REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-462/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, radi isplate 3.253,57 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 3.253,57 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. listopada 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.818,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete od 3.253,57 EUR s kamatama. Navodi da se 22. kolovoza 2021. oko 3.10 sati dogodila prometna nezgoda na kolniku državne ceste broj 8 - Klenovica – Smokvica Krmpotska, općina Novi Vinodolski, kod 35 km oznake. Nezgoda se dogodila na način da se vozač ŽH kretao dionicom navedene državne ceste broj 8 iz smjera istoka u smjeru zapada, upravljajući vozilom marke Audi A4 registarske oznake i broja [registarska oznaka] te je dolaskom kod 35 km oznake podvozjem vozila udario u kamen koji se nalazio na sredini prometne trake pri čemu je došlo do oštećenja donjeg podvozja navedenog vozila. Nad vozačem je obavljeno alkotestiranje te je test bio negativan (0,00 g/kg). Na vozilu marke Audi A4 registarske oznake i broja [registarska oznaka] nastala je materijalna šteta. Vlasnik vozila reg.oznake i broja [registarska oznaka], je u vrijeme predmetnog događaja bilo društvo IMPULS-LEASING d.o.o. Zagreb, Poslovnica Vukovar, Stjepana Radića 90 i isto je kod tužitelja imalo sklopljen ugovor o kasko osiguranju za navedeno vozilo broj 8305032776. Korisnik leasinga je bilo trgovačko društvo BING LAJOS d.o.o. Ul. Antuna Šoljana 1, Zagreb Susedgrad. Tužitelj je na račun vlasnika vozila društva IMPULS-LEASING d.o.o. Zagreb dana 4. listopada 2021. isplatio 2.730,97 Eura1 / 20.576,52 kn na ime naknade štete na vozilu. Tužitelj je platio i troškove izvlačenja i vuče oštećenog vozila od 522,60 Eura / 3.937,50 kn. Navedeni iznos tužitelj je uplatio na račun korisnika leasinga trgovačkog društva BING LAJOS d.o.o. Zagreb Susedgrad, dana 5. listopada 2021.. Cesta na kojoj se dogodio događaj je sukladno kategorizaciji i razvrstavanju javnih cesta - državna cesta. Sukladno odredbi čl.82. u vezi s odredbom čl.26. Zakona o cestama tuženik obavlja poslove održavanja državnih cesta. Naime, u odredbi čl. 82. Zakona o cestama propisano je da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, odnosno ovdje tuženik. U odredbi stavka 3. u čl. 82. Zakona o cestama propisano je da je predmet poslovanja tuženika i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. Zakona o cestama, kao i financiranje građenja, rekonstrukcije i održavanja državnih cesta. Prema odredbi čl. 26. Zakona o cestama u poslove održavanja javnih cesta, u koje spadaju i državne ceste (čl. 6. Zakona o cestama), ulaze između ostaloga i poslovi redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja. U ovoj pravnoj stvari ne bi trebalo biti sporno da se na dijelu ceste gdje se dogodila predmetna nezgoda nalazilo kamen/kamenje obzirom je to utvrđeno i fotografirano od strane djelatnika Policijske postaje Crikvenica, te ne bi trebalo biti sporno da je šteta na predmetnom vozilu nastala zbog nailaska vozila na kamen, pa je prema tome jasno da je isti ugrožavao sigurnost prometa na navedenoj dionici državne ceste. Odgovornost tuženika proizlazi i iz odredaba čl.1045. te čl.1063., 1064. i 1066. Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu od opasne stvari. Naime, navedeni kamen/kamenje na kolniku ceste čini tu cestu opasnom stvari pa je stoga odgovornost tuženika, kao osoba koje gospodare predmetnom prometnicom, objektivna. U sudskoj praksi zauzet je stav da se za štete nastale uslijed destabilizacije motornog vozila zbog nailaska na kamen odgovornost za štetu ima utvrđivati prema pravilima objektivne ili kauzalne odgovornosti. Dakle, bez obzira na krivnju, jer se prema odredbi čl.1045. st. 3. ZOO-a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje, obzirom da se kolnik cesta na kojoj se nalazi kamen/kamenje ima smatrati opasnom, a za štetu od opasne stvari u smislu odredbe čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik, odnosno na temelju odredbe čl.1066. st.1. ZOO-a umjesto vlasnika i isto kao i on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da ju nadgleda, pa iz navedenih odredaba jasno proizlazi odgovornost ovdje tuženika za naknadu utužene štete tužitelju. Tužitelj ističe kako se odgovornost ovdje tuženika prvenstveno temelji na činjenici nepoduzimanja odgovarajućih mjera u cilju sprečavanja nastanka prometnih nezgoda, a sve obzirom na njegovu zakonsku obvezu održavanja prometnice. Naime, tuženik je obvezan održavati predmetnu dionicu državne ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, u stanju prikladnom za nesmetano odvijanje prometa, te u tom smislu i poduzeti mjere kako bi se uklonilo prepreke na kolniku, a što je predmetnog dana očito propušteno učiniti, te se uslijed takvog propusta i dogodila predmetna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koja je predmet ovog spora. Isplatom iznosa od 3.253,57 Eura temeljem ugovora o kasko osiguranju tužitelj je temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika, obzirom je isti odgovaran za nastanak predmetne štete na vozilu osiguranika tužitelja. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi isplate, ali je tuženik odbio njegov zahtjev. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz o izvršnoj uplati premije. Tužitelj je u spis dostavio potvrdu o uplaćenoj premiji koju je sam izradio te koja predstavlja njegov interni akt. Nadalje, i potvrde o izvršenom plaćanju sastavljene od strane tužitelja također ne predstavljaju dokaz da je do plaćanja uistinu i došlo. Obzirom da tužitelj nije dokazao plaćanja, to proizlazi da tužitelj nije dokazao nastanak obveznog odnosa subrogacije iz čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Sukladno odredbi čl. 33. Zakona o cestama propisano da tuženik izravno ne izvodi radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, nego je iste dužan ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove. Članak 82. st. 3. Zakona o cestama propisuje da je predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. organiziranje poslova održavanja državnih cesta iz čl. 26. Zakona o cestama. Odredba čl. 26. st. 1. ZC-a propisuje da poslovi održavanja javnih cesta u smislu odredbi Zakona podrazumijevaju ustupanje radova redovnog održavanja cesta. Tuženik je ispunio svoju zakonsku obvezu ugovarajući poslove održavanja cesta sa trgovačkim društvom Ceste Rijeka. Stoga za bilo kakav propust u održavanju predmetne ceste odgovara ovdje društvo koje izvodi radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta. To dokazuje i činjenica da je regresni zahtjev koji je tužitelj priložio kao dokaz u tužbu, tužitelj poslao trgovačkom društvu Ceste-Rijeka, a ne Hrvatskim cestama. Obzirom na gore navedeno, predlaže se da na temelju odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku, naslovni sud obavijesti trgovačko društvo Ceste Rijeka d.o.o. OIB: 01371628232 Industrijska zona, Kukuljanovo 377, Kukuljanovo o ovom parničnom postupku. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ne odgovara za štetu prema pravilima objektivne odgovornosti, nego prema načelu subjektivne odgovornosti, odnosno tuženik ne odgovara samom činjenicom da je šteta nastala na državnoj cesti, već je tužitelj dužan dokazati od čega se sastoji uzročna veza između štetne radnje i štete, što isti u tužbi nije učinio. Pravno stajalište da tuženik odgovara prema načelu subjektivne odgovornosti, kao i da javna cesta nije opasna stvar, pronalazi se u brojnoj sudskoj praksi. Tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti vozača, a posljedično tome i tužitelja za nastanak predmetne prometne nesreće. Nesreća se dogodila na ravnom dijelu ceste, a ograničenje brzine na 35 km u smjeru iz Senja prema Crikvenici iznosi 60 km/h. Obim oštećenja na vozilu, pogotovo činjenica tragova iscurenog ulje na cesti, govori u prilog da se radilo o naglom naletu vozila pri velikoj brzini, odnosno da je vozač na kamen koji se već nalazi na cesti naletio na način da je vozio brzinom većom od dopuštene, odnosno da brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti, s obzirom da se nesreća dogodila u noćnim satima. Time je vozač postupio suprotno odredbi 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZOSPC). Prema čl. 16. st. 2. ZOSPC znakovi izričitih naredbi stavljaju do znanja sudionicima u prometu na cesti zabrane, ograničenja i obveze. Tako znak ograničenja brzine označava cestu ili dio ceste kojim se vozila u idealnim uvjetima ne smiju kretati brzinom (u km/h) većom od označene na znaku. Budući da je bila i noć, da je vozilo opasna stvar, razvidno je da vozač postupao protivno čl. 34. st. 1. ZOSPC-a, odnosno da je postupio protivno postavljenom prometnom znaku. Tuženik je dan prije i taj dan obavio ophodnju ceste, a što je to osim ophodarske djelatnosti još trebao obaviti prema pozitivnim propisima RH nije niti jasno niti razumljivo iz tužbe. Tako u konkretnom slučaju nema propusta tuženika u izvršavanju njegovih zakonom i podzakonskim aktima propisanih obveza, a kamoli uzročne veze sa nastankom štetnog događaja. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Ovdje se radi o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (3.253,57 EUR) koje ne prelazi svotu od 6.636,14 EUR, te u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 2. i 3., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.).

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi 3.253,57 EUR s kamatama koji iznos je isplatio za materijalnu štetu vlasniku vozila registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 22.8.2021. za koju je odgovoran tuženik.

5. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za štetu, visina štete, pasivna i aktivna legitimacija, te plaćanje od strane tužitelja.

6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanje svjedoka SH, te vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke NH. Te je dokaze cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP- a te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Kako je sporna dinamika nastanka prometne nezgode odnosno odgovornost za štetu i visina štete na vozilu, provedeno je saslušanje svjedoka vozača i prometno vještačenje po vještaku prometne struke NH iz [adresa], te je u tu svrhu pribavljen spis od Policijske postaje Crikvenica.

8. Vještak je podnio pisani nalaz i mišljenje 27.4.2025. (stranica 165-171 spisa). Zaključak vještaka je da se vozač osobnog vozila osiguranika tužitelja u noćnim uvjetima vožnje kretao desnom voznom trakom državne ceste iz smjera Senja prema Crikvenici kada je izlaskom iz nepreglednog desnog zavoja na dionicu kolnika u pravcu, gdje se s desne strane nalazi kameniti zasjek, kod oznake 35 km 6. dionice naišao na odron kamenja i oštetio prednji donji dio osobnog vozila. Do ispred mjesta nesreće kroz zavoje je znak „ograničenje brzine 50 km/h“ iza kojeg na mjestu nesreće ispred kilometarskog stupa 35 km 6. dionice slijedi znak „ograničenje brzine 60 km/h“. Kojom se brzinom osobno vozilo kretalo prije nailaska na odron i kod naleta na kamenu gromadu, nije moguće utvrditi samo iz nastalih oštećenja i tragova na kolniku, a pronađeni tragovi mogu ukazivati na neku manju brzinu, koja ne isključuje da se vozač kretao u području smjene ograničenja brzina s 50 km/h na 60 km/h, odnosno prosječnom brzinom od oko 55 km/h. Da bi se sigurno moglo zapaziti postojanje kamena na površini kolnika bilo bi uputno imati upaljeno dugo svjetlo, u dosegu kojeg se moglo bilo zaustaviti vozilo ispred ili ga obići. Vještak je koristio iskaz vozača vozila osiguranika tužitelja iz kojeg proizlazi da je u suprotnom smjeru naišlo osobno vozilo zbog kojeg je automatika putnog svjetla prebacila s dugog na kratko svjetlo. Utjecaj svjetla vozila iz suprotnog smjera usmjerenih prema vozaču vozila osiguranika tužitelja i nekontrastnost prepreke mogla je u bitnome skratiti mogućnost zapažanja kamene gromade i onemogućiti izbjegavanje nesreće zaustavljanjem snažnim kočenjem čak i u području znakom ograničenih brzina. Da je odron kamenja koje može pričiniti ovakvu štetu bio fizički spriječen na bilo koji način, okolnost brzine vožnje u ovisnosti o vrsti upaljenog putnog svjetla i noćni vremenski uvjeti ne bi imali utjecaj na nastanak nesreće. Na osobnom vozilu osiguranika tužitelja Audi A4 2.0 TDI/16, VU¤543-EF, u štetnom događaju 22.8.2021. nastupila je šteta koja se odnosi na prijevoz osobnog vozila od mjesta nesreće do mjesta pohrane od 464,53 € bez ili 580,66 € s porezom na dodanu vrijednost, te trošak popravka vozila s prijevozom do mjesta popravka najbližem ovlaštenom servisu 2.730,97 € bez ili 3.413,72 € s porezom na dodanu vrijednost.

9. Stranke nisu isticale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, već su ga prihvatile a prihvatio ga je i ovaj sud kao stručan, objektivan i sukladan ostaloj dokumentaciji u spisu i provedenim dokazima (saslušanje vozača kao svjedoka).

10. Slijedom navedenog sud je zaključio da se prometna nezgoda dogodila kako je to tužitelj opisao u tužbi.

11. Državna cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja jest javna cesta u smislu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23), a odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o cestama je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.

12. Sukladno odredbama Zakona o cestama, za štetu koja nastane uslijed takvog stanja javne ceste zbog koje javna cesta nije sigurna za promet odgovara se po principu pretpostavljane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Iz činjenice da je do prometne nezgode došlo zbog odronutog kamena na cesti iza zavoja, proizlazi ne samo šteta koju je zbog udara u isti na cesti pretrpjelo vozilo tužiteljevog osiguranika, nego i uzročno-posljedična veza između štetne radnje (propusta održavanja ceste u stanju sigurnom za promet) i štete.

14. Naime, odredba čl. 26. Zakona o cestama u poslove održavanja javnih cesta, među ostalim, uvrštava redovito i izvanredno održavanje javne ceste, dok odredba čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14 i 3/21), koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, propisuje da redovno održavanje ceste propisuje, između ostalog i čišćenje ceste na način da se odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Dakle, tuženik je dužan ukloniti sve stvari koje dospiju na kolnik s okolnog okruženja.

15. Zbog toga se odštetna odgovornost tuženika temelji na propustu održavanja ceste i procjenjuje se po kriteriju presumirane krivnje budući da je spomenutom odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima propisano tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. Tuženik, koji je bio dužan dokazati kako nije bilo propusta u održavanju ceste, prema shvaćanju ovog suda to nije učinio jer na tu okolnost osim uvida u ophodarski dnevnik na str. 129 i 130 spisa nije predlagao izvođenje drugih dokaza. Iz samog ophodarskog dnevnika ne proizlazi ophodnja mjesta događaja neposredno prije štetnog događaja. Uostalom radi se o redovitom održavanju koje je tuženik povjerio društvu Ceste Rijeka d.o.o., a tuženik je u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša, što ovdje nije učinio jer da je do oštećenja vozila ne bi došlo.

17. Vozač koji koristi državnu cestu ima određeno razumno očekivanje da na istoj neće biti prisutan odronuti kamen koji će mu oštetiti vozilo i koji s obzirom na svoj položaj na cesti u mraku iza zavoja predstavlja opasnost za sigurno kretanje.

18. Na strani osiguranika tužitelja sud nije našao elemente sudoprinosa jer se vozilom kretao na propisan način (dopuštenom brzinom od 50-60 km/h). Iako je tuženik tvrdio da se kretao neprilagođenom brzinom, to ujedno nije i dokazao. Tužitelj je dokazao da kolnik nije bio siguran za promet zbog odronutog kamena na cesti koji je njegovom osiguraniku onesposobio i oštetio vozilo.

19. Činjenica što je tuženik na treću osobu ugovorom prenio dio svojih poslova ne utječe na njegovu odgovornosti, već na odnos između tuženika i te treće ugovorne osobe.

20. Visina štete proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, izvida štete, računa ovlaštenog servisa Porsche Rijeka i troškova prijevoza nepokretnog vozila (str.34 i 36 spisa) koja dokumentacija je međusobno podudarna, dok tuženik nije pružio dokaze temeljem kojih bi sud posumnjao da bi šteta bila manja.

21. Da su na tužitelja prešla prava iz osiguranja proizlazi iz Potvrde o izvršenom plaćanju od 4. i 5. 10.2021. (stranica 19-20 spisa). Potvrda o izvršenom plaćanju po svom sadržaju predstavlja izvod iz tužiteljevih poslovnih knjiga i sadržaj i oblik takve isprave koja predstavlja elektronički zapis treba na odgovarajući način tumačiti kao i sadržaj svih drugih knjigovodstvenih isprava. Potvrda o izvršenom plaćanju sadrži sve nužne sastojke o poslovnoj transakciji na temelju koje tužitelj dokazuje jednu od pretpostavki za ostvarivanje svojeg prava utemeljenom na odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je istu sud prihvatio kao dostatan dokaz da je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku. Osim toga, taj dokaz je osnažen Potvrdom Agram banke na str. 146 spisa.

22. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 1045. st. 1., u vezi s čl. 963. st. 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

23. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a prema stopi koja se primjenjuje na ostale odnose jer je predmet spora regresna naknada štete koja ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora. Tužitelju zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos pripada od dana koji slijedi dan kada je izvršio isplatu.

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 22.8.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- pristup na ročišta 7.2.2025. i 3.10.2025. od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 400,00 EUR;

- sastav podneska od 25.9.2025.od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);

- PDV (25%) od 200,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 1.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 39,50 EUR i presudu od 79,00 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

Priznat mu je i trošak prometnog vještačenja za sudskog vještaka Srećka Hlišć iz Zagreba od 700,00 EUR.

25. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao na isplatu prouzročenog parničnog troška tužitelju od 1.818,50 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

26. Sud je na prijedlog tuženika obavijestio o parnici Ceste Rijeka d.o.o. dopisom od 7.2.2025. (str. 134 spisa), koji se nije očitovao u postupku.

27. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 10. listopada 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).