Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-681/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:52634238587, Ministarstvo hrvatskih branitelja, OIB:95131524528, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika ŠF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, radi povrata stečenog bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. rujna 2025., u prisutnosti zastupnice po zakonu tužitelja - zamjenice Općinskog državnog odvjetnika Marice Plazibat i punomoćnice tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude 13. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku ŠF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime neosnovano primljene novčane naknade isplati tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 za Ministarstvo hrvatskih branitelja, OIB: 95131524528, iznos od 1.487,22 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenoga 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku ŠF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 za Ministarstvo hrvatskih branitelja, OIB: 95131524528, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 400,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu 14. svibnja 2025. U tužbi u bitnom navodi da je izvršnim rješenjem Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje klasa: UP/I-561-03/24-01/82 od 9. srpnja 2024. tuženiku prestalo pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje s danom 30. rujna 2023. zbog neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta, budući je kućanstvo tuženika ostvarilo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu od 28. kolovoza 2023. temeljem pravomoćnog rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Prethodno je tuženiku izvršnim rješenjem istog upravnog odjela Osječko-baranjske županije Klasa: UP/I-561-02/20/12/350 od 28. srpnja 2023. priznato pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje u propisanim mjesečnim iznosima od 1. srpnja 2020. i nadalje dok budu ispunjeni propisani uvjeti prema prihodima u prethodnoj godini prije kontrole te je privremenim izvršnim rješenjem istog upravnog odjela Klasa: UP/I-561-03/24-01/82 od 17. siječnja 2024. tuženiku priznato isto pravo od 1. siječnja 2024., dalje dok postoje zakonski uvjeti. Slijedom navedenoga, a s obzirom da je tuženiku u vremenu od 1. listopada 2023. do 30. lipnja 2024. temeljem naprijed navedenih rješenja isplaćeno na ime naknade za nezaposlene hrvatske branitelje ukupno 1.487,22 eura na koju isplatu nije imao pravo, tužitelj potražuje od tuženika da mu navedeni iznos vrati. Ujedno navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja predmeta spora, što je bio i dužan prema čl. 186. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom da spor nije riješen mirnim putem, protiv tuženika je podnio predmetnu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da mu se je tužitelj prije podnošenja tužbe pisano obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Priznaje da je tuženiku prestalo pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje zbog neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta, jer je kućanstvo tuženika ostvarilo pravo pred Hrvatskih zavodom za socijalni rad na zajamčenu minimalnu naknadu od 28. kolovoza 2023. Međutim, smatra da nije dužan tužitelju vratiti predmetni novčani iznos jer kao laik nije znao da ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu i isplata iste isključuje pravo na daljnje primanje naknade za nezaposlene hrvatske branitelje. Također navodi da mu je Hrvatski zavod za socijalni rad odobrio zajamčenu minimalnu naknadu kao razliku između ostvarenog prava na isplatu naknade za nezaposlene hrvatske branitelje pa do ukupnog iznosa od 360,00 eura mjesečno, jer je samohrani otac dvoje maloljetne djece i jer majka djece ne plaća uzdržavanje za iste. Zajamčenu minimalnu naknadu na koju je ostvario pravo u cijelosti je trošio na djecu, a ne na sebe. Stoga predlaže da sud odbije u cijelosti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka, stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tuženik na pripremnom ročištu putem svog punomoćnika isticao da su djelatnici Zavoda za socijalni rad savjetovali tuženiku da podnese zahtjev za ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, iako su znali da ostvaruje pravo na isplatu mjesečne naknade za nezaposlene hrvatske branitelje. Također je punomoćnik tuženika predlagao da sud pozove i sasluša djelatnike Zavoda za socijalni rad na navedene okolnosti savjetovanja tuženika na podnošenje zahtjeva za ostvarivanje zajamčene minimalne naknade te da sasluša tuženika na okolnosti da je zajamčenu minimalnu naknadu trošio na potrebe djece.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te je pročitao dokumentaciju koju su stranke dostavile na sudski spis i to kako slijedi: podnesak tužitelja za mirno rješenje spora s preslikom potvrde o primitku, str. 4-6 spisa, kartica isplata trajnih prava za razdoblje 10/2023 do 6/2024, str. 7 spisa, podnesak Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb te službena zabilješka tog upravnog odjela str. 8-9, poziv za očitovanje uz zapisnik str. 10-11 spisa, preslika povratnice na str. 12, službena zabilješka na sr. 13, rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja na str. 14-15, zapisnik na str. 16-17, rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrv. branitelje OBŽ na str. 18- 19, te rješenje Upravnog odjela za opću upravu Osječko-baranjske županije na str. 26-28 spisa.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost uputa koje su dali tuženiku saslušaju djelatnici Zavoda za socijalni rad, odnosno da se na te okolnosti, kao i na okolnosti trošenja isplaćenih sredstava zajamčene minimalne naknade sasluša tuženik. Navedeno iz razloga što je sud izveo zaključak da je u konkretnome slučaju jednim dijelom riječ o pravnom pitanju, a drugim dijelom i riječ o pravomoćnoj presuđenoj stvari, budući je samo pitanje ostvarivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu i prava na mjesečnu isplatu naknade za nezaposlene hrvatske branitelje u nadležnosti upravnih tijela koja su o tome donijela konačna izvršna upravna rješenja te se u eventualno daljnje osporavanje prava na te naknade po tim rješenjima, kao i mogućnost isplate predmetnih naknada paralelno, tuženik može upustiti samo i isključivo pokretanjem upravnog spora pred Upravnim sudom.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 1.487,22 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos u biti predstavlja naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom naknade za nezaposlene hrvatske branitelje tuženiku u razdoblju od 1. listopada 2023. do 30. lipnja 2024..

6. Među stranka nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženiku isplaćen iznos od 1.487,22 eur na ime naknade za nezaposlene hrvatske branitelje. Samim tim nije sporna visina tužbenog zahtjeva. Tuženik nije osporavao izvršnost upravnih rješenja kojima su mu priznata prava na isplatu novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje, kao i izvršnost rješenja kojim je utvrđeno da mu prestaje pravo na isplatu te naknade. Također, tuženik nije osporavao niti postojanje rješenja o isplati zajamčene minimalne naknade koji je donio Hrvatske zavod za socijalni rad pa sud zaključuje da je nesporno postojanje i izvršnost svih upravnih rješenja na koje se stranke pozivaju u ovom predmetu.

7. Među strankama je prije svega sporna pravna osnova temeljem koje tužitelj potražuje isplatu predmetnog iznosa, a samim tim je i sporno tumačenje odgovarajućih zakonskih odredbi na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev za isplatu.

8. S obzirom da iz materijalne dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku proizlaze nesporne činjenice koje su opisane u točki 6 obrazloženja ove presude, sud ne smatra potrebnim ponavljati sadržaj te dokumentacije. Dakle, u ovome predmetu sporna je samo pravna osnova tužiteljevog potraživanja, što predstavlja pravno pitanje koje sud treba razriješiti odgovarajućom primjenom materijalnog prava.

9. Odredbom čl. 189. st. 1. t. b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, dalje: Zakon), propisano je da je osoba koja je ostvarila pravo ili su joj isplaćena novčana primanja po ovom Zakonu na koja nije imala pravo dužna nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo odnosno vratiti primljene iznose, ako je ostvarila neko pravo ili primanje zbog toga što nije prijavila nastale promjene koje utječu na gubitak ili opseg nekog prava, a znala je ili morala znati za te promjene. Nadalje, odredbom čl. 189. st. 4. Zakona, propisano je da je osoba iz st. 1. tog članka dužna nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imala pravo, a odredbom čl. 189. st. 5. Zakona propisano je da ako osoba iz stavka 1. ovoga članka ne postupi sukladno stavku 4. ovoga članka u roku koji odredi nadležno upravno tijelo, da će se naknada štete, odnosno povrat nepravilno primljenih iznosa ostvariti tužbom pri nadležnom sudu. Odredbom čl. 189. st. 6. istog Zakona propisano je da obveza naknade štete za nepripadajuće pravo odnosno povrat nepravilno isplaćenih iznosa primanja postoji neovisno o tome je li rješenje na temelju kojega je priznato pravo, odnosno na temelju kojeg je isplaćen novčani iznos poništeno, ukinuto ili izmijenjeno. Člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Člankom 1115. istog zakona, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjene citiranih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučio kao u izreci pod točkom I.

11. Prije svega treba naglasiti da sud u ovome postupku ne može preispitivati zakonitost upravnih rješenja koja su donijela upravna tijela, a temeljem kojih je tuženiku prvo priznata naknada za nezaposlene hrvatske branitelje, a onda mu je kasnije utvrđeno da isti više ne ostvaruje uvjete, odnosno da mu je prestalo pravo na tu novčanu naknadu. To stoga što je to u nadležnosti upravnih tijela pa je tuženik, ako je bio nezadovoljan ishodom postupka, pred Upravnim odjelom za zdravstvo, socijalnu skrb i branitelje Osječko – baranjske županije, odnosno pred Ministarstvom hrvatskih branitelja, trebao pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom. Naime, Upravni sud, da je upravni spor pokrenut, jedini bi bio ovlašten preispitivati zakonitost rješenja nižih upravnih tijela, pa samim tim i tumačiti može li tuženik paralelno primati i naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje i minimalnu zajamčenu naknadu.

12. Nadležnost ovog suda je da utvrdi postoji li pravna osnova za povrat naknade za nezaposlene hrvatske branitelje, koja je u utuženom razdoblju isplaćena tuženiku. S obzirom da iz rješenja Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko - baranjske županije od 9. srpnja 2024. (str. 18-19 spisa), proizlazi da je tuženiku prestalo pravo na novčanu naknadu s danom 30. rujna 2023. te da je to rješenje postalo izvršno 2. kolovoza 2024., sud zaključuje da je tuženik temeljem čl. 189. st. 1. točka b) Zakona dužan vratiti tužitelju isplaćenu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje od dana kad mu je to pravo prestalo 30. rujna 2023. pa do dana do kad mu je ta naknada isplaćivana, unatoč činjenici što na istu nije imao pravo, odnosno do 30. lipnja 2024. To iz razloga što isti nije prijavio nastale promjene koje utječu na gubitak tog prava, u ovom slučaju, nije prijavio nadležnom upravnom tijelu da je ostvario pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Isti je bio dužan prema čl. 177. st. 2. Zakona prijaviti u roku 15 dana Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko baranjske županije, činjenicu da je ostvario pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Povrat utuženog iznosa tuženik je dužan vratiti tužitelju osim prema čl. 189. st. 1. točki b) Zakona i prema čl. 1111. ZOO-a, jer je utuženi iznos dio imovine tužitelja koji je bez valjane pravne osnove prešao u imovinu tuženika. Zakonske zatezne kamate na utuženi iznos teku u skladu s čl. 1115. ZOO-a od dana kada je tuženik saznao da nije imao pravo na isplatu predmetnog iznosa, a to je dan 21. studenog 2024., jer je s tim danom tuženik zaprimio poziv prema kojem se treba očitovati o načinu dobrovoljnog povrata predmetnog iznosa, a što proizlazi iz službene zabilješke (str. 9 spisa). Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je temeljem čl. 29. ZOO-a. Slijedom svega navedenog, kao i zbog činjenice da tuženik nije osporavao visinu isplaćenih sredstava u utuženom razdoblju, sud je odlučio kao u izreci pod I.

13. Sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP- a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa), jer na navedenu Tarifu upućuje čl. 41. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22).

14. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7.1. Tarife) i trošak zastupanja pred sudom na ročištu 22. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), a što ukupno iznosi 400,00 eur.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 13. listopada 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju putem zastupnika po zakonu, Općinskog državnog odvjetništva 2.Tuženiku