REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-690/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, te Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaić, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 6. lipnja 2025., poslovni broj: P-538/2024-15., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice OTP banka d.d. Split kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog Vinkovcima od 6. lipnja 2025., poslovni broj: P-538/2024- 15, u pobijanim točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 5. Ugovora o kreditu br. 16300/ 06 od 08.03.2006. god., sklopljenog između prednika tužitelja EH, sada pok. BH iz [adresa], kao korisnika kredita i HVB Splitske banke d.d. Split, pravnog prednika tuženika OTP banka d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61, koja glasi: NAKNADA ZA OBRADU KREDITNOG ZAHTJEVA 3,00 % (tri posto) od iznosa odobrenog kredita,… a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61,

OIB:52508873833, da tužitelju EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 487,09 € (slovima: četiristoosamdesetsedam eura i devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.03.2006. do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period od dospijeća do 31. 07. 2008. god., zatim od 01. 08. 2008.god. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015.god. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, da tužitelju EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 739,81 eura (slovima: sedamstotridesetidevet eura i osamdesetijedan cent) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6.lipnja 2025. godine do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 739,81 eura, kao neosnovan."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 155/23 – dalje: ZPP ). Ističe da su sporne odredbe o ulaznoj naknadi dovoljno jasne i razumljive odnosno uobičajene za ugovor o kreditu. Ustraje u prigovoru zastare, a pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je proveo sve predložene dokaze koje je savjesno i brižljivo ocijenio. Time što tuženica drugačije tumači provedene dokaze nego što to čini prvostupanjski sud nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. točke 8. ZPP-a, na koji se ukazuje u žalbi.

6. Prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima stoga prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se također ukazuje sadržajem žalbe, a nisu počinjene niti bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavak 2. članak 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

8. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti sporne ugovorne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu, odnosno naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

9. Tuženica nakon provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporila status prednika tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor prednik tužitelja sklopio s tuženicom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženice – banke, te da prednik tužitelja nije utjecao, niti je mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredaba. S obzirom na položaj tužitelja u konkretnom ugovoru, u vezi sa njegovom prirodom i svrhom, tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu.

10. Između stranaka nije sporno da su prednik tužitelja i tuženica sklopili predmetni ugovor o kreditu kojim je tuženica, kreditor, odobrila predniku tužitelja, korisniku kredita, nenamjenski kredit (radi adaptacije stambenog objekta, kako proizlazi iz iskaza tužitelja) u iznosu od 26.760,00 CHF na rok otplate 84 mjeseca, te da je odredbom članka 5. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu kredita u iznosu od 3,00% od iznosa kredita koja je predniku tužitelja naplaćena odnosno ustegnuta od iznosa odobrenog kredita u visini od 487,09 eura 13. ožujka 2006. Sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koje se odnosi na predmetnu naknade ništetna i ima li tužitelj pravo na isplatu navedenog iznosa.

11. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da se o citiranoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da od strane tuženice nije predniku tužitelja dano objašnjenje na što se odnosi 3,00% iznosa od cjelokupne isplate kredita i kako se izračunava i na što se odnosi tzv. ulazna naknada. Prvostupanjski sud zaključuje da, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena ne znači da je navedena odredba i poštena. To između ostalog i stoga što navedena odredba ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnosi., zbog čega prvostupanjski sud smatra da je navedena odredba nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP-a), a time i sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna.

12. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima smatra da je prvotno trebalo utvrditi jesu li sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive te ukoliko jesu, kao u konkretnom slučaju, uopće nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, a to stoga jer iz predmetnog ugovora uopće nije jasno na što se naplaćena naknada odnosi pa se može samo pretpostavljati da se odnosi na naknadu za obradu kredita i da predniku tužitelja nitko nije objasnio kakvu naknadu plaća i što predstavlja plaćeni iznos od 3,00% od iznosa kredita pa se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nikako ne radi o jasnoj i lako razumljivo odredbi.

14. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnom spornu odredbu ugovora o kreditu i pozivanjem na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ poslovni broj: 35/05 dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, te mu dosudio iznos od 487,09 eura, jer je člankom 323. stavkom 1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a kako je tuženica nesavjestan stjecatelj pravilno je dosudio i zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od dana stjecanja do isplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a.

15. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno zaključio da nije osnovan istaknuti prigovor zastare tuženice budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja se potvrđuje ovom drugostupanjskom presudom i pri tome se pravilno pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/2020- 2.

16. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

17. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. ovaj sud je odbio tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe, jer s istom nije uspjela.

18. U nepobijanom dijelu, u točki IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

19. Slijedom navedenog, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 13. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić