Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2298/2022-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, Josipa Slavenskog 1, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, Lovretska 25, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 11.rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice LS, odvjetničke vježbenice kod Srđana Vrdoljaka, odvjetnika u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika AS, odvjetničke vježbenice u OD Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 10.listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 9012326683 kojeg su dana 8.3.2007.godine sklopili tužitelj ES, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta br. 50 , Zagreb, OIB 02535697732, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta br. 50, Zagreb, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 2.721,74 EUR (slovima: dvije tisuće sedam stotina dvadeset jedan euro sedamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče na iznos od:

14,59 Eura od dana 28.10.2008.godine do isplate

14,52 Eura od dana 15.2.2009.godine do isplate

18,41 Eura od dana 11.3.2009.godine do isplate

11,14 Eura od dana 17.4.2009.godine do isplate

8,24 Eura od dana 13.6.2009.godine do isplate

10,08 Eura od dana 15.7.2009.godine do isplate

8,27 Eura od dana 1.8.2009.godine do isplate

9,90 Eura od dana 12.9.2009.godine do isplate

7,23 Eura od dana 20.10.2009.godine do isplate

15,51 Eura od dana 17.3.2010.godine do isplate

18,22 Eura od dana 13.4.2010.godine do isplate

19,20 Eura od dana 12.5.2010.godine do isplate

24,06 Eura od dana 9.6.2010.godine do isplate

32,62 Eura od dana 3.7.2010.godine do isplate

24,33 Eura od dana 8.8.2010.godine do isplate

37,14 Eura od dana 8.9.2010.godine do isplate

32,18 Eura od dana 13.10.2010.godine do isplate

47,96 Eura od dana 8.1.2011.godine do isplate

41,85 Eura od dana 9.3.2011.godine do isplate

38,85 Eura od dana 9.4.2011.godine do isplate

47,54 Eura od dana 12.5.2011.godine do isplate

54,05 Eura od dana 11.6.2011.godine do isplate

56,18 Eura od dana 12.7.2011.godine do isplate

71,63 Eura od dana 2.8.2011.godine do isplate

57,95 Eura od dana 13.9.2011.godine do isplate

55,94 Eura od dana 8.10.2011.godine do isplate

57,41 Eura od dana 8.11.2011.godine do isplate

54,77 Eura od dana 8.12.2011.godine do isplate

59,25 Eura od dana 10.1.2012.godine do isplate

63,14 Eura od dana 4.2.2012.godine do isplate

63,16 Eura od dana 25.2.2012.godine do isplate

61,04 Eura od dana 3.4.2012.godine do isplate

61,49 Eura od dana 6.5.2012.godine do isplate

63,19 Eura od dana 14.6.2012.godine do isplate

61,50 Eura od dana 11.7.2012.godine do isplate

62,06 Eura od dana 8.8.2012.godine do isplate

60,75 Eura od dana 24.8.2012.godine do isplate

58,92 Eura od dana 28.9.2012.godine do isplate

60,91 Eura od dana 13.1.2013.godine do isplate

59,99 Eura od dana 20.3.2013.godine do isplate

61,72 Eura od dana 13.4.2013.godine do isplate

55,90 Eura od dana 12.5.2013.godine do isplate

55,96 Eura od dana 15.6.2013.godine do isplate

55,21 Eura od dana 13.7.2013.godine do isplate

56,16 Eura od dana 13.8.2013.godine do isplate

56,91 Eura od dana 10.9.2013.godine do isplate

58,98 Eura od dana 13.10.2013.godine do isplate

59,61 Eura od dana 13.11.2013.godine do isplate

61,54 Eura od dana 10.12.2013.godine do isplate

58,61 Eura od dana 10.1.2014.godine do isplate

63,04 Eura od dana 25.2.2014.godine do isplate

63,60 Eura od dana 19.3.2014.godine do isplate

62,69 Eura od dana 16.4.2014.godine do isplate

po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.662,47 (slovima: dvije tisuće šest stotina šezdeset dva eura četrdeset sedam centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu 31.svibnja 2021. navodi se da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. 9012326683 dana 8.ožujka 2007. za kupnju vozila i to za iznos kredita od 18.235,00 CHF. Ugovorne strane ugovorile su sukladno čl. 6 navedenog ugovora da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. U trenutku isplate kredita tečaj CHF u odnosu na kunu iznosio je 4,54 kn za 1 CHF. Sukladno Ugovoru mjesečni anuitet od početka ugovorne obveze do 31.srpnja 2007. iznosio je 258,59 CHF, od 31.kolovoza 2007. do 31.siječnja 2008. iznosio je 266,88 CHF, a od 29.veljače 2008. do 31.ožujka 2014. iznosio je 277,51 CHF. Predmetni kredit u cijelosti je isplaćen 15.travnja 2014. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018., te na presudu i rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018, kojima je utvrđeno da su banke, uključujući i tuženika, u razdoblju od 1.siječnja 2004. do 31.proisnca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Iz navedenih odluka proizlazi da su banke propustile dati korisnicima kredita sve potrebne informacije, na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a da je “priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama“ odnosno da je tuženik propustio korisnike kredita informirati o svim parametrima relevantnim za sagledavanje značaja ugovorene promjenjive kamatne stope po jednostranoj odluci banke. Na taj način je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama nastale ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno na štetu potrošača, koja je značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena budući da se kamata plaća u istoj valuti CHF. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a banka zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna.

1.1. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (toč.I.), naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 21.459,84 kn/2.848,21 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do isplate (toč.II.), i naložiti tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate (toč.III.).

1.2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 2.travnja 2025. uredila tužbeni zahtjev pod točkom II. tako da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.721,74 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužiteljica je na taj način djelomično povukla tužbu za iznos od 126,47 EUR, čemu se tuženik nije usprotivio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, uz prijedlog da se isti odbije uz nalog tužiteljici na naknadu troškova postupka. Tuženik je istakao prigovor zastare i prekluzije isticanja ništetnosti iz čl. 326.st.2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tuženik smatra da je predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom i zatvaranjem kredita danom 18.travnja 2014., dakle, više od šest godina prije podnošenja tužbe. Stoga se predlaže sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti pozivom na prekluziju iz čl. 326.st.2. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da bi presude na koje se poziva tužiteljica bile obvezujuće za naslovni sud u smislu odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ova bi parnica trebala biti radi naknade štete, a ona to nije, već se radi o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove, pa je pozivanje tužiteljice na utvrđenja suda iz presuda trgovačkog suda pravno irelevantno. Tuženik ističe da je na temelju odredbi ZOO-a bio ovlašten ugovarati valutnu klauzulu, čijim ugovaranjem stranke nisu u nejednakom položaju, jer valutna klauzula djeluje prema svim sudionicima pravnog posla. Tužiteljica je dobila od tuženika prije sklapanja ugovora sva tražena pojašnjenja i informacije, pa tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Rješenjem posl.br.P-4599/2021-9 od 26.travnja 2022. Općinski građanski sud u Zagrebu proglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, i nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio ovom sudu kao mjesno nadležnom, na daljnje postupanje.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj: 9012326683 od 8.ožujka 2007. solemniziranog kod javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa] pod brojem OV-3332/2007 dana 8.ožujka 2007., otplatnog plana, knjigovodstvene kartice kredita, otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope i pregleda uplata po kreditu, financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić, te saslušanjem tužiteljice.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, kao i isplata iznosa koji je tužiteljica pretplatila na ime ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da su 8.ožujka 2007. tuženik kao kreditor, a tužiteljica kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj: 9012326683, solmeniziran 8.ožujka 2007. pod brojem OV-3332/2007 od strane javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa], kojim je tuženik- banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 18.235,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita (čl.1.Ugovora), u svrhu kupnje vozila (čl.2.Ugovora), na rok otplate od 84 mjeseca, i tamo pobliže navedene instrumente osiguranja, uz ugovorenu kamatu od 5,10% koja je promjenjiva sukladno Odluci tuženika (čl.4.Ugovora), i da se na zakašnjela plaćanja plaća zatezna kamata koja je promjenjiva, a obračunava u CHF i naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan plaćanja (čl.5.Ugovora). Nadalje, nije sporno da je ugovorena obveza tužiteljice na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (čl.6.Ugovora). Nije sporno ni to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i da je od sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, te da je predmetni kredit otplaćen 15 .travnja 2014.

8. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 8.ožujka 2007.), za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).

9.Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10.Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

11. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

12.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

15. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo drugotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotuženika.

16. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužiteljicu, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužiteljica i poziva u tužbi.

17.I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da su sporne odredbe čl. 1. i. 6. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

19. Izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome, bez obzira na činjenicu što je tužiteljica u cijelosti otplatila predmetni kredit, tužiteljica ni u kojem slučaju nije izgubila pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenog iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-a iznesenim u više sudskih odluka. Nadalje, postupanje tuženika kojim je kao trgovac kršio ranije navedene odredbe, ugovaranjem nepoštenih odredaba na štetu potrošača, svakako ne predstavlja zabranu manjeg značaja, imajući u vidu razliku u položaju i ukupnoj gospodarskoj moći bankarske institucije i potrošača. Osim toga, sud je mišljenja, da povećanje ukupnog iznosa otplate kredita u utuženom iznosu, koji je za tuženika možda neznatan, to nije i za potrošača.

20. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi čl. 1. i 6. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne, pa odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

21. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

21.1. Člankom 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

21.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplate uslijed promjene tečaja valute ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

21.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 31.svibnja 2021. znači da računajući od 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

22. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužiteljici kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik nije na tu okolnost predložio izvođenje nikakvih dokaza.

23. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice koja u svom iskazu navodi da se za predmetni ugovor o kreditu odlučila radi kupnje vozila u prodajnom centru za Opel vozila, koji je radio isključivo sa tuženikom. Kupila je vozilo Opel Meriva, a tekst ugovora sastavio je tuženik. Naime, u prodajnom centru Opela bilo je vidljivo istaknuto da je tuženik jedina banka s kojom se može zaključiti ugovor za kupovinu vozila. Tada je otišla kod voditelja tuženika, koji joj je sugerirao sklapanje ugovora u švicarskim francima, čak misli da je to bila i jedina mogućnost- da se kredi uzme u CHF. Ugovor je tužiteljica letimično pročitala, više je isti usmeno shvatila što joj je povoljno, a što ne. Tog trenutka bila je zadovoljna uvjetima kredita, kao i s onim što joj je bilo predloženo. Prije potpisivanja ugovora o kreditu nije bila od strane zaposlenika tuženika obaviještena o riziku ugovaranja kredita u valuti CHF, naprotiv, ta valuta sugerirana joj je kao najpovoljnija. Nije mogla pregovarati sa tuženikom oko pojedinih odredbi ugovora, rate su bile određene i jednake, ali nije znala da će se tečaj kasnije toliko promijeniti. U vrijeme sklapanja ugovora 2007. bila je obrtnik, slobodno zanimanje (trgovačko-uslužno, rad na tržnicama i sl.), i nije bila vlasnik udjela u nekom trgovačkom društvu. Vozilo je kupila isključivo u privatne svrhe, u koje svrhe ga je koristila prije i danas.

24. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je kupnja vozila za privatne svrhe, kako to tužiteljica navodi i u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošila novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, tužiteljicu se ima smatrati potrošačem.

25. Što se tiče visine zahtjeva ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Ines Lozić, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.

26. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Ines Lozić navodi da je na temelju raspoložive dokumentacije i pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do kraja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj, ukupan iznos preplate tužiteljice u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi 2.721,74 EUR, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita. Ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 80,47 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do kraja otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 2.641,27 EUR.

27. Tužiteljica je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 2.travnja 2025. uredila tužbeni zahtjev, na način da pod točkom II. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.721,74 EUR na ime promjene tečaja (valutne klauzule) sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

28. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica u razdoblju otplate kredita do zatvaranja kredita platila manji iznos zbog pada tečaja u iznosu od 80,47 EUR. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužiteljice kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv.negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

29. Za navesti je i da je zbroj pojedinačnih iznosa koji tužiteljica potražuje manji za 10,08 EUR od ukupnog novčanog iznosa, ali tužiteljica je ovlašten zahtijevati isplatu zateznih kamata u manjem obujmu od onog koji bi joj pripao, što znači da zbroj pojedinih novčanih iznosa na koje je određen tijek zatezne kamate nužno ne mora odgovarati ukupno dosuđenom iznosu tužiteljice na ime povrata stečenog bez osnove.

30. Tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega joj pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

32. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.721,74 EUR-a koji je tužiteljica pretplatila na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

33. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužiteljici koji je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa) Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 2.721,74 EUR-a, za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 16.srpnja 2021., 3.veljače 2022., 2.travnja 2025. i 23.srpnja 2025. po 100 bodova za svaki podnesak (100x4), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 5.ožujka 2025., 1.travnja 2025. (pred zamoljenim sudom u [adresa]), i 11.rujna 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x3), i za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 4.veljače 2022. - 50 bodova, odnosno ukupno 850 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.700,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 2.125,00 EUR. Na taj iznos treba nadodati trošak financijskog vještačenja od 500,00 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 37,47 EUR, tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 2.662,47 EUR. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

U Splitu, 10.listopada 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte