REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1971/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37/B, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.955,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje su na dosuđeni iznos glavnice iz točke I. izreke presude tekle na dan 23. travnja 2020.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.699,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. studenoga 2022. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da se 13. veljače 2020. u mjestu Sveti Petar, cesta D8, dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika, reg. oznake [registarska oznaka], ne uvjerivši se da radnju skretanja može učiniti na siguran način, skrenula ulijevo i naletjela na vozilo osiguranika tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka], koje je već bilo u potpunosti u fazi pretjecanja u suprotnoj traci. Naveo je da mu se njegov kasko osiguranik obratio sa odštetnim zahtjevom, slijedom čega mu je tužitelj 23. travnja 2020. isplatio štetu u iznosu od 14.724,14 kuna. Stoga, tužitelj je predložio da sud na ime regresa prihvati tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.955,39 eura uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 9. prosinca 2022. tuženik je osporio dinamiku nastanka prometne nezgode i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, no priznao je aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i visinu štete. Predložio je da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao policu kasko osiguranja broj 831426778 (list 7. spisa), ponudu za kasko osiguranje (list 8. spisa), potvrdu o uplaćenoj premiji (list 9. spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 10. spisa), uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 11. -24. spisa), europsko izvješće o prometnoj nesreći (list 25. spisa), vozačku dozvolu (list 26. -27. spisa), odluku po prigovoru na odštetni zahtjev (list 30. spisa), utemeljeni odgovor (list 31. spisa), odštetni zahtjev (list 32. spisa), izvid štete za vozilo, reg. oznake [registarska oznaka] (list 33. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 40. -41. spisa), prometnu dozvolu (42.-43. spisa), račun popravka (list 44.-45. spisa), izvid štete i dopunski izvid štete (list 46. -47. spisa), obračun visine štete (list 57.-58. spisa), potvrdu o uplati (list 59. spisa), odluku povodom prigovora (list 60. spisa), e-mail od 28. travnja 2020. (list 61. spisa) i regresni zahtjev (list 62. spisa).

4. Također, sud je razgledao fotografije vozila (list 28. -29., list 34.-38., list 48.- 56. spisa) ) te je zamolbenim putem saslušao svjedokinju DD (list 87. -89. spisa) i svjedoka BD (list 90. -91. spisa), a ujedno je proveo i dokaz prometnim vještačenjem na temelju kojeg je stalni sudski vještak Berislav Šimunović izradio nalaz i mišljenje od 21. ožujka 2025. (list 100.-107. spisa).

5. S druge strane, sud nije izveo dokazni prijedlog tužitelja financijskim vještačenjem na okolnost isplaćene osigurnine od strane tužitelja te plaćene premije kasko osiguranja, niti je zatražio od poslovne banke tužitelja potvrde o provedenim kompenzacijama, ovo stoga što navedene činjenice nisu bile sporne, pa bi provođenje tih dokaza bilo nesvrhovito. Nije niti proveden dokazni prijedlog provođenjem uviđaja na licu mjesta iz razloga što se neposrednim opažanjem suda mjesta nezgode nakon više od četiri godina od štetnog događaja ne bi utvrdila niti jedna odlučna činjenica.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete koju je tužitelj prethodno pretrpio isplatom osigurnine svom osiguraniku na temelju police automobilskog kasko osiguranja povodom prometne nezgode od 13. veljače 2020. u iznosu od 1.955,39 eura, za koju smatra odgovornim osiguranika tuženika. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavak 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO).

8. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odnosno da je u vrijeme štetnog događaja vozilo Renault Clio, reg. oznake [registarska oznaka], bilo osigurano kod tužitelja policom automobilskog kasko osiguranja, kao i da je vozilo Mercedes B 200, reg. oznake [registarska oznaka], bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

9. Nije niti sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da se 13. veljače 2020. u mjestu Sveti Petar, na cesti D8, dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovala predmetna vozila, a nije niti sporno da je tužitelj na temelju prijave štete svom kasko osiguraniku, društvu Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., dana 23. travnja 2020. isplatio iznos od 1.955,39 eura sukladno računu popravka AC Zadar d.o.o., broj 1305/1/1 od 7. travnja 2020. Nije niti sporna visina štete u iznosu od 1.955,39 eura.

10. Međutim, između stranaka je sporna dinamika nastanka štetnog događaja te odgovornost za štetu.

11. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a na isti način kao i vlasnici vozila, odgovaraju i njihovi osiguratelji. Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (članak 963. stavak 1. ZOO-a).

12. Iz uvida u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska (list 40. - 41. spisa) vidljivo je da je vozač vozila osiguranim kod tužitelja, BD, naveo da je prilikom pretjecanja više vozila vozilo osiguranika tuženika skrenulo ulijevo, i to dok je vozač već bio u pretjecanju, kao i da je on naglo zakočio, ali da je došlo do sudara naletom na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika.

13. Iz uvida u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz obveznog automobilskog osiguranja (list 32. spisa) proizlazi da je vozačica DD, koja je upravljala vozilom osiguranim kod tuženika, navela da je tom prilikom namjeravala skrenuti s glavne u sporednu ulicu, kao i da je upalila pokazivač smjera, no da ju je tada udarilo vozilo koje se kretalo pored.

14. U svom iskazu s ročišta od 6. veljače 2025. (list 90.-91. spisa) svjedok BD izjavio je da je predmetne zgode upravljao službenim vozilom te da se tom prilikom nalazio u koloni od nekoliko vozila, na čelu koje je bio traktor, s time da su se između njegovog vozila i traktora nalazila još tri vozila (a da je srednje vozilo bilo vozilo kojim je upravljala DD), kao i da su se sva vozila kretala brzinom od oko 20 km/h. Naveo je da je prilikom njegovog pretjecanja prvog vozila ispred sebe, vozilo ispred tog vozila započelo skretanje ulijevo, pri čemu je on pokušao izbjeći sudar, no neuspješno, slijedom čega je došlo do naleta njegovog vozila na prednja lijeva vrata vozila koje je skretalo ulijevo. Istaknuo je da je s drugom sudionicom prometne nezgode, DD, ispunio europsko izvješće o prometnoj nezgodi jer je u tom trenutku mislio da je on kriv za navedenu nezgodu, kao i da je policija napustila mjesto događaja bez sastavljanja zapisnika s obzirom na ispunjeno europsko izvješće. Osim toga, svjedok se nije mogao očitovati na upit je li vozačica DD tom prilikom upalila pokazivač smjera prije skretanja navodeći da on to nije vidio.

15. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao o dinamici nastanka prometne nezgode budući da je u većem dijelu u skladu s dokazima koji prileže spisu, slijedom čega je zaključio da je do predmetne nezgode došlo prilikom pretjecanja od strane vozača BD, i to na način da je vozačica vozila osiguranika tuženika, dok je vozač BD bio u fazi pretjecanja, skrenula ulijevo, slijedom čega je došlo do sudara i posljedično štete na vozilima.

16. Svjedokinja DD je u svom iskazu s ročišta od 11. studenoga 2024. (list 87.-89. spisa) izjavila je da se predmetne zgode kretala u smjeru juga kroz mjesto Sveti Petar na Moru, da se ispred nje nalazio jedan automobil, a ispred tog automobila nalazila se freza na kojoj su bile grane od masline, uslijed čega se kretala brzinom od oko 20 km/h, kao i da su se iza njenog vozila nalazila još jedan do dva automobila, s time da niti jedan od tih automobila nije bio automobil kojom je upravljao BD. Prije nego što je došla do ulice u koju je namjeravala skrenuti ulijevo, provjerila je uvjete u retrovizoru i započela skretati ulijevo, u kojem trenutku je na lijevu bočnu stranu njezinog vozila naletjelo vozilo kojim je upravljao BD. Svjedokinja je ujedno navela da se u blizini mjesta događaja nalazi zavoj koji je od mjesta događaja udaljen stotinjak metara, kao i da je neposredno prije sudara prešla središnju liniju sa pola automobila, a da su se neposredno nakon sudara vozila zaustavila na mjestu. Istaknula je da je pokazivač smjera upalila 500-tinjak metara prije skretanja, a potvrdila je da fotografija s lista 28. spisa odgovara sudarnoj poziciji vozila.

17. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz navedene svjedokinje u dijelu u kojem je iskazivala o dinamici nastanka prometne nezgode budući da je u većem dijelu u skladu s dokazima koji prileže spisu, slijedom čega je utvrdio da je do nezgode došlo u trenutku kada je vozačica osiguranika tuženika skretala ulijevo, i to na način da je vozilo kojim je upravljao BD naletio na lijevu bočnu stranu njenog vozila.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Berislava Šimunovića od 21. ožujka 2025. (list 100.-107. spisa) proizlazi da je vještak utvrdio kako su se neposredno prije štetnog događaja oba vozila sudionika nezgode kretala desnom (južnom) prometnom trakom kolnika D-8 u istom smjeru, sa zapada prema istoku, pri čemu se vozilo osiguranika tuženika kretalo ispred vozila osiguranika tužitelja, a između ta dva vozila kretalo se još najmanje jedno vozilo. Dolaskom do raskrižja sa sporednom cestom, koja se nalazila s lijeve strane gledajući u smjeru kretanja vozila, vozačica osiguranika tuženika poduzela je radnju skretanja ulijevo kako bi ušla na sporednu cestu. Kada se nalazila prepriječena u lijevoj prometnoj traci, na lijevi bočni dio njenog vozila naletjelo je vozilo osiguranika tužitelja, koje se u cijelosti nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja vozila osiguranika tuženika. S time u vezi, vještak je zaključio kako okolnost da je vozilo osiguranika tužitelja prije vozila osiguranika tuženika pretjecalo i NN vozilo koje se kretalo između njih, ukazuje da se vozilo osiguranika tužitelja u cijelosti nalazilo u lijevoj prometnoj traci u fazi pretjecanja kada je vozačica osiguranika tuženika poduzela radnju skretanja ulijevo, čime je presjekla put kretanja vozilu osiguranika tužitelja.

19. Vještak je, nadalje, utvrdio da je do sudara došlo oko sredine lijeve prometne trake, gledano u smjeru kretanja vozila, kao i da je brzina vozila osiguranika tužitelja u trenutku sudara iznosila 22,3 km/h, a osiguranika tuženika 19,7 km/h.

20. Vezano za mogućnosti izbjegavanja sudara, vještak je naveo da do sudara ne bi došlo da je vozač osiguranika tužitelja ispoštovao horizontalnu prometnu situaciju (neisprekidana središnja kolnička linija), odnosno, da nije vršio pretjecanje na dijelu kolnika gdje to nije dopušteno. Međutim, vještak je ujedno zaključio i da je kolnik na mjestu štetnog događaja bio pregledan budući da je do nezgode došlo na izlasku iz preglednog desnog zavoja, slijedom čega je vozačica vozila osiguranika tuženika neposredno prije započinjanja radnje skretanja ulijevo mogla u lijevom bočnom retrovizoru vidjeti vozilo osiguranika tužitelja koje se već nalazilo u radnji pretjecanja (ovo stoga što je i prije vozila osiguranika tuženika isti pretjecao i NN vozilo koje se kretalo između ta ova vozila). Stoga, da je vozačica osiguranika tuženika tada odustala od radnje skretanja i propustila vozilo osiguranika tužitelja, do štetnog događaja ne bi došlo. Zaključno, vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće utvrditi je li vozačica osiguranika tuženika svoju namjeru skretanja ulijevo najavila pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, a ukoliko je on bio upaljen, tada je vozač osiguranika tužitelja trebao upozoriti vozačicu da se nalazi u radnji pretjecanja davanjem zvučnog signala.

21. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši ga jasnim, argumentiranim, objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.

22. Stoga, sud je na temelju svih izvedenih dokaza utvrdio da je do predmetne prometne nezgode došlo kada je vozačica osiguranika tuženika poduzela radnju skretanja ulijevo kako bi ušla na sporednu cestu, čime je presjekla put kretanja vozilu osiguranika tužitelja, koje se tom prilikom u cijelosti nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja vozila osiguranika tuženika, s time da je i prije vozila osiguranika tuženika pretjecalo i NN vozilo koje se kretalo između njih.

23. Osim toga, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da do sudara ne bi došlo da vozač osiguranika tužitelja nije vršio pretjecanje na dijelu kolnika gdje to nije dopušteno, ali isto tako je utvrđeno da do sudara ne bi došlo da je vozačica vozila osiguranim kod tuženika odustala od radnje skretanja i propustila vozilo osiguranika tužitelja, ovo stoga jer je kolnik na mjestu nezgode bio pregledan te je ista neposredno prije započinjanja radnje skretanja ulijevo mogla u lijevom bočnom retrovizoru vidjeti vozilo osiguranika tužitelja koje se već nalazilo u radnji pretjecanja, slijedom čega proizlazi da je vozač osiguranika tužitelja već bio u fazi pretjecanja kada je vozačica osiguranika tuženika započela radnju skretanja.

24. Na temelju odredbe članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. - na snazi u vrijeme štetnog događaja), vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

25. Po stavu ovog suda, ukoliko vozačica vozila osiguranika tuženika uslijed prometnih uvjeta na mjestu događaja nije bila u mogućnosti obaviti radnju skretanja ulijevo bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu i imovine, uključujući i vozilo osiguranika tužitelja, neovisno o činjenici što se i ono prethodno kretalo dijelom kolnika na kojem nije bilo dopušteno pretjecanje, utoliko je trebala odustati od radnje skretanja ulijevo, odnosno, propustiti vozilo osiguranika tužitelja.

26. Naime, s obzirom da je vještak utvrdio da je kolnik na mjestu nezgode bio pregledan te da je posljedično vozačica osiguranika tuženika neposredno prije započinjanja radnje skretanja ulijevo mogla u lijevom bočnom retrovizoru vidjeti vozilo osiguranika tužitelja u nailasku, koje se već nalazilo u radnji pretjecanja, ista je trebala odustati od skretanja, propustiti vozilo osiguranika tužitelja i na taj način izbjeći sraz predmetnih vozila, slijedom čega je njezina protupravna radnja u izravnoj uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom štete. Okolnost što je vozač osiguranika tužitelja vršio radnju pretjecanja na dijelu kolnika na kojem to nije bilo dopušteno, odnosno, uz središnju neisprekidanu liniju, u konkretnim okolnostima nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode budući da je on započeo radnju pretjecanja osobnog vozila prije nego što je vozilo osiguranika tuženika započelo skretati ulijevo.

27. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovog suda da je vozačica vozila osiguranika tuženika isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja, pa tužitelj ima pravo od tuženika potraživati puni iznos štete.

28. S obzirom da visina štete u iznosu od 1.955,39 eura nije sporna, niti je sporno da je tužitelj navedeni iznos podmirio svom kasko osiguraniku, društvu Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., dana 23. travnja 2020., tužitelj ima pravo na isplatu utuženog iznosa, kao i na zakonske zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od izvršene isplate, dakle od 24. travnja 2020. pa do isplate, dok nema pravo na zatezne kamate koje su tekle na dan isplate.

29. Naime, odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zakonsku zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, kao i odredbi članka 183. stavka 1. i članka 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok prema odredbi članka 300. stavak 1. ZOO-a, rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa.

30. Odluka o visini stope zateznih kamata donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, članaka 2. i 5. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.), članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) te članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.), po stopi za ostale odnose.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude. 32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1. i 2., članka 155. te članka 164. stavka 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u odnosu na glavni zahtjev, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba o tarifi).

33. Stoga, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52.1. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav tužbe od 4. studenoga 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 6. veljače 2024. i 11. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 16. travnja 2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 5. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 1.000,00 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 1.250,00 eura.

34. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova na ime plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 350,00 eura (potvrda o uplati na listu 97. spisa), kao i na naknadu troškova na ime plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,18 eura (potvrda o uplati na listu 5. spisa) te na sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,36 eura, sve na temelju Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi.

35. Na ime troškova parničnog postupka tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za ostale odnose, koje teku od 10. listopada 2025. kao dana donošenja ove presude, pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a).

36. Tuženik je u cijelosti izgubio spor pa stoga nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, već ih je u obvezi naknaditi tužitelju.

37. Slijedom iznesenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama III. - IV. izreke presude.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (članak 106.a stavak 5. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).