Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3947/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Aniti Ćavar, u postupku kontrole rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, Samobor, Mirnovečka ulica 23a, OIB: 36162371878, o smještaju TU, državljanina Turske, u Prihvatni centar za strance Ježevo Ministarstva unutarnjih poslova, dana 13. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-01/25- 03/783, URBROJ: 511-19-40-25-1 od 11. listopada 2025. godine .

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-01/25-03/783, URBROJ: 511-19-40-25-1 od **.**.2025., TU (i) TU (p), ime oca TU, rođen **.**.2002., u gradu Bozova, Turska, stalno boravište [adresa], T bb, državljanin Turske, bez dokumenata, identitet utvrđen uvidom u izjavu o osobnim podacima stranaca (obrazac 6), smješten je u Prihvatni centar za strance Ježevo Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Smještaj se određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca, te se računa od dana donošenja rješenja.

2. Navedeno je rješenje, radi sudske kontrole, sa spisom predmeta o smještaju u Centar, dostavljeno ovom sudu dana 13. listopada 2025., u smislu odredbe članka 216. stavka 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 151/22.i 40/25.).

3. Uvidom u spis utvrđeno je da istome prileži rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/l-216-04/25-01/4357 , URBROJ: 511-19-40-25-1 od 11. listopada 2025. godine, kojim se TU (i) Demez (p), rođen **.**.2002., u mjestu Bozova, Republika Turska, državljanin Turske, koji je u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, protjeruje iz Republike Hrvatske, odnosno određuje mu se dužnost napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od dvije godine, računajući od dana isteka prethodne zabrane, koja je izdana od strane Republike Hrvatske. Stranca će se prisilno udaljiti u državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku (Bosnu i Hercegovinu), državu njegova podrijetla Republiku Tursku, ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.

4. Nadalje, iz obrazloženja kontroliranog rješenja proizlazi da je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno da se prisilno udaljenje i povratak, državljanina Republike Turske ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima, a budući da postoji okolnost koja ukazuje na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno RH, i to iz članka 214. stavka 2. podstavka 1, 2, 3, 8. i 9., kao i stavka 3. podstavka 7. Zakona o strancima, te se strancu u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje određuje smještaj u Centar, sukladno članku 212. stavku 1. istog Zakona. Pri tome je potrebito naglasiti da je po stranog državljanina dana 8. listopada 2025. godine ponovno došlo vozilo, i prevezlo ga u blizinu granice sa Republikom Hrvatskom, ali ovaj puta na neko drugo mjesto. Tako je ponovo priključen skupini od oko 7-8 osoba i opet tijekom noći čamcem prebačen na teritorij Republike Hrvatske. Nakon toga uz pomoć vodiča svi su hodali 20-ak minuta do pola sata, do neke glavne ceste i onda zajedno sa vodičem čekali vozilo da dođe po njih. Oko 23,00 sata je po njih došao vozač sa osobnim automobilom marke ,,VW Passat“ stariji model, sive boje, kojim je upravljao mlađi vozač, koji je s njima i zatečen od strane policije i priveden u policijsku postaju. Vožnja od trenutka kada su ušli u automobil do trenutka kada ih je zaustavila policija trajala je oko tri sata i to bez zaustavljanja. Dakle, strani državljanin je dana 8. listopada 2025. godine u večernjim satima nezakonito ušao iz Bosne i Hercegovine kod mjesta Stara Gradiška na području Policijske uprave Brodsko-posavske, prelazeći čamcem na mjestu koje nije određeno kao službeni granični prijelaz. Nakon ulaska na područje Republike Hrvatske nastavio je kretanje dalje u smjeru Slovenije vozilom koje ga je trebalo prevesti do granice sa Slovenijom, a krajnje odredište mu je bila Italija. Dana 9. listopada 2025. godine u 3,30 sati je isti zatečen od strane policijskih službenika u mjestu Bregana prilikom zaustavljanja vozila rumunjskih nacionalnih oznaka koje je bilo vidno opterećeno. Isti je doveden u službene prostorije policijske postaje Samobor na utvrđivanje okolnosti ulaska i boravka na područje Republike Hrvatske. Izvršenim provjerama kroz informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je stranom državljaninu, Republika Hrvatska izrekla zabranu ulaska i boravka na teritoriju država članica Šengenskog prostora u trajanju od 6. listopada 2025. godine do 6. listopada 2026. godine, s time da je zabrana ulaska i boravka na teritoriju država članica izrečena temeljem članaka 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861.

5. Spisu prileži zapisnik, koji je sastavljen temeljem članka 76. ZUP-a o provedenom ispitnom postupku iz članka 51. ZUP-a, koji je uzet u vidu izjave stranke iz članka 70. istoga Zakona, a na okolnosti primjene mjera za osiguranje povratka iz članka 181. Zakona o strancima. Tako stranac izjavljuje da je dana 30. rujna 2025. godine iz Turske krenuo prema zemljama Europske unije, točnije njegovo odredište bila je Italija, gdje ima bratića, i gdje bi pokušao riješiti azil i raditi. Nakon što je u Turskoj stupio u kontakt s krijumčarima koji bi ga ilegalno prebacili do Italije, od njega je zatraženo da uplati novčani iznos od 3.500,00 eura, odnosno 1.500,00 eura je uplatio, a preostali iznos je ostavljen na čuvanje kod osobe od povjerenja i taj novac bi bio uplaćen kada stigne na odredište, odnosno u Italiju. Tako je dana 30. rujna 2025. godine legalno avionom iz Turske došao u Sarajevo u BiH, gdje je boravio tri dana u hotelu, nakon čega je od strane krijumčara organizirano prebacivanje u blizinu granice sa Republikom Hrvatskom. To prebacivanje organizirao je vodič koji je s vozilom došao po njega, a radilo se o mlađem muškarcu, misli da se radilo o nekom J, s kojim se baš nije najbolje sporazumijevao. Tamo u blizini granice sa Republikom Hrvatskom pridružio se skupini od još osam muškaraca, nakon čega su ih vodiči sve zajedno čamcem prebacili na teritorij Republike Hrvatske. Kada smo prešli na teritorij Republike Hrvatske u nekoj tamošnjoj šumi zatečeni su od strane policije, koja ih je sve privela, ali ne zna gdje, u koju policijsku postaju i u kojem gradu. Nakon obrade u policijskoj postaji svi zajedno su prebačeni u neki prihvatni centar, gdje su proveli 3-4 dana, nakon čega su i vraćeni u Bosnu i Hercegovinu, a gdje ih je preuzela policija BiH, ali ubrzo i nakon toga pustila. Nakon toga vratio se u Sarajevo u isti hotel u kojem je prvotno boravio, i gdje je boravio neko kratko vrijeme, a da bi po njega dana 8. listopada 2025. godine ponovno došlo vozilo, i prevezlo ga u blizinu granice sa Republikom Hrvatskom. Isto tako, u Hrvatskoj niti u jednoj državi članici Europske unije nema boravak. Ne želi i nema kako dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku odnosno Europsko gospodarsko područje, jer nema niti dokumente, niti novčana sredstva.

6. Tuženik se poziva na članak 213. stavak 1. Zakona o strancima, koji propisuje da se u smislu članka 212. stavka 1. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; polog određenih financijskih sredstava; zabrana napuštanja određene adrese smještaja i javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

7. Prema članku 214. stavku 1. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci, ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. i 3. ovoga Zakona. Okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka, a shodno stavku 2. citiranog članka su da državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu (podstavak 1.); da nema prijavljeni boravak (podstavak 2.); da je izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka (podstavak 3.); da je u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo (podstavak 4.); da je protiv njega u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u RH (podstavak 5.); ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku (podstavak 6.); ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu (podstavak 7.); nezakonito je ušao u EGP odnosno RH (podstavak 8.); prethodno ponašanje ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno RH (podstavak 9.).

8. Prema ocjeni suda, vodeći računa o svim utvrđenim okolnostima, činjenici da je JU, državljaninu Republike Turske, prethodno rješenjem određeno protjerivanje i obveza napuštanja EGP-a, po kojem nije i nema namjeru postupiti, kao i uvažavajući činjenicu da u Hrvatskoj nema osiguran smještaj, nema prijavljen boravak, da je nezakonito ušao u EGP, odnosno Republiku Hrvatsku, da je ušao u EGP, odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka, te prethodno ponašanje stranca ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP, odnosno Republike Hrvatske, pravilno je, pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o strancima, doneseno rješenje o smještaju. Dakle, doista postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja Republike Hrvatske, a prisilno udaljenje i povratak stranca ne može se osigurati blažim mjerama.

9. Nadalje, određeni rok ograničenja slobode kretanja od najdulje na vrijeme do dva mjeseca, počevši od 11. listopada 2025. godine je prema ocjeni suda nužan za postizanje Zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem slobode kretanja u konkretnom slučaju, jer je to najkraće moguće vrijeme koje je potrebno radi organizacije vraćanja u matičnu državu, sa ili bez policijske pratnje, odnosno osiguranja prisilnog udaljenja, tj. provedbe readmisije u BiH.

10. Slijedom navedenog, budući postoje opravdani razlozi za smještajem predmetnog državljanina treće zemlje u Prihvatni centar, na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. listopada 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, [adresa] Samobor, Mirnovečka ulica 23a

2. TU, Prihvatni centar za strance, [adresa]

[adresa], L [adresa]-mailom

3. U spis