaposlen i da su mu računi u blokadi kao i da ima obvezu uzdržavanja prema još jednom mlt. djetetu u dobi od 4 godine, isti nije dokazao da je radno nesposoban, a obzirom da je po zanimanju zidar te na tržištu rada sigurno može pronaći adekvatan posao i u životnoj je dobi u kojoj je sposoban obavljati znatan opseg poslova koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihofizičkim sposobnostima (ima 39 godina), to je dužan i sigurno u mogućnosti naći bilo kakav posao kako bi mogao uzdržavati prvo svoju djecu, koju ju je dužan uzdržavati, a onda i sebe.

14. Osim toga, kako je sukladno odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, potpuno su nevažni za ocjenu osnovanosti pobijane odluke žalbeni navodi tuženika da kod ocjene visine obveze uzdržavanja valja uzeti u obzir i mogućnosti majke mlt. tužiteljice koja živi u drugoj državi i ima druge mogućnosti plaćanja, slijedom čega opravdano prvostupanjski sud nije provodio dokaze predložene od strane tuženika, a na koje sada ukazuje u žalbi.

15. Kako je sud obvezu uzdržavanja od dana podnošenja tužbe tj. od 12. svibnja 2024. pa nadalje odredio u minimalnom iznosu ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta uz Republici Hrvatskoj kojeg je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, odnosno u iznosu od 252,56 EURA mjesečno, sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 49/24) iako je sukladno Odluci objavljenoj u Narodnim novinama (75/25) ministar nadležan za poslove socijalne skrbi svojom odlukom od 2. svibnja 2025. minimalni iznos za mlt. TN s obzirom na njenu dob propisan u iznosu od 290,00 EURA počevši od navedenog razdoblja pa nadalje, potpuno je promašen žalbeni navod tuženika da je sud visinu uzdržavanja za mlt. TN dosudio u previsokom iznosu, jer je od svibnja 2025. sud dosudio obvezu uzdržavanja tuženiku čak i ispod propisanog minimalnog iznosa.

16. Međutim, kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženik na ročištu od 9. siječnja 2025. predočio naloge za plaćanje iz kojih proizlazi da je svoju obvezu uzdržavanja mlt. tužiteljice ispunio uplatama za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2024. u iznosima od po 160,00 EURA mjesečno, a majka i zakonska zastupnica mlt. tužiteljice na ročištu od 28. kolovoza 2025. potvrđuje da je tuženik platio uzdržavanje za mlt. TN zaključno do listopada 2024., točni su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud za razdoblje od svibnja do rujna trebalo umanjiti dosuđene iznose uzdržavanja za plaćene iznose, slijedom čega proizlazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

17. Isto tako, cijeneći da tuženik već u odgovoru na tužbu nije osporavao visinu obveze uzdržavanja od 200,00 EURA, pa kako su obje stranke imale punomoćnika a sud sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, pravilno ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odlučio da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EURA te je zakonito predložio da svaka stranka snosi svoje troškove.

18. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke za dosuđeni iznos uzdržavanja od 252,56 EURA mjesečno počevši od listopada 2024. pa nadalje, i u odnosu na iznos od 92,56 EURA mjesečno za razdoblje od svibnja do rujna 2024. sve sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti dio točke I. izreke u svezi uzdržavanja za razdoblje od svibnja do rujna 2024. i mlt. tužiteljicu odbiti s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 160,00 EURA mjesečno za navedeno razdoblje sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

19. Ujedno je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tuženika ovaj sud preinačio odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke i riješio da svaka stranka snosi svoje troškove dok trošak žalbe tuženiku nije dosuđen jer je isti zahtjev postavljen protivno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a.

U Varaždinu 13. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović