Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-540/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnoj stvari tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB:52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 2. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 10. listopada 2025.g., u prisutnosti punomoćnika tužitelja,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"Tuženik "OTP Banka Hrvatska" d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 dužan je tužitelju LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 3.045,62 eura (slovima:tritisućečetrdesetpet eura i šezdesetdvacenta), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008.g po stopi od 15% a od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 46,45 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.7.2008.

na iznos od 0,57 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.8.2008.

na iznos od 60,95 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.12.2008.

na iznos od 16,05 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.1.2009.

na iznos od 30,65 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.2.2009.

na iznos od 33,63 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.3.2009.

na iznos od 30,88 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.4.2009.

na iznos od 31,40 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.5.2009.

na iznos od 27,20 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.6.2009.

na iznos od 24,10 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.7.2009.

na iznos od 24,93 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.8.2009.

na iznos od 26,56 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.9.2009.

na iznos od 26,42 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.10.2009.

na iznos od 24,76 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.11.2009.

na iznos od 27,86 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.12.2009.

na iznos od 32,55 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.1.2010.

na iznos od 36,20 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.2.2010.

na iznos od 35,37 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.3.2010.

na iznos od 40,31 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.4.2010.

na iznos od 39,38 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.5.2010.

na iznos od 41,21 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.6.2010.

na iznos od 57,05 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.7.2010.

na iznos od 53,79 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.8.2010.

na iznos od 63,75 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.9.2010.

na iznos od 60,31 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.10.2010.

na iznos od 54,77 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.11.2010.

na iznos od 66,45 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.12.2010.

na iznos od 81,32 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.1.2011.

na iznos od 70,79 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.2.2011.

na iznos od 74,48 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.3.2011.

na iznos od 69,79 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.4.2011.

na iznos od 70,63 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.5.2011.

na iznos od 90,56 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.6.2011.

na iznos od 92,50 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.7.2011.

na iznos od 109,14 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.8.2011.

na iznos od 100,59 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.9.2011.

na iznos od 91,23 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.10.2011.

na iznos od 90,23 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.11.2011.

na iznos od 89,51 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.12.2011.

na iznos od 93,97 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.1.2012.

na iznos od 97,86 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.2.2012.

na iznos od 98,38 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.3.2012.

na iznos od 95,69 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.4.2012.

na iznos od 97,51 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.5.2012.

na iznos od 98,75 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.6.2012.

na iznos od 96,66 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.7.2012.

na iznos od 97,21 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.8.2012.

na iznos od 95,64 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.9.2012.

na iznos od 92,25 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.10.2012.

na iznos od 37,36 EUR zakonsku zateznu kamatu od 11.11.2012., sve u roku od 15 dana.

II.Tužitelj je dužan tuženiku platiti parnični trošak u iznosu od 2.000,00 € (slovima:dvijetisućeeura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 47134/06 od dana 19.srpnja 2006.g. na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 20.700,00 CHF po prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U pogledu predmetnog ugovora, tužitelj smatra kako je istim povrijeđeno njegovo pravo kao potrošača, jer ga tuženik nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke čime je omogućena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Takvo ponašanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo je nepoštenu poslovnu praksu a samim tim takva nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj jer su ove odredbe bile sastavni dio ugovora. Odlukom trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. takav način utvrđen je nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužitelja tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača a dana 13.6.2014.g. Vrhovni sud je povodom revizije banaka u predmetu broj Rev-2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge potrošač utvrdio da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna a navedenom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/16 od 14.6.2018.g. Tužitelj stoga traži da tuženik vrati preplaćeni iznos od 24.243,12 kn, kojeg je nakon vještačenja precizirao na iznos od 22.947,25 kn smanjujući tužbeni zahtjev za iznos od 1.295,87 kn.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te osporava tužiteljevo svojstvo potrošača. Ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije te ističe prigovor zastare. Tuženik navodi kako odredbe ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena je u povodu kolektivne tužbe pod poslovnim brojem P-1401/2012 ne obvezuje Sud u ovom postupku. Tuženik smatra kako je tužitelj bio dovoljno upoznat s promjenjivošću tečaja te je svjesno i dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja a prekomjerni rast tečaja zbog izvanrednih događaja i opisane koincidencije je bio nepredvidiv, kako za tužitelja tako i za tuženika. Tuženik nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj fiksira tečaj HRK za valutu CHF na dan isplate kredita iako je jasno definirano da se ugovara valutna klauzula, a također osporava i zahtjev tužitelja za isplatu kamata.

3.Sud je donio presudu broj P-239/2022-16 od dana 8.ožujka 2023.g. kojom je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti te naložio tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.045,62 € te utvrdio da je tužbe tužitelja povučena za iznos od 172,99 €. Povodom žalbe Županijski sud u Splitu je odlukom broj Gž-1281/2023-3 od dana 5.listoipada 2023.g. djelomično uvažio žalbu te ukinuo presudu dok je potvrdio rješenje. U obrazloženju odluke ukazuje se na kontradiktoran stav o statusu tužitelja kao potrošača.

4. U ponovljenom postupku u svrhu dokazivanja pročitana je preslika ugovora o kreditu (list 6-8), izračun pretplate tečaja s osnova ugovora o kreditu (list 9), otplatni plan list 11- 12), kretanje računa vidljivo iz listova 13-27), tekst objavljen u informatoru (list 42-49), tekst BL (list 50-53), informator (list 54-58), saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, provedeno je financijsko–knjigovodstveno vještačenje, pročitan je podnesak tužitelja (list 82-86).

5. Analizirajući provedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 47134/06 od dana 19.srpnja 2006.g. na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 20.700,00 CHF po prodajnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

7. Sud smatra kako je ugovorna odredba a koja se odnosi na valutnu klauzulu nepoštena, što proizlazi iz kolektivnog postupka u kojem je ništetnost utvrđena Odlukom trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.g. jer je takav način ugovaranja utvrđen nepoštenim odnosno time su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača budući je na štetu tužiteljice tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Vrhovni sud je povodom revizije banaka u predmetu broj Rev-2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge potrošač utvrdio da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna a navedenom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 6632/16 od 14.6.2018.g. Vrhovni sud je već presudio da kolektivna tužba prekida zastaru te petogodišnji rok ponovno počinje teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, budući da je donesena odluka 14. lipnja 2018. rok za tužbe u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od tog datuma tako da je rok pa podnošenje tužbe do 14. lipnja 2023. godine, pa stoga je prigovor zastare tuženika neosnovan.

8.1. Međutim, s obzirom da je sud u svrhu dokazivanja saslušao tužitelja koji u svom iskazu navodi kako mu je kredit bio potreban za kupnju junica budući da je vlasnik OPG- a te su mu junice služile za zaradu, pa je dakle kredit dignut kako bi ostvarivao prihod od OPG—a. S obzirom da tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača, koji definira da je potrošač „svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti“. Tužitelj je dužan u tužbi dokazati svojstvo potrošača, pa s obzirom da je sam tužitelj naveo kako mu je kredit poslužio za nabavu junica za OPG tužitelj ne bi bio potrošač u smislu članka 4.st.1. točka 21. Zakona o zaštiti potrošača u konkretnom slučaju se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru.

8.2. Punomoćnik tužitelja je na ročištu od dana 16.veljače 2023.g. zatražio da se tužitelj ponovno sasluša kao stranka u svrhu dokazivanja jer je tužitelj pogrešno iskazivao budući da je do tada imao više kredita između OPG i banaka te je ovaj kredit uzet isključivo za vraćanje kredita pa je u tu svrhu dostavio i ugovor o kreditu iz Podravske banke a čak su i sredstva uplaćena na račun Podravske banke, no s obzirom da je ugovor o kreditu tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka sud ga nije mogao koristiti u svrhu dokazivanja.

9. Nesporno je, kako to proizlazi iz dokumentacije iz tužbe i to obračuna (list 18) vidljivo kako je tužitelj iskoristio dobivena sredstva za zatvaranje kredita na svoje osobno ime pa proizlazi kako je točan navod tužitelja da je u to vrijeme imao više kredita i može biti da mu je ovaj kredit poslužio za zatvaranje kredita i da je očito pomiješao za što je koristio koji kredit, no isto tako moguće je isto tako da je neki drugi kredit iskoristio za povrat odnosno zatvaranje kredita.

10.Sud je na okolnost preplaćenih iznosa zbog vezanosti iznosa za valutnu klauzulu kroz za cijeli vremenski period otplate kredita, proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije ČL. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj tuženiku, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, platio više iznos od 22.947,25 kn, odnosno 3.045,62 EUR-a. Punomoćnici stranaka nisu prigovorili matematičkom izračunu visine dugovanja pa ovakav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i sud jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke. Tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem sredio tužbeni zahtjev na iznos od 22.947,25 kn, odnosno 3.045,62 EUR-a. odnosno smanjio je tužbeni zahtjev za iznos od 1.295,87 kn. Tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka pa ga i sud prihvaća u cijelosti jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke.

11. Prema čl. 3. t. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U interpretativnoj presudi od **.**.2015., K, C- 110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredbi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između „prodavatelja robe ili pružatelja usluga“ i „potrošača“, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2., t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama „potrošač“ je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a „prodavatelj robe ili pružatelj usluge“ je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

12. S obzirom da je tužitelj u svom iskazu naveo kako mu je kredit bio potreban za kupnju junica budući da je vlasnik OPG-a te su mu junice služile za zaradu, pa je dakle kredit dignut kako bi ostvarivao prihod od OPG—a, po stajalištu ovog suda iz navedenog proizlazi kako se ovaj kredit ne bi mogao tumačiti kao potrošački kredit, već je poslužio za djelatnost kojom se tužitelj bavi pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Zakon o potrošačkom kreditu, već Zakon o obveznim odnosima, ništetnost ugovora regulirana je člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, međutim sud smatra kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da su ove ugovorne odredbe protivne Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, jer je nesporno u Republici Hrvatskoj bilo dozvoljeno primjenjivati promjenjivu kamatnu stopu, te vezati kredit za valutnu klauzulu. Stoga sud smatra kako odredbe 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu nisu ništetne pa je stoga odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u izreci presude.

13. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjev u trenutku zaključenja glavne rasprave sud je tuženiku priznao troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištima od dana 12.10.2022.g., 13.12.2022.g., 16.2. 2023.g. 12.12.2023.g., 07.02.2024.g., 2.10.2025.g. svakog u iznosu od 200,00 € te za sastav podneska od dana 22.12.2023.g. u iznosu od 200,00 € odnosno sveukupno 1.600,00 €, na koje je valjalo obračunati PDV od 25% u iznosu od 400,00 €, odnosno sveukupno 2.000,00 €.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Koprivnica, 10. listopada 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Odvj. Krunoslav Vuljak, Koprivnica, neposredno

2.Odvj. Sanja Vukina, OD Vukina i partneri, Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30 -preko e- oglasne ploče