REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-160/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1339/2024-21 od 20. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1339/2024-21 od 20. kolovoza 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 3.100,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. 06. 2024. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi nejasni i međusobno proturječni, te stoje u suprotnosti sa sadržajem isprava koje prileže spisu, a postoje i dijelovi presude koji se ne daju ispitati. Naglašava da prijava o ozljedi na radu, neovisno o tome kome je ista prijavljena, ne predstavlja odštetni zahtjev za naknadu pretrpljene neimovinske i imovinske štete. Irelevantna je činjenica da se tužitelj zahtjevom za priznavanje ozljede na radu, koji zahtjev ne predstavlja zahtjev za naknadu pretrpljene neimovinske i imovinske štete, već samo pravo na naknadu za bolovanje i ostala prava koja uređuju prava radnika za vrijeme bolovanja sl. koja nemaju veze s predmetom i prirodom ovog spora, obratio svom drugom poslodavcu, [Sveučilište] jer ta okolnost ne utječe na pravo tužitelja na naknadu štete koju je pretrpio tijekom obavljanja posla kod svog poslodavca [Bolnički centar], radeći svoj posao za [Bolnički centar], osiguranika tuženika. Ukazuje na činjenicu da tuženik, suprotno rješenju suda, nije u spis dostavio važeću policu osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama, uključujući i radnike osiguranika tuženika [Bolnički centar], o čemu u presudi potpuno nedostaju razlozi, zbog čega se pobijana presuda ne da ispitati. Tužitelju je zadobivena ozljeda priznata kao ozljeda na radu, a zahtjev za priznavanje koje je postavljen drugom poslodavcu, što nije zapreka za ostvarenje prava na naknadu štete temeljem ove tužbe, jer predmet tužbe i tužbenog zahtjeva nije pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja o kojem se odlučuje primjenom odredaba Zakona o zdravstvenom osiguranju već pitanje naknade štete koja je nastala ozljedom na radnom mjestu. Za rješavanje predmeta spora mjerodavan je članak 25. Zakona o zaštiti na radu koja uređuje odgovornost za štetu na radu i u svezi s radom, a prema kojoj odredbi poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, s obrazloženjem da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju. Naime, tužitelj je u vrijeme ozljeđivanja bio u kumulativnom radnom odnosu s [Bolnički centar] i [Sveučilište]. Međutim, tužitelj je ozljedu na radu prijavio [Sveučilište] kao poslodavcu i po toj osnovi mu je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu na radu, dakle s osnova radnog odnosa s [Sveučilište]. [Sveučilište] nema s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti niti to tužitelj tvrdi. Naime, polica osiguranja ja zaključena s drugim poslodavcem tužitelja, [Bolnički centar], pa je po stavu prvostupanjskog suda tužitelj trebao tužiti [Sveučilište].
5.1. Takav pravni stav prvostupanjskog suda ovaj sud ne prihvaća.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio ni jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
7. Tužitelj je u tužbi i u dosadašnjem postupku naveo da je pretrpio ozljedu na radu 2. siječnja 2024., u prostorima osiguranika tuženika, [Bolnički centar], za vrijeme obavljanja redovnog rada, na stubištu u tzv. „bijeloj zgradi“, hodajući prema ambulanti, na način da je nogom proklizao na mokrim stepenicama, pri čemu je izgubio ravnotežu te udario prstima desnog stopala u rub stepenice i zadobio tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma palca desne noge, a koja ozljeda je od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata kao ozljeda na radu.
8. Nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio zaposlenik i [Bolnički centar] i [Sveučilište], da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguravatelj [Bolnički centar], da je tužitelj prijavu o ozljedi na radu podnio [Sveučilište], kao drugom poslodavcu, i po toj osnovi mu je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu na radu, dakle s osnova radnog odnosa sa [Sveučilište]. Kako [Sveučilište] nema s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, to je stav prvostupanjskog suda da je tužitelj promašio pasivnu legitimaciju i da je trebao tužiti [Sveučilište].
9. Osnovano žalitelj navodi da je takav stav prvostupanjskog suda nepravilan. Naime, iako je tužitelj bio zaposlenik dva poslodavca, pasivno je legitimiran poslodavac kod kojeg je došlo do ozljede na radu, a to je [Bolnički centar], jer po članku 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018.), koji uređuje odgovornost za štetu na radu i u vezi s radom, poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Mjerodavna je odredba i članka 3. stavka 1. točke 14. Zakona o zaštiti na radu, prema kojoj je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad ili ga tijekom rada koristi ili mu može pristupiti, odnosno drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.
10. Dakle, [Sveučilište] nema ništa s predmetnom štetom koju je tužitelj pretrpio u prostoru [Bolnički centar], neovisno što je u to vrijeme bio zaposlenik obje ustanove. Također činjenica da je prijavu o povredi na radu dostavio [Sveučilište] i da mu je temeljem te prijave Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu na radu, ne utječe na pasivnu legitimaciju tuženika kao osiguravatelja poslodavca kod kojeg je tužitelj zadobio ozljedu i koji je tom činjenicom i pasivno legitimiran. Nadalje, podnošenje prijave o povredi na radu, ako ona uopće nije podnesena ili je podnesena pogrešnoj osobi nije preduvjet za ostvarenje naknade štete, jer niti jednim propisom nije propisano da radnik neće moći ostvariti pravo na naknadu štete ako nije podnio prijavu o povredi na radu, jer se povreda na radu može dokazivati i drugim dokaznim sredstvima.
11. Iz navedenog je razloga ukinuta prvostupanjska presuda jer je zbog pogrešnog stava prvostupanjskog suda činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, po članku 370. ZPP-a. U nastavku postupka prvostupanjski će sud ocijeniti osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja te donijeti novu presudu.
U Puli-Pola 13. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
