REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1024/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. (OIB:94472454976) iz Zagreba, Listopadska 2/V, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1786/2020-61 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te se u pobijanom dijelu potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 1786/2020-61 od 28. svibnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku Adriatic osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ZG iznos od 33.300,46 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose počev od 16. listopada 2019. pa do 16. siječnja 2024., sve u roku od 15 dana (t. I.). Odbijen je tužitelj ŽG sa djelom tužbenog zahtjeva u kojem potražuje od tuženika Adriatic osiguranje d.d. isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose od 05.-og u mjesecu za tekući mjesec do 15.-og u mjesecu za protekli mjesec kao neosnovan (t. II.). Odbijen je tužitelj ŽG za isplatu daljnjeg novčanog iznosa od 8.325,21 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to počev od 16. listopada 2019. pa do 16. siječnja 2024. (t. III.). Naloženo je tuženiku Adriatic osiguranje d.d. plaćati tužitelju ZG rentu na ime izgubljene zarade počevši od studenog 2024. pa nadalje, u mjesečnom iznosu od 762,62 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec (t. IV.). Odbijen je tužitelj ŽG za preostali zatraženi dio rente na ime izgubljene zarade, u mjesečnom iznosu od 190,66 eura, počevši od studenog 2024. pa nadalje kao neosnovan (t. V.). Naloženo je tuženiku Adriatic osiguranje d.d. naknaditi tužitelju ZG trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 16.600,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijeli su tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj žalbom pobija t. III. kojim je odbijen zahtjev u iznosu od 8.325,21 euro a i dopunom žalbe t. V. kojom je odbijen preostali zatraženi dio rente na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 190,66 eura. Žalbom smatra, da je prvostupanjski pravilno utvrdio činjenice ali je pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđenjem doprinosa na strani tužitelja u omjeru od 20% smatrajući da ne postoji doprinos tužitelja. Iz provedenih dokaza da proizlazi odgovornost osiguranice tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, budući je prije poduzimanja radnje polukružnog okretanja mogla primijeniti da iz suprotnog smjera nailazi motocikl tužitelja te da ga je propustila, za što je imala vremena i prostora, ne bi došlo do prometne nesreće. Ne postoji doprinos na strani tužitelja, bez obzira na brzinu kojom se kretao iz razloga što je osiguranica poduzela radnju okretanja na kolniku u trenutku kada se od nje na 50,2 m nalazio tužitelj s motociklom, na kojoj udaljenosti bez ikakvih poteškoća je mogla uočiti tužitelja i imala obvezu ne poduzimati nikakvu radnju osobito ne radnju oduzimanja prednosti prolaska. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka pravovremeno reagirao kočenjem, time je za tužitelja, osiguranica tuženika realno postala opasnost kada je svojim vozilom prešla središnju liniju kolnika, dok iz vremensko-prostorne analize vještaka proizlazi kako nije isključeno da bi do nesreće došlo i da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom jer je i u toj situaciji moguće očekivati pad tužitelja sa motocikla uslijed kočenja jer nema sustav ABS kočenja, pa bi u toj varijanti došlo do kontakta tijela tužitelja i vozila osiguranika tuženika. Tuženik nije predlagao ni proveo dokaze na okolnosti koje bi tužitelj izbjegao ili manje da se kretao dopuštenom brzinom, slijedom čega je trebalo odbiti prigovor tuženika o postojanju doprinosa po pravilima o teretu dokazivanja. Smatra da tuženik nije dokazao postojanje doprinosa na strani tužitelja a osobito nije dokazao uzročnu vezu između brzine kretanja tužitelja i nastale štete. Time je i po načelu pravičnosti trebalo odbiti prigovor tuženika o doprinosu tužitelja jer se ne može govoriti da je redovita posljedica prebrze vožnje a osiguranica tuženika oglašena je krivom za činjenje da je prouzročila teške ozljede tijela koje su dovele do predmetne štete, slijedom čega nije pravično da se tužitelju za ovakvu vrstu štete i ovakav opseg štete utvrđuje doprinos. Tužitelj je po redovitom tijeku stvari zarađivao više nego što je suđeno ali kako nije imao adekvatne dokaze odustao od tog zahtjeva ali je zasigurno da dosuđena šteta ne predstavlja i stvarnu štetu koju tužitelj trpi a koja je još dodatno umanjena za doprinos. Time nije pravično da se tužitelju oduzima pravo na štetu kada nije u cijelosti sanirana i kompenzirana. Zbog žalbenih razloga i odluka o troškovima je nezakonita.

3.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje daljnjeg dijela tužbenog zahtjeva kako nema doprinosa tužitelja nastanku štete uz prijedlog dosude tužitelju i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik žalbu podnosi pobijajući u cijelosti presudu i odluku o parničnom trošku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, smatra nezakonitom presudom obzirom da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen na konkretnom radnom mjestu u trgovačkom društvu "..." d.o.o., zbog čega je pretrpljenu štetu u vidu izgubljene zarade i visinu te štete, bilo ispravno utvrđivati isključivo obzirom na plaću tužitelja na tom radnom mjestu, kao i o nastavnom prigovoru da tužitelj nije dokazao niti dokazivao konkretnu štetu koja bi mu nastala redovitim tijekom stvari. Prvostupanjski sud postupio je protivno odredbama čl. 299. ZPP-a i prekoračio tužbeni zahtjev u smislu da je odluku temeljio na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one koja je bila određena tužbom i do zaključenja prethodnog postupka, obzirom je tužbom predlagano utvrđenje visine izgubljene zarade prema prosječnoj plaći srednje stručne spreme u Zagrebu, da bi tek nakon zaključenja prethodnog postupka predlagao da se utvrdi prema prosječnoj plaći u RH. Odgovorom na tužbu istaknuto je ukoliko je točna tvrdnja da je bio tužitelj zaposlen u trgovačkom društvu da nema pravo potraživanje izgubljene zarade u visini koju prosječno ostvaruje osoba sa srednjom stručnom spremom, već u visini konkretne plaće koju je ostvarivao kod poslodavca umanjene za visinu mirovine koju je ostvario ili može ostvariti. Iz tog razloga je nalaz i mišljenje vještaka neprihvatljiv a o tim odlučnim prigovorima presuda nema razloga niti se spominje da ih na bilo koji način ocjenjuje zbog čega je obuhvaćena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Da nema dvojbe da se radi o odlučnim prigovorima koji se tiču ne samo osnove i visine već i primjene procesnih pravila u vezi prekluzije i iznošenja novih činjenica nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj nigdje ne tvrdi da ne bi nastavio raditi i ostvarivati zaradu u navedenom trgovačkom društvu da nije došlo do predmetne prometne nezgode, kao što ne tvrdi i ne dokazuje da bi po redovnom tijeku stvari zaposlio se na nekom drugom radnom mjestu i ostvarivao neku drugu zaradu. Stoga odluka prvostupanjskog suda nije utemeljena na redovitom tijeku stvari i konkretnim okolnostima u kojima se tužitelj nalazio u vrijeme štetnog događaja, već na hipotetskoj konstrukciji da ima pravo na prosječnu plaću u RH, bez obzira na konkretno zaposlenje i zaradu. U okolnostima kada odlučnu činjenicu o kojoj ovisi visina štete tužitelj nije dokazao niti dokazivao, pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a trebalo je odbiti tužbeni zahtjev. Financijsko vještačenje radi utvrđenja visine štete prema prosječnoj plaći u RH predstavlja novi i drugačiji dokaz od financijskog vještačenja radi utvrđenja visine štete prema prosječnoj plaći osobe sa srednjom stručnom spremom u Zagrebu, pa ga sud također nije smio i trebao uzeti u obzir i na istom temeljiti svoju odluku, time je i počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbama čl. 299. ZPP-a obzirom se moglo raspravljati i odlučivati samo o činjeničnoj osnovi iznijetoj u tužbi. Neutemeljeno je utvrđeno da je tužitelj obavljao poslove direktora, kao posla koji izlazi iz njegove stručne spreme, a mogao je utvrditi da je obavljao poslove NKV radnika, koji izlazi iz njegove stručne spreme i podrazumijevaju nižu plaću od plaće SSS radnika, zbog čega plaće visoko kvalificiranih radnika ni na koji način nisu mogle biti uzete u obzir pri utvrđenju visine izgubljene zarade tužitelja. Smatra da ispravno ocijenjen doprinos na strani tužitelja u omjeru od 40% pozivom i na sudsku praksu Županijskih sudova. Ukazuje i da nije cijenjena nesporna činjenica da tužitelj nije imao vozačku dozvolu tj. položen ispit za upravljanje motociklima, što je utvrđeno u zapisniku o očevidu i potvrđeno iskazom tužitelja, u kojem je naveo da je imao položen ispit samo za vozila B kategorije, pa se u tome ogleda doprinos na strani tužitelja. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju na pojedinačno navedene iznose izgubljene zarade dospjele do 11. svibnja 2020. zateznu kamatu sa tijekom prije 11. svibnja 2020. što predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenih žalbenih razloga nezakonita je odluka o trošku postupka jer tužitelj ima pravo na 60% zatraženog i priznatog troška.

4.1. Žalbeni je prijedlog da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda i tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz zahtjev naknade troška žalbe.

5. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

6. Odgovorom na žalbu tuženika, tužitelj istu smatra neosnovanom obrazlažući i iznesene žalbene razloge uz prijedlog odbiti žalbu tuženika u cijelosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a) ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, obzirom da su pobijanom presudom navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema nedostataka pobijana presuda zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Pri tome nisu počinjene ni ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja KG (rođ. **.**.1987.), za isplatu naknade štete izgubljene zarade koju trpi iz štetnog događaja prometne nezgode od 13. lipnja 2019. u kojoj je sudjelovao kao vozač motocikla, koja se dogodila na južnom (desno) prometnom traku Radničke ceste iz smjera zapada prema istoku. Nije sporno da je u vrijeme nezgode bio zaposlen u trgovačkom društvu ... od 03. svibnja 2017., te da je nakon posljedica nezgode raskinut ugovor.

9. U ovom postupku, obzirom na žalbene razloge žalitelja, nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pa i legitimacija tuženika kao osiguravatelja vozila [registarska oznaka] kojim je upravljala LG, kao i mjesto i vrijeme nastanka štetnog događaja. Obzirom na žalbene razloge sporna je visina štete koju zahtijeva tužitelj, kao i doprinos nastaloj šteti od strane tužitelja.

10. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP-a):

-da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, te je i rješenjem HZMO-a od 07. lipnja 2021. tužitelju utvrđeno zbog ozljede izvan rada nastup potpunog gubitka radne sposobnosti, te mu je određena invalidska mirovina;

-da se tužitelj u predmetnom štetnom događaju kretao južnom (desnom) prometnom trakom južnog kolnika Radničke ceste, te je i u tom sudjelovalo i osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala LG, a koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika, ona se kretala sjevernom prometnom traku sjevernog kolnika iz smjera istoka prema zapadu, te dolaskom do kbr. 80 vozilo osiguranika tuženika se zaustavilo i iz zaustavnog položaja počelo vršiti radnju polukružnog okretanja u lijevu stranu i tom prilikom prešlo preko obiju prometnih traka sjevernog kolnika i kada se nalazilo najvećim dijelom prepraćeno preko južne (desne) prometne trake Radničke ceste došlo je do naleta tužitelja na motociklu u desnu bočnu stranu tog osobnog vozila;

-da je predmetnim vještačenjem utvrđeno da u trenutku kada je vozačica vozila poduzela radnju polukružnog okretanja vremenski oko 3,1 s prije sudara, motocikl tužitelja se nalazio udaljen oko 50,2 m od mjesta sudara a budući je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, vozačica vozila osiguranika tuženika je prije poduzimanja radnje polukružnog okretanja mogla vidjeti tužitelja na motociklu oko sredine sjeverne (lijeve) prometne trake južnog kolnika, pa da je tada odustala od radnje polukružnog okretanja i propustila tužitelja na motociklu do štetnog događaja ne bi došlo, radnjom polukružnog okretanja vozačica vozila osiguranika tuženika je presjekla put kretanja motociklu tužitelja;

-da je tada i bilo ograničenje brzine kretanja 50 km/h, te da u slučaju da je vozač motora upravljao istim brzinom do 50 km/h, da bi tada osiguranica tuženika prešla s vozilom u desnu prometnu traku za smjer kretanja motora a motor bi prošao pored nje po svojoj lijevoj prometnoj traci i u tom slučaju ne bi trebala nikakva reakcija motorista, pri tome prema vještačkom iskazu navodi da nema saznanja da bi motocikl imao ABS sustav ali iz zabilježenih tragova kočenja proizlazi da nije imao, jer je došlo do blokiranja kotača koji su ostavili taj trag, kao i da brzina kretanja utječe na destabilizaciju motora tijekom kočenja a da pri manjim brzinama rjeđe dođe do destabilizacije i prevrtanja motocikla a pri većim brzinama lakše dolazi do destabilizacije;

-da se tužitelj kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h, da bi do mjesta štetnog događaja došao oko 0,5 s kasnije nego u predmetnom štetnom događaju, a za to vrijeme vozilo osiguranika tuženika bi prešlo put oko 1,8 m i izašlo izvan putanje kretanja motocikla, pa do štetnog događaja ne bi došlo;

-da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je u trenutku kada je tužitelj poduzeo radnju intenzivnog kočenja njegova je brzina bila oko 71,2 km/h, te je i nakon započetog kočenja motocikla došlo do destabilizacije istog, pa je on pao na stranu s motorom i u tom položaju udario u desnu bočnu stranu navedenog osobnog vozila, dok je i prometnim vještačenjem utvrđeno da bi nalet bio izbjegnut da je upravljao motociklom brzinom manjom od 60 km/h;

-da je na okolnost izgubljene zarade provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mrs. sc. Zrinku Ručeviću, koji je i cijenio da iz rješenja HZMO-a, Područne službe u Zagrebu, od 07. lipnja 2021. proizlazi, da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu najniže mirovine u svoti od 1.388,40 kuna mjesečno počevši od 23. studenog 2020., a visina te mirovine svakih šest mjeseci korigira prema indeksu porasta mirovine, kojom je i cijenjena razlika između prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj i isplaćene invalidske mirovine od rujna 2019. do prosinca 2023., kao i da i nije imao uvida u obračunske liste plaće tužitelja u društvu u kojem je bio zaposlen "Roberto ambalaža" d.o.o., kao i da je dodatnim financijskim vještačenjem izgubljene zarade, uzeta u obzir prosječna neto plaća za srednju stručnu spremu radnika na području Republike Hrvatske, a obzirom da je izračun i sačinjen osnovom tri pisana nalaza, a u osnovnom se nalazi izračun od pretpostavljenih primanja tužitelja na razini prosječnih neto plaća u RH za srednju stručnu spremu, koji su korigirani koeficijentom uvećanja omjera prosječne isplaćene neto plaće tužitelja sa isplaćenim plaćama za SSS u RH u 2017. godini, uz odbijenu invalidsku mirovinu koju tužitelj prima, a i pri tome da i u odnosu na razliku prosječne plaće na razini RH bilo ukupne ili za SSS radnike da prosječna plaća iste kategorije za Grad Zagreb se razlikuje i to na razini grada Zagreba i na razini svake pojedine županije obzirom su u gradu Zagrebu u pravilu veće od plaća u ostatku RH;

-da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1158/2020 ode 22. listopada 2020., osiguranica tuženika LG proglašena krivom što je 13. lipnja 2019. u 8,18 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] desnom prometnom trakom dolaskom do kućnog broja 80, protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako smatrajući da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, započela sa skretanjem ulijevo u namjeri da se polukružno okrene, a da prethodno nije propustila sva vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, uslijed čega je ŽG vozač motocikla koji se kretao iz suprotnog smjera počeo naglo kočiti i izgubio ravnotežu i pao na kolnik, nakon čega je u klizanju zajedno sa motociklom udario u desnu stranu osobnog vozila LG i potom zadobio povrede koje su u ukupnosti osobito teške naravi.

11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je i zaključio da tužitelju pripada zatražena naknada, cijeneći odredbe čl. 43. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama slijedom čega je i osnovom odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO-a za nastanak i posljedice prometne nesreće odgovoran tužitelj u 20% dijela tuženik u 80% dijela kao osiguravatelj osobnog vozila kojim je upravljala LG i to iz razloga odgovornosti tužitelja da je upravljao motociklom brzinom većom od dopuštene, te je postojala mogućnost ako se ne zaustavi onda svakako sa manjom brzinom udari u vozilo osiguranika tuženika što bi imalo značajniju manju štetu od njega a da bi to uspio i pri maksimalnoj dozvoljenoj brzini od 50 km/h. Prema provedenom financijskom vještačenju, kao i drugim podacima pribavljenim i od HZMO- a i da je prije štetnog događaja tužitelj bio zaposlen u trgovačkom društvu "...,. a uslijed posljedice predmetnog štetnog događaja i došlo do raskida Ugovora o radu 20. kolovoza 2019. i potpunog gubitka radne sposobnosti, priznata je razlika između prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj i isplaćene invalidske mirovine od rujna 2019. do prosinca 2023. u skladu sa utvrđenjima i izračunima iz nalaza. Pri tome je dospijeće pojedinih rata izgubljene zarade i utvrdio za svaki mjesec izgubljene zarade od 16. -og u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, pa je stoga i odbio dio zahtjeva za dosuđene iznose u kojem potražuje kamatu od 5. -og u mjesecu za tekući pa do 15.-og u mjesecu, kao i u odnosu na utvrđenu suodgovornost tužitelja od 20% odbio dio tužbenog zahtjeva.

12. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da je tužitelj svojom radnjom doprinio nastanku štete od 20% i ispravno utvrđuje visinu tog doprinosa. Nedvojbeno je da je tužitelj i ulaskom u kružni tok i to brzinom od 70 km/h, koja je i dopuštena od 50 km/h, time i kočenjem ulaskom vozačice u desnu traku, doprinio nastanku štetnog događaja, iako je vozačica ta koja je i trebala propustiti tužitelja u svojem prolazu. Iz nalaza prometnog vještaka i proizlazi da do štetnog događaja ne bi došlo da se tužitelj kretao brzinom manjom od 60 km/h. Činjenica da se kazneni postupak vodio samo protiv osiguranice tuženika u danoj situaciji nije od odlučnog značaja, obzirom i da je osuđena u kaznenom postupku je dostatno respektirana kada je utvrđena suodgovornost tužitelja od 20% ali to i samo po sebi ne znači da je druga strana nije mogla svojim radnjama ili propustima doprinijeti nastanku prometne nezgode iz štete, kao što je to i valjano obrazloženo u pobijanoj presudi.

13. Nije sporno da je za nastalu štetu odgovorna osiguranica tuženika u odnosu na koju je donesena osuđujuća kaznena presuda. U odnosu na kaznenu odgovornost, građansko-pravna odgovornost šira je od kaznene, pa iako je osiguranica tuženika proglašena krivom, u kaznenom postupku nije utvrđivana eventualna suodgovornost tužitelja. Vezano za suodgovornost tužitelja odlučivano je u predmetnom postupku u kojem se odlučuje o naknadi štete i odgovornosti tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj.

14. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a oštećenik je osoba kojoj je nanesena ozljeda i narušeno zdravljeno pa gubi zaradu zbog nesposobnosti za rad. Budući da je naknada štete izgubljene zarade novčani zahtjev odgovorna je osoba dužna isplatiti koliko je utvrđeno da taj šteta iznosi prema čl. 21. ZOO-a, s time da oštećenik ima pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade prema čl. 1086. st. 1. ZOO-a pa do isplate. Tužitelj je osoba mlađe dobi, spremom tehničar za računalstvo, pa se ne može sporiti da ne bi ostvarivao zaradu. Provedenim iskazom financijskog vještaka Zrinka Ručevića na upit tuženika, naveo da je prema podacima iz mirovinskog spisa posljednjih šest mjeseci plaća tužitelja se odnosila na razdoblje zaključno do travnja 2017. a za kasnije razdoblje nema podataka o isplati plaće tužitelju, kao i da su prosječne plaće na razini RH u odnosu na prosječne plaće na razini grada Zagreba različite i da se razlikuju i da su na razini grada Zagreba u pravilu veća od plaća u ostatku RH. Na to nije bilo dokaznih prijedloga. Stoga i kada se cijeni da je od strane prvostupanjskog suda zatraženo od Porezne uprave da dostavi visinu mjesečne plaće koju je tužitelj ostvarivao kod "..." d.o.o. 12 mjeseci prije štetnog događaja, te je iz tog odgovora utvrđeno da nema evidentiranih primanja kod poslodavca "... u razdoblju od 2018. godine pa do 2019. godine, tada se i izgubljena zarada nije mogla utvrditi različito, osim onako kako je i prihvaćena od strane prvostupanjskog suda. Stoga se ne može zaključiti o promjeni činjenica. Da se i cijenila prosječna plaća na razini grada Zagreba, tada bi očito došlo i do dosuđenog višeg iznosa, koji i nije u interesu tuženika.

15. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, i nije počinio bitne povrede postupka koje se žalbom ukazuje od strane tuženika, valjalo je obje žalbe žalitelja odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke. U odnosu na zatraženi trošak žalbe tuženika isti nije dosuđen sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 166. ZPP-a, kao ni trošak tužitelja, kada i posebno taj trošak nije naznačen.

U Puli - Pola 13. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić