REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2431/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Širolina 4, Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate iznosa od 1.210,02 EUR, zaključio je glavnu raspravu 11. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika UI i tuženikovog punomoćnika UIR, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača CROATIA osiguranje d.d., te donio i objavio presudu 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.210,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 1.133,67 EUR od 29. studenoga 2022. do isplate i na iznos od 76,35 EUR od 19. prosinca 2022. do isplate, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 6,32 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 6,32 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, 17. srpnja 2023.., podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.210,02 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi kako se 5. listopada 2022., oko 19:30 sati, na dionici od 120 do 106 km sjeverne kolničke trake autoceste A3 Bregana-Zagreb-Lipovac, grad Kutina dogodila prometna nesreća na način da je VI upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], sjevernom kolničkom, lijevom prometnom trakom iz smjera istoka u smjeru zapada, te je dolaskom na navedenu dionicu došlo do udara prednjim lijevim bočnim dijelom osobnog automobila u nepoznati predmet koji se nalazio na lijevoj prometnoj traci, da je u predmetnoj nezgodi oštećeno navedeno vozilo, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola, da su na lice mjesta izašli djelatnici policije koji su mjesto događaja fotografirali, dok mjesto štetnog događaja nije skicirano. Nadalje navodi da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03068200062129, te da je nakon obrade odštetnog zahtjeva, tužitelj s vlasnikom oštećenog vozila OTP leasing d.d. sklopio sporazum o izvansudskoj nagodbi od 13. prosinca 2022. na temelju kojeg je tužitelj isplatio ukupan iznos od 1.210,02 EUR / 9.116,90 kn, i to iznos od 1.133,66 EUR / 8.541,60 kn 29. studenoga 2022. i iznos od 76,35 EUR / 575,26 kn 19. prosinca 2022. S obzirom na to da je za nastanak štete odgovoran tuženik jer u vrijeme nastanka nije obavljao svoju djelatnost sukladno odredbi iz članka 1084. Zakona o obveznim odnosima niti je poduzeo radnje za održavanje predmetne dionice, koje bi osigurale sigurno kretanje sukladno odredbama Zakona o cestama, niti je vodio brigu i poduzimao mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa sukladno članku 6. stavku 1. i članku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tužitelj je stekao pravo da od tuženika regresno potražuje iznos koji je isplatio temeljem zahtjeva za naknadu štete, sukladno odredbi članka 963. Zakona o obveznim odnosima. Konačno navodi da je tužitelj bezuspješno pozivao tuženika na ispunjenje obveze isplate u iznosu od 1.210,02 EUR / 9.116,90 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor neurednosti tužbe jer iz sadržaja tužbe, protivno članku 186. Zakona o parničnom postupku, ne proizlazi niti jedna pretpostavka za naknadu štete te u potpunosti izostaju činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev kao i dokazi za njihovo utvrđenje. S tim u svezi je naveo kako ostaju nejasne okolnosti nesreće te o kakvoj štetnoj radnji tuženika je riječ kako bi se moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti tuženika odnosno uzročno-posljedičnoj vezi. Osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je odgovornost i uzročno - posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće. Nadalje je naveo kako za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to onda kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja javne ceste, dok u konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste sigurnom za nesmetano odvijanje prometa već se radi o situaciji koju tuženik nije mogao spriječiti unatoč svim poduzetim mjerama koje je dužan poduzimati i koje je poduzeo. Do nesreće nije došlo zbog propusta tuženika u vidu uklanjanja nepoznatog predmeta s kolnika autoceste koji je tamo dospio (ako) između dviju propisanih i obavljenih ophodnji, u vremenu u kojem se potpuno isključuje odgovornost osobe koja gospodari autocestom. Naime, tuženik je u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama, Pravilniku o održavanju cesta i Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14). S tim u vezi u bitnome navodi kako je na dan predmetne prometne nesreće bila organizirana ophodnja i poduzete su sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa autocestom što dokazuje i činjenica da protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak koji bi bio pokrenut da je bilo kakvog propusta na strani tuženika. Osim toga navodi da nije bilo dojava o predmetu ili prepreci, te da je odmah po dojavi Centra za upravljanje prometom o navodnom naletu korisnika osobnim vozilom na nepoznati predmet na točno neutvrđenom mjestu ophodarska služba došla na intervenciju i obišla dionicu na kojoj nije nađena nepredvidiva prepreka niti dio „lajsna“ osobnog vozila Alfa Romeo. Iz cjelokupne dokumentacije tuženika kao i Policijske potvrde proizlazi kako ophodarska služba niti policija unatoč detaljnom pregledu nisu pronašli nepredvidivu prepreku. Cjelokupna dokumentacija sačinjena je prema Izjavi navodne vozačice koja je bez zaustavljanja, nakon navodnog događaja, nastavila daljnje kretanje prema Zagrebu gdje je zamijetila oštećenja te se vratila na „mjesto događaja.“ S tim u svezi je naveo kako je u Prijavi štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila od 5. listopada 2022. u rubrici „Podaci o vozaču“ naveden podatak da je vozač FI te je priložena njegova vozačka dozvola dok je alko testirana LI. Pod podacima o osiguranom slučaju u rubrici Policijski očevid naznačeno je NE. Policijska potvrda datira od 26. listopada 2022. u kojoj je navedeno kako je napisana po izjavi vozačice VI na temelju čega slijedi službena zabilješka. Istaknuo je prigovor doprinosa vozača predmetnoj šteti jer je bio obvezan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom na cesti odnosno prigovor isključive odgovornosti vozača vozila po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari-vozila u pokretu. Tužitelj nije dokazao da bi tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nesreću odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nesreće s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Pogrešan je pravni stav da bi plaćanjem cestarine došlo do zasnivanja dodatne ugovorne obveze vezane za sigurnost vožnje jer je kupnjom karte odnosno plaćanjem cestarine korisnik stekao pravo vožnje autocestom. Prema Općim uvjetima korištenja autoceste nije propisana obveza tuženika za naknadom štete nastale korisniku radi korištenja iste. S obzirom na ne postojanje odgovornosti tuženika tuženik je naveo kako visinu štete nije potrebno posebno analizirati te je opreza radi osporio visinu potraživanja štete od strane tužitelja kao i potraživanje tužitelja s osnova zateznih kamata koje mogu teći sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima tek od trenutka kada je tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze odnosno protekom roka koji mu je dodijeljen od strane tužitelja za dobrovoljno ispunjenje obveze. Predložio je da sud, u skladu s odredbom članak 211. Zakona o parničnom postupku, obavijesti o ovoj parnici Croatia osiguranje d.d. Zagreb s kojim je u vrijeme štetnog događaja tuženik imao sklopljen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici.

3. Dopisom od 9. siječnja 2024. sud je, u skladu s odredbom članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), obavijestio Croatia osiguranje d.d. kao treću osobu o ovoj parnici. Podneskom od 7. veljače 2024., Croatia osiguranje d.d. je dostavilo izjavu o stupanju u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

Rješenjem suda od 20. veljače 2024. prihvaćeno je sudjelovanje Croatia osiguranje d.d. kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu na temelju odredaba članka 206. i 207. ZPP-a.

4. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz odgovora na tužbu, te je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik je učinio nespornom činjenicu da je tužitelj isplatio sporni iznos svom osiguraniku, datum isplata spornog iznosa i visinu nastale štete, dok je u preostalom dijelu ostao kod tvrdnji iz odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to:

Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova od 26. listopada 2022. (str. 7. – 8. spisa), police kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200062129 (str. 9. – 10. spisa), prijave štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila (str. 11. spisa), izvida štete s preslikama fotografija (str. 12. – 22. spisa), sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 13. prosinca 2022. (str. 23. – 24. spisa), računa broj 375/01/67 od 11. studenoga 2022. (str. 25. spisa), potvrde plaćanja – detalja naloga (str. 26. – 27. spisa), preslika prometne dozvole (str. 28. – 29. spisa); potvrde o plaćenoj premiji po polici (str. 30. spisa), izvatka iz poslovnih knjiga (str. 31. spisa), tužiteljevih dopisa upućenih tuženiku (str. 32. – 33. spisa), Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 34. – 71. spisa), ophodarskih dnevnika (str. 98. i 102. spisa), dnevnike rada (str. 99. i 103. spisa), putnih radnih listova (str. 100. – 101. i 104. – 105. spisa), zapisnika o prometnoj nesreći s preslikama fotografija (str. 106. – 108. spisa), ovjerenog pisanog iskaza svjedoka DI (str. 109. – 110. spisa), police osiguranja broj [broj police osiguranja] s privitkom (str. 111. – 114. i 132. – 133. spisa ), službene bilješke od 16. listopada 2022. (str. 120. – 121. spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 122. spisa), službe zabilješke od 16. listopada 202. (str. 123. spisa), preslika fotografija (str. 124. – 130. spisa).

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠI i NI (ranije: VI).

Provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Robertu Spudiću, Zagreb, Ulica grada Vukovara 226d.

6. Nisu provedeni: prometno vještačenje radi utvrđivanja visine štete, financijsko vještačenje, niti je pribavljen podatak o isplati od banke jer je na ročištu održanom 8. travnja 2024. tužitelj odustao od navedenih dokaza.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.210,02 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku OTP leasing d.d. na temelju sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 13. prosinca 2022. na način da je 29. studenoga 2022. isplatio iznos od 1.133,66 EUR / 8.541,60 kn, dok je 19. prosinca 2022. isplatio iznos od 76,35 EUR / 575,26 kn 19. prosinca 2022. , po osnovi naknade štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] nastale u štetnom događaju koji se dogodio 5. listopada 2022., oko 19:30 sati, na dionici od 120 do 106 km sjeverne kolničke trake autoceste A3 Bregana-Zagreb-Lipovac, grad Kutina, na način da je navedeno vozilo udarilo u nepoznati predmet koji se nalazio na lijevoj prometnoj traci.

9. Nije osnovan prigovor neurednosti tužbe. Odredbom članka 186. stavka 1. ZPP-a je propisano da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106). Odredbom članka 186. stavka 3. ZPP-a propisano je da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Iz citiranih odredaba ZPP-a proizlazi da je tužitelj u tužbi dužan navesti činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dakle, činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, ali ne i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Naprotiv, u slučaju kada je tužitelj naznačio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, sud nije vezan tom pravnom osnovom, već je vezan isključivo činjeničnom osnovom.

U konkretnom slučaju tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa: glavnice u iznosu od 1.210,02 EUR i pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 1.133,67 EUR od 29. studenoga 2022. do isplate i na iznos od 76,35 EUR od 19. prosinca 2022. do isplate, iznio je činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, dakle, činjeničnu osnovu tužbe , te je predložio dokaze kojima se te činjenice utvrđuju. Osim toga, tužba u konkretnom slučaju sadrži i sve ostale podatke propisane odredbama članka 106. u vezi s odredbom članka 186. stavka 1. ZPP-a.

10. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 6. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP).Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 5. ZPP-a, stranke upozorene u rješenju suda od 6. listopada 2023.

11. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

12. Nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija. Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozilo registarske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200062129. Nije sporna činjenica da je tužitelj isplatio svom osiguraniku OTP leasing d.d. iznos od 1.210,02 EUR po osnovi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju na način da je 29. studenoga 2022. isplatio iznos od 1.133,66 EUR / 8.541,60 kn, dok je 19. prosinca 2022. isplatio iznos od 76,35 EUR / 575,26 kn. Nije sparna visina štete nastale na predmetnom vozilu, a sve navedene činjenice proizlaze i iz isprava u spisu.

13. Sporni su: nastanak predmetnog štetnog događaja, dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja, odgovornost za štetu i uzročno-posljedična veza između tuženikovog postupanja i predmetnog štetnog događaja.

14. Uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova od 26. listopada 2022. (str. 7. – 8. spisa), službenu bilješku od 16. listopada 2022. (str. 120. – 121. spisa) i službeni zabilješku od 16. listopada 2022. (str. 123. spisa) utvrđeno je kako se 5. listopada 2022., oko 19:30 sati, na dionici od 120 do 106 km sjeverne kolničke trake autoceste A3 Bregana-Zagreb-Slavonski Brod-Čvorište Srednjaci-Lipovac, općina Kutina dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala VI, dok je kao putnik u tom vozilu bio ŠI, na način da navedeno vozilo, koje se kretalo sjevernom kolničkom trakom, lijevom prometnom trakom iz smjera istoka u smjeru zapada, dolaskom na navedenu dionicu prednjim lijevim bočnim dijelom udarilo u nepoznati predmet koji se nalazio na lijevoj prometnoj traci. Nadalje je utvrđeno da je nakon navedenog događaja vozačica, bez zaustavljanja, nastavila daljnje kretanje do Zagreba, gdje je zamijetila oštećenja, a zatim se vratila na 88 km A3 čvor Popovača, te da je obavljen obilazak navedene dionice po djelatnicima HAC-a TJ Kutina kojom prilikom nije zamijećen predmet koji bi mogao uzrokovati oštećenja osobnog automobila.

15. Na temelju iskaza svjedoka ŠI, koji je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, te je u bitnome u skladu s ispravama u spisu i iskazom svjedoka NI, je utvrđeno da je na dan predmetnog štetnog događaja bio suvozač u osobnom automobilu kojim je upravljala njegova supruga VI sada NI, da su vozili brzom, lijevom trakom autoceste, otprilike 130-140 km/h kada su osjetili udarac u neki predmet koji se nalazio na autocesti, ali nije vidio o kojem predmetu se radi, da s obzirom na to da je auto bio viši, normalno su nastavili vožnju dalje, da su se nakon nekog vremena zaustavili na parkiralištu i tada je primijetio da je obrub blatobrana oštećen, ali nije na autu našao nikakve ostatke predmeta na koji su naletjeli, da je kontaktirao policiju i po uputi policije se vratio na mjesto događaja na kojem mjestu nije našao predmet na koji su udarili, da je vani bio mrak i sipila je kišica, te da promet nije bio gust.

16. Na temelju iskaza svjedoka NI (ranije VI), koji je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, te je u bitnome u skladu s ispravama u spisu i iskazom svjedoka ŠI, je utvrđeno kako je na dan predmetnog štetnog događaja bila vozač u predmetnom osobnom automobilu, da je bio mrak i padala je kiša, da promet nije bio gust i da u tom trenutku nije pretjecala neko drugo vozilo, da je vozila lijevom (brzom) trakom brzinom, negdje 110 – 120 km/h, da je, dok je vozila, čula neki udarac u auto, da je nastavila voziti jer je bio mrak i nisu se htjeli zaustavljati po mraku i nisu čuli da je nešto slomljeno, da su se nakon nekog vremena, zaustavili i shvatili da je uništena lijeva strana blatobrana, da su nakon toga zvali policiju i Hrvatske autoceste i da su ih uputili da se vrate natrag na mjesto gdje se prema njihovom sjećanju to dogodilo, da je došla policija, napravila je očevid, ali nije nađen predmet u koji su udarili, da ga oni osobno nisu niti tražili već im je od strane policije rečeno da će to uraditi iz Hrvatskih autocesta , da kada je udarila u "nešto" na autocesti, da je samo čula zvuk udarca, ali nije vidjela u što točno su udarili te nije vidjela uopće o čemu se radilo, niti veličinu tog "nečeg" , da prilikom udarca nije napravila niti trzaj vozilom niti je izgubila kontrolu nad vozilom."

17. Uzevši u obzir navedeno sud je, na temelju navedenih isprava i u bitnome međusobno suglasnih iskaza svjedoka ŠI i NI, utvrdio kako se 5. listopada 2022., oko 19:30 sati, na dionici od 120 do 106 km sjeverne kolničke trake autoceste A3 Bregana-Zagreb-Slavonski Brod-Čvorište Srednjaci-Lipovac, općina Kutina dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala VI (sada NI), dok je kao putnik u tom vozilu bio ŠI, na način da je navedeno vozilo, koje se kretalo sjevernom kolničkom trakom, lijevom prometnom trakom iz smjera istoka u smjeru zapada, dolaskom na navedenu dionicu prednjim lijevim bočnim dijelom udarilo u nepoznati predmet koji se nalazio na lijevoj prometnoj traci.

18. Međutim, tuženik osnovano ističe kako u konkretnom slučaju ne postoji njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo tuženikovog propusta u održavanju predmetnog dijela dionice autoceste.

19. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 , 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja (članak 1045. stavak 2. ZOO-a). Iako u ZOO-u, kao općem propisu koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nisu nabrojene opće pretpostavke odgovornosti za štetu u pravnoj teoriji se kao opće pretpostavke navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza i 5. protupravnost. U skladu s citiranim odredbama ZOO-a krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 35/2018-2 od 11. rujna 2019. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1074/2025-2 od 1. srpnja 2025.).

20. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (argument iz članka 2. stavka 1. točka 13. i točka 17., članka 26. i članka 81. Zakona o cestama (''Narodne novine“ broj 84/11/ 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22; dalje: ZC)). Prema odredbama članka 81. stavka 3. ZC-a, tuženikov predmet poslovanja su, između ostalih, i obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ZC-a autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama i ostali poslovi upravljanja iz članka 31. ZC-a autocestama i objektima s naplatom cestarine na državnim cestama. Prema odredbama članka 26. stavka 1. ZC-a poslovi održavanja javnih cesta u smislu ZC-a jesu, između ostalih, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja. Prema odredbi članka 2. točki 13. ZC-a, redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela godine ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima . Prema odredbi članka 2. točki 14. ZC-a, izvanredno održavanje cesta su povremeni radovi koji se obavljaju radi mjestimičnog poboljšanja pojedinih dijelova ceste bez izmjene tehničkih elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa. Prema odredbi članka 26. stavka 3. ZC-a, popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja, opseg pojedinih radova i rokove izvođenja tih radova, pravila i tehničke uvjete za izvođenje radova u ljetnom i zimskom razdoblju te pravila za ophodnju javnih cesta propisuje ministar. Ostali poslovi upravljanja javnim cestama, u smislu ZC-a, jesu, između ostalih, osiguranje obavješćivanja javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta, izvanrednim događajima na njima i o meteorološkim uvjetima značajnim za sigurno odvijanje prometa i praćenje i analiza stanja sigurnosti prometa na javnim cestama (članak 31. ZC-a). Prema odredbi članka 45. stavka 4. ZC-a, pravna osoba koja upravlja javnoj cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti.

21. Prema odredbi članka 2. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14 i 3/21; dalje: Pravilnik), upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste se održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Prema odredbi članka 12. stavka 1. Pravilnika, redovito održavanje cesta čini skup poslova odnosno radova i radnji te mjera koje se provode tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu. Pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se, između ostalih, osobito sljedeći poslovi: nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, čišćenje ceste, redovito održavanje cestovnih objekata, interventni radovi (članak 13. Pravilnika). Prema odredbi članka 14. stavka 1. Pravilnika, nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste, putem ophodarske službe. Prema odredbi članka 15. stavka 1. Pravilnika, upravitelj ceste, odnosno izvođač radova na cesti, je u obvezi osigurati da se redoviti pregledi cesta i cestovnih objekata obavljaju ciklički i sukladno rasporedu utvrđenom na temelju mjesečnog odnosno višemjesečnog operativnog programa održavanja cesta. Prema odredbi članka 19. stavka 1. Pravilnika, izvanredni pregledi obavljaju se, između ostalog, odmah nakon nastanka događaja kao što su prirodne katastrofe, teže prometne nesreće, požara, eksplozije, klizanja terena te drugih izvanrednih događaja koji imaju negativni utjecaj na ceste. Prema odredbi članka 20. stavka 1. Pravilnika, poslove ophodnje na cesti, uvjete za uspostavu ophodnje, potrebno osoblje i opremu, provođenje mjera za zaštitu cesta i prometa te radove, radnje i druge aktivnosti koje obavlja ophodar, temeljem odredaba pozitivnog propisa kojima se uređuju ceste, provedbenim propisom određuje ministar pomorstva, prometa i infrastrukture. Ophodarska služba je dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste (članak 20. stavak 2. Pravilnika). Ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste (članak 20. stavak 3. Pravilnika). Prema odredbi članka 26. Pravilnika, upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste, obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na ces ti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama. Prema odredbi članka 30. Pravilnika, upravitelj ceste u obvezi je osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Prema odredbi članka 32. stavka 1. Pravilnika, upravitelj ceste dužan je osigurati da izvođač redovnog održavanja ceste organizira dežurnu službu i radne grupe za izvođenje interventnih radova u slučaju nastanka izvanrednih događaja.

22. Prema odredbama članka 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14 i 7/21; dalje: Pravilnik o ophodnji), ophodnja javnih cesta obavlja se radi: nadziranja stanja i prohodnosti javnih cesta, izvanrednih događaja na njima i meteoroloških uvjeta značajnih za sigurno odvijanje prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama, osiguranja redovitih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti javnih cesta, obavljanja radova redovitog održavanja manjeg obima na javnim cestama. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Pravilnika o ophodnji, ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje, između ostalog, tri puta dnevno na autocestama s PGDP > 10.000, dva puta dnevno na ostalim autocestama. Prema odredbi članka 10. stavka 1. Pravilnika o ophodnji, učestalost ophodnje ovisna je o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa i u pravilu se obavlja na autocesti i brzoj cesti, svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata. Prema odredbi članka 12. stavka 2. Pravilnika o ophodnji, ophodnja autoceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje tri puta u dvadesetčetiri sata na autocestama s PGDP > 10.000, a sukladno članku 10. toga Pravilnika. Prema odredbi članka 38. stavka 1. Pravilnika, ophodar mora bez odgode, nakon saznanja, s javne ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji ili štetnih aktivnosti, a koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti.

23. Uvidom u ophodarski dnevnik (str. 102. spisa), dnevnik rada (str. 103. spisa) i putni radni list (str. 104. – 105. spisa), koje isprave tužitelj nije osporio, u bitnome je utvrđeno kako je na dan predmetnog štetnog događaja 5. listopada 2022., u razdoblju od 7,00 do 19,00 sati, tuženik obavio redovite ophodnje dijela dionice autoceste na kojem se dogodio predmetni štetni događaj, koje ophodnje su započele u 8,00 sati 8,50 sati, 10,30 sati, 13,30 sati, 14,00 sati, 16,00 sati i 17,00 sati, s time da se vozilo koje je obavilo zadnju kontrolu vratilo u bazu u 18,00 sati, te da tom prilikom na tom dijelu autoceste nisu nađeni nikakvi predmeti niti bilo kakve druge prepreke koji bi onemogućavale sigurno i nesmetano odvijanje prometa na tom dijelu autoceste, niti je bilo bilo kakvih dojava o pojavi takvih predmeta odnosno prepreka. Dakle, iz navedenih isprava u bitnome proizlazi kako je zadnju ophodnju predmetnog dijela autoceste tuženik obavio s početkom u 17,00 sati i završetkom u 18,00 sati, dakle, samo sat i pol prije predmetnog štetnog događaja koji se dogodio u 19,30 sati.

24. Uvidom u ophodarski dnevnik (str. 98. spisa), dnevnik rada (str. 99. spisa), putni radni list (str. 100. – 101. spisa) i zapisnik o prometnoj nesreći s preslikama fotografija (str. 106. – 108. spisa), koje isprave tužitelj nije osporio, u bitnome je utvrđeno kako je na dan 5. / 6. listopada 2022. u razdoblju od 19,00 do 7,00 sati (dakle, nakon nastanka predmetnog štetnog događaja 5. listopada 2022. u 19,30 sati), tuženik obavio redovite ophodnje autoceste i da je te kontrole obavio ophodar DI. Nadalje je u bitnome utvrđeno kako je po dojavi o predmetnom štetnom događaju, tuženik, i to njegov ophodar DI, izašao na mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja, da je obišao dionicu autoceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj i da prilikom obilaska tog dijela autoceste nije pronašao nikakav predmet odnosno prepreku niti dio (lajsna) od predmetnog vozila. Dakle, iz navedenih isprava u bitnome proizlazi kako je odmah po dojavi o predmetnom štetnom događaju tuženik izašao na mjesto predmetnog štetnog događaja, obavio ophodnju tog dijela autoceste, ali tom prilikom nije pronađen nikakav predmet niti bilo koja druga prepreka koja bi onemogućavala sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Navedene odlučne činjenice proizlaze i iz ovjerenog pisanog iskaza svjedoka DI (str. 109. – 110. spisa), koji tužitelj nije osporio. Stoga u ovom sporu male vrijednosti sud nije, u skladu s odredbama članka 492.c ZPP-a, izveo dokaz usmenim saslušanjem svjedoka DI jer tužitelj nije osporio navedeni iskaz, dok je sud utvrdio kako njegovo saslušanje nije potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

25. Uzevši u obzir navedeno, sud je na temelju navedenih isprava - ophodarskih dnevnika, dnevnika rada, putnih radnih listova, zapisnika o prometnoj nesreći s preslikama fotografija te ovjerenog pisanog iskaza svjedoka DI, koje isprave tužitelj nije osporio, utvrdio kako je prije nastanka predmetnog štetnog događaja 5. listopada 2022. u 19,30 sati, tuženik obavio redovite ophodnje dijela dionice na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, s time je zadnju ophodnju predmetnog dijela autoceste tuženik obavio samo sat i pol prije predmetnog štetnog događaja, te da prije nastanka predmetnog štetnog događaja nije bilo nikakvih dojava o pojavi bilo kakvog predmeta ili neke druge prepreke na tom dijelu autoceste koji bi onemogućavali sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Nadalje je utvrđeno da je odmah po dojavi tuženik izašao na mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja i obavio je kontrolu predmetnog dijela autoceste kojom prilikom nije pronašao nikakav predmet niti bilo kakvu drugu prepreku koja bi onemogućavala sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako je u konkretnom slučaju tuženik ispunio svoju obvezu održavanja predmetnog dijela autoceste na način da osigura sigurno i nesmetano odvijanje prometa u skladu s citiranim odredbama ZC-a, Pravilnika i Pravilnik o ophodnji, odnosno da nije bilo tuženikovog propusta u održavanju predmetnog dijela autoceste. Naime, kada se uzme u obzir da je uzrok predmetnog štetnog događaja nepoznati predmet, koji nakon predmetnog štetnog događaja nije pronađen niti od strane tuženika koji je nakon nastanka predmetnog štetnog događaja uredno obavio ophodnju predmetnog dijela autoceste, te da je tuženikova ophodarska služba na dan predmetnog štetnog događaja i neposredno prije njegovog nastanka uredno obavila svoj posao ophodnje u skladu s citiranim odredbama Pravilnika o ophodnji, kojom prilikom nije uočila nikakav predmet niti bilo kakvu drugu prepreku na autocesti koja bi onemogućavala sigurno i nesmetano odvijanje prometa, tuženik je ispunio svoju obvezu urednog održavanja autoceste zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji tuženikova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo tuženikovog propusta u održavanju autoceste. Slijedom navedenog sud je utvrdio da ne postoji tuženikova krivnja za predmetni štetni događaj zbog čega je primjenom odredaba članka 1045. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 850/2018- 6 od 6. listopada 2021., te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-121/2022-3 od 29. lipnja 2023. i Pž-1074/2025-2 od 1. srpnja 2025.).

26. Dodatno, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Roberta Spudića proizlazi da se na temelju zapisnika o očevidu i izjave vozačice osobnog automobila, može zaključiti da je mjesto naleta na nepoznati predmet bilo na lijevoj strani kolnika autoceste A3 od 120 do 106 km sjeverne kolničke trake, da na kolniku mjesta prometne nesreće nisu pronađeni tragovi kočenja ili zanošenja vozila, a nije poznat niti zaustavni položaj osobnog automobila nakon naleta na nepoznati predmet, tako da se tehničkim putem ne može utvrditi brzina kretanja osobnog automobila neposredno prije naleta na nepoznati predmet na kolniku, da je tehnički moguće da se osobni automobil neposredno prije naleta na nepoznati predmet kretao brzinom prema iskazu vozačice od oko 110-120 km/h, da zaustavni put za brzinu kretanja od oko 110- 120 km/h iznosi oko 90,2 m, a kroz vrijeme od oko 5,0 s, da kako se prometna nesreća dogodila oko 19,30 sati, a s obzirom na kišne uvjete, može se zaključiti da se prometna nesreća dogodila oko 45 minuta prije zalaska sunca, u uvjetima smanjene preglednosti kolnika, da je vozačica osobnog automobila u konkretnoj prometnoj situaciji je pri brzini kretanja od oko 110 – 120 km/h imala mogućnost uočavanja nepoznatog predmeta na udaljenosti ne većoj od oko 40-50 m ispred vozila, te da bi vozačica osobnog automobila imala mogućnost izbjeći nalet na nepoznat predmet da se kretala pri svim brzinama jednakim ili manjim od 71 km/h.

27. Međutim, s obzirom na to da je sud utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim iz razloga što, kao što je prethodno obrazloženo, ne postoji tuženikova krivnja za predmetni štetni događaj, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje sta lnog sudskog vještaka mr. sc. Roberta Spudića jer utvrđenja koja proizlaze iz tog nalaza i mišljenja ne bi dovela do drugačije odluke suda o tužbenom zahtjevu.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

29. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, proizlazi da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu zbog čega bi tuženik i umješač imali pravo na naknadu troškova u skladu s odredbama članak 154. stavka 1. ZPP-a.

30. Tuženiku je kao potreban (članak 155. stavaka 1. ZPP-a) priznat trošak javnobilježničke ovjere pisanog iskaza svjedoka DI pod brojem OV- 3385/2023 jer je uvidom u potvrdu javnog bilježnika (str. 110. spisa) i račun javnog bilježnika (str. 238. spisa) utvrđeno kako javnobilježnička nagrada s PDV-om za ovjeru jednog potpisa iznosi 4,99 EUR, dok sudska pristojba ukupno iznosi 2,66 EUR. Budući da iz računa proizlazi kako se radi o ovjeri dvaju pisanih iskaza istog svjedoka, s time da je samo jedan pod brojem OV-3385/2023 dostavljen u ovaj spis i samo se taj odnosi na ovaj postupak, sud je utvrdio da tuženik ima pravo na naknadu troškova samo po osnovi javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 4,99 EUR koja se odnosi na navedenu ovjeru pod brojem OV-3385/2023 i na polovicu pristojbe u iznosu od 1,33 EUR, dok tuženik nije dokazao protivno. Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 6,32 EUR, dok tuženik neosnovano zahtijeva naknadu troškova u preostalom iznosu od 6,32 EUR.

31. Umješač nije do zaključenja glavne rasprave postavio određeni zahtjev za naknadu troškova u skladu s odredbama članka 164. stavcima 1. – 3. ZPP-a, zbog čega sud nije niti je mogao odlučivati o eventualnim umješačevim troškovima.

32. Slijedom navedenog , o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 10. listopada 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka i umješač mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku , a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.