Pn-429/2020-39
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici u pravnoj stvari tužitelja EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Santica i Đapić u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Pisarnica 1, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ĆM, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Ilije Krivića, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave dana 13. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju EM iz [adresa] (otok [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 10.836,30 eur sa zateznom kamatom koja
-na iznos od 10.783,21 eur teče od 18. svibnja 2020.
-na iznos od 53,09 eur teče od 13. listopada 2025.
do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju više zatraženi iznos od 2.146,91 eur.
II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.509,73 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 9. rujna 2020. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi naknade štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći koja se dogodila 14. siječnja 2020. na otoku Šolti. Navodi kako je štetni događaj izazvao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika i kako je tom prilikom zadobio teške ozlijede zbog čega je hospitaliziran. Trpio je i trpi fizičke bolove, bio je u strahu, zaostala mu je naruženost i trajne posljedice zbog kojih duševno pati, osim toga je trpio niz neugodnosti u tijeku liječenja, a pored svega mu je trebala tuđa pomoć i njega te je imao troškove liječenja. S tim u vezi, zahtjeva naknadu neimovinske štete u iznosu od 74.000,00 kn, tuđe njege i pomoći u iznosu od 4.000,00 kn, a s osnova troškova liječenja te uništene odjeće i obuće po 1.500,00 kn. Podneskom od 2. rujna 2025. tužitelj je preinačio tužbu i postavio tužbeni zahtjev radi isplate povećanog iznosa od 12.983,21 eur s osnova naknade svih vidova štete uz zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 18. svibnja 2020. Unatoč prigovoru tuženika, sud je dopustio preinaku tužbe, jer je zahtjev povećan tek nakon provedenog medicinskog vještačenja i konačnog utvrđenja posljedica štetnog događaja, a sud ni parnične stranke ne raspolažu stručnim medicinskim znanjem neophodnim radi točnog utvrđenja svih vidova štete nastale po predmetnom događaju.
2. U svom odgovoru od 9. travnja 2021. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari i odgovornost njegovog osiguranika u visini od 70%. Suodgovornost tužitelja za preostalih 30% obrazlaže njegovom neprilagođenom brzinom neposredno pred sraz vozila i neadekvatnom reakcijom. Pored svega je osporio visinu tužbenog zahtjeva.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom spisa prometne postaje Split klasa: 211-04/20-K/3, medicinske dokumentacije priložene uz tužbu i u tijeku postupka, uključujući i zdravstvenog kartona tužitelja, potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu i cjenika usluga od 4. prosinca 2007. te obavijesti od 15. studenog 2021., Odluke Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući od 6. veljače 2009., računa poliklinike Korak u Splitu od 12. kolovoza 2020., odštetnog zahtjeva od 18. svibnja 2020., spisa ODO Split broj KO-DO-4626/2020, nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet Marina Žunića od 6. siječnja 2023. izrađenog za potrebe parnice Pn-250/2020, medicinskim usmenim vještačenjem po sudskim vještacima dr. Miru Jurinoviću, dr. NM, dr. ŽM i dr. Nikoli Sikirici, saslušanjem svjedoka TM i tužitelja kao stranke.
4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje njihove suodgovornosti za nastanak štetnog događaja i visine tužbenog zahtjeva.
7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.
8. Odredbama iz čl. 1085. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) regulirano je popravljanje imovinske štete uspostavom prijašnjeg stanja i naknadom u novcu, tako da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Prema odredbi iz čl. 1086. ZOO obveza naknade imovinske štete dospijeva od trenutka nastanka štete
9. Odredbama iz čl. 1100. ZOO propisano je kako će sud, neovisno o naknadi imovinske štete, dosuditi pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede prava osobnosti, ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojem služi ta naknada. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, kako propisuje odredba iz čl. 1103. ZOO.
10. U svrhu utvrđenja okolnosti koje su dovele do prometne nesreće saslušani su njezini sudionici, odnosno tužitelj, kao vozač motocikla i vozač autobusa TM, koji tvrdi kako je prije sraza njihovih vozila zaustavio autobus uvažavajući znak obveznog zaustavljanja i uključio se na glavnu cestu nakon što je prethodno utvrdio da iz oba smjera ne nailazi nikakvo vozilo. Dodaje kako se tužiteljev motocikl kretao "nenormalnom" brzinom, tako da ga je uočio neposredno prije sudara. Nasuprot tome, tužitelj tvrdi kako se kretao brzinom od oko 50 km/h, a ne zna je li se autobus zaustavio pred križanje uz obrazloženje kako ga je uočio tek na udaljenosti od pedesetak metara kada mu je već prepriječio prolaz. U situaciji kada sudionici nesreće iskazuju suprotno na činjenice od odlučnog značaja, kod donošenja odluke svakako je trebalo cijeniti prometno tehničko vještačenje koje je sudski vještak za cestovni promet Marin Žunić izradio 6. siječnja 2023. za potrebe parnice Pn-250/2020 po tužbi tužitelja protiv tuženika radi naknade imovinske štete na motociklu po istom štetnom događaju. Na temelju zapisnika s očevida PP Split, službenih zabilješki i skice lica mjesta vještak je utvrdio kako je mjesto događaja na državnoj cesti 111 na dionici Maslinica-Grohote (otok Šolta), kako je kolnik na mjestu nesreće širine 5,10m, dok je ulica Prisada širine 5,30m, a ograničenje brzine na 50 km/h. Nadalje navodi kako se autobus marke Irisbus registarske oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao TM, kretao zapadnim dijelom kolnika Ulice Prisada od smjera sjevera u smjeru juga te je dolaskom do križanja s kolnikom DC 111 u križanje ušao obavljajući radnju skretanja u lijevo u smjeru istoka na kolnik DC 111, a da prethodno nije propustio motocikl Yamaha FZ6. Motocikl marke Yamaha FZ6 registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj EM, kretao se sjevernom kolničkom trakom DC 111 od smjera istoka u smjeru zapada i u križanju s kolnikom Ulice Prisada zadržavao je smjer kretanja ravno kroz križanje. Došlo je do sudara između prednjeg lijevog dijela motocikla Yamaha FZ6 s lijevim bočnim stražnjim dijelom autobusa Irisbus nakon čega je vozač motocikla zajedno s motociklom pao na kolnik. Mjesto sraza autobusa Irisbus i motocikla Yamaha određeno je zatečenim tragovima na kolniku i oštećenjima vozila te smjerovima kretanja prije sraza, a nalazi se na sjevernoj kolničkoj traci DC 111 u križanju s kolnikom Ulice Prisada. Motocikl je ušao u sraz s autobusom kada se motocikl prednjim kotačem nalazio pored zatečenih tragova zemlje na kolniku otpalih s autobusa u srazu. Prilikom očevida policijskih službenika motocikl se nalazio u blago ukošenom položaju u desno na sjevernoj kolničkoj traci, a autobus u dijagonalno ukošenom položaju u lijevo prednjim dijelom na južnoj kolničkoj traci DC 111, a zadnjim dijelom na sjevernoj kolničkoj traci DC 111. Prema raspoloživoj dokumentaciji nisu zatečeni tragovi kočenja i zanošenja motocikla prije sraza, što prema vještaku ukazuje da je motocikl ušao u sraz unutar vremena i puta reagiranja na kočnicu ili pri početku kočenja. Brzina vožnje motocikla Yamaha u nastupu kritične situacije i u trenutku sraza iznosila je prema Žuniću oko 58,48 km/h, dok je brzina vožnje autobusa Irisbus u trenutku sraza iznosila oko 18,07 km/h. Vještak osporava navode vozača autobusa kako se motocikl kretao velikom brzinom zbog čega je "vrludao" po cesti, uz obrazloženje kako očevidom nisu utvrđeni tragovi zanošenja i kočenja, a oštećenja na vozilima i zatečeni položaj motocikla ne upućuju na brzinu motocikla veću od oko 58 km/h. Zaključuje kako je vozač autobusa u trenutku uključivanja na kolnik glavne ceste mogao vidjeti nailazeći motocikl koji se kretao cestom s prednošću prolaza i bio je dužan propustiti ga. Konačno, pod pretpostavkom da se vozač autobusa nije zaustavio prije uključivanja na glavnu cestu, smatra kako bi vozač motocikla od trenutka uočavanja autobusa imao tehničku mogućnost zaustaviti svoje vozilo prije sraza da se kretao brzinom od oko 40,75 km/h. U suprotnom, pod pretpostavkom da se vozač autobusa zaustavio prije uključivanja na glavnu cestu, smatra kako bi vozač motocikla od trenutka uočavanja autobusa imao tehničku mogućnost zaustaviti svoje vozilo prije sraza da se kretao brzinom od oko 53,56 km/h.
11. Na temelju iznesenog, sud smatra kako je odgovornost za nastanak nesreće isključivo na vozaču autobusa, dok na strani tužitelja ne nalazi suodgovornosti za ovaj štetni događaj. Naime, prije svega valja navesti kako se motocikl prije sraza kretao ravnom dionicom državne ceste popodnevnim satima siječnja, što znači da je morao imati upaljena svjetla, stoga je u svakom slučaju bio jasno uočljiv prije sraza, pa tako i vozaču autobusa koji se približavao križanju vozeći cestom sporednog značaja i uz prometni znak obveznog zaustavljanja. Nadalje, prema nalazu vještaka motocikl se prije sudara kretao brzinom od oko 58,48 km/h, a ona je na tom mjestu prometnim znakom ograničena na 50 km/h, što znači da nisu točni navodi vozača autobusa kako se motocikl kretao "nenormalnom" brzinom i uslijed toga "vrludao" po cesti, jer je kretanje motocikla u tom trenutku bilo tek malo brže od dozvoljenog. Dakle, vozač autobusa je u trenutku pristupa križanju imao sasvim preglednu prometnicu i lako uočljiv motocikl koji se kretao prema njemu državnom cestom s prednošću provoza, stoga je uvažavanjem prometnog znaka i zaustavljanjem autobusa na križanju mogao pravilno ocijeniti udaljenost motocikla i brzinu njegovog kretanja te propustiti vozilo tužitelja koje se kretalo cestom s prednosti provoza. Međutim, prema vještačkom nalazu na licu mjesta nisu zatečeni tragovi kočenja i zanošenja motocikla, što jasno ukazuje da je tužitelj bio zatečen reakcijom vozača autobusa i da nije imao vremena reagirati, stoga je ušao u sraz unutar vremena i puta reagiranja na kočnicu ili pri početku kočenja. Kod takvog stanja stvari, vještak zaključuje da je vozač autobusa u trenutku uključivanja na kolnik glavne ceste mogao vidjeti nailazeći motocikl koji se kretao cestom s prednošću prolaza i bio je dužan propustiti ga. Upravo zbog toga je Postaja prometne policije Split podnijela nadležnom državnom odvjetništvu kaznenu prijavu protiv vozača autobusa držeći kako nije postupio po prometnom znaku, već je u križanje ušao bez zaustavljanja, jer bi u suprotnom svakako pravodobno vidio nadolazeći motocikl i propustio ga u križanju. U svakom slučaju, tvrdnje svjedoka TM o brzini motocikla i zaustavljanju autobusa prije križanja nemaju činjeničnog ni logičnog uporišta i očito su iskonstruirane radi povoljnijeg ishoda sudskog postupka koji je protiv njega pokrenut po kaznenoj prijavi. Tome je za dodati kako sud nije zanemario brzinu kretanja motocikla, ali prema iznesenim utvrđenjima o kretanju autobusa smatra kako tužiteljevo prekoračenje brzine od oko 8 km/h nije bilo od presudnog utjecaja na nastanak štete, jer se prema vještaku prije sraza trebao kretati sporije od dopuštene, odnosno oko 40 km/h.
12. Na okolnost utvrđenja nastale neimovinske i imovinske štete, izveden je dokaz usmenim vještačenjima po sudskim vještacima medicinske struke, koji su imali na raspolaganju predmetni spis, zdravstveni karton tužiteljice i priloženu medicinsku dokumentaciju.
13. Sudska vještakinja ortoped dr. Danći Tripalo navodi kako je RTG snimak pokazao prijelom palčane kosti tužitelju nakon čega je napravljena repozicija ručnog zgloba i postavljena imobilizacija te je upućeni na daljnju obradu na Zavod za maksilofacijalnu kirurgiju radi nastavka liječenja. Tužitelj je uredno obavljao kontrole kod traumatologa, longeta je skinuta 24. veljače 2020. te je upućen na fizikalnu terapiju. Dana 2. ožujka 2020. određena mu je fizikalna terapija, dok se 8. lipnja 2020. ponovno javio kod fizijatra kada je utvrđeno da su zaostale sjedeće kretnje (supinacija) za oko ¼, a ostale kretnje su terminalno ograničene. Mišljenja je da se radi o srednje teškoj tjelesnoj ozljedi zbog koje je došlo do umanjenja životne aktivnosti u visini od 5%, što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova s desnom rukom i kod nošenja težeg tereta. Bolovi jakog intenziteta s ortopedske strane trajali su 1 dan, srednjeg 7 dana i još slabog 6 tjedana. Tuđa njega i pomoć je bila potreba za vrijeme nošenja imobilizacije kao pomoć kod obavljanja osobne higijene i trajala je prvi tjedan po 2 sata dnevno, a kad se naviknuo na gips još 5 tjedana po 1 sat dnevno. Naruženosti s ortopedske strane nema. Potvrđuje kako je tužitelj trpio i bolove koji su izraženiji od iskazanih, a uzimajući u obzir i druge ozljede prilikom štetnog događaja i dodaje kako će vještak maksilofacijalni kirurg objediniti sve bolove pod pretpostavkom da su veći bolovi bili u predjelu glave.
14. Sudski vještak neurokirurg dr. Miro Jurinović utvrđuje kako je tužitelj pri prijemu u zdravstvenu ustanovu bio pri svijesti i uredno orijentiran, a vrat bez znakova traumatizacije, bezbolan i uredne pokretljivosti. Navodi kako je 12. kolovoza 2020. bio na pregledu kod neurologa žaleći se na smanjen osjet u inervacijskom području živca medijanusa desne ruke i na slabost desne šake, radi čega je urađena EMNG (elektromioneurografija) pretraga koja je ukazala na značajno subkronično oštećenje za desni živac medijanus i to u području donjeg dijela podlaktice kao i u području tzv. karpalnog tunela koji se nalazi u predjelu ručnog zgloba s volarne prednje strane. Procjenjuje trajno oštećenje tjelesnog zdravlja radi traumatskog oštećenja živca medijanusa za otprilike 1/3 od pune kljenuti za živac medijanus i to za 7,5%. Uzimajući u obzir da je vještakinja za ortopediju iskazala stupanj oštećenja tjelesnog zdravlja za 5%, a radi se o posljedicama oštećenja dva različita organska sustava, ali na istom ekstremitetu, vještak smatra kako je potrebno manji postotak reducirati za pola, što bi za ortopedsku stranu iznosilo 2,5 %, a za neurokirušku 7,5 %, tako da ukupno umanjenje životne aktivnosti procjenjuje u visini od 10%. Napominje kako će se ovaj tjelesni nedostatak manifestirati pri svim poslovima tužitelja u kojima će biti potrebna uporaba desne šake i to upravo za 10% u odnosu na zdrave muškarce njegove životne dobi. Što se tiče pretrpljenih bolova, kako po njihovom intenzitetu i trajanju, tako i potrebe tuđe pomoći i njege kod kuće, u cijelosti se pridružuje mišljenju vještakinje za ortopediju.
15. Sudski vještak maksilofacijalne kirurgije dr. UM s aspekta svoje specijalnosti nalazi kako je tužitelj zadobio prijelom dna očne šupljine s desne strane i prijelom nosne kosti s dislokacijom, što predstavlja teške tjelesne ozljede radi čega je podvrgnut kirurškom liječenju. Tim postupcima ponovo su uspostavljeni traumom narušeni anatomski odnosi kostiju lica, a pacijent se na kontrolnim pregledima kod maksilofacijalnog kirurga 31. siječnja, 12. veljače. i 4. ožujka 2020. nije tužio radi funkcionalnih ispada, tako da zaključuje kako je klinički nalaz maksilofacijalnog kirurga uredan. Napominje kako je za potrebe ovog postupka dana 21. ožujka 2024. klinički pregledao tužitelja i utvrdio uredan lokalni postoperativni nalaz. Na temelju iznesenog ne nalazi zaostalo umanjenje životne aktivnosti s aspekta maksilofacijalne specijalnosti, a drži kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju 2-3 dana, srednjeg intenziteta do 7 dana te blagog intenziteta do 14 dana. Smatra kako se ovi bolovi mogu pridodati onima koje je iskazala vještakinja ortoped, jer se manifestiralo na dva različita organska osjetna sustava, tim više što jedan reducira uz bolove vid, a drugi reducira disanje i osjet njuha. Nalazi kako je zbog ožiljka ispod desnog oka kod tužitelja zaostala trajna i stalno vidljiva blaga naruženost. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna za vrijeme oporavka nakon operacije i otpusta iz bolnice, jer još uvijek nije imao normalni vid, odnosno nije mogao formirati realnu sliku, zbog čega mu je trebala pomoć prilikom izlaska iz stana, kretanja stubištem, vožnja automobilom, jer to nije mogao samostalno, a sve u vrijeme oporavka i odlazaka na kontrolne preglede. Uzimajući u obzir nalaz specijaliste maksilofacijelnog kirurga na kontrolnom pregledu 12. veljače 2020. kada je utvrđeno da pacijent više nema dvoslika i da su kretnje očiju uredne, smatra kako je nemedicinska pomoć i njega trebala nakon otpusta iz bolnice do tog nalaza prilikom praktički svakog izlaska iz stana i povratka. Radi se o vremenu od tri tjedna po dva sata dnevno, a navedeno utvrđenje pridodaje onom koje je iskazala vještakinja ortoped, jer se radi o drugim tjelesnim funkcijama.
16. Sudski vještak psihijatar dr. Nikola Sikirica navodi kako u spisu nema nalaza o psihijatrijskom liječenju tužitelja po traumatskom događaju, ali unatoč tome smatra kako je normalno i psihološki razumljivo, trpio određene neugodne emocionalne reakcije. Shodno tome, nalazi da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju dva tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 8 do 10 tjedana.
17. Parnične stranke nisu iskazale primjedbe na nalaze i mišljenja sudskih vještaka niti ih kako dovele u sumnju, stoga ih sud prihvaća u cijelosti kao stručna i objektivna.
18. U skladu s iznesenim nedvojbeno je utvrđeno kako je uslijed štetnog događaja tužitelj zadobio ozljede koje su na kraju liječenja imale za posljedicu oštećenje tjelesnog zdravlja, odnosno umanjenje životne aktivnosti u visini od 10%, kako je zaostala trajna i stalno vidljiva blaga naruženost te kako je trpio jake bolove 4 dana, bolove srednjeg intenziteta 14 dana, a lakog još 56 dana. Zbog svega je trpio i primarni strah u trajanju oko pola minute na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju dva tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 8 do 10 tjedana. Također je utvrđeno kako je zbog ozljeđivanja bio hospitaliziran 10 dana (prema otpusnim pismima od 14. do 23. siječnja 2020.), a u tijeku liječenja bio podvrgnut višestrukim operacijskim zahvatima, izložen zračenjima prilikom rendgenskih i drugih pretraga, brojnim kontrolnim pregledima, fizikalnim terapijama te drugim neugodnostima. Kod takvog stanja stvari, sud smatra kako tužitelju na ime neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 eur, a pored prethodno nabrojanog, kod donošenja odluke svakako je valjalo uzeti u obzir kako se radi o elektromehaničaru mlađe dobi (rođen 1993.), stoga će praktički do kraja života dugi niz godina trpjeti štetne posljedice predmetne nesreće, a one će se bez sumnje manifestirati gotovo svakodnevno, kako na poslu, tako i u privatnom životu, kada se uzme u obzir prema vještacima ortopedu i neurokirurgu utvrđeni deficit desne šake i podlaktice. Na kraju je za dodati kako je pri donošenju presude valjalo cijeniti orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete koji su zauzeti na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka i 15. lipnja 2020., ali i činjenicu da su se od tada zbog utjecaja inflacije, uvođenja eura te geopolitičkih i drugih tržišnih okolnosti u znatnoj mjeri povećale potrošačke cijene i mjesečna primanja. Dakle, prema svemu iznesenom, iznos od 10.000,00 eur drži se pravičnim i primjerenim, a u skladu s odredbom iz čl. 1103. ZOO ta obveza naknade dospijeva 18. svibnja 2020. kada se tužitelj radi toga obratio tuženiku pisanim zahtjevom.
19. Što se tiče imovinske štete, prema sudskim vještacima dr Tripalo i dr UM tužitelju je trebala tuđa nemedicinska pomoć i njega u ukupnom trajanju od 91 sata, tako da mu prema priloženoj obavijesti Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu od 15. studenog 2021. (40,00 kn po satu) pripada naknada u iznosu od 483,21 eur, uz napomenu kako se visina naknade određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. U odnosu na naknadu zbog uništene odječe i obuće, za navesti je kako je očekivano da je tužitelj u zimskom mjesecu nosio odjeću i obuću koje je prema stanju stvari tom prilikom u potpunosti stradala. U iskazu nabraja kako je nosio zaštitnu kacigu vrijednu 4.000,00 kn, hlače vrijedne 300,00-400,00 kn, tenisice koje je platio oko 700,00 kn i motociklističku jaknu plaćenu oko 1.200,00 kn, stoga se njegov zahtjev za naknadom ove štete u ukupnom iznosu od 300,00 eur drži u potpunosti razumnim i prihvatljivim. Kako spisu nisu prilaženi računi za gore učinjene izdatke, kamata na dosuđene troškove naknade imovinske štete teče prema odredbi iz čl. 1086. ZOO od trenutka utvrđenja štete, odnosno od donošenja presude do isplate. U odnosu na troškove liječenja priložen je račun poliklinike "Korak" u Splitu od 12. kolovoza 2020. na iznos od 53,09 eur (400,00 kn), a zahtjev za naknadom te štete prihvaćen je u označenom iznosu i u skladu s odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO prema kojoj je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje, dužan naknaditi troškove liječenja. Naime, radi se o trošku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, a tužitelj u iskazu obrazlaže kako je po uputama liječnika započetu fizikalnu terapiju u KBC Split prekinuo zbog epidemije virusa Covid-19 te je nastavio u privatnoj medicinskoj ustanovi. Na okolnost provedene fizikalne terapije govorili su sudski vještaci medicinske struke, a priloženi su i nalazi Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju od 2. ožujka i 8. lipnja 2020. Osim epidemioloških okolnosti, sud je s jedne strane cijenio mladost tužitelja i potrebu što bržeg oporavka i radnog osposobljavanja, a s druge strane općepoznatu činjenicu lista čekanja za specijalističke preglede i rehabilitacije u sustavu HZZO. Dakle, tužitelj je imao subjektivnih i objektivnih razloga i potrebe liječiti se i u privatnoj medicinskoj ustanovi, tako da je ovaj dio zahtjeva dijelom prihvaćen za iznos od 53,09 eur s kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, dok je za ostale troškove liječenja odbijen jer nema valjanog dokaznog uporišta.
20. Na temelju iznijetog, tužitelj je dokazao uzročno-posljedičnu vezu između prometne nesreće i štete koju je trpio nakon tog događaja, kao i odgovornost tuženika za naknadom nastale štete u cijelosti. Slijedom toga, tužbeni zahtjev osnovan je u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi neimovinsku štetu isplatom iznosa od 10.000,00 eur i naknaditi imovinsku štetu za troškove liječenja isplatom iznosa od 53,09 eur, sve sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva prije pokretanja parnice, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, dok je zahtjev odbijen kao neosnovan u više zatraženom iznosu od 2.146,91 eur, kojim se potražuje naknada neimovinske štete u više zatraženom iznosu od 2.000,00 eur i neimovinske štete u iznosu od 146,91 eur, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke presude.
21. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP, jer su stranke dijelom uspjele u sporu. Tužitelj je dokazao osnovanost tužbe, a od ukupno zatražene isplate iznosa od 12.983,21 eur, prihvaćen je zahtjev radi isplate iznosa od 10.836,30 eur, tako da se njegov uspjeh mjeri u visini od 92%, a tuženikov 8%, što daje razliku od 84%. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima za sastav odštetnog zahtjeva od 18. svibnja 2020., tužbe od 9. rujna 2020., obrazloženih podnesaka od 21. srpnja 2021., 4. listopada i 10. studenog 2023. te 2. rujna 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 10. studenog 2021., 9. veljače i 2. studenog 2023., 13. veljače 2024., 14. svibnja i 10. rujna 2025. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 eur za svaku označenu radnju, sve prethodno navedeno u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također je priznat trošak sastava podneska od 19. prosinca 2024. i zastupanja na ročištu održanom 18. ožujka 2025. u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 eur za svaku radnju, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, odnosno jer se radi o ročištu odgođenom prije početka raspravljanja, (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. OT), a pored svega priznat je i trošak pristupa ročištu radi objave presude 13. listopada 2025. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 54. OT). Dakle, tužitelju je priznat trošak zastupanja u iznosu od 2.600,00 eur, koji je uvećan za 25% PD i trošak sudske pristojbe u iznosu od 253,26 eur (trošak pristojbe tužbe u iznosu od 76,98 eur i pristojbe presude u iznosu od 176,28 eur), što daje zbroj od 3.503,26 eur, koji je umanjen za 16% neuspjeha, a tako nastali iznos od 2.942,74 eur na kraju je uvećan za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 567,00 eur.
22. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo naknaditi parnični trošak tužitelja u iznosu od 3.509,73 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove presude, kako je i odlučeno u točki III izreke.
Split, 13. listopada 2025.
S u d a c
Branko Malenica
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
