REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3347/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Joži Hitrecu u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 13. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 30. rujna 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 29. kolovoza 2017. i potvrđene dana 29. kolovoza 2017. kod javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-12611/17.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 30. rujna 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 29. kolovoza 2017. i potvrđene dana 29. kolovoza 2017. kod javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-12611/17, u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 29. kolovoza 2017. i potvrđene dana 29. kolovoza 2017. kod javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-12611/17, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 30. rujna 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 29. kolovoza 2017. i potvrđene dana 29. kolovoza 2017. kod javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-12611/17.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu zadužnicu. Ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a) te da nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a) i to sve iz razloga što ne postoji tražbina ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj nema nikakvu tražbinu prema ovršeniku te isti nije imao pravne niti činjenične osnove za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu, odnosno isti iz razloga što nema tražbinu prema ovršeniku nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Naime, ovrhovoditelj kao zakupodavac, društvo Botaničarev vrt j.d.o.o. kao zakupnik i ovršenik kao jamac platac su 29. kolovoza 2017. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora. Predmetni poslovni prostor korišten je od strane zakupnika kao caffe bar. Ušavši u prostor koji je bio predmet zakupa, zakupnik je izvršio brojne poboljšice te je imao značajna ulaganja u prostor. Sporazumom ugovornih strana, predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora je prestao 1. prosinca 2018. kad su stranke sačinile primopredajni zapisnik. Prilikom primopredaje predmeta zakupa, nije bilo nikakvih prigovora od strane zakupodavca. Štoviše, zakupnik je sve poboljšice i stvari kojima je povećao imovinu ovrhovoditelja ostavio ovrhovoditelju, a da od istog nije tražio da mu naknadi njihovu vrijednost. Od dana primopredaje predmeta zakupa po do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, ovrhovoditelj nikad niti jednom riječju nije rekao ovršeniku da bi imao bilo kakvo potraživanje prema zakupniku Botaničarev vrt j.d.o.o. kao niti prema ovršeniku, a od tada je proteklo gotovo sedam godina. Da nije bilo nikakvih primjedbi niti potraživanja od strane ovrhovoditelja, potvrđuje i zapisnik o primopredaji od 1. prosinca 2018. u kojem su zakupodavac i zakupnik utvrdili stanje predmeta zakupa i brojila te je naveden inventar koji je bio vlasništvo zakupnika, a ostavljen je zakupodavcu, ovdje ovrhovoditelju. Prema odredbi članka XV predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, ovršenik kao jamac platac je kao osiguranje za ispunjenje ugovornih obveza predao zakupodavcu, ovdje ovrhovoditelju, zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna. Nadalje, prema odredbi članka XV stavka 2. predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, zakupodavac je dužan odmah obavijestiti zakupnika i jamca o dospjeloj obvezi iz ugovora. Gotovo sedam godina nakon prestanka predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, ovrhovoditelj je podnio predmetnu zadužnicu na naplatu, pri čemu niti prije niti u trenutku, a niti nakon njezina podnošenja, nije obavijestio ovršenika o tome da bi imao bilo kakvo potraživanje prema zakupniku Botaničarev vrt j.d.o.o. Zakupnik Botaničarev vrt j.d.o.o. je podmirio sve svoje obveze prema ovrhovoditelju, uredno je platio sve zakupnine i režijske troškove, a predmet zakupa je vratio ovrhovoditelju u stanju boljem od stanja u kojem je predmet zakupa bio kad ga je zakupnik Botaničarev vrt j.d.o.o. primio u zakup. Kao dokaz navedenom, ovršenik u prilogu dostavlja izvatke o stanju i prometu za društvo Botaničarev vrt j.d.o.o. od mjeseca siječnja 2018 godine do mjeseca studenoga 2018. godine (prema odredbi članka III predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, obveza plaćanja zakupnine je počela teći od 1. siječnja 2018. te je trajala do kraja mjeseca studenoga 2018. godine, a primopredaja je izvršena 1. prosinca 2018.) iz kojih je vidljivo da je zakupnik Botaničarev vrt j.d.o.o. uredno plaćao zakupninu ovrhovoditelju te je uredno plaćao režijske troškove. S obzirom na sve prethodno navedeno, ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem predmetne bjanko zadužnice nedopuštenim. Dalje, ovršenik navodi da bi provedbom predmetne ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a nastanak štete obrazlaže time što je suprug te otac dvoje maloljetne djece koje uzdržava i nema veće značajnije imovine i financijskih sredstava iz koje bi mogao financirati uzdržavanje svoje obitelji. Ujedno, plaća ovršenika je opterećena s tri kredita te u slučaju nemogućnosti plaćanja kredita, sva tri ugovora o kreditu će odmah dospjeti na naplatu, slijedom čega će banke protiv ovršenika pokrenuti ovršne postupke, a čime će biti dovedena u pitanje egzistencija ovršenika te egzistencija njegove obitelji. Nadalje, u slučaju prijenosa sredstava na račun ovrhovoditelja, ovršenik bi bio u situaciji da povrat istih može ostvarivati tek po okončanju parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dakle za nekoliko godina. Osim toga, protekom vremena, sve će biti manja mogućnost ovršenika da vrati iznos koji bi bio prenesen na račun ovrhovoditelja, a s obzirom da je ovrhovoditelj fizička osoba. Stoga ovršenik predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava do pravomoćnog okončanja postupka radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 09. listopada 2025. U svom očitovanju ovrhovoditelj osporava navode ovršenika kao neosnovane. Naime, ovršenik je dana 02. rujna 2025. poslao sinu ovrhovoditelja poruku u kojoj ne spori potraživanje, već nudi dogovor i plaćanje iznosa od 5.000,00 eura. Dakle, ovršenik je priznao osnovu potraživanja, a eventualno je jedino sporna visina potraživanja. Prema tome, u potpunosti je neistinit navod da ovrhovoditelj nikada nije rekao ovršeniku da ima potraživanje prema njemu. Ovrhovoditelj u cijelosti osporava predmetni zapisnik te navodi da isti nikada nije vidio niti potpisao. U istom je ovrhovoditelj naveden kao svjedok, a isti je ugovorna strana. Nadalje, u zapisniku su navedeni nedostaci zatečeni u poslovnom prostoru koji je predmet zakupa. Dakle, čak da je zapisnik osnovan i nesporan, a što ovrhovoditelj osporava, iz samog zapisnika je razvidno da je neistinit navod ovršenika da nije bilo nikakvih prigovora od strane zakupodavca. Stoga je navod ovršenika da je ostavio poslovni prostor u stanju boljem od stanja u kojem je predmet zakupa bio u potpunosti neosnovan i neistinit. U prilog navedenome govori i Elaborat procjene građevinske štete od zakupnika poslovnog prostora od srpnja 2025. godine stalnog sudskog procjenitelja i vještaka Ivana Šturmana. Ovlašteni sudski vještak je procjenu izvršio prema fotografijama predmeta zakupa nakon izlaska ovršenika iz poslovnog prostora te je elaboratom utvrđena šteta u poslovnom prostoru u iznosu od 29.332,50 eura. Dakle, šteta na prostoru je više od dvostruko veća nego što je zadužnicom osigurana. Navodi ovršenika da je izvršio brojne poboljšice te je imao značajna ulaganja u prostor i iste ostavio ovrhovoditelju, a od istog nije tražio da mu naknadi njihovu vrijednost su u potpunosti bespredmetni jer je samim ugovorom propisano da nema pravo na povrat troškova i da sve poboljšice prelaze u vlasništvo zakupodavca.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 30. rujna 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 7. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

11. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

12. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

13. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

14. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što ima suprugu i dvoje maloljetne djece koje uzdržava te će provedbom predmetne ovrhe biti ugrožena, kako njegova, tako i egzistencija njegove obitelji. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

15. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

16. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

17. Obzirom ovršenik nije podnio nikakav dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da ovrhovoditeljeva imovina nije dostatna za eventualni povrat onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ –a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ –a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

19. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

20. Ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a, a kojim je propisano da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom.

21. Ovršnom ispravom podnesenom na izravnu naplatu, tj. predmetnom zadužnicom, nije određen nikakav uvjet, odnosno nije određen nikakav uvjet za isplatu. Ovršenik niti navodi niti obrazlaže koji to drugi uvjet određen ovršnom ispravom podnesenom na izravnu naplatu, tj. predmetnom zadužnicom, ne bi bio ispunjen.

22. Stoga je sud razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 8. OZ-a ocijenio neosnovanim te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

23. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

24. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

25. Ovrhovoditelj je zatražio trošak ovog ovršnog postupka, tj. zatražio je trošak sastava očitovanja od dana 09. listopada 2025. na prijedlog ovršenika.

26. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

27. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

28. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 13. listopada 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. u spis

Z/ kal.30 dana