Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: Povrv-33/2024.-20.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sutkinji toga suda Dragani Lazarević-Kosanović, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnik Slavko Nedić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 1. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 13. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Vugrina iz Kutine poslovni broj Ovrv-281/2021. od 30. rujna 2022. i odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. da naknadi tuženiku ĆZ troškove postupka u iznosu od 213,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. listopada 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Vugrina iz Kutine, poslovni broj Ovrv-281/2021 od 30. rujna 2022. određena
je ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika) radi naplate tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 80,28 eura (604,88 kuna) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim pobija rješenje o ovrsi u cijelosti. U prigovoru je naveo da poriče da bi bio dužan ovrhovoditelju visinu novčanog iznosa kako se to navodi u ovršnom prijedlogu. Prije pokretanja ovršnog postupka ovrhovoditelj se nije obratio ovršeniku s eventualnim zahtjevom za podmirenjem bilo kakvog dugovanja koje bi ovršenik imao spram njega. Ovrhovoditelj je u spis dostavio izvadak iz poslovnih knjiga iako iz istog nije razvidno na što bi se odnosilo eventualno potraživanje ovrhovoditelja. Navedeni izvadak nije niti potpisan, niti ovjeren od strane ovrhovoditelja. Nikada mu nisu uručeni računi ovrhovoditelja na koje se sada ovrhovoditelj poziva u ovršnom prijedlogu. Predlaže da u daljnjem tijeku postupka provesti dokaz saslušanjem stranaka, a po potrebi provesti i druge dokaze radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva ovrhovoditelja odnosno predlaže se obvezati ovrhovoditelja na dostavu cjelokupne dokumentacije na kojoj se temelji njegovo potraživanje. Nesporno je da je ovršenik Rješenjem o nasljeđivanju broj O-114/2015 proglašen nasljednikom iza pok. DZ. Ono što smatra spornim je činjenica da ovršenik iza pok. LZ nije naslijedio ništa, stoga ne može odgovarati za dugove ako nije naslijedio niti jednu kunu iza pok. ovršenika LZ. Kako prema Zakonu o nasljeđivanju nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do vrijednosti naslijeđene imovine to je očito da na ovršenikovoj strani nema obveze podmirenja predmetnog duga.
3. Rješenjem od 14. studenog 2022. sud je stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Sukladno odredbi 361.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) obzirom da se radi o sporu male vrijednosti u kome je propisano da se radi o pisanom postupku sud je donio presudu 6. veljače 2024. bez održavanja usmene rasprave. Županijski sud u Puli rješenjem poslovni broj Gž-583/24. od 25. travnja 2024. ukinuo je navedenu presudu povodom žalbe tuženika i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. U ponovnom postupku, a prema uputi Županijskog suda sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) (str. 7, 38-40 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Greblo poslovni broj O-114/2015 od 20. ožujka 2015. iza pok. LZ (str. 8-9 spisa), rješenje o ovrsi od 30. rujna 2022. (str. 21 spisa), prigovor ovršenika (str. 23-24 spisa), račun broj: 2200537187- 201103-7 od 15. studenog 2020. (str. 41-42 spisa), račun broj: 2200537187-201204- 1 od 15. prosinca 2020. (str. 43-44 spisa), račun: 2200537187-210206-7 od 15. veljače 2021. (str. 45-46 spisa), opomenu broj 01 2200537187-2104901-8 od 27. travnja 2021. (str. 47 spisa), račun: 2200537187-210220-2 od 12. ožujka 2021. (str. 49-50 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (str. 51-57 spisa), opomenu broj 01 2200537187-2106901-9 od 7. lipnja 2021. (str. 58 spisa), žalbu tuženika od 4. ožujka 2024. (str. 68-70 spisa), izvršio uvid u spise ovog suda poslovni broj Pu O-58/2019., Pu P-334/2019., presliku spisa Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-757/09. te proveo dokaz saslušanjem tuženika.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 80,28 eura (604,88 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnove neplaćenih računa za električnu energiju izdanih u odnosu na kupca LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
8. U postupku nije sporno da tužitelj predstavlja opskrbljivača odnosno elektroenergetskog subjekta koji u smislu odredaba Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj: 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19) obavlja elektroenergetsku djelatnost opskrbe električnom energijom.
9. Nije sporno da je LZ preminuo **.**.2014. te da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Greblo poslovni broj O- 114/2015 od 20. ožujka 2015. tuženik proglašen jedinim nasljednikom pokojnog LZ.
10. Iz opomena, računa i analitičke kartice koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je pokojni LZ bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem i to u odnosu na ugovoreni račun broj 2200537187, a što tuženik nije osporio u postupku.
11. Iz izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da tužitelj u odnosu na pokojnog LZ ima evidentiranu tražbinu u ukupnom iznosu od 80,28 eura (604,88 kn) s osnova neplaćenih računa za električnu energiju i to s osnova računa broj 2200537187-201103-7 iznos od 3,71 kuna s datumom dospijeća 21. studenog 2020., iznos od 249,06 kuna s osnova računa za račun broj 2200537187-201204-1 s datumom dospijeća 21. prosinca 2020. i iznos od 249,06 kuna s osnova računa 2200537187-210206-7 s datumom dospijeća 22. veljače 2021., s osnova računa broj 2200537187-210220-2 iznos od 43,05 kuna s datumom dospijeća 27. ožujka 2021. kao i tražbinu s osnova NSU uklju/isključ ODS u iznosu od 60,00 kn s osnova računa broj 012200537187-210220-2 s datumom dospijeća 27. ožujka 2021.
12. Tuženik je u postupku osporio da bio dužan tužitelju, a osporio je i svoju odgovornost za dugove pokojnog LZ navodeći da iza njega nije ništa naslijedio.
13. Prema odredbi članka 139. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019., dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok je stavkom 3. toga članka propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevog dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.
14. Odredbom članka 5. stavka 3. ZN propisano je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti.
15. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja čije je dospijeće u razdoblju od 21. studenog 2020. do 27. ožujka 2021., dakle potraživanje koje je nastalo nakon smrti LZ koji je bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, pa se stoga ne radi o njegovom dugu za koje bi eventualno odgovarao tuženik kao njegov nasljednik sukladno odredbi članka 139. stavak 1. ZN.
16. Odredbom članka 39. stavak 1. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 14/06, dalje : Opći uvjeti), koji su bili na snazi u vrijeme smrti pokojnog LZ, bilo je propisano da ugovor o opskrbi tarifnog kupca odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca prestaje u slučaju smrti fizičke osobe. Stoga, nakon smrti LZ tužitelj istome više nije mogao ispostavljati račune za potrošnju električne energije na predmetnom mjernom mjestu na temelju ugovora jer je isti prestao 4. studenog 2014. , odnosno danom smrti LZ.
17. Odredbom članka 39. stavak 2. Općih uvjeta bilo je propisano da u slučaju prestanka ugovora iz stavka 1. podstavak 1. i 2. toga članka, da su fizičke ili pravne osobe pravni sljednici koji su u posjedu nekretnine, dužni u roku od 90 dana od dana smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe obavijestiti o tome opskrbljivača tarifnih kupaca i operatora prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava.
18. Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi niti dokazuje da je upravo tuženik, kao zakonski nasljednik pokojnog LZ, u posjedu nekretnine na kojoj se nalazi predmetno mjerno mjesto, a i sam tuženik navodi da on živi u svojoj kući, a otac je živio u svojoj.
19. S obzirom da u postupku tužitelj nije dokazao da je tuženik krajnji kupac, odnosno evidentirani korisnik, odnosno da je s tuženikom sklopio ugovor, a tuženik ne odgovara kao nasljednik pokojnog LZ za tražbinu nastalu nakon njegove smrti, ovaj sud je zaključio da ne postoji pasivna legitimacija na strani tuženika zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
20. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) odlučio kao pod točkom I. izreke.
21. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga pri čemu se ne razdvajanju troškovi ovršnog i troškovi parničnog postupka, već se radi o troškovima cjelokupnog postupka.
22. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPPa, a isti se odnosi na trošak tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/2023. dalje: Tarifa) i to na ime jednokratne nagrade za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku 50 bodova (Tbr. 7. toč. 8. Tarife), odnosno 100,00 eura, trošak sastava žalbe od 4. ožujka 2024. 30 bodova (Tbr. 10. toč. 3. Tarife), odnosno 60,00 eura koji iznos uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 200,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 6,64 eura te trošak plaćane sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6,64 eura pa to sveukupno iznosi 213,28 eura koliko je tužitelju naloženo pod točkom II. izreke presude naknaditi tuženiku zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tuženiku priznata temeljem odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.).
Sud nije priznao tuženiku zatražene troškove jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u Ovrv-281/21. iz razloga što mu je priznao troškove na ime jednokratne nagrade za zastupanje po Tab.7.toč.8 Tarife koja se odnosi na troškove cjelokupnog postupka.
U Kutini 13. listopada 2025.
S u t k i nj a:
Dragana Lazarević - Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. ZPP.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
