Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-80/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Kobaš, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Slatinske banke d.d., [adresa], OIB: 42252496579, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništenosti/isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 1. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice u zamjeni i punomoćnika tuženika u zamjeni, dana 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 10. st. 2. Ugovora o nenamjenskom kreditu „Pro“ Paket br. 6137022556, sklopljenog dana 26.6.2007. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koja glasi:

„Korisnik kredita je dužan uplatiti naknadu za odobrenje kredita po Odluci o tarifi naknada u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama u visini od 3,50% na iznos kredita jednokratno unaprijed…“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 204,35 eura na ime naplaćene naknade za obradu kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 28.6.2007. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 979,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 31. siječnja 2025. tužiteljica je podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti/isplate. U tužbi se navodi da su dana 26.6.2007. stranke sklopile ugovor o nenamjenskom kreditu "Pro" Paket prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 43.990,04 kuna u protuvrijednosti od 6.000,00 eura. Člankom 10. st. 2. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 3,50% od ukupnog iznosa kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita 27.6.2007. naplatio naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 1.539,65 kuna, što iznosi 204,35 eura. O ugovornoj odredbi za tzv. ulaznu naknadu nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač utjecaja imao nije. Tužiteljici nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Sporna odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna, te ne proizvodi pravni učinak. Poziva se na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) i predlaže sudu da donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava tužiteljici svojstvo potrošača. Tvrdi da je sporna odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva. Poziva se na načelo transparentnosti. Tvrdi da sporna odredba ne uzrokuje takvu neravnotežu u pravima i obvezama koja bi se imala smatrati znatnom. Poziva se na zastaru. Predlaže da se odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, te je izvršio uvid u: ugovor o nenamjenskom kreditu, dopis od 22.11.2024. i Odluku o tarifi naknada u poslovanju banke s građanima.

4. Tužiteljica FE navela je u svom iskazu da negdje godine 2007. trebao joj je novac za adaptaciju kuće, te je htjela podići kredit. Išla je kod tuženika i oni su joj ponudili kredit zvani Pro paket, a to je bio nenamjenski kredit. S bankom nije bilo nikakvih pregovora u vezi ugovornih odredbi, već je ugovor bio unaprijed otisnut, tako da je samo mogla ili sklopiti ili ne sklopiti ugovor. U svezi ulazne naknade također nije bilo nikakvih pregovora, a za iznos te naknade manje joj je isplaćeno. U ono vrijeme ta ulazna naknada joj se učinila velika, međutim, u banci su joj rekli da oko toga nema nikakvih pregovora, već je ona određena unaprijed. U banci joj ništa nisu pojasnili u vezi odredaba ugovora, pa niti u vezi te naknade, a ona nije se posebno ništa zanimala jer joj je trebao novac. U kritično vrijeme kad je podigla kredit 2007. radila je u drvnoj industriji Đurđenovac AG Dinas kao majstor na lakiranju i tamo je radila do 2022. godine, nakon čega je otišla raditi u Austriju, a tamo radi kao sobarica, a to mjesto zove se Zelle am Ziler, a to je blizu Insbrucka, a hotel u kojem radi zove se Malis. Zadnja plaća u drvnoj industriji bila joj je 760,00 eura, a sada kao sobarica u Austriji zarađuje 2.100,00 eura, s tim da joj 90,00 eura mjesečno odbijaju za stanarinu. Novac od kredita utrošila je za adaptaciju kuće, konkretno radili su novu kupaonu. Nikad nije imala vlastiti obrt, niti sad ima.

5. Iz ugovora o nenamjenskom kreditu "Pro" paket utvrđeno je da je sklopljen 26.6.2007. između tuženika kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita, a kojim banka odobrava korisniku kredita nenamjenski kredit u iznosu od 43.990,04 kuna što je protuvrijednost od 6.000,00 eura. Kredit je odobren na rok od 84 mjeseca uz fiksnu kamatnu stopu 10% godišnje. Člankom 10. st. 2. ugovoreno je da je korisnik kredita dužan uplatiti naknadu za odobrenje kredita po Odluci o tarifi naknada u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama u visini od 3,50% na iznos kredita jednokratno unaprijed.

6. Iz dopisa od 22.11.2024. proizlazi da je tuženik u vezi predmetnog ugovora o kreditu obračunao dana 27.6.2007. naknadu za odobrenje kredita 3,50% jednokratno u iznosu od 1.539,65 kuna.

7. Iz Odluke tuženika o tarifi naknada u poslovanju banke s građanima i građansko pravnim osobama proizlazi da tuženik ugovara, obračunava i naplaćuje naknade za usluge koje obavlja u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama u zemlji u visine tarife naknada i drugih odredbi utvrđenih u ovoj Odluci.

8. Tuženik ne spori da su stranke sklopile ugovor o kreditu dana 26.6.2007. Sporna je u ovoj parnici ništetnost odredbe čl. 10. st. 2. ugovora o kreditu. Iz ugovora o kreditu, te iz iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica kredit podigla kao fizička osoba i da je isti utrošila za adaptaciju kuće, odnosno za adaptaciju kupaone. Iz ugovora o nenamjenskom kreditu, te iz iskaza same tužiteljice, proizlazi da se radi o tipskom ugovoru koji je već unaprijed bio otiskan. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, utvrđeno je da joj banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, a koji se odnose na tzv. naknadu za odobrenje kredita, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz sporne ugovorne odredbe proizlazi da se naknada određuje u skladu s Odlukom o tarifi naknada u poslovanju s građanima i građansko pravnim osobama, a u navedenoj odredbi nije točno naveden iznos naknade, već samo postotak od iznosa kredita. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da visina naknade nije određena niti je jasna, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a.

9. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovu ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa neovisno kad je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije. Visina naknade za obradu kredita utvrđena je iz dopisa tuženika od 22.11.2024., stoga je sud odlučio da tuženik isplati tužiteljici utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

10. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba, a iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da u kritično vrijeme nije imao obrt i da je novac dobiven od banke utrošila za adaptaciju kuće i kupaone. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije imala svojstvo potrošača.

11. Neosnovan je prigovor zastare tuženika. Iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir navedeno zastara nije niti počela teći.

12. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.

13. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 979,64 eura i to za: sastav tužbe (Tbr. 7.1.) 200,00 eura, sastav podneska od 5.3.2025. (Tbr. 8.1.) 200,00 eura, zastupanje na ročištu 13.5.2025. (Tbr. 9.1.) 200,00 eura, zastupanje na ročištu 1.9.2025. (Tbr. 9.1.) 200,00 eura i zastupanje na ročištu radi objave presude (Tbr. 9.3.) 100,00 eura, sudsku pristojbu za tužbu 26,55 eura i sudsku pristojbu na presudu 53,09 eura.

U Slatini 10. listopada 2025.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku iz Osijeka, Stjepana Radića 14/I,

2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, Milana Amruša 5.