P Ob-1221/2021-69

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov u pravnoj stvari tužiteljice SLZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marijana Tomić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I.-tuženika SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].-tuženice ĆLZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 04. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika u zamjeni tužiteljice i punomoćnika II.-tužene, a u odsutnosti I.- tuženika, 13. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nekretnina upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1574/1 – oranica Gramača, površine 1025 m2, bračna stečevina tužiteljice SLZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženika SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela, a I. tuženik u 1/2 dijela te nekretnine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim glasi:

„II. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen dana 14. srpnja 2020. godine, kojim I. tuženik SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prodaje II. tuženici ĆLZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1574/1 – oranica Gramača, površine 1025 m2.

III. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini iz toč. I. izreke ove presude kakvo je bilo prije provedbe rješenja poslovni broj Z-32498/2020 te je II. tuženica ĆLZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti brisanje prava vlasništva provedenog temeljem tog ugovora na predmetnoj nekretnini. Provedba se povjerava Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda“.

III. Nalaže se I.-tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.673,01 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi II. -tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 23. prosinca 2021. navodi da je s I.-tuženikom u braku od 29. lipnja 1996. i da je I. -tuženik od 2010., temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. ožujka 2010., bio upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je sastoji od zkč. br. [katastarska čestica]- oranica Gramača površine 1025 m2. S obzirom na vrijeme sklapanja braka, navedena nekretnina je bračna stečevina tužiteljice i tuženika u ½ dijela svakog u smislu odredbe čl. 36. Obiteljskog zakona jer je stečena za vrijeme trajanja braka i radom bračnih drugova. I. tuženik je, međutim, 14. srpnja 2020. s II. -tuženicom sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je taj ugovor proveden u zemljišnim knjigama dana 22. srpnja 2020., čime je raspolagao s ½ dijela predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica stoga predlaže sudu po provedenom dokaznom postupku donijeti presudu kojom će utvrditi da je nekretnina zkč. br. [katastarska čestica]-oranica Gramača površine 1025 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bračna stečevina tužiteljice i tuženika u ½ dijela svakog; potom presudu kojom se utvrđuje ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2020. sklopljen između I. i II. -tuženika te nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-32498/2020. Zatražila je i da joj tuženici solidarno nadoknade prouzročeni trošak postupka.

1.1. Uz tužbu je priložila izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te je predložila sudu pribaviti kupoprodajni ugovor od 14 srpnja 2020. i u postupku saslušati tužiteljicu.

2. I.-tuženiku je tužba na odgovor dostavljena putem oglasne ploče suda 02. lipnja 2022. i dodatno mu je neposredno uručena uz poziv za ročište, no odgovor na tužbu nije podnio. Tijekom postupka nije pristupio na ijedno održano ročište, niti se na drugi način upustio u raspravljanje.

2.1. II.-tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti pozivajući se na načelo poštenja i povjerenja u zemljišne knjige. Navodi da je točno da je kao kupac temeljem kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2020. od prodavatelja SL kupila nekretninu opisanu u tužbi, no da je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora i upisa u zemljišne knjige, I. -tuženik bio upisan kao vlasnik nekretnine, a što je prethodno provjerila te je vjerovala stanju zemljišne knjige. Dana 22. srpnja 2020. je pod brojem Z-32498/20 podnijela prijedlog za uknjižbu temeljem kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2020. i uredno je uknjižena na predmetu nekretninu, navodeći i da do uknjižbe zasigurno ne bi došlo da nešto nije bilo u redu te da stoga stavlja i prigovor zastare. Dodatno tome, člankom 3. kupoprodajnog ugovora je prodavatelj jamčio da je nekretnina isključivo njegovo vlasništvo, da ne predstavlja bračnu stečevinu, da na njoj ne postoji neko pravo trećega koje umanjuje, isključuje ili ograničava kupčevo pravo, a posebno da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima izuzev založnog prava od 120.024,74 kn, temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2930/10-2 od 23. rujna 2010. U prilog svojih navoda predložila je saslušati stranke, svjedoka ĆL, priklopiti ovosudni spis Z-32498/20, kao i zatražiti da tužitelj dostavi dokaz o braku jer da isto ne prileži tužbi, dok je uz odgovor na tužbu dostavila kupoprodajni ugovor od 14. srpnja 2020. i prijedlog Z-32498/20 od 22. srpnja 2020.

3. U podnesku od 10. listopada 2022. II. -tužena dalje ističe prigovor savjesnosti tužiteljice navodeći da ista vođenjem ovog postupka ne postupa savjesno, što obrazlaže da su tužiteljica i I. -tuženik supružnici koji i dalje žive na istim adresama i u braku su, pa da je malo vjerojatno da je I. -tuženik mogao raspolagati s nekretninom bez znanja tužiteljice; kao i da tužiteljica nije poduzela niti jednu radnju za zaštitu svojih eventualnih suvlasničkih prava na nekretnini. Prigovara i tužbenom zahtjevu navodeći da je točka I. istoga u suprotnosti sa materijalnim stanjem stvari, prema kojem je II. tužena vlasnica predmetne nekretnine, dok je točka II. pogrešno usmjerena na utvrđenje ništetnosti ugovora u cijelosti. Smatra da pravna osnova tužbe prema navodima tužiteljice proizlazi iz činjenice da je I. tuženik raspolagao njezinim suvlasničkim dijelom bez njezinog ovlaštenja, pri čemu tužiteljica ne ističe zašto smatra da bi ugovor bio ništetan u cijelosti, i za dio koji je bio u vlasništvu I. - tuženika. Stava je kako ne postoje zakonske pretpostavke da se ugovor proglasi ništetnim u cijelosti jer da je I. -tuženik bio ovlašten raspolagati svojim suvlasničkim dijelom te kao takav svoj udio prodati II. -tuženoj, slijedno čemu je tužiteljica tužbeni zahtjev eventualno bila dužna usmjeriti na utvrđenje ništetnosti u dijelu koji se tiče samo njezinog suvlasničkog dijela.

4. U dokaznom postupku sud izvršio uvid u isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu, vjenčani list, zbirku isprava Zemljišnoknjižnog odjela Z-57192/22, izvatke iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška]/ PU Trnje, nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; saslušani su tužiteljica i II.-tužena te svjedok ĆL. I.-tuženik nije saslušan jer nije pristupio na ročište glavne rasprave određeno radi saslušanja stranaka, niti je pristupio na ikoje drugo ročište. Svjedok LL kojeg je na okolnost svojih navoda predložila saslušati tužiteljicam nije saslušan jer je tužiteljica u konačnici odustala od njegova saslušanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je sastoji od zkč. br. [katastarska čestica]-oranica Gramača površine 1025 m2, bračna stečevina tužiteljice i I. -tuženika u ½ dijela (točka I.) te zahtjev za utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji navedene nekretnine od 14. srpnja 2020., sklopljen između I. i II.-tuženika ništetan uz zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini kakvo je bilo prije provedbe rješenja Z-32498/2020.

5.1. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom obuhvatila svog bračnog druga (I. - tuženika) i stjecateljicu kao treću osobu (II. -tuženu), čime su I. i II.-tuženici s obzirom na predmet zahtjeva obični suparničari.

6. Uvidom u vjenčani list i dovodeći isti u vezu s iskazom tužiteljice utvrđeno je da su tužiteljica i I.-tuženik u braku sklopljenom 29. lipnja 1996. u Zagrebu. Brak nije razveden te i dalje žive na istoj adresi u [adresa]. Odnosi supružnika su prema iskazu tužiteljice loši od početka 2020. i ne komuniciraju izuzev oko djece. Iskazala je da je njihova komunikacija često jednosmjerna.

7. Kraj činjenice da su tužiteljica i I. -tuženik i dalje u braku, to prema odredbi čl. 235. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15m 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) između njih ne teče zastara, dok se prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Time je prigovor zastare II.-tužene ocijenjen neosnovanim.

8. Uvidom u povijesni zk. izvadak za zkč. br. [katastarska čestica] oranica Gramača površine 1025 m2, utvrđeno je da je nekretnina upisana kao vlasništvo II.-tužene na temelju kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2020., zaprimljenog podnošenjem prijedloga za upis pod brojem Z-32498/20. Upis prava vlasništva proveden je protiv knjižnog prednika koji je bio upisan kao vlasnik, ovdje I. -tuženika. Iz povijesnog izvoda slijedi da je nekretnina bila upisano kao vlasništvo I.-tuženika na temelju čl. 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/0, 73/00, 114/01, 79/06, 141/08, 38/09 i 153/09), pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O-1832/10 od 18. ožujka 2010. i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. ožujka 2010.

8.1. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 14. srpnja 2020., sadržan u zbirki isprava Z-32498/20 utvrđeno je da je sklopljen između I.-tuženika SL, čiji je potpis ovjeren kod javnog bilježnika Ignaca Vugera u Sesvetama pod brojem ovjere OV-5828/20 od 14. srpnja 2020. i II.-tužene TL, te da njime kupac kupuje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od zkč. br. [katastarska čestica]-oranica Gramača površine 1025 m2, za cijenu od 200.000,00 kn. Prema čl. 3. Ugovora, prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina isključivo njegovo vlasništvo, da ne predstavlja bračnu stečevinu te da na njoj ne postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a posebno da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima izuzev založnog prava upisanog na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 2930/10 od 23. rujna 2010., koje se založno pravo prodavatelj u roku od šest mjeseci obvezao brisati. U članku 4. ugovora prodavatelj je ovlastio kupca da ishodi uknjižbu prava vlasništva te je kupac stupio u posjed nekretnine odmah (čl. 5. ugovora).

9. Tužiteljica SLZ je iskazala da je o suprugovom raspolaganju s predmetnom nekretninom saznala negdje tokom 2021. po zaprimanju rješenja o uknjižbi u poštanskom sandučiću. Pismeno je bilo adresirano na njega i otvorila ga je jer ju je interesiralo što je to. Pitala je supruga o čemu se radi, ali odgovor nije dobila i stoga se odlučila na podnošenje ove tužbe. Njihovi su odnosi loši od početka 2020. i i ne komuniciraju osim o djeci. I dalje stanuju na istoj adresi i vode kućanstvo zajednički. Još uvijek zajedno žive jer smatra da je bolje da djeca žive s roditeljima, makar su i u ovakvim odnosima. On više brine oko djece, ona ostavi neke račune, pa ih on plati. Ona ima svoju plaću i istu koristi za tekuće troškove svakodnevnice jer ne komuniciraju. Kupoprodajni ugovor sa II. -tuženom nije vidjela. O tužbi sa suprugom nije razgovarala. Dalje je navela da je riječ je o zemljištu kojeg su stekli negdje 2009. Kupio ga je suprug i ona je za to znala. Zemljište je kupljeno sredstvima koja su stečena od prodaje drugih nekretnina za vrijeme trajanja braka, odnosno ta je nekretnina stečena zajedničkim sredstvima. Ne sjeća se koliko je suprug platio ovu nekretninu. Vjerojatno je vidjela ugovor u vrijeme stjecanja iste, no ne može se sjetiti, obzirom se godišnje kupovalo i prodavalo barem dvije nekretnine. Između nje i supruga nije bilo nikakvog dogovora da bi nekretnina bila nečije posebno vlasništvo, odnosno nisu imali nikakav dogovor oko stjecanja imovine. Sve što su imali on je ulagao u kupnju nekretnina i od toga su živjeli. Ona je tijekom braka manje-više čitavo vrijeme bila zaposlena. Financije su im bile zajedničke i zajednički bi trošili iz prihoda. Posebno upitana navela je da nije poduzimala nikakve radnje da bi se nekretnina upisala kao suvlasništvo nje i supruga te ne zna zašto bi to činila. Kada joj je predočeno da bi na taj način njeno suvlasništvo bilo vidljivo trećima navela je da o tome na taj način nije nikada razmišljanja. Možda je previše vjerovala svom suprugu, imala je s njim odnos povjerenja, pa se zato nije upisala. Nije mislila da će ići mimo nje. Dalje je navela da suprug dosta zemlje kupuje i prodaje i na taj način ostvaruje profit obzirom se bavi nekretninama. Nema agenciju za prodaju nekretnina već kao fizička osoba kupuje nekretnine, pretpostavlja preko oglasnika. Ovo nije jedina nekretnina koju je kupio i prodao. Za druge prodaje je znala i tome je uvijek prethodio njihov dogovor i ona je s prodajama bila suglasna, no za prodaju ove nekretnine je nije pitao i ne zna bi li bila suglasna. Ne zna da li je bilo još kakvih kupoprodaja u vremenu od 2020. na dalje. Nije joj poznato da bi suprug bio u kakvim dugovima i misli da je nekretnina prodana upravo stoga što je to dio njegove aktivnosti jer se s time bavi. Oni su se kao obitelj se financirali od suprugovog posla i od vremena kako su im odnosi narušeni oni su komunicirali o djeci, pa smatra da joj je i ovo trebao reći, jer se i tu radi o djeci. II.-tuženu ne poznaje i danas ju je prvi puta vidjela ispred sudnice. Na upit punomoćnice II.-tužene je navela da sa suprugom nije sudjelovala u zaradi od ove nekretnine, a niti od drugih ako ih je od 2020. pa nadalje bilo. Suprug je tijekom trajanja bračne zajednice stekao više nekretnina. Nekretnine su se kupovale svime onime što su zajednički stekli. Na poseban upit punomoćnice II. - tužene je navela da joj je plaća oko 1.000,00 EUR i ima oko 20-21 godinu radnog staža. Od 2006. radi u Poreznoj, a ranije je radila kod privatnika. Suprug je sada zaposlen, ne zna koliku plaću ima. Ranije nije bio u radnom odnosu već je profit stjecao na ovaj način. On ima par godina radnog staža, ne zna točno koliko. Na upit koji je bio izvor sjecanja prihoda kojima su kupovane nekretnine odgovorila je da su nešto dobili od roditelja, riječ je o stanu, kući na moru, dobili su i nešto gotovine, sada više ne zna o kojem se iznosu radi.

9.1. II.-tužena ML je iskazala da je nekretninu kupila od I. -tuženika 2020., a pronašao ju je njezin suprug ĆL preko zajedničkih kontakta i on je vodio pregovore oko kupnje ove nekretnine. Sa suprugom je u braku od 21. svibnja 2021., no od ljeta 2020. su zajedno s njegovih troje djece živjeli u izvanbračnoj zajednici. Prije potpisivanja ugovora su pogledali zemljišne knjige gdje je bio upisan gospodin SL. Ona je „pristupila“ kod odvjetnika čijeg se imena sada više ne može sjetiti, ali je vidljivo na ugovoru i potpisala ugovor jer je dogovor između nje i supruga bio da ona ima nekretninu u svojem vlasništvu, a i sama je za stjecanje te nekretnine dala dio svojih sredstava. Pretpostavlja da je ugovor sastavio odvjetnički ured. Ugovor je prije potpisivanja pročitala i jasno se sjeća da u ugovoru stoji da nitko prema nikome nema nikakvih potraživanja. Sjeća se da je bilo upisano založno pravo od države, a upitana da li joj se navedeno činilo kao problem navela je da o tome treba pitati njezinog supruga jer se on time bavio. Iskazala je da su zemljište kupili jer je blizu njihove kuće na Zamorskom Bregu 60 i imali su namjeru na tom zemljištu graditi svoju nekretninu jer je njezin suprug građevinar. Svoju kuću su u međuvremenu izgubili jer suprug nije mogao plaćati hipoteku te su sada podstanari. I.-tuženika nije pitala da li je u braku i da li nekretnina predstavlja bračnu stečevinu jer je suprug dogovarao detalje, ali je vidjela da je u zemljišnim knjigama nekretnina bila upisana na SL i da u ugovoru stoji da nitko nema od nikoga potraživanja. Gospodina SL nije poznavala, znala ga je vidjeti u gradu, pa je tako zapamtila lice, no nije znala čime se bavi. Nije znala da je u braku. Tužiteljicu je danas prvi puta vidjela ispred sudnice i od ranije je ne poznaje. Upitana da li je ikada išta kupovala putem kredita i da li su je tada tražili suglasnost supruga, navela je da je jednom kupovala auto putem kredita, no do realizacije nije došlo i ne sjeća se da li su je pitali za bračni status.

10. Svjedok ĆL je iskazao da je mag. građevine i bavi se građevinom. Nekretninu o kojoj je ovdje riječ kupio je preko poznanika EL, preko kojeg je i ranije znao kupovati nekretnine. On i supruga su tražili zemljište u blizini njihovog mjesta stanovanja radi gradnje kuće, a kontakt osoba je bio EL koji je rekao da ima prijatelja SL koji ima zemlju na toj lokaciji. EL je predložio je da se svi zajedno nađu u Odvjetničkom uredu Sučević i Partneri, gdje su prolazili papire vezane uz to zemljište. Tom prilikom bili su prisutni on i supruga, EL i SL. Obzirom je zemljište bilo polovicom u građevinskoj zoni, a drugom polovicom u zelenoj zoni, on je nakon tog prvog sastanka u odvjetničkom uredu osobno provjerio u Gradu može li se na zemljištu graditi nekretnina i nakon dobivene informacije da je gradnja moguća, ponovno su se našli u odvjetničkom uredu te se tada napravio tekst ugovora, koji je sastavljao odvjetnički ured. SL od ranije nije poznavao, nije ga znao niti iz viđenja. U svemu ovome kontakt je bio EL. Također je na prvom sastanku vidio da je na zemljištu upisan teret što mu nije bilo sporno obzirom je dogovor bio da će HL prethodno maknuti teret. Njemu i supruzi je u cijeloj priči bilo odlučno to može li se na zemljištu graditi nekretnina. On s SL nije provjeravao da li je zemljište bračna stečevina, ali zna da je u ugovoru stajala odredba prema kojoj to zemljište nije bračna stečevina. Posebno upitan naveo je da prilikom sastavljanja ugovora nije čuo da bi odvjetnik koji je sastavljao tekst ugovora sa SL raspravio pitanje da li je u braku i da li zemljište predstavlja bračnu stečevinu. Nije to smatrao prijepornim s obzirom na odredbu u ugovoru kako je ranije naveo. Zemljište je kupljenu za cijenu naznačenu u kupoprodajnom ugovoru, a teret na zemljištu i dalje postoji. Prošlo je sigurno par mjeseci od prvog kontakta s SL do realizacije kupoprodaje. Nakon realizacije kupnje zemljišta nitko mu se nije obraćao vezano uz to zemljište. Na upit punomoćnika II.-tužene da pojasni koje je papire dobio u Odvjetničkom uredu Sučević kada je tamo prvi puta došao na sastanak, naveo je da je dobio zk izvadak i tada je upoznao SL. Ne zna tko mu je točno predočio taj zk izvadak, tamo su sjedili odvjetnik i SL. On to odvjetničko društvo nije angažirao. SL je razgovarao sa odvjetnikom, misli da ga je on i angažirao. Upitan da li ga je u odvjetničkom uredu drugi puta dočekao spreman ugovor ili se sastavljao tekst ugovora, naveo je da su, koliko se sjeća, u odvjetničkom uredu tada bili SL i odvjetnik i da je odvjetnik iz hrpe papira izvadio neke papire i da su on i supruga još nešto čekali. Ne zna da li se ugovor tada tek sastavljao ili je bio spreman za potpis. Supruga je tada plaćala kupoprodajnu cijenu, pa zna da je i to stavljeno u ugovor. Ugovor mu je prvo pročitan od strane odvjetnika, tamo su bila dva ili tri, ne zna ime odvjetnika, pročitano je na glas, a onda ga je još sam pročitao. Tada je bila prisutna i njegova supruga i gosp. SL. Ugovor su potpisali kod odvjetnika. Niti on, niti supruga nisu išli kod javnog bilježnika. U iskazu je dalje naveo da kada su ga u odvjetničkom uredu dočekali papiri, SL mu je predočio zk izvadak. Novac kojim je nekretnina kupljena bio je 95% od supruge. Upitan od strane punomoćnice tužiteljice naveo je da im je SL na tom prvom sastanku kod odvjetnika rekao da je na zemljištu teret države i da je polovica zemljišta u zelenoj zoni. Rekao je i da je to njegovo vlasništvo. Na tome je sastanak završen jer je njima bilo bitno može li se na zemljištu graditi, što je provjerio u Gradu, gdje su se on i supruga konzultirali oko gradnje. S odvjetnikom ili pravnikom se nije konzultirao glede te nekretnine, konzultacije su bile oko gradnje obzirom je polovica nekretnine u zelenoj zoni. Pregovore oko kupnje su vodili zajedno on i supruga. Njegov je bio prvi kontakt putem kojeg je došao do SL, a supruga je oko svega bila upućena. On je ranije bio u braku i prodavao je i kupovao nekretnine te pri sklapanju pravnih poslova nitko nije tražio sudjelovanje bivše supruge u istom. Dalje je naveo da je prošlo sigurno par mjeseci od prvog kontakta s SL do realizacije kupoprodaje.

11. Tužiteljica je na okolnost prometa nekretninama dostavila zk izvatke za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojima je u korist I. -tuženika bilo upisano založno pravo tijekom 2010., koje je založno pravo brisano tijekom 2011.; u broj [broj poduloška] KPU Trnje (stan br. 2 u prizemlju) koja je nekretnina stečena nasljeđivanjem; potom za predmetu nekretninu i nekretninu u stambenoj zgradi [adresa] u odnosu na koju je I. -tuženik svoj suvlasnički udio od 20/120 dijela darovao tužiteljici. Premda iz navedenih isprava ne proizlazi u potpunosti činjenica prometa nekretnina o kakvom je tužiteljica iskazivala, sud je iskazu tužiteljice u dijelu da se I.-tuženik radi zarade bavio kupnjom i prodajom nekretnina povjerovao jer je iskazivala neposredno uvjerljivo. Dodatno tome, iz dijela iskaza svjedoka ĆL u kojem je iskazivao je predmetnu nekretninu pronašao preko poznanika LL od kojeg je i ranije kupovao nekretnine, a koji mu je rekao da ima zemljište kojeg je vlasnik SL sud je zaključio o tome da su svjedok LL i I.- tuženik bili u kontaktu glede nekretnina.

12. Pravni režim imovine bračnih drugova se prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (VSRH broj Rev-57/08 od 14. prosinca 2005.). Predmetnu nekretninu je prema sadržaju zk izvoda I.-tuženik stekao 2010. slijedno čemu se glede stjecanja iste primjenjuje Obiteljski zakon („Narodne Novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07). Prema odredbi čl. 248. ObZ-a bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (st.1.). Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, osim ako drugačije nisu ugovorili.

12.1. U odnosu na zahtjev za utvrđenje da je nekretnina zkč. br. [katastarska čestica] oranica Gramača površine 1025 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina tužiteljice i I.-tuženika, iz rezultata dokaznog postupka slijedi da je nekretnina stečena 2010. i time za trajanja braka tužiteljice i I. -tuženika. Pravo vlasništva na ime I.-tuženika je prema izvodu iz zk za zkč. br. [katastarska čestica] uknjiženo na temelju ugovora o kupoprodaji od 18. ožujka 2010. i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Iskaz tužiteljice u dijelu kojim nije iskazivala o drugačijoj osnovi stjecanja nekretnine osim kupoprodaji (i dijelom nasljeđivanju) sud nije cijenio odlučnim kraj činjenice da I.-tuženik tužiteljici nije osporio da bi nekretnina predstavljala bračnu stečevinu. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je tijekom zajedničkog života uglavnom bila zaposlena, dok se tuženik bavio kupnjom i prodajom nekretnina kao fizička osoba, a zaposlio se tek negdje nakon raspolaganja predmetnom nekretninom. Kao obitelj su se financirali od takvog načina poslovanja I.-tuženika te je i predmetna nekretnina stoga stečena (dijelom u odnosu na kupoprodajni ugovor) radom I.-tuženika u tom poslovanju čime u tom dijelu i činjenicom da I.-tuženik ne ukazuje na vlastitu imovinu (u dijelu kojim je nekretnina stečena nasljeđivanjem), predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I.-tuženika. Time od trenutka kada je provedena uknjižba prava vlasništva I. -tuženika na predmetnoj nekretnini (2010.) i kraj činjenice da je nekretnina kupljenja sredstvima ostvarenim zajedničkim radom u braku ili potječe iz tako stečene imovine te da I.-tuženik nije ukazivao da bi nekretnina dijelom bila njegova posebna imovina, tužiteljica se kao neuknjiženi bračni drug smatra suvlasnicom tako stečene nekretnine. Kraj činjenice da iz provedenog dokaznog postupka u ovome dijelu ne slijedi da bi tužiteljica i I.- tuženik ugovorili kakvu drugačiju podjelu te nekretnine, primjenjuje se presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne tečevine, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude. Ovdje je za navesti da kraj činjenice da se bračna stečevina tiče međusobnog odnosa bračnih drugova, ostvarenje zakonom propisanih pretpostavki stjecanja bračne stečevine zbog kojih nečiji zemljišnoknjižni upis prava ne odgovara stvarnom stanju nekretnine ne utječe na zemljišoknjižno pravo treće osobe stečeno na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige. Neuknjiženi bračni drug se smatra suvlasnikom nekretnine kao bračne stečevine do trenutka prestanka njegovog neuknjiženog prava kada se u korist poštenog stjecatelja provede upis djelovanjem načela povjerenja u zemljišne knjige.

13. Između stranaka nije prijeporno da je I. -tuženik s II.-tuženom sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] oranica Gramača površine 1025 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. II. -tužena je valjanu pravnu osnovu stjecanja i provedbu valjanog upisa u svoju korist dokazala izvodom iz zemljišnih knjiga za spomenutu nekretninu i prijedlogom za upis od 22. srpnja 2020. Zahtjevu tužiteljice za utvrđenje ništetnosti potonjeg ugovora, II. -tužena se suprotstavila pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige (čl. 130. st. 2. ZV) i navodeći da je nekretnina u zemljišnim knjigama u trenutku vođenja pregovora i upisa, bila upisana kao vlasništvo I.-tuženika. Tužiteljica je dalje II.-tuženoj osporila savjesnost kao pretpostavku stjecanja vlasništva nekretnine zaštitom povjerenja u zemljišne knjige. Teret dokaza nesavjesnosti II.-tužene je na tužiteljici, na koju je okolnost ista predložila saslušanje stranaka i svjedoka LL, koji je bio posrednik pri kupnji ove nekretnine, od kojeg je dokaza u konačnici odustala. II.-tužena je također prigovorila savjesnosti tužiteljice, a na okolnost svoje savjesnosti je predložila saslušati stranke i svjedoka ĆL, svojeg supruga.

13.1. Iz neposredno uvjerljivog iskaza tužiteljice utvrđeno je da tužiteljica nije znala za raspolaganje predmetnom nekretninom od strane I. -tuženika već je za isto saznala kada je preuzela rješenje o uknjižbi iz poštanskog sandučića. Sud cijeni životnim dio iskaza u kojem je navodila da su kao obitelj živjeli od takvog načina I.- tuženikova poslovanja i da je kraj činjenice da je i ranije kupovao i prodavao nekretnine te bi je o tome obavještavao, imala povjerenje u svojeg supruga i nije smatrala potrebnim upisivati se kao suvlasnica u zemljišne knjige. Naime, u situaciji opisne obiteljske financijske dinamike, kada neupisani bračni drug stječe nekretninu koja je bračna stečevina na temelju zakona i bez za to potrebnog upisa te u situaciji kada se I.-tuženik bavi prometom nekretnina, životno je operativnije da u pravnom poslu sudjeluje samo jedan bračni drug. Nadalje, u vrijeme učinjenog raspolaganja od strane I.-tuženika odnosi supružnika bili su narušeni i komunikacija je izostajala, pa sud dodatno poklanja vjeru iskazu tužiteljice da u takvim okolnostima nije znala za predmetno raspolaganje. Iskazuje i da ga je pitala o čemu se radi, no da odgovor nije dobila, te smatra da joj je morao reći jer se isto tiče i njihove djece. Time je sud utvrdio da je tužiteljica u konkretnom pravnom odnosu sklapanja ugovora o kupoprodaji od 14. srpnja 2020. bila savjesna. I. -tuženik je kao upisani vlasnik nekretnine i s obzirom na vrijeme i način njezina stjecanja, morao znati da je nekretnina kojom raspolaže bračna stečevina, međutim, prema iskazu svjedoka ĆL i II.-tužene isto nije nikada predočio. Štoviše, predočio im je da je na zemljištu upisan teret države i da je zemljište dijelom u zelenoj zoni, kao i zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu gdje je bio upisan kao vlasnik u cijelosti, a u ugovoru je bila sadržana odredba prema kojoj I. -tuženik kao prodavatelj izjavljuje da nekretnina nije bračna stečevina, koje postupanje I. -tuženika ukazuje na njegovu nesavjesnost.

13.2. Iz iskaza svjedoka ĆL i II.-tužene, koje je iskaze u tom dijelu sud prihvatio, utvrđeno je da su predmetnu nekretninu kupili jer je bila u blizini njihova tadašnjeg mjesta stanovanja i jer su željeli graditi nekretninu za sebe, a inicijalno su do nje došli preko LL od kojeg je svjedok Gavrilović koji se bavio građevinom i ranije znao kupiti nekretnine te mu je rekao kakvu nekretninu traži. Premda svjedok Gavrilović iskazuje da su i on i II. -tužena kao njegova supruga zajedno sudjelovali u pregovorima vezanim uz kupnju nekretnine, prosudbom njihovih iskaza sud zaključuje da je svjedok Gavrilović vodio faktične pregovore oko kupnje nekretnine, no i da je II.-tužena istima bila prisutna, dala je dio novaca za nekretninu te je u konačnici upisana kao vlasnica iste. Iz njihovih iskaza slijedi da su pregovori oko kupnje po preporuci LL vođeni u Odvjetničkom društvu Sučević i partneri; da im je SL predočio zk izvadak za nekretninu prema kojemu je isti bio vlasnik; da je dodatno ukazao da je na zemljištu teret koji se obvezao brisati, kao i da je zemljište dijelom u zelenoj zoni radi čega su svjedok ĆL i II.-tužena vršili provjere s Gradom vezano uz mogućnost gradnje. Sklapanju ugovora su pristupili kada je utvrđeno da se na nekretnini može graditi te je ugovor sklopljen u odvjetničkom uredu. I svjedok i II. -tužena iskazuju kao su pročitali tekst ugovora i kako je u ugovoru bila odredba prema kojoj nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu. Sud je u cijelosti poklonio vjeru navedenim iskazima u odnosnom dijelu kao neposredno uvjerljivima i životnima. Naime, u situaciji kada je II.-tuženoj i svjedoku Gavriloviću predočen izvod iz zemljišne knjige prema kojemu je SL, vlasnik nekretnine te kada su pregovori oko kupnje nekretnine vođeni u odvjetničkom uredu gdje je ugovor i sklopljen, sud cijeni da II. -tužena kao pasivno legitimirana, a posredno niti njezin suprug i saslušani svjedok Gavrilović nisu imali razloga posumnjati u to da nekretnina pripada SL. Dodatno tome, do predmetne je nekretnine svjedok ĆL došao preko poznanika LL s kojim je i ranije sudjelovao u prometu nekretnina, pri čemu iz iskaza ne slijedi da bi ranije bilo prijevarnog postupanja. Sud cijeni da je za ocjenu pažnje II.-tužene mjerodavna obična nepažnja koju je ovdje i primijenila.

13.3. Prema odredbi čl. 124. ZV-a, stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

13.4. Kako je stoga utvrđeno da su i tužiteljica kao bračni drug s dijelom čije je nekretnine I.-tuženik neovlašteno raspolagao i II.-tužena kao stjecateljica koja je u dobroj vjeri i s pouzdanjem u zemljišne knjige uknjižila svoje pravo stečeno tim raspolaganjem bile savjesne, to se u konkretnom slučaju II. -tužena osnovano poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Kako je ovakvo stjecanje primjenom načela povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga zakonom predviđena iznimka od načela da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga ima, to je primjenom odredbe čl. 124. ZV-a II.-tužena temeljem zakona i djelovanjem zaštite povjerenja u zemljišne knjige stekla nekretninu zkč. br. [katastarska čestica] oranica Gramača površine 1025 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti onoga trenutka kada je upis njezinog prava u zemljišne knjige bio proveden, odnosno 22. srpnja 2020., pa time ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. srpnja 2020. zaključen između I. -tuženika i II.-tuženice nije ništetan. Stoga je primjenom citirane odredbe odlučeno kao u točki II. izreke.

1 0

14. Tužiteljica i II.-tužena, zastupane po odvjetniku su zahtjev za naknadu troška postupka postavile na ročištu od 04. rujna 2025. Tužiteljica potražuje u odnosu na oba tuženika naknadu troška u ukupnom iznosu od 10.014,26 EUR, dok II. -tužena potražuje trošak u iznosu od 10.000,00 EUR. Odluka o trošku postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a cijeneći da je tužiteljica u cijelosti uspjela s točkom I. tužbenog zahtjeva u odnosu na I.-tuženika i da je u cijelosti izgubila parnicu u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva i II. -tuženu, te prema vrijednosti predmeta spora od 26.545,00 EUR i prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23).

14.1. Tužiteljica je u odnosu na I. -tuženika i tužbeni zahtjev s kojim je uspjela imala trošak sastava tužbe od 23.12.2021. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak pristupa ročištu od 25.10.2022. u iznosu od 250 brodova (Tbr. 9. t. 1 OT), a na raspravu od 11.01.2023. u iznosu od 62,50 bodova umjesto zatraženih 250 bodova jer je navedeno ročište uslijed nedolaska tužiteljice na saslušanje odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. t. 5. OT); potom trošak pristupa na ročište od 01.03.2023. na kojem su saslušane tužiteljica i II. -tužena u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 02.06.2023. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja ročištu od 29.04.2025. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT) na kojem je ročištu glavna rasprava zaključena, a ročištu od 15.07.2025. u iznosu od 62,50 bodova (Tbr. 9. t. 5. OT) jer je ročište odgođeno uslijed neispunjena procesnih pretpostavki za njegovim održavanjem uslijed neuredne dostave za I. -tuženika i ročišta od 04.09.2025. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT) jer se na navedenom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, što ukupno iznosi 1.625 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 EUR i uz pripadajući PDV ukupno 2.033,75 EUR. Tužiteljici je priznat dodatno trošak plaćenog predujma za sudskog dostavljača od 15,46 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 311,90 EUR. Time je tužiteljici u odnosu na I. -tuženika priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.673,01 EUR, koja je odluka sadržana u točki III. izreke

14.2. Tužiteljici u odnosu na I. -tuženika nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 03.05.2023. jer se na navedenom ročištu izvodio dokaz saslušanjem svjedoka ĆL kojeg je predložila II. -tužena i to na okolnost savjesnosti II.- tužene pri sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnina, odnosno u vezi točke II. tužbenog zahtjeva, te joj nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 07.12.2023. na kojem je ročištu raspravljalo o točki II. tužbenog zahtjeva te je tužiteljica u odnosu na dokazivanje nesavjesnosti II. -tužene predložila saslušati svjedoka LL za kojeg je saznala iz iskaza svjedoka ĆL tvrdeći da je isti bio posrednik pri sklapanju kupoprodajnog ugovora iz 2020. Također joj nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 08.05.2024., 03.12.2024., 05.02.2025. i 20.03.2025. u iznosu od po 250 bodova koja su ročišta odgođena uslijed nedolaska svjedoka LL, a vezano uz točku II. tužbenog zahtjeva, kao niti ročišta od 04.06.2024. koje je odgođeno radi neispunjenja procesnih pretpostavki njegova održavanja vezano uz neurednu dostavu za I.-tuženika, a na navedenom se ročištu trebao saslušati pristupjeli svjedok LL.

14.3. II.-tuženica je imala opravdani trošak sastava odgovora na tužbu od 22.01.2022. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. OT), sastava podneska od 10.10.2022. (Tbr. 8. T. 1. OT) u iznosu od 250 bodova, zastupanja na ročištu od 25.10.2022. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT); na ročištu od 11.01.2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT) jer je ročište odgođeno uslijed nedolaska tužiteljice; ročištu od 01.03.2023. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT), ročišta

1 1

od 03.05.2023., 29.04.2025. i 04.09.2025. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT), ročišta od 07.12.2023. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT), a ročišta od 08.05.2024., 03.12.2024., 05.02.2024. i 20.03.2024. u iznosu od po 62,50 bodova (Tbr. 9. t. 5. OT) jer su navedena ročišta odgođena uslijed nedolaska svjedoka, a ročišta od 04.06.2024. također u iznosu od 62,50 bodova (Tbr. 9. t. 5. OT) jer je ročište odgođeno uslijed neispunjenja procesnih pretpostavki za njegovo održavanja. 04.06.2024. Time je II.-tuženoj kao potreban za vođenje postupka priznat trošak postupka u visini od ukupnom iznosu od 2.375 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR i pripadajućem PDV-u iznosi 5.937,50 EUR, koja je odluka sadržana u točki IV. izreke. II.-tuženoj nije priznat trošak sastava podnesaka od 30.03.2023. i 14.02.2024. jer se sadržajno ne ukazuju potrebnim za svrsishodno vođenje postupka.

15. Slijedom svega naprijed navedenog sud je donio odluku u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. listopada 2025. godine

Sudac

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA/

1. tužiteljici po pun.

2. I.-tuženiku izravno

3. II.-tuženici po pun.