Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-212/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji toga suda Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Loranu Milanoviću, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika: 1. FJ, 2. ĐJ, 3. RJ, 4. BJ i 5. FJ, svi nepoznata mjesta boravka, od 1. -5. tuženi zastupani po privremenoj zastupnici ŠJZ, odvjetnici u [adresa], 6. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola i 7. Općine Žminj, Pazinska 2/G, OIB: 55323221255, zastupana po općinskom načelniku SJ, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 03. rujna 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 13. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo vlasništva u cijelosti na suvlasničkim udjelima tuženika i to:

- prvotužitelj ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na nekretninama upisanim u: zk. ul [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina];

- drugotužitelj CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na nekretninama upisanim u: zk. ul. [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina];

- trećetužiteljica JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te

- četvrtotužitelj LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i to na k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a na kojim u zemljišnoj knjizi dolaze upisani tuženici FJ, [adresa], FJ Š p. C, [adresa] J, [adresa] L. C, [adresa] te [adresa], svi nepoznata mjesta boravišta, svaki u 2/48 dijela, te Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, u 3/48 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], te na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] na kojim u zemljišnoj knjizi dolaze upisani tuženici FJ, [adresa] Š, [adresa] J p. C, [adresa] L p. C, [adresa] te [adresa] FJ p. C, [adresa], svi nepoznata mjesta boravišta, svaki u 4/96 dijela, te Općina Žminj, OIB: 55323221255, u 6/96 dijela.

II. Nalaže se tuženicima da naknade parnični trošak tužiteljima u iznosu od 5.692,83 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 02. travnja 2024. godine zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da su tužitelji u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upisani kao suvlasnici nekretnina koje, računajući i pošten posjed svojih pravnih prednika, više od 50 godina, drže u samostalnom, kontinuiranom, mirnom i poštenom posjedu;

- da je prvotužitelj ŠJ upisan kao suvlasnik u 35/48 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u 70/96 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su tuženici od 1.-5. FJ, Š, J, L i FJ upisani svaki u 2/48 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], te svaki u 4/96 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je Republika Hrvatska, šestotužena, upisana je u 3/48 dijela na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška], dok je sedmotužena Općina Žminj upisana u 6/96 dijela na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je drugotužitelj CJ, upisan kao suvlasnik u 35/48 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], dok su u preostalim suvlasničkim udjelima upisani 1.-6. tuženici u istim suvlasničkim udjelima kako je to navedeno u izreci ove presude;

- da je trećetužiteljica JJ, upisana kao suvlasnik u 35/48 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], dok je četvrtotužitelj LJ upisan u 35/48 dijela na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška];

- da su u preostalim dijelovima upisani tuženici od 1.-6. u istim suvlasničkim udjelima kako je to navedeno u izreci ove presude;

- da su tuženici od 1.-5. i to FJ, Š, J, L i FJ osobe nepoznata mjesta boravišta;

- da su glede ovih tuženika, tužitelji od Matičnog ureda Rovinj zatražili podatke o osobnom stanju građana te je Matični ured Rovinj dopisom od 10. studenog 2022. godine izvijestio tužitelje da je provjerom kroz Maticu umrlih utvrđeno da ti tuženici ne dolaze upisani u Maticu umrlih, slijedom čega se radi o osobama nepoznata mjesta boravišta, te se predlaže sudu da se radi zaštite prava i interesa tih tuženika, istima postavi privremeni zastupnik temeljem odredbe čl. 84 ZPP-a;

- da su u odnosu na šestotuženu Republiku Hrvatsku, tužitelji, kao predlagatelji, sukladno odredbi čl. 186a ZPP-a, podnijeli Zahtjev za mirno rješenje spora radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama ODO-u Pula, na kojim nekretninama pored tužitelja formalno u 3/48 dijela dolazi upisana RH;

- da je ODO Pula-Pola pisanim Odgovorom na zahtjev za mirno rješenje spora broja N-DO-39/2023-7 od 21. srpnja 2023. godine, otklonio mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe, slijedom čega je ova tužba u odnosu na šeestotuženu RH dopuštena;

- da Općina Žminj kao sedmotužena formalno dolazi upisana u 6/96 dijela na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da su stvarni vlasnici svih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], bili sada pok. ZJ i HJ iz [adresa], roditelji tužitelja koji su nakon smrti svojih pravnih prednika u kontinuitetu nastavili vršiti samostalan, miran, zakonit, istinit i pošten posjed predmetnih nekretnina s time da su tužitelji nakon smrti roditelja postigli sporazum o diobi kako je to opisano u ovoj tužbi i navedeno u samom tužbenom zahtjevu;

- da je četvrtotužitelj LJ, naslijedio samostalni posjed k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od svoje pok. majke ČJ, koja je bila sestra preostalim tužiteljima;

- da se pri svemu ukazuje na pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci REV-2344/2018-3 od 17. studenog 2020. godine, u kojoj se navodi da se o pravnom pitanju može li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. godine do 8. listopada 1991. godine, taj se sud već izjasnio u odlukama br. REV-291/14 od 17. travnja 2018. godine, REV-1480/16 od 05. studenog 2019. godine i druge, a ono glasi: 'Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388 st.4 ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog zakona. ';

- da VSRH svoje pravno shvaćanje temelji na presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske.

1.2. Slijedom svega navedenog predlaže se sudu da po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

2. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-212/2024-5 od 31. srpnja 2024. godine tuženicima FJ p. F, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svi nepoznata mjesta boravka imenovana je privremena zastupnica ŠJZ, odvjetnica u [adresa] i o tome je izdat Oglas objavljen u Narodnim novinama na koji se nitko nije javio da bi nešto o tuženicima znao.

3. U odgovoru na tužbu privremena zastupnica 1.-5. tuženika je opreza radi osporila tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti no, nije se usprotivila predloženim dokazima.

4. U odgovoru na tužbu od 11. rujna 2024. godine šestotužena Republika Hrvatska osporila je tužbeni zahtjev tužitelja uz slijedeće navode:

- da s obzirom se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću, to se imaju primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452- 1477), prema kojima tužitelj treba dokazati da je preko svojih pravnih prednika bio u kvalificiranom posjedu nekretnina duže od 40 godina, do 6. travnja 1941. godine (vrijeme dosjelosti), što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema tada važećim pravilima OGZ-a, šestotužena smatra da nije protekao rok od 40 godina koji je počeo teći od 1991. godine;

- da je Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu;

- da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/03, 153/09, 143/12 i 152/14) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine faktično vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a pa je tako odredbom čl. 388. st. 4. istog Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana;

- da su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-58/1997, U-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. godine ukinute odredbe članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje su omogućavale retroaktivnu primjenu roka dosjelosti na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu;

- da je u obrazloženju svoje odluke Ustavni sud Republike Hrvatske u bitnome naveo da su posjednici stvari na nekretninama u društvenom vlasništvu znali da te nekretnine nisu sposobne za dosjedanje, da su to znale i osobe koje su imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim nekretninama pa da nisu imale nikakvu opasnost gubitka tih nekretnina zbog dosjedanja, te da zbog toga nisu morali koristiti odgovarajuća sredstva radi zaštite svojih prava, a da bi se stoga moglo dogoditi da netko zbog toga izgubi neko svoje imovinsko pravo;

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske također obrazložio i da odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine ima i retroaktivno djelovanje te da se i zbog toga ne može primijeniti;

- da se Odluka Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Republike Hrvatske (zahtjev 35298/04) od 11. lipnja 2009. godine odnosi samo na slučajeve u kojima je utvrđenje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu dosjelošću ostvareno i utuženo u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. godine na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, a što ovdje nije slučaj;

- da je isti pravni stav zauzeo i Županijski sud u Velikoj Gorici, u odluci posl.br. Gž-790/2020 od 13. travnja 2021. godine, u kojoj navodi da "…u vrijeme dosjedanja potrebno je uračunati vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine (do 17. studenoga 1999. godine), a sukladno čl. 388. ZVDSP i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj 22768/12) i Đ i dr. (Zahtjev broj 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 08. listopada 1991. godine;

- da je ovakav stav zauzet i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019. godine), a istovjetan stav zauzeo i Županijski sud u Slavonskom Brodu, posl.br. Gž-29/2022 od 16. veljače 2022. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem posl.br. Revd-217/2020 od 3. lipnja 2020. godine vezano za ovo pravno pitanje dopustio reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-617/19-2 od 2. rujna 2019. godine;

- da je uzimajući u obzir da bi, za primjenu stavova iz odluke Đ i Jakeljić (o dopuštenosti stjecanja prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu), bilo potrebno pravo vlasništva dosjelošću steći najkasnije do 17. studenog 1999. godine, evidentno je da potrebno vrijeme dosjedanja poštenog posjednika (dakle izvanredno dosjedanje sukladno ZV) u konkretnom parničnom predmetu, nije proteklo, pa slijedom navedenog, ni primjenom stavova iz odluka Đ i Jakeljić, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene;

- da čak i da se uzme dokazanim da se u konkretnom slučaju radi o poštenom posjedniku, pa uz premisu da je dosjedanje počelo u svibnju 1960. godine (mada se i navedeno osporava), izvanredni rok za dosjedanja od 40 godina nije protekao do 17. studenog 1999. godine, što posljedično znači da odluke Đ i drugi Jakeljić i drugi protiv Hrvatske, u konkretnom slučaju nisu primjenjivi;

- da pri pozivanju na stavove iz odluka ESLJP-a, potrebno je barem načelno i u bitnome usporediti činjenično stanje iz konkretnog parničnog predmeta i predmeta ESLJP-a, kako bi se ocijenilo jesu li stavovi ESLJP-a primjenjivi na činjenice iz konkretnog nacionalnog predmeta, a što je u konkretnom slučaju u prvostupanjskoj odluci izostalo;

- da se radi o više suvlasnika te da je stoga nije jasno na koji način odnosno u kojim točno određenim dijelovima predmetnih nekretnina je tužitelj putem svojih prednika bio u posjedu i na koji način;

- da prema odredbi čl. 36. st. 1. ZVDSP-a, pravo suvlasništva određuje se razmjerom prema cijelom pravu vlasništva stvari, a ne u točno određenoj geometrijski odijeljenoj površini dijela nekretnine na kojem se izvršavaju vlasnička prava;

- da tužitelj ne može biti isključivi vlasnik točno određenog dijela nekretnine na kojem ima pravo izvršavati vlasnička prava i svakoga drugoga od toga isključiti (u smislu odredbe čl. 30. st. 1. ZVDSP-a) te istovremeno izvršavati pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini zajedno s tužiteljima i tuženicima kao suvlasnicima;

- da tužitelji i njihovi pravni prednici nisu pošteni posjednici;

- da je posjed pošten ukoliko posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed;

- da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada;

- da su tužitelji i pravni prednici znali odnosno imali su razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, da zato što se radi o suvlasništvo četiri tužitelja i sedam tuženika;

- da je uvidom u AR-kod preglednik, zk. izvadak razvidno da su neke nekretnine u naravi šume, stoga s pravnog stajališta bitno je navesti da obzirom na to da se na nekretninama u društvenom vlasništvu šume i šumsko zemljište, a što je ovdje slučaj kod većine nekretnina, ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću te u konkretnom slučaju trebao primijeniti pravno pravilo OGZ (paragraf 1452-1477) prema kojima tužitelji trebaju dokazati da su preko pravnih prednika bili u neprekinutom posjedu nekretnina duže od 40 godina do 06. travnja 1942. godine (vrijeme dosjelosti) što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima OGZ-a;

- da je člankom 49. st. 2 Zakona o šumama s RH Hrvatske koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977 godine - SL 468/77 propisano da se na šumama i šumskom zemljištu u Društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Ova je odredba sadržana u Zakonu o šumama koji je stupio na snagu 31. prosinca 1983. godine (čl. 55. st. 2.) i nakon prijenosa šuma i šumskog zemljišta u vlasništvo RH (23.10.1993);

- da je odredba čl. 55 st. 2 zakona o šumama (NN 52/90 do 76/93) kojim je bilo određeno da se na šumama i šumskom zemljištu u Društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, bila je snazi sve do 12. siječnja 2000. godine kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000. godine.

4.1. Slijedom svega navedenog, a kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. U odgovoru na tužbu sedmotužena Općina Žminj od 12. rujna 2024. godine (list 61-62) osporila je tužbeni zahtjev tužitelja da bi tužitelji bili stvarni vlasnici utuženih nekretnina jer da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju, a oni stekli dosjelošću pravo vlasništva utuženih nekretnina. Nadalje, ističe se da tužitelji o istaknutim okolnostima samostalnog, kontinuiranog, mirnog i poštenog posjeda ne prilažu nikakav dokaz, a sama činjenica da je netko posjedovao neku stvar ne znači da je isto činio ni savjesno ni pošteno, a niti da bi automatski u tom slučaju dosjelošću ili na drugi način mogao steći vlasništvo. Konačno, sedmotužena prigovara savjesnosti i poštenju tužitelja uzimajući u obzir da se njihova savjesnost veže uz trenutak nasljeđivanja iza pok HJ (1995. godina), pa su u ostavinskom postupku morali vidjeti što je to njihova majka imala u vlasništvu odnosno što su naslijedili.

5.1. Slijedom svega navedenog sedmotužena smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 159. ZV-a i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sedmotuženoj.

6. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari dana 18. prosinca 2024. godine na održanom ročištu za glavnu raspravu na licu mjesta provedeni su slijedeći dokazi:

- uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 5-8 i 14-19, 21-28, 78-96);

- uvidom u izvod iz posjedovnog lista (list 11);

- uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (list 114-119);

- uvidom u ortofoto snimke (list 131-135);

- uvidom u izvod iz kat. plana (list 136-141);

- uviđajem provedenog dana 03. rujna 2025. godine (list 121-123)

- vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Milki Kosanović, dipl. ing. geod. provedenog dana 03. rujna 2025. godine (list 122-123) i

- saslušanjem svjedoka: ZJ, KJ i DJ, na ročištu održanom dana 03. rujna 2025. godine (list 123-125);

- saslušanjem tužitelja ŠJ i LJ na ročištu održanom dana 03. rujna 2025. godine (list 125-127).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se iste utvrdi vlasnicima nekretnina pobliže opisanih u izreci ove presude, a stečenih dosjelošću.

9. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pored tužitelja ŠJ upisan kao suvlasnik u 70/96 dijela, dolaze upisani kao suvlasnici FJ, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svaki u 4/96 dijela i Općina Žminj u 6/96 dijela;

- da na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pored tužitelja ŠJ upisan kao suvlasnik u 70/96 dijela, dolaze upisani kao suvlasnici FJ, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svaki u 4/96 dijela i Općina Žminj u 6/96 dijela;

- da na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pored tužitelja ŠJ upisan kao suvlasnik u 35/48 dijela, dolaze upisani FJ, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svaki u 2/48 dijela i Republika Hrvatska u 3/48 dijela;

- da na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pored tužitelja ŠJ upisan kao suvlasnik u 35/48 dijela, dolaze upisani FJ, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svaki u 2/48 dijela i Republika Hrvatska u 3/48 dijela;

- da na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pored tužitelja CJ upisan kao suvlasnik u 35/48 dijela, dolaze upisani FJ, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svaki u 2/48 dijela i Republika Hrvatska u 3/48 dijela;

- da na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pored tužitelja CJ upisan kao suvlasnik u 35/48 dijela, dolaze upisani FJ, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svaki u 2/48 dijela i Republika Hrvatska u 3/48 dijela;

- da na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pored tužiteljice JJ upisane kao suvlasnice u 35/48 dijela, dolaze upisani FJ, ĐJ, RJ, BJ i BJ FJ, svaki u 2/48 dijela i Republika Hrvatska u 3/48 dijela;

- da na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pored tužitelja LJ upisan kao suvlasnik u 35/48 dijela, dolaze upisani FJ, ĐJ, RJ, BJ i IJ, svaki u 2/48 dijela i Republika Hrvatska u 3/48 dijela;

- da je u posjedovnom listu broj 458 (liste 11 i 142-143) kao posjednica predmetnih nekretnina u cijelosti upisana pok. HJ iz [adresa], odnosno majka prvo, drugo i treće tužitelja;

- da su utužene nekretnine u cijelosti u posjedu tužitelja.

10. Sporno je da li su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i koji su materijalni propisi u primjeni.

11. Dana 03. rujna 2025. godine održana je glavna rasprava na licu mjesta kada su provedeni svi predloženi dokazi, počevši od uviđaja i mjerničnog vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku mjernične struke dipl. ing. geod. Milke Kosanović, a potom na licu mjesta saslušani svi predloženi svjedoci i prisutni tužitelji. Prethodno identifikaciji sud je pregledao pokazane nekretnine po tužiteljima, te se neposrednim opažanjem suca konstatiralo da je riječ o nekretninama nalazećih u pet različitih lokacija u selu [adresa], na rubnom dijelu i u neposrednoj blizini sela.

12. Vještakinja Milka Kosanović identificirala je pokazane nekretnine redom obilaska tako da je u prvu lokaciju pregledanih nekretnina u selu [adresa] identificirala k. č. br. [katastarska čestica] evidentiranu kao vrt i oranica površine 362 m2, a u naravi sjeverni dio pod oranicom, odnosno sastavnim dijelom okućnice tužitelja gdje ostatak stambene nekretnine nije predmet postupka, a južni dio uređen i ograđen za potrebe bazena koji se proteže u smjeru juga i na susjednu predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] evidentirane kao "Vrt zad kuće", oranica sa 1376 m2, a u naravi dio bazena sa pratećim sadržajem, uređena zelena površina, pomoćni stari objekat, dio ruševine, nadstrešnica, manji objekat sa hidroforom i cisternom sa pratećom infrastrukturom, jasno definiranim međama iako ne međusobno već okolno prateći jedinstvenu cjelinu posjeda suhozidom i ukrasnim raslinjem. Drugu lokaciju u selu [adresa] zvanu "Ivićev dol" obuhvaća predmetna k. č. br. [katastarska čestica], oranica površine 475 m2, u naravi obrađena koja čini središnji dio vale orijentirana u smjeru sjever-jug. Treća lokacija obuhvaća nekretnine na rubnom dijelu sela [adresa] prema zapadu i to redom obilaska k. č. br. [katastarska čestica], zv. "Blagarevo", oranica površine 762 m2, u naravi dio podkompleksa koji blok je ograđen suhozidom zajedno s narednom predmetnom k. č. br. [katastarska čestica] površine 888 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] površine 1032 m2, koje zadržavaju status oranice iako nisu izorane, a dijelom zarasle i predstavljaju jedinstveni blok. Slijedeće iz te lokacije identificirane su k. č. br. [katastarska čestica] "Ranac", šuma površine 2086 m2 uz koju slijedi kao sastavni dio bloka k. č. br. [katastarska čestica] "Ranac" oranica površine 1682 m2, u naravi oranica koja se ne obrađuje, k. č. br. [katastarska čestica] "Ranac", pašnjak površine 331 m2, a u naravi najveći dio oranica sa sjevernim dijelom uz među koji je zarastao. Slijedi naredna k. č. br. [katastarska čestica] "Ranac", pašnjak površine 662 m2, u naravi nepravilnog oblika slova "U", koji okružuje narednu predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] "Ranac", oranica površine 1834 m2, u naravi oranica, koji se istočni dio obrađivao kao sastavni dio bloka, dok su dijelovi uz rubu uz samu među zarašteni. Četvrta lokacija se nalazi jugoistočno od sela [adresa] i obuhvaća k. č. br. [katastarska čestica] zv. "Brijeg", oranica sa 2489 m2, koja zadržava status oranice, ali u naravi u cijelosti zarasla i koristi se kao šuma sa suhozidom duž cijele jugoistočne međe prema pristupnom putu koji je prohodan i održava se kao i ulaz u samu parcelu na samom krajnjem jugu, pravilnog je pravokutnog oblika izdužena u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Peta lokacija nalazi se zapadno od sela Lucijani i obuhvaća k. č. br. [katastarska čestica] zvana "Va kadrilu", oranica sa 870 m2, u naravi sastavni dio vale, istočni dio, u naravi i oranica koja se obrađuje.

13. Na okolnost posjeda predmetnih nekretnina iskazivali su svjedoci ZJ (rođen 1950. godine), KJ (rođena 1949. godine) i DJ (rođen 1949. godine), koji su svi istovjetno iskazivali o posjedu svih pregledanih nekretnina po sjećanju istih još iz razdoblja 1950-ih godina prisjećajući se tužiteljevih roditelja pok. ZJ i HJ, a sve kako svo troje stanuje u neposrednoj blizini roditeljskog doma tužitelja kojeg su pok. roditelji ZJ i HJ stekli po Romanovoj starini odnosno pok. ocu C.

13.1. Svjedok ZJ (rođen 1950. godine) ima saznanja o predmetnim nekretninama zasigurno od svoje 10 godine života odnosno od 1960. godine pa dalje i to kao susjed roditeljskog doma obitelji ZJ gdje stanuje na udaljenosti cca 50 metara. Stoga, tvrdi da ima saznanja o svim obiđenim lokacijama počevši od prve koja je u sastavu kompleksa Erminijeve kuće i u naravi predstavlja hidrofor i dio dvorišta pa dalje prepoznavši na drugoj lokaciji zatečenu njivu u vali prisjećajući se tužiteljevih roditelja, prije svega pok. ZJ koji je nekretninu i obrađivao, a onda to stekla djeca i podijelila međusobno. Istovjetno iskazuje u odnosu na pregledanu oranicu i šumu u kojoj se drvo sjeklo za potrebe domaćinstva. Za oranicu u vali tvrdi da se i ona obrađivala i da je to još uvijek vidljivo iako više nije oranica, a sve to održavao ŠJ po smrti roditelja do pred deset godina, a svjedok bio uvjerenja da je to sve pregledano u vlasništvu te obitelji.

13.2. Svjedokinja KJ iskazuje o svojim sjećanjima iz djetinjstva u dobi od 10 godina ali i ranije, pa s obzirom je rođena 1949. godine i živi u neposrednoj blizini roditeljskog doma tužitelja gdje je i rođena iskazuje o razdoblju od 1950. godine i dalje od kada se prisjeća tužiteljevih roditelja pok. ZJ i HJ kada su se njihovi roditelji međusobno posjećivali. Svjedokinja poznaje sve tužitelje navodeći da je riječ o braći izuzev LJ koji je njihov nećak i sin pok. sestre ČJ. O prvoj pogledanoj lokaciji uz kuću prvotužitelja iskazuje prisjećajući se stare lišjere i pomoćnih objekata u dvorištu, a onda naknadno da je prvotužitelj izgradio bazen. Istovjetno tvrdi i za pregledano poljoprivredno zemljište oranice gdje je obitelj ZJ sadila nasade za domaćinstvo, a do nje i ona imala nekretninu koju je kasnije prodala. U nastavku poljoprivrednog zemljišta da se proteže šuma koju su koristili za ogrjev. Pregledanu valu prepoznaje još iz razdoblja kada je na njoj bio vinograd dok je pok. ZJ bio živ, to konačno za sve pregledano tvrdi da je pok. ZJ koristio i održavao uz djecu, a onda to nastavio ŠJ, pa tužitelji međusobno podijelili.

13.3. Svjedok DJ (rođen 1949. godine) iskazivao je o razdoblju od 1956. godine pa nadalje kada je imao 7 godina od kada već pamti pok. tužiteljeve roditelje i stanovao na kućnom broju 34, a onda 1970. godine preselio na gornji dio sela. Iz rana djetinjstva pamti tužiteljeve roditelje koji su u sklopu kuće koristili nekadašnju lišijeru i cijelo dvorište koje je dijelom sada sporno i predstavlja bazen. U djetinjstvu da se najviše družio s tužiteljevim bratom CJ kada su se obitelji posjećivale i išli jedni drugima. Pregledanu njivu u vali prepoznaje pod imenom Vodnjančevi, gdje su i oni kao obitelj imali nekretninu s desne strane zato i znade da su R bili do njih. Sve što se obišlo ovaj svjedok prepoznaje pod nazivima parcela "Va dole", "Ranac", "Brijeg", "Kadriola", a pripadalo " B" jer su takav nadimak imali. Konačno tvrdi da su pregledane šume oduvijek služile za ogrjev i predstavljale šumu to isti bio uvjeren da je sva ta imovina tužiteljeva stečena po roditeljima ne znajući kako su se međusobno podijelili.

14. Saslušani tužitelji su u cijelosti potvrdili iskaze saslušanih svjedoka, pri čemu prvotužitelj ŠJ rođen 1960. godine pojašnjava sudu da je to imovina koju je njegov otac ZJ stekao od svojih roditelja misleći na djeda pok. F preminulog 1943. godine. Pok. ZJ da je rođen 1911. godine, a preminuo 1990. godine, dok je njegova majka HJ rođena 1919. godine, a preminula 1995. godine. Tužitelj pojašnjava da je najstariji od braće drugotužitelj CJ, rođen 1940. godine, a po smrti oca da su braća ustupila svoje nasljedne dijelove majci zbog čega je ista upisana kao posjednica svega. Tužitelj je potvrdio iskaze svjedoka KJ i DJ da u prvoj lokaciji oranica u vali zvana "Dol" je u susjedstvu nekretnina u vlasništvu tih svjedoka jer su bili međaši. U trećem kompleksu pojašnjava dijelove nekretnina u vlasništvu njega i nećaka LJ što je vidljivo omeđeno zidom. Tvrdi da je osobno to obrađivao nakon smrti oca sve do pred 10 godina kada je obolio i zbog astme prestao sve održavati iako se vidi da je to pokošeno i da je bilo obradivo. Šume da su uvijek služile za ogrjev, a međusobno su podijelili kao nasljednici s time da su svi u selu znali da je to imovina njegovih roditelja. Tužitelj pominje iste nazive nekretnina kao i svjedoci navodeći dio šume uz livadu kao područje zvano "Ranac". Nadalje, nekretnina zvana "Brijeg" i "Kadriol" koja predstavlja oranicu u vali, a okolo omeđena šumom. Tužitelj nema saznanja o tome kako se država uz općinu tu upisala što nije primijećeno po smrti oca kada se imovina ustupila majci već tek kada je isti počeo rješavati okućnicu kuće kod gradnje bazena i utvrdio suvlasništvo na tom dijelu, ali i u ostalim nekretninama.

14.1. Tužitelj LJ potvrdio je sudu da bi isti naslijedio predmetne nekretnine po pok. majci ČJ rođene 1943. godine, a preminule 2011. godine prisjećajući se pok. ZJ i HJ kada je dolazio s roditeljima kod njih, a u ovoj starini ostao ŠJ. I on se kao dijete prisjeća okućnice stare kuće i svega ovoga što ŠJ posjeduje i održava, a nadalje i polja i šume u vrijeme kada su obitelji jedni drugima pomagali. U vrijeme kada je naslijedio majčinu imovinu navodi da tada nije znao da postoje drugi suvlasnici, a sve te lokacije da su mu dobro poznate znajući samo da je to starina djeda ZJ i njegovih roditelja.

15. Dakle, iskazi saslušanih svjedoka govore neproturječno glede posjeda spornih nekretnina po tužiteljevim roditeljima još zasigurno od razdoblja, samo po njihovom saznanju 1956. godine i takav samostalni posjed da traje u kontinuitetu od pok. roditelja ZJ i HJ uključujući i nasljednike ovdje tužitelje, za posljednjih gotovo 70 godina do danas. Međutim nije zanemariva ni istaknuta okolnost da je pok. ZJ imovinu stekao od svog oca F, preminulog 1943. godine i da je Romanov sin ovdje drugotužitelj CJ rođen upravo u tom roditeljskom domu 1940. godine što ukazuje na zaključak da su prednici tužitelja zasigurno bar od tada u selu koristili stečeno po predniku pok. C u uvjerenju da im to i pripada kao obiteljska imovina.

16. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na institutu dosjelosti. Dosjelost (usucapio) je stjecanje prava vlasništva tuđe stvari kroz zakonom određeno vrijeme od strane kvalificiranog, odnosno bar savjesnog posjednika. Dosjelost spada u originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu vlasništva prednika. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je da su ispunjene slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete te vrijeme dosjelosti određeno zakonom. Posjed je kvalificiran ukoliko je zakonit, istinit i pošten, te u tom slučaju potreban je kraći rok dosjedanja, nego u slučaju kada se radi o poštenom posjedu (ali ne i kumulativno istinitom i zakonitom) kad je potreban dvostruki rok dosjedanja nego kod kvalificiranog posjeda.

17. Sud je prihvatio iskaze svih troje svjedoka kao istinite budući su dani uvjerljivo i životno logično pa im sud i poklanja vjeru, a ovi dokazi kojima je sud poklonio vjeru i ocijenio ih istinitima jednako su vrijedni pisanim materijalnim dokazima.

18. Iz iskaza saslušanih svjedoka, utvrđeno je da bi od najranijeg razdoblja iskazivanja, a tu se poglavito misli na svjedoke DJ i KJ, sve pregledane nekretnine (a koje su i predmet tužbenog zahtjeva) već tada bile u posjedu tužiteljevih roditelja TJ i HJ i da su se iste obrađivale što kao vinograd, što kao oranica uz šumu za ogrjev i sve na očigled svima. Dakle, manifestirali su javno svoju faktičnu vlast nad nekretninama utoliko da su mještani nadimak obitelji " S" iskazivali i za posjed predmetnih nekretnina.

19. Treba navesti da činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik određenih nekretnina, predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada ako je drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine. Na kvalitetu i trajanje posjeda tužitelja ne utječe činjenica da su se Republika Hrvatska i Općina Žminj upisali kao suvlasnici nekretnine u zemljišnim knjigama (po sili zakona), jer je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja pok. ZJ i HJ bili u nesmetanom posjedu zasigurno od 1957. godine samo po kazivanju saslušanih svjedoka, a prema navodima tužitelja i prije toga, jer je sve stečeno po očevom ocu pok. C koji je preminuo 1943. godine, a u starini kao najstariji brat rođen drugotužitelj CJ 1940. godine.

20. Konačno, tuženici ne ističu niti dokazuju da su ikada bili u posjedu ovih nekretnina, niti da su ikada tražili predaju u svoj posjed od tužitelja ili njihovih prednika, nego se tužbi tužitelja šesto i sedmo tužena protive prvenstveno ističući kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prvenstveno jer se na nekretninama u društvenom vlasništvu rokovi ne računaju prije dana 08. listopada 1991. godine kako je to propisano odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a, a konačno i zato što tužitelji i njihovi prednici ne bi bili pošteni posjednici.

21. Najprije treba navesti kako je odredbom čl. 388. st. 1. ZV-a propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

22. Do 01. rujna 1980. godine primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) temeljem Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 06. travnja 1941. godine kojim je za nekretnine posebnih kategorija vlasnika (države, crkve i slično) bilo propisano stjecanje vlasništva protekom 40 godina po paragrafu 1472. OGZ-a. Nakon 01. rujna 1980. godine kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80), čl. 28. propisano je vrijeme za izvanrednu dosjelost od 20 godina za sve nekretnine. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) 01. siječnja 1997. godine, propisan je rok izvanredne dosjelosti od 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, a u odnosu na stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, što je ovdje slučaj dvostruko vrijeme, odnosno 40 godina. Cijeneći čl. 29. ZOVO-a kojim je propisano da se na stvarima u društvenom vlasništva pravo vlasništva ne može steći dosjelošću, koja je odredba brisana Zakonom o preuzimanja ZOVO-a (NN 53/91), što znači da se od 08. listopada 1991. godine na stvarima u društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, a kako je 01. siječnja 1997. godine stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je čl. 384. st. 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koja je na dan 08. listopada 1991. godine bila u društvenom vlasništvo, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da je od 01. siječnja 1997. godine ostvarena zakonska mogućnost da se posjednici čija je kvaliteta posjeda omogućavala stjecanje prava vlasništva dosjelošću i prije 08. listopada 1991. godine, uračuna u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

23. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtjeva ispunjenje naprijed određenih pretpostavki, pa se zapravo činjenično stanje pretvara u pravno.

24. Stoga uz već utvrđenu činjenicu da je otac prvo, drugo i treće tužitelja i djed četvrtotužitelja, ostao u posjedu predmetnih nekretnina zasigurno po smrti njegova oca F (1943.) i taj posjed u kontinuitetu neprekidno, samostalno i u nesmetanom posjedu do smrti (1990. godine), kakav posjed je preuzela njihova majka do 1995. godine, a po njezinoj smrti tužitelji, životno je logično da su oni opravdano vjerovali da je ta imovina njihovo vlasništvo i da im pripada, a činjenica da su nasljednici pok. HJ naslijedili suvlasničke udjele predmetnih nekretnina za što 6. i 7. tužena tvrde da im nije moglo ostati nepoznato ne umanjuje vjerodostojnost njihova kazivanja imajući u vidu neprekinuti kontinuitet posjeda od posljednjih 70 godina u kojem razdoblju 6. i 7.tužena pasivnim držanjem nisu dale razloga da sumnjaju da to ne bi bilo tako.

25. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka sud zaključuje da su tužiteljevi roditelji bili savjesni posjednici predmetnih nekretnina za svoga života i to zasigurno samo na temelju neposrednih saznanja saslušanih svjedoka najkasnije od 1956. godine, a prema tužiteljevim navodima to bilo u posjedu i njihovih djedova, očevog oca pok. F preminulog 1943. godine i to neprekidno, a takav posjed preuzela njihova djeca i da ih nitko u tome nije ometao. Cijeneći savjesnost i kontinuitet njihova posjeda stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i čl. 388. st. 4. toga Zakona stekli su pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama i to onih koje su tužitelji na dan očevida pokazali kao predmetne. Navedeno, jer se u rok za stjecanje tog prava uračunava i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, a obzirom da su dosjedali zasigurno od 1956. godine do 01. siječnja 1997. godine pa je time proteklo i više od potrebnih 40 godina neprekidnog samostalnog i savjesnog posjeda predmetnih nekretnina, pa su u tom trenutku i stekli vlasništvo temeljem čl. 159. u svezi s čl. 388. st. 4. ZV-a (NN 91/96), cijeneći i objavljenu Odluku Ustavnog suda RH broj U-I-58/997 od 17. studenoga 1999. godine (NN 137/99) kojom su ukinute odredbe čl. 388. st. 4. ZV (NN 91/96). Sve navedeno cijeneći oduku Ustavnog suda RH, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok, pa je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV, prestala važiti 14. prosinca 1999. godine. Kako je na snazi bila odredba koja je omogućavala uračunavanje u rok za stjecanje dosjelošću i vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991. godine, zaključak je ovoga suda da su tužitelji primjenom te odredbe ostvarili zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću protekom više od 40 godina koliko iznosi rok dosjedanja prema čl. 159. ZV.

26. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugih protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske i Gaši protiv Hrvatske, vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi cijeneći da nije važno da li je tužba podnesena u razdoblju od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenoga 1997. godine.

27. Dakle, cijeneći i utvrđeno činjenično stanje, da su i prednici tužitelja, kao i tužitelji bili u posjedu nekretnina opisanih u točki I. izreke ove presude dulje od 40 godina, te da su se već do 01. siječnja 1997. godine ostvarile pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću osnovom poštenog posjedovanja, ostvareni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva tih nekretnina dosjelošću, ako se uzme da je početak tijeka roka stjecanja vlasništva dosjelošću 1956. godina ili čak ranije, pa nadalje od kada i proizlazi da je po iskazu najstarijeg svjedoka pregledana imovina na očevidu bila u posjedu tužiteljevih roditelja.

28. Konačno valja naglasiti da i pored mogućeg djelomičnog uspjeha tužitelja u ovoj pravnoj stvari glede tuženih kao suvlasnika na predmetnim nekretninama kada je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću, nema zapreke da tužitelj tužbeni zahtjev postavi samo prema nekima od suvlasnika, a ne i prema svima kao cjelini, a time traži da se utvrdi suvlasništvo u navedenom omjeru ili to proiziđe iz djelomičnog uspjeha tužitelja, a sve iz razloga što tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji o posjedovanju cijele nekretnine.

28.1. Dakle, suvlasnički dio nekretnine (idealni dio) može biti predmetom stjecanja prava vlasništva i to o pravo m ože se stjecati i na temelju dosjelosti, kada se posjeduje cijela nekretnina, jer tu osnovu stjecanja prava vlasništva ZV nije isključio.

29. Slijedom svega navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći da je za tužitelje konačno došlo vrijeme da činjenično stanje koje traje zasigurno 40 godina pretvore u pravno stanje, a kako isti nemaju druge mogućnosti da usklade raskorak između stvarnog i pravnog stanja i imaju pravni interes za pokretanje ovog postupka.

30. Sukladno tako odlučenome, pristupilo se razmatranju zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška. Sud je usvojio sve tražene troškove tužitelja ocijenivši ih potrebnim i osnovanim za vođenje ove parnice, a sastojeći od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje ODO-u od 08. svibnja 2023. godine (250 bodova - 500,00 eura), sastav tužbe od 19. travnja 2025. godine (250 bodova - 500,00 eura), zastupanja na ročištima od: 23. siječnja 2025. godine i 03. rujna 2025. godine (svako po 250 bodova - 500,00 eura), sastava podneska od 14. svibnja 2025. godine (250 bodova - 500,00 eura), pristupa na ročište za objavu presude (50 bodova - 100,00 eura) uz povećanje od 30% za zastupanje više osoba u iznosu od 780,00 eura, trošak očevida i vještačenja u ukupnom iznosu od 700,00 eura, trošak objave oglasa u Narodnim novinama 59,73 eura, trošak na ime naknade za privremenog zastupnika 1.500,00 eura i trošak sudskih pristojbi na tužbu 26,55 eura i presudu (89,59 eura), odnosno sveukupno 5.692,83 eura. Dakle sud je dosudio traženi trošak u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP, a primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika Tbr. 7, 8, 9, 40, 42 i 50, te je odlučeno kao u izreci ove odluke.

U Rovinju, 13. listopada 2025. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, putem e-komunikacije, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.