Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S P L I T

Pr-172/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 3. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iz osnova neimovinske štete iznos od 3.000,00 EUR-a (22.603,50 kuna) zajedno s kamatom koja teče od 22. studenoga 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedeni iznos do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatražene zatezne kamate, za razdoblje od 8.spnja 2021. do 21. studenoga 2022., tužiteljica odbija.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iz osnova imovinske štete iznos od 400,00 EUR-a (3.013,80 kuna) zajedno s kamatom koja teče od 13. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.989,50 eura s kamatom koja teče od 13. listopada 2025., a koja kamata se na navedeni iznos obračunava po stopi se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 24. veljače 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u operacijskoj dvorani na Klinici za neurokirurgiju, a dana 8.srpnja 2021. zadobila je ozljedu na radu prilikom pada u operacijskoj dvorani u vidu luksacije TEP lijevog koljena, te joj je nakon štetnog događaja ukazana liječnička pomoć na HKP KBC Split, podvrgnuta je štetnim RTG snimanjima, koristila je analgetike, hladne obloge, te je izvršena imobilizacija longetom. Tužitelj je pretrpjela značajnu neimovinsku štetu na način da joj je povrijeđeno pravo osobnosti, a pretrpjela je i značajnu imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege pa kako se u konkretnom slučaju radi o šteti koju je tužiteljica pretrpjela na radnom mjestu, to je istu tuženik kao poslodavac dužan naknaditi tužiteljici sukladno odredbama čl.111. Zakona o radu (dalje:ZOR), te čl.1045. u svezi s čl.1046. i čl.1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO) i to s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti po svim vidovima iznos od 3.000,00 EUR-a/22.603,50 kuna, a s osnova imovinske štete-tuđa pomoć i njega iznos od 400,00 EUR-a/3.013,80 kuna. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika na ime neimovinske štete isplatiti joj iznos od 3.000,00 EUR-a/22.603,50 kuna zajedno sa kamatom koja teče od 8.spnja 2021.g. do isplate, a na ime imovinske štete iznos od 400,00 EUR-a/3.013,80 kuna zajedno sa kamatom koja teče od presuđenja do isplate, sve to uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od dana 31. ožujka 2023. tuženik ističe kako u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štete i štetnih posljedica pošto je ispunjena jedna od pretpostavki normiranih člankom 1067. Zakona o obveznom odnosima koja poslodavca oslobađa od odgovornosti tj. do pada tužiteljice došlo je isključivo i jedino zbog njene nepažnje. Naime, tužiteljica je tijekom obavljanja radnih zadataka pala i ozlijedila se pa elementarna logika i zdrav razum dovode do jedinog mogućeg zaključka o uzroku njena pada, a to je nepažljivo hodanje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a tužiteljicu obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za prosinac 2020., zahtjeva za naknadu štete od 17. studenoga 2022., potvrde o primitku od 21. studenoga 2022., povratnice od 22. studenoga 2022., medicinske dokumentacije za tužiteljicu, zdravstvenog kartona tužiteljice, upute poslodavca o postupku prijave ozljede na radu, Pravilnika o zaštiti na radu iz studenoga 2019., saslušanjem svjedokinja AE, RE, ZE te saslušanjem tužiteljica kao parnične stranke, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Danči Tripalo, spec. ortoped i dr. Sanji Batina, spec. psihijatar pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica radnica tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice,

- da je dne 8. srpnja 2021. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpjela ozljedu na radu padom u operacijskoj dvorani, a u kojoj nezgodi je zadobila ozljedu lijevog koljena.

5. Prijeporna je između parničnih stranaka odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici, kao i visina štete.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći nastale joj dana 8. srpnja 2021. kada je prilikom obavljanja radnih zadataka pala u operacijskoj dvorani i ozlijedila lijevo koljeno.

8. Naime, odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) određeno je da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9. Prema čl. 3. st. 1. toč. 13. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine„ broj 71/14, 118/14, 154/14, dalje: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

10. Odredba članka 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu propisuje da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koja je implementirana u ZZR.

10.1. Prema odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

12. Na okolnost nastanka predmetne nezgode u postupku su saslušane djelatnice tuženika – svjedokinje AE, ZE i CE, a saslušana je i tužiteljica u svojstvu parnične stranke.

13. Svjedokinja AE u svom iskazu navodi kako nezgodu koja se dogodila tužiteljici nije vidjela, već je po pozivu glavne sestre IE došla po tužiteljicu i odvela ju na hitni kirurški, gdje su je pregledali i utvrdili ozljede, a nakon toga su je kola hitne pomoći odvezla kući.

14. Svjedokinja ZE iskazuje da su tog dana radili u operacijskoj dvorani i na kraju operacije tužiteljica je ušla u salu i pala ispred svih njih, a je li pri tome posklizla ili je zapela za nešto ne zna. Ističe kako se u operacijskim salama svaki dan može zapeti na 100 mjesta jer ima puno kabela.

15. Svjedokinja RE u svom iskazu navodi kako su tužiteljica i ona ulazile u dvoranu sa strane gdje su korita (mjesta gdje doktori peru ruke, a i one peru ono što trebaju), a s te strane nalazi se i aspirator. Tužiteljica je bila ispred nje, a ona odmah iza nj i ona se poskliznula na vodu i krv prolivenu okolo po podu. Prišla joj je s leđa, pokušala ju podignuti, a ona je viknula "pomozite" pa je ZE, anesteziološki tehničar, priskočila u pomoć, a onda i svi drugi za njoj. Zna da je tužiteljica poslije odvezena na hitnu, a daljnji tijek ne zna.

16. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi kako je prilikom izmjene posklizla na vodu na podu, radila se laparaskopija, ispiranje, puno kablova oko pacijenta koji je bio još na stolu i to pred buđenje kada je pala. Pri padu je lijevom nogom udarila u operacijski stol i tada se slomila lijeva proteza u koljenu. U pomoć joj je priskočila RE i ZE. Inače kada se rade izmjene i kada pacijent ode sa stola ona mora dvoranu očistiti da bi drugi pacijent mogao doći na stol. Nakon pada AE ju je spustila transporterom na hitni kirurški gdje su je nakon obrade poslali kući, gdje je ponovno pala u svojoj sobi od velike iznemoglosti. Hitna je po mene došla i odvezla ju u bolnicu, gdje joj je stavljen gips, a operacija je izvršena nakon 13 dana od pada, skinuta je proteza i sada ima jednu kuku i jednu šipku koja drži koljeno. Ističe kako je za njezin pad znala sestra IE, kao i svi drugi u dvorani, a na hitnom kirurškom je bila sestra ME koja je trebala prijaviti ozljedu na radu, a je li to prijavila ne zna. Bolovanje joj je otvoreno zbog ozljede na radu.

17. Dakle, poslodavac odgovora za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po objektivnoj odgovornosti, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR je na poslodavcu. Naime, poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je radnik postupao protivno odredbama ZZR i to namjerno ili zbog krajnje nepažnje. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i adekvatna uzročna veza. Ovaj sud smatra da je tužiteljica prilaganjem medicinske dokumentacije, te saslušanjem svjedokinja, a i samim svojim iskazom u cijelosti dokazala da je predmetna ozljeda nastala na radu i to upravo na mjestu i na način opisan u tužbi, pri obavljanju redovnih poslova, za vrijeme trajanja radnog vremena, i to kada je prilikom ulaska u operacijsku dvoranu poskliznula na vodu na podu. Tužiteljici se nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je to sama tužiteljica iskazala, kojemu iskazu ovaj sud nije imao razloga ne povjerovati, a isto se u bitnim činjenicama podudara i sa iskazom svjedokinja RE i ZE. Tužiteljičin pad u operacijskoj dvorani potvrdila je svjedokinja RE, koja se, prilikom ulaska u operacijsku dvoranu, nalazila odmah iza tužiteljice i vidjela je njezino poskliznuće na vodu i krv prolivenu po podu, a i svjedokinja ZE, s time da ista nije vidjela je li tužiteljica poskliznula ili zapela, ali je vidjela njezin pad, kao i drugi u dvorani (u operacijskoj dvorani ih većinom bude 7-8 i tužiteljica je ušla u salu i pala ispred svih njih), stoga postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici u svezi obavljanja redovnih poslova. Tuženik je trebao osigurati sigurne uvjete rada, a on nije poduzeo zakonom propisane mjere za siguran rad.

19. Analizirajući iskaze svjedokinja, te ih dovodeći u vezu s iskazom same tužiteljice, ovaj sud drži nedvojbeno utvrđenim da je kritične prigode došlo do ozljeđivanja tužiteljice uslijed poskliznuća na vodu koja se nalazila na podu u operacijskoj dvorani, a time i pada na pod pri čemu je zadobila luksaciju proteze lijevog koljena, o kojoj ozljedi se izjasnila i vještakinja Danči Tripalo, spec ortoped pri tome imajući u vidu da je tužiteljica nakon pada u operacijskoj dvorani i obrade na hitnom kirurškom otpuštena kući i ponovno pala i zadobila luksaciju koljena, ali iz nalaza od 13. 7. 2021. se vidi da je nakon pada na radnom mjestu zadobila luksaciju proteze (TEP) lijevog koljena prilikom pada te joj je napravljena repozicija u kratkoj OA, a nakon čega je otpuštena kući gdje je ponovno pala. Činjenica da tužiteljica nije prijavila ozljedu na radu, odnosno nije postupila sukladno Pravilniku o zaštiti na radu i uputi poslodavca, kako navodi tuženik, po ocjeni ovog suda, ne isključuje tuženikovu odgovornost kao poslodavca. Osim toga, za tužiteljičinu ozljedu znala je glavna sestra na odjelu IE koja je i zvala drugu sestru AE da je preveze na hitni kirurški, gdje se nalazila i sestra ME koja je trebala prijaviti ozljedu na radu, kako je iskazala tužiteljica, ali pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje nije podnesena prijava o ozljedi na radu radi čega nije ni pokrenut postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu vezano za događaj od 8. 7. 2021., kako proizlazi i iz dopisa HZZO-a od 28. ožujka 2025.

20. Po ocjeni ovog suda, tužiteljica je poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljala na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, a da je do nezgode na navedenom radnom mjestu došlo kada je tužiteljica ušla u operacijsku dvoranu i poskliznula na vodu na podu i pala te je na takav način pretrpjela ozljedu na radu. Tijekom rada radnik mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužiteljice, već naprotiv tužiteljica je navedene prigode u svemu postupala s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane poslodavac-tuženik nije organizirao radni proces na način da tužiteljica ne mora stati na mokri pod, niti hodati po mokrom podu.

21. Osim toga, teret dokaza postojanja razloga koji isključuju tuženikovu objektivnu odgovornost u smislu gore citiranih odredaba leži isključivo na poslodavcu, koji, međutim, u ovom postupku nije uspio dokazati isključivu odgovornost samog radnika, ovdje tužiteljice, a nije dokazao ni da postoji doprinos tužiteljice u nastanku predmetne nezgode, a time i štete pa je isti dužan naknaditi tužiteljici svu štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja.

22. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom.

23. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO-a) pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

24. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Stalna sudska vještakinja dr. med. Danči Tripalo, spec. ortoped, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 3. rujna 2025. navodi kako iz sudskog spisa i priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica dana 8. 7. 2021. nakon što je posklizla na svom radnom mjestu pregledana na HKP, međutim u spisu ne nalazi taj nalaz prvenstveno što je tužiteljica iz te zdravstvene ustanove pa je pregledana i nije napisan nalaz. Upućena je na kućnu njegu i kada je došla kući ponovno pala te je opet upućena u bolnicu gdje je i zadržana do 13. 7. 2021. i napravljena joj je, zbog luksacije endoproteze repozicija u kratkoj anesteziji pa je onda otpuštena kući, gdje je ponovno pala i zadobila luksaciju, tako da se u tom nalazu u stvari vidi da je nakon pada na radnom mjestu zadobila luksaciju proteze. Napravljena je i hitna dijagnostika, tj. uzv krvnih žila koji je bio uredan. Postavljena je tutor longeta duž lijeve noge, otpušena je kući i planirana je zamjenska proteza. Kako nije postojala zamjenska proteza u bolnici nego se trebala naručiti primljena je u bolnicu kada je proteza stigla i to 19. 7. 2021. i tada je napravljena operacija zamjene proteze, a nakon toga je upućena u Specijalnu bolnicu Kalos, Vela Luka gdje je boravila od 11. 8. 2021.-1. 9. 2021. U dijagnozama je postavljena dijagnoza pareza nervusa peroneusa.

25.1. Vještakinja je mišljenja da je tužiteljica prije štetnog događaja već imala umanjenje životne aktivnosti zbog proteze u lijevom koljenu u iznosu od 30%. Takav iznos se daje zbog posljedica koje tužiteljica ima zbog ugrađene endoproteze. Zbog stavljanja nove endoproteze taj postotak uvijek ostaje isti i ne povećava se, jer tegobe koje ona ima sada zbog endoproteze, koje trpi kao npr. otežano hoda na duže staze, ima tegobe kod dužeg rada u položaju koljenja skupljenog, kod podizanja uz stepenice i silaženja niz stepenice (i nizbrdicu), zatim kod nošenja težeg tereta i svih težih tjelesnih radova su tegobe prisutne i dalje i iznose 30%. Zbog ozljede iz štetnog događaja tužiteljica je trpjela sljedeće bolove: u jakom intenzitetu 3 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna i slabog intenziteta 2 mjeseca. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice, a trajala je prva dva tjedna 3 sata dnevno, zatim je bila na rehabilitaciji 2 tjedna, a nakon izlaska iz Vele luke je nosila dvije podlakatne štake, te joj je trebala pomoć još mjesec dana 2 sata dnevno, te još 3 mjeseca 1 sat dnevno. Rehabilitacija je duže trajala jer je tužiteljica deblje građe pa zbog toga oporavak traje duže, a što se tiče naruženja, malo je veći ožiljak u odnosu na prijašnji, te spada u lakše naruženje vidljivo kada se tužiteljica ogoli, i to najviše u ljetnom periodu, jer se u zimskom može pokriti i ne vidi se.

26. Sudska vještakinja dr. LE, spec. psihijatar, u svom nalazu i mišljenu danom na ročištu od 3. rujna 2025. navodi kako je dana 5. 4. 2022. u zdravstvenom kartonu, a s naslova njezine specijalnosti upisana šifra Anksiozno depresivnog poremećaja, nisu propisivani nikakvi lijekovi, nije upućivana psihijatru, a liječnica Obiteljske medicine je navela da se tužiteljica telefonski javila radi bolovanja. Iz najnovije medicinske dokumentacije vezano uz ambulantno psihijatrijsko liječenje - prvi nalaz datira od 18. 3. 2025., postavljena je dijagnoza miješana anksioznost i depresivni poremećaj i pretilost, a u terapiju su uključeni antidepresiv, lijek za liječenje napetosti i lijek za spavanje, drugi nalaz psihijatra datira od 8. 7. 2025., postavljene su iste dijagnoze i dana ista terapija. Tijekom odvijanja predmetnog štetnog događaja tužiteljica je trpjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 5-6 dana, a tom strahu pribrojila je i strah vezan za indicirani operativni zahvat. Potom se javio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, a strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 2 mjeseca. Trajnih posljedica straha nema. Navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Tužiteljica je trpjela i povredu duševnog integriteta s osnove naruženja blažeg stupnja, a estetske naravi, jer su postoperativni ožiljci vidljivi u periodima kada je noga obnažena.

27. Na vještačenje dr. Tripalo punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi, dok u odnosu na vještačenje vještakinje dr. LE tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik istome prigovorio iz razloga što je vještakinja isto cijenila trajanje i intenzitet straha u oba pada pa se u odnosu na drugi pad (s obzirom da je tužiteljica naknadno pala nakon štetnog događaja) trebaju odvojiti posljedice pa tako i trajanje i intenzitet straha, međutim ovaj sud prigovore tuženika na vještačenje vještakinje LE smatra neutemeljenim jer je vještakinja jasno navela kako je njezino mišljenje koncipirano isključivo za povredu duševnog integriteta vezano za predmetni štetni događaj koji je tužiteljica doživjela, a strah koji je tužiteljica doživjela i nakon drugog pada kod kuće vezan na primarni štetni događaj doživljen na radnom mjestu.

28. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještakinja dr. Tripalo i dr. LE, koje svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti pa ih ovaj sud u cijelosti prihvaća, a uzimajući u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i svih neugodnosti koje je tužiteljica imala tijekom liječenja (razna snimanja /MSCT angiografija, UZV/, postavljenja tutor longeta duž lijeve noge, operacija zamjene proteze, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.) tužiteljici je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u zatraženom iznosu od 3.000,00 eura, a kao u točki I. izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 22. studenoga 2022., kao dana podnošenja pisanog zahtjeva (tužiteljica je dostavila dokaze da se tuženiku obraćala pisanim zahtjevom za naknadu štete, stoga kamate teku od dana podnošenja tog zahtjeva), a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), pa do isplate, dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od 8. srpnja 2021. do 21. studenoga 2022., tužiteljica odbijena u svom zahtjevu.

29. Tužiteljica je zatražila i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 400,00 eura (3.013,80 kn).

30. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

31. Tužiteljici je, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Danči Tripalo bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od dva tjedna po 3 sata dnevno, jedan mjesec po 2 sata dnevno, te tri mjeseca po 1 sat dnevno, ukupno 192 sata.

31.2. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužiteljica platila trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istoj ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njezine obitelji, jer tužiteljica nije sudu dostavila dokaz da bi ove troškove platila trećoj osobi), pa bi stoga tužiteljicu pripadala naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužiteljice dovede u takvo da joj u cijelosti bude nadoknađeno ono što ona mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju joj pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njezinog domaćinstva.

31.3. Tužiteljica je zatražila na ime naknade za tuđu njegu i pomoć iznos od 400,00 eura koji iznos ovaj sud, a po slobodnoj ocjeni u smislu odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), smatra primjerenim konkretnom slučaju. Naime, tužiteljici je zbog ozljede bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 14 dana x 3 sata dnevno = 42 sata, potom 30 dana x 2 sata dnevno = 60 sati, te još 90 dana x 1 sat dnevno = 90 sati, ukupno 192 sata, stoga ovaj sud primjerenim zatraženi iznos od 400,00 eura za ovaj vid štete, te joj je isti dosudio. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 13. listopada 2025. do isplate, a kao u točki II. izreke presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Naime, tužiteljici, koja u neznatnom dijelu nije uspjela, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, priznat je trošak u cijelosti, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova zastupanja po punomoćniku ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje Tarifa), VPS, te priloženom popisu troškova, a isti se odnosi na: sastav zahtjeva za naknadu štete od 17.11.2022. 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanja na ročištima od 14.10.2024., 12. 3. 2025., 8. 5. 2025., 3. 9. 2025. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.300,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 325,00 eura, te za troškove medicinskog vještačenja iznos od 364,50 eura, daje ukupan iznos od 1.989,50 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 13. listopada 2025., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 13. listopada 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku