REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-149/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mateji Posavec Petrić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-12998/2021-28 od 12. kolovoza 2025., 13. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Usvajanjem žalbe tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb ukida se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-12998/2021-28 od 12. kolovoza 2025. u dijelu kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe iznad iznosa od 86,26 eura odnosno kojim je odlučeno da mu preostaje još platiti sudsku pristojbu u iznosu od 33,17 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe istoga suda poslovni broj Pr-12998/2021-26 od 18. lipnja 2025. u iznosu od 119,43 eura, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 33,17 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prva. Ističe da je iskoristio privilegij iz čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18. i 51/23. - dalje ZSP) te je u roku od 3 dana od dana primitka rješenja kojim mu je naložena uplata sudske pristojbe za tužbu, odgovor na tužbu i presudu izvršio uplatu polovice propisanog iznosa te pristojbe. Pri tom se poziva na odredbu čl. 13. st.1. ZSP-a te u prilog svojoj tvrdnji dostavlja sudsku praksu drugih županijskih sudova. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje stavi izvan snage a podredno da se ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb je osnovana.

4. Rješenjem poslovni broj Pr-12998/2021-26 od 18. lipnja 2024. naloženo je tuženiku platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 26,54 eura, za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 eura, za prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 eura, te za žalbu protiv presude u iznosu od 53,08 eura, odnosno sveukupan iznos od 119,43 eura.

5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prigovor tuženika navodeći da tužba i odgovor na tužbu nisu odluke suda već podnesci stranaka, a da se odredba čl. 7. st.3. ZSP-a ne odnosi na rješenje o platežu sudske pristojbe. Jedina odluka suda je presuda koja je tuženiku dostavljena u elektroničkom obliku (putem e-oglasne ploče suda) 31. listopada 2022. a tuženik nije platio sudsku pristojbu na tu odluku u roku od 3 dana od kada mu je ona dostavljena. U odnosu na izjavljenu žalbu tuženik bi se mogao koristiti pravom na privilegij iz čl. 7. st.1. ZSP da je u trenutku podnošenja žalbe elektronskim putem platio polovicu propisane pristojbe za taj podnesak, a što on nije učinio. Stoga da je tuženik dužan u cijelosti postupiti po rješenju suda kojim mu je naložen platež sudske pristojbe a time platiti i preostali dio neplaćene pristojbe u iznosu od 33,17 eura.

6. Tuženik je u podnesku od 26. lipnja 2024. obavijestio sud da je sukladno čl. 7. st. 3. ZSP-a u roku od tri dana platio polovicu propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19, 92/21 u daljnjem tekstu: Tarifa) odnosno da je postupio po rješenju suda prvog stupnja poslovni broj: Pr-12998/2021-26 od 18. lipnja 2024., te je uplatio iznos od 86,26 eura. Naveo je da ukoliko sud smatra da predmetnom uplatom nije udovoljeno navedenom rješenju suda tada da se njegov podnesak ima smatrati prigovorom protiv tog rješenja.

7. Prvostupanjski sud je o tom prigovoru odlučio ovim pobijanim rješenjem.

8. Prema odredbi čl. 13. st. 1. ZSP-a kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. Prema stavku 2. obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

9. U konkretnom slučaju, obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu i presudu bila bi tužiteljica a budući da je ista po samom zakonu oslobođena od plaćanja sudske pristojbe, tuženik je, kao stranka koja nije uspjela u parnici u obvezi platiti sudsku pristojbu za tužbu i presudu.

10. Obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu izvorna je obveza tuženika, jer je tuženik podnio odgovor na tužbu u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava.

11. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZSP za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihovog podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

12. Prema stanju u spisu tuženik u trenutku podnošenja odgovora na tužbu pristojbu na odgovor na tužbu, prema čl. 7. st. 1. ZSP nije platio.

13. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 3. ZSP propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaće u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

14. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako u odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 7. st. 1. i st. 3. ZSP-a i da je tuženik dužan platiti puni iznos pristojbe na žalbu odnosno iznos od 53,09 eura. Tuženik je taj iznos platio upravo iz razloga što nije tu pristojbu platio u trenutku podnošenja žalbe elektronskim putem.

15. Ocjena je ovog suda da tuženik osnovano smatra da nije u obvezi platiti pristojbu na tužbu, odgovor na tužbu i na presudu preko plaćenog iznosa od 33,17 eura.

15.1. S obzirom da je tužiteljica kao radnica oslobođena obveze plaćanja pristojbe na temelju čl. 11. st. 1. t. 3. ZSP-a, tuženik je na temelju čl. 13. st. 1. ZSP-a dužan platiti sudsku pristojbu na tužbu i na prvostupanjsku presudu pri čemu obveza plaćanja nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka. Na temelju čl. 4. st. 1. t. 2. ZSP-a tuženik je dužan platiti i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i to po pravomoćnom završetku postupka.

16. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 11. studenog 2022., (poslovni broj Su Iv-87/2022-6) donesen je zaključak u kojem stoji kako tuženik (poslodavac) u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem isti uspije u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. ZSP-a u vezi čl. 13. ZSP-a, time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.

17. Kako je prvostupanjski sud rješenjem od 18. lipnja 2024. pozvao tuženika na plaćanje pristojbe na prvostupanjsku presudu, tužbu i odgovor na tužbu, u ukupnom iznosu od 66,35 eura, a tuženik je u roku od tri dana od zaprimanja rješenja platio pristojbu u visini polovice propisanog iznosa i to 33,17 eura, kao i cijeli iznos od 53,09 eura na ime pristojbe za žalbu time je tuženik ispunio svoju obvezu iz navedenog rješenja suda prvog stupnja od 18. lipnja 2024.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Puli 13. listopada 2025.

Sutkinja:

Helena Poropat