1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-237/2023-2

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-237/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. p. b., dioničko društvo, Z., OIB: …, kojeg zastupa zakonski zastupnik M. B., protiv ovršenika Z. G. iz V., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik J. T., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-205/2022-24 od 10. svibnja 2023., 21. rujna 2023. 

riješio je

              Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-205/2022-24 od 10. svibnja 2023.

Obrazloženje

              1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Prihvaća se prijedlog ovrhovoditelja H. p. b. d.d. od 03. svibnja 2023. godine, te se dopušta povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za postupanje po zaključku ovog suda od 11. travnja 2023. godine, te se podnesak ovrhovoditelja od 20. travnja 2023. smatra kao uredno dostavljen podnesak kojim je ovrhovoditelj postupio po zaključku ovog suda od 11. travnja 2023. godine.

II Stavlja se izvan snage rješenje ovog suda pod gornjim poslovnim brojem od 25. travnja 2023.“

              2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovršenik ne konkretizirajući iz kojih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da propust odvjetnika kao profesionalca da podnesak dostavi u odgovarajući spis ukazuje na pasivnost ovrhovoditelja.

              3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ističe da sukladno članku 122. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) protiv rješenja kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članku 117. stavku 2. i članku 119. ZPP-a ili ako je prijedlog nepravovremeno podnesen. Predlaže odbaciti žalbu ovršenika, podredno odbiti kao neosnovanu.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj Zaključkom od 11. travnja 2023. pozvan da u roku osam dana od dana zaprimanja istog dostavi isprave iz kojih bi proizlazili uvjeti za ovrhu iz članka 80.b Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ), te upozoren ukoliko ne postupi po citiranom Zaključku da će se o prijedlogu za ovrhu odlučiti prema stanju spisa predmeta, a koji Zaključak je ovrhovoditelju dostavljen 12. travnja 2023. Nadalje, utvrđuje da je a s obzirom da u spis predmeta nije zaprimljeno očitovanje ovrhovoditelja, doneseno rješenje 25. travnja 2023. kojim je odbijen prijedlog za ovrhu na nekretnini od 1. ožujka 2022. kao neosnovan. Također utvrđuje da je 3. svibnja 2023. ovrhovoditelj podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu u kojem ističe da je postupio po Zaključku od 11. travnja 2023. i to 18. travnja 2023., ali omaškom na broj Ovr-434/2022, odnosno na broj ukidnog rješenja Županijskog suda u Rijeci od 24. ožujka 2023. u ovom predmetu.

              6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je ovrhovoditelj u ostavljenom roku postupio po Zaključku od 11. travnja 2023., a da omaška dostave podneska na pogrešan poslovni broj ne upućuje na pasivnost ovrhovoditelja koja bi trebala biti sankcionirana, slijedom čega pozivom na članak 117. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a donosi pobijano rješenje.

7. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 117. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a kada je donio pobijano rješenje.

8. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o ovršnom postupku, a odredbom članka 12. stavka 2. OZ-a propisano je da je povrat u prijašnje stanje dopušten samo zbog propuštanja roka za žalbu i prigovor.

9. Odredbe članka 117.-122.a ZPP-a uređuju povrat u prijašnje stanje kao lex generalis, međutim u ovršnim postupcima, kao u konkretnom slučaju odredba članka 12. stavka 2. OZ-a kao lex specialis propisuje da je povrat u prijašnje stanje dopušten samo u slučajevima propuštanja roka za žalbu ili prigovor.

10. Stoga, kako je u konkretnom slučaju pobijanim rješenjem dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za postupanje po zaključku prvostupanjskog suda od 11. travnja 2023. godine, a ne zbog propuštanja roka za žalbu ili prigovor, valja reći da se u ovom postupku ne može primijeniti institut povrata u prijašnje stanje iz članka 117.-122.a ZPP-a zbog propuštanja roka za postupanje po zaključku prvostupanjskog suda pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na temelju odredbi ZPP-a donio pobijano rješenje o povratu u prijašnje stanje. 

11. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti pobijano rješenje sukladno članku 380. točki 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovan postupak kao u izreci ovog rješenja.

12. Pri tome, ukazuje se prvostupanjskom sudu da je potrebno žalbu ovrhovoditelja od 3. svibnja 2023. dostaviti drugostupanjskom sudu na odlučivanje.

U Rijeci 21. rujna 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.