REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1363/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. JI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Andrea Tvrdić, odvjetnica u Splitu, a koju zamjenjuje Bruno Perković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženih 1. Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, 2. CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. ŠI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene Republike Hrvatske i žalbi tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2366/2024-21 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske te se potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2366/2024-21 od 31. srpnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, preinačava se točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-2366/2024- 21 od 31. srpnja 2025., na način da se nalaže tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljima naknadi daljnji trošak parničnog postupka (pored onoga u iznosu od (2.735,43 eur) u iznosu od 325,00 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 40,62 eur u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja preko tog iznosa do konačno zatraženog u iznosu od 378,09 eur, odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji isključivi vlasnici dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića od 30. travnja 2025.g. u Geodetskoj skici lica mjesta označen kao lik A-B-C-D-E-F-G- H-A, površine 23.831 m2, što odgovara novoformiranoj kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za cijelo, iz geodetskog elaborata oznake GE 50/2024, izrađen u Splitu, 19.02.2024.g. od tvrtke Poligon d.o.o., kao sastavnih dijelova ove presude, te se tužitelji ovlašćuju, da nakon što se temeljem prijavnog lista kao sastavnog dijela Geodetskog elaborata, a koji je potvrđen i ovjeren od strane Područnog ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Trogir, i ove presude, formira nova čestica rezerviranog broja kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uknjižiti svoje pravo vlasništva te nekretnine i to tužiteljica pod 1. JI – za 6844/23831 dijela, tužitelj pod 2. FI PI – za 6763/23831 dijela, tužiteljica pod 3. HI – za 3461/23831 dijela te tužitelj pod 4. FI – za 6763/23831 dijela, uz istovremeno brisanje toga prava s imena CI ž. J pok. P - za 87/6034 dijela, s imena AI - za 132/760604 dijela, imena ŠI - za 2705/754500 dijela i s imena Republika Hrvatska – za cijelo, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i u roku od 15 dana.

II. Dužna je tužena, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.735,43 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku II. izreke (troškovi postupka) pobijaju tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Tvrde da je sud pogrešno postupio kada im nije priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u vrijednosti 100 bodova odnosno 200,00 eur, koji su uredno i pravodobno zatražili svojim troškovnikom koji je uložen u sudski spis na ročištu na kom je glavna rasprava zaključena. To stoga što se radi o nužnom trošku, jer je podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske koja bi u protivnom bila odbačena. Obzirom da sud u pobijanoj odluci o troškovima postupka uopće nije obrazložio zašto tužitelju nije priznao i dosudio zatraženi i popisani trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, da je počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda u tom dijelu ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži te presudu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima. Potražuju troškove žalbe.

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu tužena Republika Hrvatska iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je izreka presude proturječna samoj sebi i razlozima presude te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Također, da se radi o presudi koja nije provediva u zemljišnoj knjizi. Tvrdi da je sud pogrešno konstatirao aktualno zemljišnoknjižno stanje, obzirom da tužena ŠI nije uknjižena kao suvlasnik predmetne čestice zemlje, tako da se presuda zbog ogluhe koja se odnosi na istu kao tuženicu, odnosi se na osobu koja nije suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, da suvlasnički omjeri upisani u zemljišnoj knjizi ne odgovaraju onima naznačenima u izreci presude, jer Republika Hrvatska nije upisana za cijelo na predmetnoj čestici zemlje pa se ne može niti tražiti brisanje prava vlasništva za cijelo na ime Republike Hrvatske. Stoga presuda nije provediva u zemljišnim knjigama. Također, da je prihvaćanjem zahtjeva za ovlaštenje na parcelaciju predmetne nekretnine sud prekoračio svoje ovlasti te je na taj način zadirao u upravne postupke, odnosno postupke koje provodi nadležno tijelo za katastarske poslove, a također, da je tužitelj je sukladno članku 130. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ovlašten ishoditi upis u zemljišne knjige pa traženje od suda da odlučuje i daje ovlaštenje na traženje uknjižbe stečenih prava, nema utemeljenja. Također, tužena smatra da dokazi izvedeni tijekom postupka ne opravdavaju osnovanost tužbenog zahtjeva. Iskazi svjedoka oskudni su po pitanju određenja vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Sama nekretnina se na očevidu pokazala zapuštenom i teško pristupačnom, a također da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je predmetna čestica dio većeg kompleksa za čije bi upravljanje bile nadležne Hrvatske šume d.o.o., pa da je sud neosnovano postupio kada je odbio njen dokazni prijedlogu u pravcu saslušanjem šumarskog tehničara – lugara nadležnog za konkretni rajon, a na okolnost posjedovanja čestice od strane Hrvatskih šuma d.o.o.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvažiti te presudu preinači na način da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan. Potražuje troškove žalbe.

4. Sa žalbama parničnih stranaka postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4.1. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev prvo od četvrto tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to površine od 23831 m[2] opisan u skici lica mjesta stalog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića od 30. travnja 2025. slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, a što odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, kako je to označeno u geodetskom elaboratu oznake GE 50/2024, izrađenom po tvrtci Poligon d.o.o. dana 19. veljače 2024., koje isprave su sastavni dijelovi ove presude, kao i zahtjev da su tužitelji ovlašteni temeljem presude i prijavnog lista uknjiže za cijelo kao (su)vlasnici na novooznačenoj čestici zemljišta rezerviranog broja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razmjerno svojim suvlasničkim udjelima, uz istovremen brisanje prava vlasništva tuženika na istoj.

6.1. Svoj tužbeni zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su fizički (realni) dio predmetne nekretnine, koja je u zemljišnim knjigama upisana na tuženike, stekli nasljeđivanjem i dosjelošću od svojih pravnih prednika i to djeda DI te potom oca i svekra LI, te su putem svojih prednika i osobno u samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu iste od kraja 19. stoljeća pa sve do danas.

7. Tužba tužitelja (uz podnesak od tužitelja od 22. svibnja 2025.) dostavljena je tuženicima na odgovor, pa je sud u odnosu na tuženu CI, tuženog ČI i tuženu ŠI, pozivom na odredbu članka 331.b ZPP donio presudu zbog ogluhe, obzirom je utvrdio da su za to ispunjene zakonske pretpostavke, jer tuženici u ostavljenom roku nisu dostavili svoj odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je podnio sam tužitelj, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu.

8. Obzirom je tužena Republika Hrvatska osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, sud je dokazima provedenim tijekom postupka utvrdio činjenično stanje (članak 8. ZPP), i to:

- da je očevidom na licu mjesta koji je održan uz sudjelovanje vještaka mjernične struke Darija Blaževića te tužitelja PI, kao parnične stranke, utvrđeno da se u predmetnom slučaju radi o dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvanoj Gaj, koja je sa svih strana omeđena starim kamenim suhozidima, na njenom istočnom dijelu nalazi se stara kamena kućica te ostaci vinove loze, 4 masline, 20-tak smokava (poljoprivredne kulture da su obrađivane do natrag 15-tak godina), dok je zapadni dio nekretnine bez poljoprivrednih kultura, zarastao je u nisko raslinje a korišten je za ispašu stoke i sječu drva;

- da je vještak utvrdio uvidom u arhivu katastarskog operata da je za istu nekretnine u spornom dijelu izrađen parcelacijski geodetski elaborat prema kojem bi predmetna nekretnina imala novu oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo – radi se o geodetskom elaboratu koji je opisan izrekom predmetne presude;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke Darija Blaževića (na kog parnične stranke nemaju primjedbi a sud ga prihvaća kao objektivan i stručan) proizlazi da je vještak predmet spora prikazao na skici lica mjesta slovima A-B-C-D- E-F-G-H-A, radi se o površini od 23831 m[2] koja po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što sve odgovara novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, prikazano geodetskim elaboratom oznake GE 50/2024, izrađenog od strane tvrtke Poligon d.o.o., koji je potvrđen od PUK Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir;

- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je na matičnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena tužena Republika Hrvatska, ranije općenarodna imovina, te tuženi CI, ČI i ŠI, svi određenim suvlasničkim udjelima;

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama Ispostave za Katastar nekretnina Trogir od 14. lipnja 2024. proizlazi da je prednik tužitelja DI, od pok. PI, upisan na matičnoj parceli od osnutka katastarskog operata a nakon njega upisani su njegova supruga ZI i djeca, dok iz posjedovnog lista broj 3363 k. o. [katastarska općina] proizlazi da su posjednici na istoj upisani LI, prednik tužiteljice JI, te TI, prednik tužitelja PI, HI i FI, u određenim dijelovima;

- da iz suglasnih iskaza tužitelja PI i svjedoka II te OI proizlazi da je predmetna nekretnina u spornom dijelu ranije bila u posjedu djeda tužitelja DI, da je sporni realni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na terenu omeđen starim suhozidom sa svih strana, da iako je parcela teško pristupačna na njoj se nalazi nekoliko starih stabala maslina i vinograd s oko 1800 trsova loze što su sve obrađivali pok. djed sa svojim sinom BI (BI je preminuo 2001.), da su otac i sin sagradili čatrnju i kućicu koja je služila za alata i sklanjanje od kiše, da su braća BI i LI po smrti oca DI podijelili na način da je svakom pripao dio na predmetnoj parceli, da su OI naslijedili sinovi GI, FI, ŽI i NI te sestra II koja se odrekla svog dijela u korist braće, da je zapadni dio predmetne parcela prema dogovoru pripao OI odnosno sada njegovim sinovima, a srednji dio bratu LI sada njegovoj nasljednici, tužiteljici JI, da se dio sporne nekretnine koristio za ispašu, da tužitelje i njihove pravne prednike nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine;

- da iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 17. rujna 2024. proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez navedene površine, obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za razdoblje 1981-1990. odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, dok je dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 521286 m[2] obuhvaćen programom gospodarenja gospodarskom jedinicom Marina s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030.;

- da iz uvjerenja o statusu čestice izdanog od strane Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjek u Trogiru dana 28. siječnja 2025. proizlazi da je na dan 24. srpnja 1991. dio k. č. br. [katastarska čestica] označen kao 8275/257 bio izvan granica građevinskog područja.

8.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zahtjev tužitelja prihvatio u cijelosti kao osnovan, obzirom je zaključio da je sporni realni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu tužitelja a prethodno njihovih pravnih prednika i to djeda DI, od pok. PI, kojega su naslijedili supruga ZI te sinovi LI (H) i TI (BI, ČI) koji su prednici tužitelja (prednik tužiteljice JI je LI, od pok. DI, a prednik ostalih tužitelja je TI, od pok. DI). Sporni realni dio nekretnine prednici tužitelja posjedovali su kao obrađivači a njihov posjed bio je pošten i nesmetan (prednici tužitelja kao posjednici bili su upisani u katastarskom operatu od osnutak istoga – prvotno je bio upisan DI a nakon toga njegova supruga i sinovi LI i VI), izvršavao se od kraja 19. stoljeća pa do utuženja, odnosno kroz vrijeme primjene Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji je primjenjivao na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ broj 86/1946.) sve do rujna 1. rujna 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) koji u svom članku 159. propisuje pretpostavke za stjecanje oprava vlasništva dosjelošću, koje su u predmetnom slučaju u cijelosti ispunjene.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda prvo tuženika i tužitelja a pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovoga suda drugoga stupnja da je pobijana presuda pravilna i zakonita u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je nepravilna i nezakonita u odnosu na odluku o troškovima postupka i to u onom dijelu u kom tužiteljima nije priznao trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora.

9.1. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koje tuženik ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. ZPP na koju sadržajem svoje žalbe prvo tuženik upućuje. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP). Prema odredbi članka 220. stavak 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja je provedenim dokazima utvrdio sve činjenice koje su odlučne za odluku o zahtjevu tužitelja, pri čemu je za svoju ocjenu provedenih dokaza sud dao dostatne i valjanje razloge pa se stoga ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod prvo tuženika da su iskazi svjedoka oskudni, posebno u odnosu na vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, iskazi saslušanih svjedoka potvrđuju ne samo njihovo osobno viđenje izvršavanja posjeda od strane tužitelja i njihovih pravnih prednika, već potvrđuju i njihova saznanja po pričanju njihovih pravnih prednika, pa se ukazuje da takvi iskazi svjedoka potvrđuju utvrđenje relevantnih činjenica o dužni trajanja i vršenja posjeda na spornom realnom dijelu nekretnine.

9.3. Također, suprotno žalbenim navodima prvo tuženika, sud prvoga stupnja dao je i valjano obrazloženje razloga zbog čega nije prihvatio dokaz saslušanjem šumskog tehničara - lugara, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća ovaj sud drugoga stupnja i kao takav nije doveden u pitanje žalbenim navodima prvo tuženika.

10. Suprotno žalbenim navodima tužene Republike Hrvatske, sud prvoga stupnja pravilno je na temelju izvedenih dokaz zaključio da se tužitelji putem svojih prednika nalaze u posjedu predmetnog realnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još od kraja 19. stoljeća, koju nekretninu su u spornom dijelu koji je omeđen suhozidom nesmetano koristili kao obrađivači, na njoj su izgradili i čatrnju i kamenu kućicu (postojanje koje je utvrđeno na očevidu) koja je služila za spremanje alata i sklanjanje od kiše. Na pravilan zaključak suda prvog stupnja ukazuje i činjenica da je na očevidu utvrđeno postojanje trsova vinove loze i maslina, pa iako se danas radi o teško pristupačnom i zapuštenom terenu, isto ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda prvoga stupnja, da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva spornog dijela nekretnine dosjelošću.

11. Odredbom članka 388. stavak 1. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanje na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 40 godina („izvanredna“ dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama članka 28. ZOVO te je i sada propisano u članku 159. ZVDSP.

11.2. Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno. Prema tome, nije nužno da posjed bude i zakonit.

12. Tužitelji su dokazali pravni slijed u odnosu na svoje prednike glede predmetnog realnog dijela nekretnine, ne samo rješenjima o nasljeđivanju, evidenciji u katastru već i iskazima saslušanog tužitelja i svjedoka, a također su dokazali da su samostalni i pošteni posjednici predmetne nekretnine putem svojih prednika do i nakon 1941., ali i do 8. listopada 1991. odnosno do utuženja, i da su sa istom za to vrijeme raspolagali bez ograničenja, a u čemu nikada nisu bili ometani od bilo koga pa tako ni od prvo tuženika, slijedom čega bi, a da nisu pravo vlasništva stekli dosjelošću još temeljem odredbi paragrafa 1460. do 1472. i 1477. bivšeg OGZ, i protekom ovoga razdoblja stekli pravo vlasništva dosjelošću temeljem odredbe članka 159. ZVDSP.

13. U odnosu na žalbeni navod prvo tuženika da u predmetnom slučaju nisu postojale pretpostavke za donošenjem presude zbog ogluhe u odnosu na četvrto tuženicu ŠI, valja reći da se radi o žalbenom navodu koji ne može s uspjehom isticati prvo tuženik, već bi taj razlog - ukoliko je opstojan, mogla isticati samo četvrto tuženica, što nije učinila. Konačno, neovisno od toga, iz stanja predmeta - posebno zemljišnoknjižnog izvatka koji prileži predmetu, proizlazi da je ta tuženica upisana kao suvlasnica matične nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2705/754500 dijela.

13.1. Pravilnost i zakonitost predmetne presude ne dovodi u pitanje niti žalbeni navod tužene Republike Hrvatske da suvlasnički omjeri upisani u zemljišnoj knjizi ne odgovaraju onima naznačenima u izreci presude, jer tužena Republika Hrvatska nije upisana za cijelo na predmetnoj čestici zemlje pa se ne može niti tražiti brisanje prava vlasništva za cijelo na ime tužene Republike Hrvatske. Naime, tužena Republika Hrvatska je na matičnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u suvlasničkom omjeru od 449/760604 i 652653014713/6659165543100 dijela, i upravo na tom suvlasničkom omjeru (za cijelo) tužitelji će se upisati kao (su)vlasnici na predmetu spora.

14. U odnosu na žalbene navode da tužitelji nemaju pravni interes vezano za zahtjev da ih se ovlasti na provedbu parcelacije jer u skladu s odredbom članka 161. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/2013. i 65/2017.) imaju ovlaštenje zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva, dok su u skladu s člankom 130. stavak 1. ZVDSP ovlašteni ishoditi upis u zemljišne knjige, zbog čega nije bilo razloga za donošenje odluke na prihvaćanje zahtjeva na ovlaštenje na parcelaciju, valja reći da je točno da je sudska odluka o utvrđivanju prava vlasništva na dijelu katastarske čestice odnosno novoformiranim česticama neupitna pravna osnova za parcelaciju - izradu prijavnog lista odnosno parcelacijskog elaborata koji će služiti za upis u zemljišne knjige, kao i da su tužitelji, pored provedbe parcelacije, a ukoliko su ispunjene i sve ostale pretpostavke koje propisuje Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/2019. i 128/2022. - dalje: ZZK), ovlašten tražiti upis uknjižbe tako nastalih novoformiranih čestica u zemljišnim knjigama te otpis novoformiranih čestica u zemljišnim knjigama u smislu odredaba članka 164. do 181. ZZK te prijenos prava suvlasništva na tim česticama s imena tuženika kao ranije vlasnice sukladno odredbi članka 130. stavak 1. ZVDSP na svoje ime. Međutim, iako prihvaćanje tužbenog zahtjev u tom dijelu nije potrebno za provođenje parcelacije i upis u zemljišne knjige, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, radi se o dijelu zahtjeva koji nije neosnovan odnosno protivan zakonu, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022., pa je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tužene Republike Hrvatske kao neosnovanu.

15. Obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tužene Republike Hrvatske kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

16. Osnovano tužitelji navode da je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada im nije priznao trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora kojim su se obratili prvo tuženici prije pokretanja predmetnog postupka, jer se radi o trošku koji je bio potreban sukladno odredbi članka 155. u vezi s člankom 186.a ZPP.

16.1. Naime, odredbom članka 186.a stavka 1. ZPP-a propisano da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješavanje spora Državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Dakle, zakonodavac je propisao u ovom slučaju procesnu pretpostavku koja treba biti ispunjena prije pokretanja tužbe.

16.2. Tužitelji su u predmetnom slučaju postupili na opisani način, obratili su se prvo tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora - isto proizlazi iz stanja predmeta, pa osnovno tužitelju ističu da je trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora opravdan trošak koji mu je sud bio dužan priznati u iznosu od 100 bodova (sukladno tarifnom broju 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa)) uvećano za PDV ili 250,00 eur, koji trošak je valjalo uvećati za iznos od 75,00 eur na ime zastupanja više osoba, što daje daljnji trošak postupka koji je prvo tuženica dužna naknaditi tužiteljima (pored troška u iznosu od 2.735,43 eur) u iznosu od 325,00 eur, sve to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

17. Obzirom na navedeno, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu te temeljem odredbe članka 380. stavka 3. u vezi s člankom 370. stavkom 3. ZPP odlučiti kao u izreci.

18. Tužiteljima pripada trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP) prema vrijednosti predmeta spora pobijanoga dijela (325,00 eur), pa im stoga na ime troška sastava žalbe pripada iznos od 12,5 bodova (prema tarifnom broju 10. točki 4. Odvjetničke tarife) uvećano za PDV ili 31,25 eur, koji trošak je uveća za zastupanje više osoba (30%) ili 9,37 eur, što daje ukupno trošak tužitelja u iznosu od 40,62 eur, dok se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

19. Obzirom da tužena Republika Hrvatska nije uspjela sa svojom žalbom, valjalo ju je odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova, kao neosnovanim (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP).

U Puli-Pola 13. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić