REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1376/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Renata Dozet-Daskal, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženog Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kačić & Brbora j.t.d., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-75/2022-30 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-75/2022-30 od 16. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB:23759810849 platež tužiteljici ĐT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade:

- neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznosa od 80.000,00 kuna odnosno 10.617,82 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 20.04.2022. godine, pa do isplate;

- imovinske štete

- na ime razlike u plaći za razdoblje od 01.01.2020.g. do 30.04.2020.g. iznosa od 17.161,51 kuna odnosno 2.277,72 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća pojedine razlike i to na iznos od

- 1.485,15 kuna odnosno 197,11 € tekućom od 15.02.2020.

- 3.105,21 kuna odnosno 412,13 € tekućom od 15.03.2020.

- 2.157,35 kuna odnosno 286,32 € tekućom od 15.04.2020.

- 4.657,56 kuna odnosno 618,16 € tekućom od 15.05.2020.

- 3.056,24 kuna odnosno 405,63 € tekućom od 15.06.2020.. pa do isplate;

- za troškove prijevoza iznosa od 3.118,50 kuna odnosno 413,90 €, troškove kapi za oči 1.440,00 kuna odnosno 191,12 € i za tuđu pomoć 9.500,00 kuna odnosno 1.260,87 €, za troškove izvanparničnog postupka osiguranja dokaza koji se kod Općinskog suda u Karlovcu vodio pod brojem R1-70/2021 u iznosu od 1.935,00 kuna odnosno 256,82 €, sve sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate , sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, platež tužiteljici troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici ĐT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Allianz Hrvatska d.d., Heinzelova 70, Zagreb,OIB:23759810849 nadoknadi prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 3.848,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude tj. 16. srpnja 2025. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Pogrešno je prvostupanjski sud iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda izveo zaključak da je navedenog dana u prijepodnevnim satima bilo oborina u tragovima, jer upravo suprotno proizlazi iz te potvrde, da je padala kiša. Da je u objektu navodno postojao režim održavanja i čišćenja podova, sud je zaključio iz iskaza svjedoka OT, djelatnika tvrtke Inservio d.o.o. zadužene za održavanje unutarnjih i vanjskih dijelova centra. Međutim, isti taj svjedok kojem je sud u cijelosti povjerovao u iskazu je tvrdio da kiše uopće nije bilo, što svakako ne odgovara istini ako se uzmu u obzir podaci o padalinama, a taj svjedok je svakako zainteresiran da svjedoči pristrano u korist tuženika, jer je zaposlen u tvrtki koja održava vanjske i unutarnje dijelove trgovačkog centra, koja bi u slučaju utvrđenja da je do pada tužiteljice došlo zbog mokrog i skliskog poda mogla regresno odgovarati za naknadu štete. Iako je tužiteljica već u tužbi i tijekom postupka predložila izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem između ostalog i na okolnost mehanizma nastanka ozljeda, sud nije izveo ovaj dokaz, a niti je u obrazloženju presude obrazložio iz kojeg razloga je odlučio ne izvoditi ovaj dokaz. Do pogrešnog zaključka prvostupanjski sud je došao i temeljem iskaza svjedoka CT, u čiji iskaz je također imao razloga posumnjati, budući je i taj svjedok isto tvrdio da kiša uopće nije padala. Do odluke sud je došao i temeljem iskaza svjedoka ŠT za čiji iskaz je u obrazloženju presude pogrešno naveo da se sjećao da je tužiteljica prilikom pružanja intervencije rekla da je išla zaobići nekoga, te se tako poskliznula i pala. Naime, svjedok je na raspravi održanoj 1. srpnja 2024. na pitanje punomoćnika tuženika glede načina nastanka nezgode, da li je tužiteljica obilazila nekoga kada je pala iskazao da se toga sjeća jer je to upravo liječnica upisala u svoju dokumentaciju, dakle, navedenu činjenicu mu nije rekla izravno tužiteljica kako to pogrešno obrazlaže i zaključuje sud, već je svjedok izjavio da se sjeća kako je tu činjenicu navodno upisala liječnica u svoju dokumentaciju, iako spisu ne prileži nikakva medicinska dokumentacija iz koje bi to bilo moguće utvrditi. Uz tužbu je priložen Intervencijski list i Dokumentacijski list hitnog slučaja Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije u kojima se navodi da se tužiteljica poskliznula i pala, međutim nema govora o tome da je do navedenog došlo radi toga što je tužiteljica nekoga zaobilazila. Sud je u potpunosti propustio ocijeniti iskaz svjedoka HT, kćerke tužiteljice, koja je između ostalog iskazala da joj je tužiteljica rekla da je navedenog dana bilo kiše i da je u centru bio mokar pod, te da se zbog toga poskliznula i pala. Slijedom navedenog ne može se zaključiti da je sud savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, budući je neke dokaze propustio cijeniti, a iz gore navedenih razloga u odnosu na pogrešno ocijenjene dokaze počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, budući je za donošenje pobijane odluke pogrešno primijenio odredbu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima prebacujući teret dokazivanja na tužiteljicu. Nesporna je činjenica da se tužiteljica poskliznula i pala na mokrim i skliskim keramičkim pločicama unutar objekta koji je vlasništvo osiguranika tuženika, a koje u ovim okolnostima predstavljaju opasnu stvar, radi čega je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima, posebno uzimajući u obzir činjenicu da tuženik u postupku ničim nije dokazao da pločice nisu bile uzrok štete, naime, iskaz svjedoka nije dostatan da bi sud nedvojbeno mogao utvrditi kako mokre i skliske pločice nisu bile uzrok pada tužiteljice i time nastale štete. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba tužiteljice u cijelosti neosnovana, protivi se u cijelosti navodima žalbe te ju predlaže odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sve uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove odgovora na žalbu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni proturječni ni nejasni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj je sud utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. U ovom postupku nije sporno da je 21. prosinca 2019. oko 11:45 sati tužiteljica doživjela nezgodu u objektu osiguranika tuženika Supernova Karlovac d.o.o, jer se ispred prodavaonice Galileo, koja se nalazi unutar centra, poskliznula na desnu nogu uslijed čega je pala dočekavši se na desnu ruku, te pri padu udarila glavom u podlogu.

9. Iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda o stanju vremena prvostupanjski sud je utvrdio da je toga dana, u vrijeme pada tužiteljice, oko 11:45 sati kiše bila u tragovima, a što predstavlja količinu oborina od 0.0 mm te da time otpada razlog zbog kojega bi po tvrdnji tužiteljice pod u objektu osiguranika tuženika bio mokar i zbog čega bi se tužiteljica poskliznula i pala.

10. Tužiteljica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o vremenskim prilikama u vrijeme pada, međutim navedeno je neosnovano jer iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja, u 11:45 sati kiša bila u tragovima, do umjereni tragovi (od 08:50 sati do poslijepodnevnih sati), kako su to naveli i svi svjedoci, osim svjedokinje HT, kćeri tužiteljice, koja nije bila prisutna prilikom pada tužiteljice i koja je zainteresirana za uspjeh tužiteljice u sporu.

11. Kako je utvrđeno iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda da toga prijepodneva nije padala kiša, a kako su iskazali i svi nepristrani svjedoci, neosnovano žaliteljica osporava njihove iskaze sa tezom da kako je padala kiša, a svjedoci su iskazivali da nije, da njihovi iskazi nisu istiniti.

12. Tužiteljica navodi da je pala jer je pod bio sklizak od kiše, što ne proizlazi iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda, a drugi eventualni uzrok skliskog poda tužiteljica ne navodi, a niti da bi pod po samim svojim karakteristikama bio sklizak i time predstavljao opasnu stvar.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je za nastalu štetu odgovoran tuženik kao osiguravatelj vlasnika objekta po članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO).

14. Tužiteljica odgovornost tuženika zasniva na činjenici da je pod trgovačkog centra na kojem je došlo do ozljeđivanja opasna stvar u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a, pri čemu bi tuženik (njegov osiguranik) za štetu odgovarao kao vlasnik te stvari u smislu odredbe članka 1064. ZOO-a. Međutim, pod na kojem je tužiteljica pala nije bio mokar i sklizak, dok s obzirom na ostala obilježja (oblik, konstrukciju i način izrade) ne predstavlja povećanu opasnost za korisnike, odnosno opasnu stvar u smislu članka 1063. ZOO-a. Naime, kad zakon govori o opasnim stvarima (za razliku od onih koje to nisu) i propisuje pooštrenu odgovornost za štetu nastalu u vezi s njima, pod tim stvarima smatra one koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih zbog toga treba nadzirati povećanom pozornošću. U konkretnom slučaju pod na kojem je tužiteljica pala nije bio mokar i sklizak, dok s obzirom na ostala obilježja isti ne predstavlja povećanu opasnost za korisnike, pa kako nije riječ o opasnoj stvari, to ne postoji niti odgovornost tuženika kao osiguravatelja vlasnika te stvari.

15. Nadalje, odredbu članka 1063. ZOO-a treba shvatiti na način da je na oštećeniku obveza dokazivanja činjenice da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, dakle, da je određena opasna stvar prouzrokovala nastanak štete. Dakle, tužiteljica nije oslobođena obveze da dokaže da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari. Drugačije shvaćanje bi dovelo do situacije da štetnik samim postojanjem štete, bez dokazivanja da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili djelatnosti, dovodi imatelja opasne stvari ili osobu koja obavlja djelatnost, u situaciju da dokazuje ono što bi prema općoj pravnoj i životnoj logici trebao dokazivati oštećenik.

16. Prema odredbi članka 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi članka 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi. Međutim, tužiteljica nije dokazala da je uzrok pada mokar pod.

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužiteljica nije dokazala da je pod na kojem je pala po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu ili drugim okolnostima predstavljao povećanu opasnost štete za okolinu, odnosno da je opasna stvar, pa nema mjesta primjeni odredbe članka 1063. ZOO-a. Naime, odredbom članka 221.a ZPP-a određeno je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Također pravilno sud prvog stupnja nije proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost mehanizma nastanka ozljeda, jer se takvim vještačenjem ne bi mogao utvrditi uzrok pada, a posljedice pada nisu sporne i iste bi nastale neovisno o uzroku pada.

19. Iz navedenih je razloga valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je to odlučeno u izreci ove presude, pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

19.1. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 13. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić