REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1396/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-889/2021-50 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-889/2021-50 od 16. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplati tužitelju MT iznos od 821,49 eura (slovima: osamstodvadesetjedan euro i četrdesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 925,06 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2019. do isplate, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju MT troškove parničnog postupka u iznosu od 962,26 eura (slovima: devetstošezdesetdva eura i dvadeset šest centi) sa zateznom kamatom koja teče od 16. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da je u odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda nepravilna i nezakonita jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, a o onima koji su navedeni postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te jer je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija, činjenica nastanka štetnog događaja te iznos od 4.247,13 eur koji je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku prije podnošenja predmetne tužbe, no sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, postojanje suodgovornosti tužitelja nastanku istog, te visina tužbenog zahtjeva. Slijedom provedenih dokaza, prvostupanjski je sud utvrdio da je vozilo osiguranice tuženika radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja biciklu tužitelja koji se kretao suprotnom lijevom polovinom kolnika u blizini lijevog ruba kolnika, pa je radnja uključivanja u promet vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka prometnog štetnog događaja, kao i da osiguranica tuženika nije zaustavila svoje vozilo dolaskom do raskrižja, odnosno na znak stop, niti je ulaskom u raskrižje pogledala prema [ulica], kako bi se uvjerila da iz suprotnog smjera ne nailazi drugo vozilo, pješak, romobil ili biciklist. Prvostupanjski sud obrazlaže da je prilikom utvrđivanja odgovornosti, odnosno odmjeravanja suodgovornosti za nastanak štetnog događaja, uzeo u obzir činjenicu da je preglednost u predmetnom raskrižju u odnosu na smjerove kretanja oba vozila bila izuzetno mala, te da sudionici štetnog događaja nisu imali tehnički mogućnosti izbjegavanja sudara. Međutim, sud iznosi pogrešan zaključak navodeći kako niti jedan od sudionika ovog štetnog događaja nije upotrijebio dužnu pažnju približavajući se tako nepreglednom raskrižju jer, imajući na umu da osiguranici tuženika raslinje zaklanja pogled na raskrižje, ista je bila dužna zaustaviti vozilo prije uključivanja na cestu s prednošću prolaska, dok je tužitelj, znajući da se kreće jednosmjernom cestom u suprotnom smjeru, također trebao zaustaviti bicikl i uvjeriti se da je raskrižje sigurno za prolazak, slijedom čega je suodgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja cijenio u omjeru 30% na strani tužitelja. Međutim, prvostupanjski sud propušta utvrditi, a time i (u dovoljnoj mjeri) cijeniti da motorno vozilo, ne samo da predstavlja veću ugrozu za druge sudionike u prometu od biciklista, već je Zakonom o obveznim odnosima izrijekom propisano da je motorno vozilo u pokretu, za razliku od bicikla, opasna stvar, a da za štetu od opasne stvari odgovara na temelju članka 1064. Zakona o obveznim odnosima njen vlasnik. To što se tužitelj na biciklu kretao cestom s prednošću prolaska u suprotnom smjeru nije od utjecaja na postojanje njegovog doprinosa nastanku predmetnog štetnog događaja s obzirom na to da iz skice mjesta događaja i provedenog uviđaja nedvojbeno proizlazi da je osiguranica tuženika imala znak stop prije ulaska u raskrižje i da je ista bila dužna stati ispred znaka stop, što nije učinila i pogledati u oba pravca, sve kako bi se uvjerila da radnju uključivanja na cestu s prednošću prolaska može učiniti bez opasnosti po sebe i druge sudionike u prometu, što također nije učinila. Prvostupanjski sud, osim što je nepravilno i nezakonito utvrdio postojanje doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, nije na pravilan način odredio primjerenu visinu naknade štete koja ima pripasti tužitelju. Ističe da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade koja mora uvijek dati jednak rezultat, upravo zato što visina dosuđene štete ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja koji se pri donošenju odluke moraju uzeti u obzir. Tužitelj je stradao u dobi od 32 godine, proveo čak 60 fizikalnih terapija, da već kao mlada osoba ne može čučnuti niti voziti bicikl što se prema okolnostima slučaja smatraju uobičajene i jednostavne radnje za dob tužitelja te da je vodio računa i o tome da je tužitelj morao potražiti drugi posao jer više nije mogao raditi kao dostavljač na biciklu. Ističe da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020., pa je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u lipnju 2025., te tako uvažiti realan gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije i rast potrošačkih cijena čime se doprinosi ujednačenijoj i pravednijoj sudskoj praksi. Kako je neosnovana odluka prvostupanjskog suda pod t. II. izreke kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to je nezakonita odluka suda i u odnosu na parnični trošak. Neosnovano prvostupanjski sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak sastava podneska od 17. ožujka 2022., 21. ožujka 2022. i 25. ožujka 2024. s obzirom na to da je tužitelj rješenjima prvostupanjskog suda od 18. veljače 2022. i 21. ožujka 2022. izričito pozvan dostaviti dokaze o uplati u sudski spis pod prijetnjom neprovođenja vještačenja, stoga je postupio po nalogu suda i ima pravo na naknadu troška prema tarifnom broju 8. točki 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u cijelosti, uvećan za trošak sastava žalbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju, prometnoj nesreći 1. listopada 2018. u [mjesto], kada je došlo do sudara automobila osiguranice tuženika i tužitelja, koji je vozio bicikl. U ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode tužitelja, sporno je postojanje podijeljene odgovornosti sudionika prometne nesreće i visina neimovinske štete.
7. U pogledu podijeljene odgovornosti, prvostupanjski je sud utvrdio da je doprinos osiguranice tuženika istoj 70%, a doprinos tužitelja 30%. Takvu odluku prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj sud.
8. Žalitelj neosnovano navodi da u njegovoj vožnji ne postoji nikakav doprinos štetnom događaju jer suprotno proizlazi iz svih provedenih dokaza. Tužitelj je radnjom kretanja u suprotnom smjeru postupio suprotno odredbi članka 49. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015. i 108/2017.), zbog čega je i oglašen krivim presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P- 13242/2019 od 6. veljače 2020. Vještak prometne struke je utvrdio da je osiguranica tuženika radnjom uključivanja u promet presjekla put kretanja biciklu tužitelja koji se kretao suprotnom lijevom polovinom kolnika u blizini lijevog ruba kolnika pa je stoga radnja uključivanja u promet vozila osiguranice tuženika bila uzrokom nastanka štetnog događaja. Neposredno prije i u trenutku sudara bicikl tužitelja kretao se jednosmjernim kolnikom u suprotnom smjeru i to suprotnom lijevom polovinom kolnika u blizini lijevog ruba kolnika, a zbog visine i gustoće živice na mekom terenu u neposrednoj blizini mjesta štetnog događaja preglednost u predmetnom raskrižju u odnosu na smjerove kretanja oba vozila bila je izuzetno mala pa oba sudionika nisu imala tehnički realne mogućnosti izbjegavanja sudara. Vještak prometne struke je naveo da do sudara ne bi došlo da se tužitelj nije kretao jednosmjernom cestom u suprotnom smjeru, odnosno da se kretao u skladu sa postojećom signalizacijom.
9. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoji doprinos tužitelja štetnom događaju od 30% jer je i tužitelj svojom vožnjom doprinio nastanku štete. To stoga što se kretao cestom u suprotnom smjeru, što od strane drugog sudionika u nesreći nije bilo za očekivati, jer vozači obraćaju pozornost na dio ceste sa kojeg, prema regulaciji prometa, mogu očekivati nailazak drugog sudionika. Također, s obzirom na nepreglednost raskršća zbog raslinja i kretanja u suprotnom smjeru, tužitelj je, iako se kretao po cesti sa pravom prvenstava, trebao provjeriti mogućnost uključenja u raskršće, pogotovo što su bicikli kao manja vozila, ostalim sudionicima slabije uočljiva. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1092. i članka 1106. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) kada je utvrdio doprinos tužitelja od 30%.
10. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud kod dosude neimovinske štete pogrešno primijenio materijalno pravo, kad je dio zahtjeva odbio. Utvrđeno je da je tužitelj zbog zadobivenih povreda, prijeloma trtične kosti, prijeloma gornjeg dijela desne lisne kosti i natučenja lijevog ramena trpio bol jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta 65 dana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 65 dana – kumulativno. Zaostalo je umanjenje životne aktivnosti od 8%. Za navedene posljedice prvostupanjski sud je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu od 4.700,00 eur.
11. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti po članku 19. i članku 1100. ZOO-a, od kojeg je iznosa odbijen nesporno plaćeni iznos i doprinos tužitelja štetnom događaju. Neosnovano žalitelj navodi da je iznos naknade prenizak jer je prvostupanjski sud tužitelju pravilno utvrdio visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzevši u obzir životnu dob tužitelja, njegovo zanimanje, trajanje liječenja i drugo te istu utvrdio u iznosima koji su viši od onih iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
12. Žalitelj neosnovano navodi da mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi troškove sastava podnesaka od 17. ožujka 2022., 21. ožujka 2022. i 25. ožujka 2024. jer istima tužitelj dostavlja potvrde o uplati predujma i isti nisu bili nužni za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP-a. Uostalom, te je potvrde tužitelj mogao dostaviti i bez podnesaka, za sastavljanje kojih nije potrebno nikakvo pravno znanje.
13. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
14. Iz navedenog je razloga odbijena žalba žalitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 13. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
