REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-132/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6724/2021 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6724/2021 od 11. srpnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje točka I. i II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6724/2021 od 11. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (OIB: 57500462912) povrijedio pravo tužitelja EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na jednako postupanje na osnovi društvenog položaja na način da istom nije omogućio napredovanje u radu, niti je istom priznao sva prava koja mu zbog statusa Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po zakonu pripadaju, odnosno prilikom odabira radnika na mjestu Višeg suradnika II za logistiku, unatoč tome što tužitelj ima posebna znanja i vještine za to radno mjesto i to diplomu na temu: Logistički sustavi transporta i skladištenja u HAC-ONC –u d.o.o. , odabrao drugog kandidata bez tih svojstava čime je diskriminirao tužitelja, te prilikom odabira radnika na radnom mjestu POMOĆNIK VODITELJA TJNC, TJNC PRGOMET – PLOČE, odabrao kandidata bez odgovarajućih znanja i vještina, s kraćim radnim iskustvom i bez statusa Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

II. Utvrđuje se da je tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (OIB: 57500462912) povrijedio pravo tužitelja BH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na jednako postupanje na osnovi obrazovanja i društvenog položaja na način da istom pored njegovog imena ne navodi titulu struč. spec. ing. traff., koju tužitelj ima.

IV. Dužan je tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (OIB: 57500462912) u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zatezne kamate na iznos parničnog troška od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“, kao neosnovan.“,

a riješeno je:

„I. Odbacuje se tužba tužitelja podnesena dana 28.07.2021. u dijelu kojim isti traži da sud tuženiku zabrani poduzimanje radnji kojima se krši tužiteljevo pravo na jednako postupanje na osnovi društvenog položaja i obrazovanja uz nalog tuženiku izvršiti sve radnje potrebne radi uklanjanja diskriminacije tužitelja kao i svih njenih posljedica, te omogućiti tužitelju napredovanje, profesionalno usmjeravanje, te stručno osposobljavanje i usavršavanje.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 625,00 eura u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu i rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je sud neosnovano odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka DH koji je bio dugogodišnji predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata i kojemu su poznate okolnosti vezane za predmetni postupak, te je samim time uskratio tužitelju pravo na dokazivanje odlučnih činjenica, na taj način postupajući izravno suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku kao i načelu o teretu dokazivanja. Obrazloženje pobijane presude je u potpunosti nerazumljivo i kontradiktorno s izrekom, ispravama koje prileže spisu i provedenim dokazima. Ističe da je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada je zaključio da tužitelj nije ispunio sve tražene uvjete iz Internog oglasa radi popunjavanja radnog mjesta Sektora za naplatu cestarine, TJNC Prgomet-Ploče, pomoćnik voditelja TJNC, jer za konkretno radno mjesto nije tražen uvjet rada na rukovodećem radnom mjestu koji obuhvaćaju organizaciju poslova i upravljanje ljudima, već je uvjet bio samo radno iskustvo u trajanju od 12 mjeseci, a koji uvjet tužitelj ispunjava obzirom da je isti tada imao 16 godina i 10 mjeseci radnog staža, a također da je tuženik morao primijeniti odredbu članka 102. stavak 3. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, odnosno trebao je dati prednost tužitelju pri zapošljavanju u odnosnu na radnika ŠH koji nema status hrvatskog branitelja. Na opisani način sud da je počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi sa ispravama koje priležu spisu, a što je posljedično dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Također, da je prvostupanjski sud propustio vrednovati izvedene dokaze i navode stranaka u smislu odredbi članka 7., članka 8., članka 219., članka 220. i članka 221.a Zakona o parničnom postupku te je izostala objektivna i potpuna analiza i ocjena svih izvedenih dokaza i svih iznesenih navoda stranaka. U nastavku svoje žalbe iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, te tvrdi da sud izvedene dokaze nije pravilno ocijenio. Ne čini spornim da je pravo tuženika kao poslodavca razmještati radnike pri organizaciji svog poslovanja, međutim tvrdi da je kod tuženika zaposlen 20 godina na istom radnom mjestu, pa iako je stručni specijalist inženjer prometa nikada nije napredovao, koju okolnost je tuženik propustio cijeniti i stoga mu nije omogućio napredovanje u odnosu na radno mjesto višeg suradnika II u Grupi za logistiku, iako su kod tuženika kao poslodavca napredovali i razmješteni na bolja radna mjesta radnici koji su kraće vremena zaposleni kod istog, koji imaju nižu razinu obrazovanja i koji nisu inženjeri prometa, pa je nejasno zašto poslodavac nije nikada, kod odluka o razmještaju radnika na bolja radna mjesta, uzeo u obzir tužitelja, pa zaključuje da ga je tuženik očito diskriminirao, izravno pogodovao pojedinim zaposlenicima njihovim promaknućem, te je izravno sustavno kršio Zakon o Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te na opisani način izravno diskriminirao Hrvatske branitelje. Tvrdi da je sud neosnovano postupio kada je odbacio njegov zahtjev pobliže opisan u točki I. izreke predmetnog rješenja, jer da je dokazao činjenicu njegove diskriminacije u odnosu na razmještanje radnika, donoseći interne odluke, kao i činjenicu da je u službenoj dokumentaciji tuženik namjerno izostavljao tužiteljev stručni ili specijalistički naziv dok drugim osobama na istoj dokumentaciji akademski naziv uredno naznačava, na koju okolnost da je više puta upozoravao, ali bez uspjeha, pa da takvo ponašanje tuženika predstavlja izravnu diskriminaciju tužitelja u odnosu na druge radnike.

Obzirom na navedeno, predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, presudu i rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ih ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem diskriminacije po osnovu društvenog položaja i obrazovanja.

5.1. Naime, tužitelj tvrdi da je diskriminiran postupanjem tuženika, jer prilikom raspisivanja nekoliko natječaja za radna mjesta na koja se javljao, nije vrednovao njegov društveni položaj i obrazovanje, pa je tako tuženik direktnim odabirom na radno mjesto Višeg suradnika II za logistiku postavio drugog radnika iako on ima diplomu na temu Logistički sustavi transporta i skladištenja u HAC-ONC-u d.o.o., a prilikom odabira kandidata za radno mjesto Pomoćnik voditelja TJNC, TJNC Prgomet

- Ploče, pored njegova obrazovanja, radnog iskustva i godina staža, tuženik nije vrednovao njegov društveni položaj i to status hrvatskog branitelja a što je bio dužan sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023. - dalje: ZHBDR) te je izabrao drugu osobu. Daljnju diskriminaciju po osnovu obrazovanja i društvenog položaja tužitelj nalazi i u činjenici da na relevantnim dokumentima tuženika, isti pored njegovog imena ne navodi titulu struč. spec. ing. traff., koju ima.

5.2. Obzirom na navedeno, tužitelj ističe zahtjev da se utvrdi da je tuženik povrijedio njegovo pravo na jednako postupanje na način da mu nije omogućio napredovanje na radu, pri odabiru kandidata nije mu priznao sva prava koja mu zbog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po zakonu pripadaju, da se zabrani tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši njegovo pravo na jednako postupanje uz nalog tuženiku izvršiti sve radnje potrebne radi uklanjanja diskriminacije tužitelja kao i svih njenih posljedica, te omogućiti tužitelju napredovanje, profesionalno usmjeravanje, te stručno osposobljavanje i usavršavanje.

6. Dokazima provedenim tijekom postupka, sud prvoga stupnja utvrdio je činjenično stanje bitno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja, i to:

- da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 21. lipnja 2005. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, da je u razdoblju od 2005. do 2007. radio na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine NP Dugopolje, NP Vučevica NP Prgomet, a u razdoblju od 2007. do 2008. radio je na radnom mjestu samostalnog referenta utrška cestarine, referada Dugopolje, a u razdoblju od 2008. do danas radi kao samostalni referent za bezkontaktnu naplatu i kliring - prihod i prodaja ENC-a;

- da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu broj 2853-2/2019 od 12. svibnja 2019. temeljem kojega obavlja poslove samostalnog referenta, grupa za prodaju, sektor naplate cestarine, kako to proizlazi iz uvida u ugovor o radu;

- da je tuženik raspisao Interni oglas radi popunjavanja radnog mjesta Sektor za naplatu cestarine TJNC PRGOMET-PLOČE, pomoćnik voditelja TJNC;

- da je tuženik donio Procedura o postupku i načinu raspisivanja i provedbe internog oglasa od 31.srpnja 2018.;

- da je tužitelj stekao diplomu stručni specijalist inženjer prometa od 21. travnja 2021.;

- da tužitelj ima nesporno stas hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata;

- da se tužitelj nesporno prijavio na Interni oglas radi popunjavanja radnog mjesta Sektor za naplatu cestarine TJNC Prgomet - Ploče, pomoćnik voditelja TJNC;

- da iz Izvješća koje je sastavljeno od strane Povjerenstva za provedbu Internog oglasa od 13. travnja 2021. raspisanog radi popunjavanja radnog mjesta pomoćnik voditelja TJNC Prgomet - Ploče od 7. svibnja 2021. proizlazi da je tuženik postupio sukladno donesenoj Proceduri - naveo je sastav Povjerenstva, uvjete radnog mjesta za koje je raspisan interni oglas, tijek razgovora sa prijavljenim kandidatima, svrhu koja se htjela postići razgovorom, postavljena pitanja i način ocjenjivanja, te kriterije pri ocjenjivanju svakog pojedinog kandidata, u njemu su za svakog pojedinog kandidata navedeni svi potrebni i ostvareni bodovi po utvrđenim kriterijima, te je nakon provedenog postupka Povjerenstvo utvrdilo kako kandidati HH, ĆH, ŠH i FH ispunjavaju formalne uvjete, služe se računalom i imaju iskustvo na rukovodećim radnim mjestima, dok kandidati RH i EH zadovoljavaju uvjete formalnog obrazovanja i poznavanja rada na računalu ali nisu imali prilike raditi na rukovodećim radnim mjestima odnosno poslovima koji obuhvaćaju organizaciju poslova i upravljanje ljudima, dok kandidati ZH, LH i AH imaju srednju stručnu spremu te su pozvani na razgovor jer imaju dugogodišnje radno iskustvo u naplati ali nemaju iskustvo u vođenju poslova i upravljanju ljudima;

- da iz Izvješća Povjerenstva proizlazi da kandidati RH, FH i EH imaju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dok ĆH i LH imaju status hrvatskog dragovoljca iz Domovinskog rata;

- da iz rang liste Povjerenstva proizlazi da je ŠH imao najveći broj bodova i to 33, potom FH 29 bodova i ĆH sa 25 bodova koji imaju status hrvatskog branitelja baš kao i tužitelj dok se tužitelj nalazi sa šestom mjestu sa 24 boda;

- da iz iskaza članova Povjerenstva - AB, BB i CB, proizlazi da su ostali kod sadržaja svega onoga što je navedeno u Izvješću, te da im je presudan kriterij prilikom odabira kandidata bilo iskustvo rada na rukovodećim radnom mjestima, odnosno poslovima koji obuhvaćaju organizaciju poslova i upravljanje ljudima što je potrebno za to radno mjesto jer je potrebno organizirati poslove i rukovoditi sa 90-tak ljudi, time da su isti istakli da je i kandidat FH također imao status hrvatskog branitelja ali nije izabran iako je ispunio sve uvjete natječaja.

6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je zaključio da je tuženik proveo postupak izbora između kandidata za radno mjesto pomoćnik voditelja TJNC Prgomet - Ploče na transparentan način, te da tužitelj nije bio jedini kandidat toga oglasa koji je imao status hrvatskog branitelja već su taj status imali i kandidati koji također nisu izabrani i to RH, FH, dok su dvojica kandidata koji također nisu izabrani (ĆH i LH) imali status hrvatskog dragovoljca iz Domovinskog rata, ali da tužitelj nije u konkretnom slučaju izabran jer nije udovoljavao kriteriju iskustva rada na rukovodećem radnom mjestu koji obuhvaćaju organizaciju poslova i upravljanje ljudima što je potrebno za to radno mjesto - radi se o traženom kriteriju koji je bilo potrebno udovoljiti zbog organiziranja poslova i rukovođenja većim brojem radnika (90-tak), pa posljedično da tužitelj kao kandidat nije ispunio sve tražene uvjete oglasa te se stoga ne može kao osnovana prihvatiti njegova tvrdnja o nejednakom postupanju tuženika prema njemu, odnosno da tuženik u predmetnom slučaju nije postupio suprotno odredbi članka 102. stavak 3. ZHBDR, jer da je tužitelj u konkretnom slučaju ispunjavao sve uvjete iz oglasa tada bi ostvarivao prednost pri zapošljavanju po tom osnovu.

6.2. Sud je kao neosnovanu otklonio i tvrdnju tužitelja da mu tuženik nije omogućio napredovanje u odnosu na radno mjesto višeg suradnika II u Grupi za logistiku, obzirom je utvrdo cijeneći pri tom Prijedlog za donošenje odluke upućen Upravi tuženika od strane Sektora za naplatu cestarine od 25. ožujka 2021. i Odluku sa sjednice Uprave od 30. ožujka 2021., da za to radno mjesto tuženik nije pokrenuo natječaj niti je postojao prijedlog za provođenje istoga već je radnik premješten s radnog mjesta suradnika u Grupi za analitiku i operativnu podršku na radno mjesto Višeg suradnika II u Grupi za logistiku, putem prijedloga Sektora za naplatu cestarine koji je odobren na sjednici Uprave, što je pravo tuženika kao poslodavca, pri organizaciji svoga poslovanja i razmještaju radnika u pravcu racionalnog korištenja ljudskih resursa.

6.3. Sud je kao neosnovanu otklonio i tvrdnju tužitelja da mu je tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje na osnovi obrazovanja i društvenog položaja na način da istom pored njegovog imena ne navodi titulu struč. spec. ing. traff., koju tužitelj ima, obzirom je utvrdio (iskazom samoga tužitelja) da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta srednje stručne spreme, te da samom tužitelju nije poznato da bi tuženik nekom od svojih djelatnika koje rade na radnom mjestu s istom spremom kao i on a imaju završen fakultet, na dokumentima koje „izlaze“ izvan društva stavljao akademsku titulu, da dokumentaciju koja ide „izvan“ društva trećim osobama „kreira“ sam sustav, te se ista ne može mijenjati na način da se na te dokumente stavlja akademska titula, dok na dopise koje sam tužitelj potpisuje u međusobnoj vodoravnoj ili uspravnoj komunikaciji unutar tuženika, on sam stavlja svoju akademsku titulu na što nema prigovora do strane poslodavca. Stoga je sud zaključio da tuženik nije nejednako postupao spram tužitelja već naprotiv, postupao je prema njemu kao i prema svim drugim djelatnicima koji obavljaju poslove srednje stručne spreme a imaju akademsku titulu.

6.4. Zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci rješenja sud je odbacio pozivom na odredbu članka 109. stavak 4. ZPP, obzirom je utvrdio da tužitelj u ostavljenom roku po pozivu suda nije postupio, odnosno u tom dijelu svoju tužbu i tužbeni zahtjev nije uredio na način da bi isti bio podoban za raspravljanje i odlučivanje.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

7.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP.

7.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koje sadržajem žalbe ukazuje tužitelj.

7.3. Protivno žalbi tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, osobito jer izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, u njoj su izneseni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.4. Prvostupanjski sud je protivno žalbi tužitelja, relevantne činjenice utvrdio prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP. Stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima koje, u bitnome, prihvaća i ovaj sud.

7.5. Okolnost da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka DH predsjednika Nezavisnog cestarskog sindikata, obzirom je ocijenio da odluku o zahtjevu tužitelja može donijeti i bez provođenja tog dokaza, ne opravdava tvrdnju tužitelja da mu je na taj načni onemogućeno dokazivanje. Naime, prema odredbi članka 220. stavak 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s citiranim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u ovom konkretnom predmetu pri čemu je analizirao provedene priložene isprave, iskaze stranaka i drugu dokumentaciju koja prileži spisu i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor.

8. Odredbom članka 7. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022. - dalje: ZR) zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

8.1. Pojam diskriminacije određen je odredbom članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/2008. i 112/2012. - dalje: ZSD) u kojem se taksativno navode diskriminacijske osnove i to: rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko nasljeđe, rodni identitet i izražavanje te spolna orijentacija. Diskriminacija je nejednako postupanje, odnosno stavljanje osoba u nepovoljniji položaj na temelju određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe/pojedinci, različito tretiranje, prema zabranjenim osnovama, bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili neprimjereno cilju).

8.2. Izravna diskriminacija (na koju upućuje tužitelj) prema odredbi članka 2. stavka 1. ZSD podrazumijeva postupanje uvjetovano nekim od osnova diskriminacije kojima se osoba stavlja u nepovoljniji položaj, ili je bila stavljena u nepovoljniji položaj ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Neizravna diskriminacija prema odredbi članka 2. stavka 1. ZSD postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

8.3. Odredbom članka 17. stavka 1. točkama 1. i 2. ZSD propisano je da je osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama tog Zakona ovlaštena podnijeti tužbu i tražiti: da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije) te da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije).

8.4. Članak 20. stavak 1. ZSD propisuje da, ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

8.5. Odredbom članka 102. ZHBDR, na koji se sadržajem svoje tužbe tužitelj poziva, regulirano je pravo prednosti hrvatskim braniteljima u zapošljavanju pod jednakom uvjetima (stavak 1. f) i stavak 3. - pravne osobe iz stavak 1. ovog članka obvezne su i prilikom popunjavanja slobodnog radnog mjesta temeljem internog oglasa dati prednost pod jednakim uvjetima zaposlenim osobama iz stavka 1. ovoga članka prema redoslijedu određenom stavkom 1. ovoga članka ako ispunjavaju sve propisane uvjete za slobodno radno mjesto.

9. Cijeneći navedene zakonske odredbe, tužitelj je u ovoj situaciji trebao dokazati da je u izbornom postupku za radno mjesto pomoćnika voditelja u Sektoru uza naplatu cestarine TJNC Prgomet - Ploče i direktnim rasporedom na radno mjesto Višeg suradnika II za logistiku došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj u odnosu na kandidata koji je izabran odnosno raspoređen (izravna diskriminacija po osnovu obrazovanja i društvenog statusa) sve na razini vjerojatnosti. Ukoliko bi dokazao te tvrdnje na spomenuti način i u stupnju, od tada teret dokazivanja prelazi na tuženika koji treba dokazati da diskriminacije nema.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije bilo diskriminacije tužitelja po osnovi obrazovanja i društvenog statusa (članak 1. stavak 2. ZDS) zbog čega je pravilno odbijen zahtjevi tužitelja pobliže opisani kao pod točkom I. i II. izreke. To stoga što je sud, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno zaključio da je tuženik proveo postupak izbora za radno mjesto pomoćnik voditelja TJNC Prgomet - Ploče na transparentan način i po donesenoj Proceduri, pri čemu je izabrao kandidata koji je ispunjavao sve tražene uvjete posebno one koji su se odnosili na iskustvo rada na rukovodećem radnom mjestu – radi se o radnom mjestu koje obuhvaća organizaciju poslova i upravljanje ljudima (oko 90-tak zaposlenika), koji kriterij tužitelj nije ispunjavao, neovisno o onim ostalim formalnim uvjetima koje je ispunjavao. Ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tužitelja da taj kriterij nije zahtjevan uvjetima Internog oglasa, jer taj kriterij iz istih jasno proizlazi – sposobnost vođenja poslova i upravljanja, a iz stanja predmeta ne proizlazi da bi tužitelj tvrdio da ima iskustvo rada na rukovodećem radnom mjestu, koji uvjet je ispunjavao kandidat koji je na to radno mjesto izabran, iako nije imao status hrvatskog branitelja. Međutim, status hrvatskog branitelja koji tužitelj nesporno ima, ne daje mu prednost u odnosu na izabranog kandidata ŠH, jer tek u situaciji da je i tužitelj ispunjavao sve uvjete iz oglasa, dakle jednako kao i ŠH, tek tada bi ostvario prednost pri zapošljavanju po tom osnovu. Stoga, neosnovano tužitelj tvrdi da je tuženik u odnosu na njega nejednako postupao, jer pri odabiru kandidata na radno mjesto pomoćnik voditelja TJNC Prgomet - Ploče nije postupio sukladno odredbi članka 102. stavak 3. ZHBDR.

11. Tužitelj ne može s uspjehom isticati žalbene navode u pravcu da tuženik pri odabiru kandidata za radno mjesto pomoćnik voditelja TJNC Prgomet – Ploče nije cijenio status hrvatskog branitelja kod ostalih kandidata koji su se javili na taj oglas, jer za to nije legitimiran.

12. Osnova pretpostavka za primjenu odredbi ZHBDR postoji samo u slučaju zapošljavanja u smislu objave oglasa, javnog natječaja ili internog oglasa, pa se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na diskriminaciju po toj osnovi prilikom postupanja tuženika organizacijom svog poslovanja - rasporedom radnika s jednog radnog mjesta na drugo, u konkretnom slučaju na radno mjesto višeg suradnika II u Grupi za logistiku.

13. Sud je pravilno utvrdio i valjanim razlozima obrazložio zbog čega je ocijenio neosnovanu tvrdnju tužitelja da mu je tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje na osnovi obrazovanja i društvenog položaja jer mu pored njegova imena na dokumentima koje "izlaze" izvan tuženika ne stavlja titulu struč. spec. ing. traff., a takav zaključak suda žalbenim navodima tužitelja nije doveden u pitanje.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud je pravilno postupio kada je pozivom na odredbu članka 109. stavak 4. ZPP odbacio tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan kao pod točkom I. izreke rješenja, jer je tužitelj propustio u ostavljenom roku svoju tužbu urediti sukladno rješenju suda.

15. Odluku o troškovima postupka ovaj sud nije posebno ispitivao, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 365. stavak 2. ZPP, prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa kako tužitelj žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, sud odluku o troškovima nije posebno ispitivao.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja, sve na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. stavak 2. ZPP.

17. Odluka o troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

18. Tuženiku ne pripada trošak odgovora na žalbu tužitelja, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP).

U Puli-Pola 13. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić