REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-17061/2021-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice EC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupan po punomoćnici ECH, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ĐC, odvjetničkog vježbenika te punomoćnice tuženika ECH, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 10. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, da tužiteljici EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 231,22 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 17,30 EUR od 16. veljače 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,09 EUR od 16. lipnja 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,90 EUR od 16. srpnja 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 85,26 EUR od 16. rujna 2014. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,17 EUR od 16. veljače 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,50 EUR od 16. srpnja 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB:46377257342, da tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 47,75 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

1,31 EUR od 16.05.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

0,30 EUR od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

15,86 EUR od 16.08.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

1,15 EUR od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

1,48 EUR od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

0,02 EUR od 16.01.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

0,30 EUR od 16.03.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

0,56 EUR od 16.04.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

2,02 EUR od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

11,47 EUR od 16.08.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

10,91 EUR od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

2,37 EUR od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnoga postupka u iznosu od 917,95 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koje teku od dana 10. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 441,25 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koje teku od dana 10. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EC (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 2. studenoga 2018. navodi da je zaposlena kod tuženika Klinički bolnički centar Zagreb (dalje u tekstu: tuženik) na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tužiteljica je u razdoblju od 02. studenog 2013.g. do 02. studenog 2018.g. prema utvrđenom rasporedu radnog vremena, mjesečno ostvarivala prekovremeni rad u redovnom radu, od ponedjeljka do petka, dnevno duže od 8 sati i radom subotom i nedjeljom, u dežurstvu, kada je morao biti nazočan na radnom mjestu (u bolnici) i nakon redovnog radnog vremena, a koji rad je u bitnome povezan sa obavljanjem dužnosti i aktivnosti rada na radnom mjestu, u smjenskom radu (duže od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i turnusu, (duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu) jer se prekovremenim radom, kada je rad javnim službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati, kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, i na dane kada je tužitelj trebao biti slobodan, nakon odrađenih smjena i nakon odrađenog turnusa, ali je toga dana ipak radio po nalogu tuženika. U navedenim oblicima rada, tužiteljica je ostvarivala prekovremeni rad na dane blagdana, neradne dane utvrđene Zakonom i na dane Uskrsa, koji su mjesečno padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, te je sve tako odrađene sate tuženik bio u obvezi obračunavati kao prekovremeni rad, sukladno Zaključku broj 148. sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 01. srpnja 2015.g. Svi sati rada odrađeni na navedeni način predstavljaju prekovremeni rad, pošto se prema odredbama važećih Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su važili u utuženom razdoblju, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, u tekućem mjesecu pomnoženo sa 8 sati. Navedene prekovremene sate rada, tužiteljica je mjesečno u utuženom razdoblju, odrađivala i u noćnom dijelu dana, u drugoj smjeni, subotama, nedjeljama ali ih tuženik nije tako obračunavao niti isplatio, odnosno nije ih obračunao i isplatio s obzirom na kategoriju vremena kada su ti sati odrađeni, a što je tuženik bio u obvezi, temeljem Zaključka broj 48 sa 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, održane dana 03. ožujka 2014.g. Zbog neplaćanja prekovremenog rada u spornom razdoblju, odrađenog na blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka do petka, tužiteljici nije u cijelosti isplaćena naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, a na koju ima pravo temeljem tada važećeg Zakona o radu čl. 60. st. 1. (NN 149/09, 61/11) kojim je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a identična odredba sadržana je u važećem Zakonu o radu NN 93/14. Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 7. prosinca 2024., tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 278,97 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je to navedeno pod točkama I/ i II/ izreke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Tuženik je tužiteljici u spornom razdoblju i nadalje obračunavao prekovremeni rad i druga propisana uvećanja osnovne plaće u potpunosti u skladu s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 29/18) i svim Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navodi u tužbi da tuženik nije tužiteljici obračunavao sve prekovremene sate i uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i u drugoj smjeni su netočni i neosnovani, budući iste tužiteljica nije ničim dokazala. Odnosno tužiteljica navodi da je plaću tužiteljice obračunavao na temelju relevantne dokumentacije koja je sastavljena i vođenja u skladu s postojećom pozitivnom zakonskom regulativom. Tužiteljica selektivno navodi zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 34., 48, 70, 148 i 169 a ne navodi da Zaključak broj 21 i ne navodi Zaključak broj 153 kojim se od 21. prosinca 2015.g. nadalje izvan snage stavljaju Zaključci 21, 48 i 148. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Zaključke povjerenstva sa 23. sjednice Zajedničkog povjerenstva od 01. srpnja 2015.g. (list 11- 12 spisa), sudsku praksu (list 13-16, 38-70, 285-293 spisa), raspored sati za lipanj 2016.g. (list 17 spisa), Zaključak sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva od 21. prosinca 2015.g. (list 25 spisa), obračunske liste plaće tužiteljice (list 71-200 spisa), Evidenciju radnog vremena (list 201-261 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (list 265-275 spisa), izvršen je uvid u Zaključak sa 5. sjednice Zajedničkog povjerenstva od 21. studenog 2018.g. (list 284 spisa), izveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka Petre Blašković iz Centra financijska vještačenja (list 298 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda poslovni broj PR-5362/2018 od 23. prosinca 2019. (str. 306-313 spisa), u presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-331/2020 od 12. svibnja 2020. (str. 343-346 spisa), u Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3458/2020 od 19. studenog 2020. (str. 416-417 spisa), u Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-763/2021 od 13. listopada 2021. (str. 488-493 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj PR-5362/2018 od 23. prosinca 2019. je utvrđeno da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 537,26 eura, a koji zahtjev se odnosi na razliku plaće tužitelja s naslova prekovremenog rada za rad koji je bio duži od dnevnog rasporeda radnog vremena i od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, zatim na potraživanje po osnovi neobračunatih sati rada redovnog rada te za manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora sve za period od 16. veljače 2014. pa od 16. prosinca 2018. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-331/2020 od 12. svibnja 2020. Povodom revizije tuženika presuda ovog suda poslovni broj PR-5362/2018 kao i presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-331/2020 ukinute su Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-763/2021 od 13. listopada 2021. za iznos od 455,45 eura u pogledu potraživanja koje se odnosi na razliku plaće s naslova prekovremenog rada, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbama kolektivnog ugovora, te nisu raspravili potraživanje tužiteljice uz primjenu tog zaključka za period od 21. prosinca 2015. pa nadalje. Naime, Vrhovni sud RH u svom rješenju ukazuje na obvezatnost primjene tog Zaključka za period nakon 21. prosinca 2015., a prema kojem blagdani ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati i to oni koji padaju od ponedjeljka do petka. Dakle, za razliku od razdoblja kada je bio u primjeni Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva, nakon 21. prosinca 2015. u primjeni je Zaključak broj 153 koji ne isključuje blagdane koji padaju od ponedjeljka do petka iz redovnog mjesečnog fonda radnih sati. S obzirom na pogrešan pravni pristup prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, Vrhovni sud RH ukinuo je djelomično obje presude te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

6. S obzirom na pravno stajalište izraženo u Rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-763/2021 od 13. listopada 2021., tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 7. prosinca 2024. u kojem je zatražila isplatu ukupnog iznosa od 278,97 eura za period od 16. veljače 2014. pa do 16. studenog 2015., što znači da više ne traži isplatu razlike plaće za period nakon 21. prosinca 2015., odnosno nakon početka primjene Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva.

7. Tuženik se u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice očitovao na način da je u tom zahtjevu tužitelj uključio i iznos naknade plaće za godišnji odmor, a u kojem dijelu prvostupanjska presuda nije ukinuta prema rješenju Vrhovnog suda RH, što znači da se radi o presuđenoj stvari, odnosno o iznosu kojeg je tužitelj već pravomoćno dobio. Nadalje, tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od visini od 231,22 eura.

8. S obzirom na navode tuženika, tužiteljica je u svom podnesku od 9. prosinca 2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev te je zatražila isplatu ukupnog iznosa od 231,22 eura za period od 16. veljače 2014. pa do 16. srpnja 2015.

9. Tuženik se u svom podnesku od 23. prosinca 2024. se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe te je predložio da sud odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 278,97 eura, pri čemu ne spori visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 231,22 eura.

10. Budući da je tužiteljica u svom podnesku od 9. prosinca 2024. povukla tužbeni zahtjev za iznos od 47,75 eura, a tuženik se tom povlačenju usprotivio, valjalo je u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljici, te donijeti presudu kao pod točkom II/ izreke, sve sukladno odredbi čl. 193 st. 2 ZPP-a.

11. U odnosu na potraživanje tužiteljice iz točke I/ izreke prije svega valja navesti kako je neosnovan tuženikov prigovor zastare, ovo iz razloga što je sukladno odredbi čl. 139 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, pa imajući u vidu da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela dana 2. studenog 2018., a utuženo razdoblje predstavlja period od siječnja 2014. do srpnja 2015., razvidno je kako isto nije u zastari.

12. Među strankama je sporno da li je tužiteljici kao prekovremeni rad obračunat rad koji se odnosi na rad koji je odrađen subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene Zakonom i na dan Uskrsa koji padaju od ponedjeljka do petka, a koje dane prema mišljenju tužiteljice treba izuzeti iz iznosa redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Potraživanje tužiteljice odnosi se na potraživanje s osnova prekovremenog rada koji je bio duži od dnevnog rasporeda radnog vremena i koji je bio duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, po osnovi neobračunatih sati, te potraživanje s naslova razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

13. Odredbom č. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj propisano je koji se sve dani u Republici Hrvatskoj smatraju neradnim danima. Tuženik nije evidentirao, a time niti isplaćivao tužiteljici naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni radni dan, tužiteljici u takvom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan, pripada i naknada za prekovremene sate ako su stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati. Iz isplatnih lista plaća tužiteljice proizlazi da tuženik vodi evidenciju mjesečnog fonda sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, kako je to propisano odredbom čl. 51. st. 9. i 10. Kolektivnog ugovora iz 2013. Naime, citiranom odredbom propisano je da su redovni mjesečni fond radnih sati oni sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Iz navedenog, proizlazi kako mjesečni fond sati nije isto što i mjesečni fond radnih sati, razlika postoji u onim mjesecima u kojima neradni dan sukladno odredbi čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj pada na neke dane od ponedjeljka do petka.

14. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a kako to propisuje čl. 47 st. 2 KU-a. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU-a osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Navedeno je propisano i odredbom čl. 59 st. 1 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11). Sukladno odredbi čl. 59 st. 8 citiranog Kolektivnog ugovora prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koji tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a navedeno je propisano i odredbom čl. 51 st. 10 KU-a (NN 143/13).

15. Prema tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora izračenog u Zaključku broj 148 utvrđeno je kako mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati, a svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. Mjesečni fond radnih sati za sve radnike treba biti isti i sve što prelazi mjesečni fond radnih sati treba biti plaćeno kao prekovremeni rad.

16. S navedenim tumačenjem suglasan je i ovaj sud koji smatra da se sukladno odredbi čl. 59 st. 8 KU iz 2011. i odredbom čl. 51 st. 10 KU iz 2013. jasno određeno da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa 8 sati, pa tako iz navedenog proizlazi da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve radnike jednak, i da se u isti ne ubrajaju blagdani i neradni dani koji padaju od ponedjeljka do petka.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da ukoliko redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez blagdana, subota i nedjelja, u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, tada za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2015., potraživanje po osnovi neobračunatih sati rada prekovremenog rada iznosi 231,22 eura.

18. Visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna, budući da je tuženik navedenu visinu učinio nespornom u podnesku od 23. prosinca 2024., te je stoga sud prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 231,22 eura, a sve kako je to navedeno pod točkom I/ izrijeke.

19. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata počevši od dospijeća isplate plaće pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 92. st. 3 Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjelu stranaka u sporu. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev kao i potraživanje koje je tužiteljici pravomoćno dosuđeno prema presudi PR-5362/2018 od 23. prosinca 2019. tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 87%, te joj u tom omjeru sud dosuđuje parnični trošak. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

21. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 5.12.2018., 14.10.2019., 30.10.2019. i 9.12.2024. iznos od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanja na šest ročišta iznos od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 10.6.2022. iznos od 25,00 eura (Tbr. 9/2), za pristup ročištu za objavu presude iznos od 25,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 600,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 150,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46) kao i iznos od 265,45 eura za izvedeno financijsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 917,95 eura kada se primijeni omjer uspjeha tužiteljice u postupku od 87%, pri čemu je trošak za financijsko vještačenje uzet u omjeru od 100%.

22. Nije osnovan zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu koji se odnosi na sastav podnesaka od 13.2.2019. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da navedenim podneskom tužiteljica obavještava sud o uplati predujma, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice. Za podneska od 23.12.2019. tužiteljici nije priznat trošak jer isti ne prileži spisu. Nadalje, podnesci od 29.9.2020., 31.1.2020. i 6.6.2022. nisu bili potrebni za vođenje ove parnice jer se radi o odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, odgovoru na žalbu i podnesku u kojem tužiteljica ponovno uređuje tužbeni zahtjev, a koje sve radnje nisu bile potrebe za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a. Isto tako, tužiteljici je za zastupanje na ročištu 10.6.2022. priznata nagrada prema Tbr. 9/2 Tarife, budući da je uvidom u raspravni zapisnik utvrđeno da je navedeno ročište sadržavalo samo raspravu o procesnim pitanjima. Ukupno je odbijen zahtjev tužiteljice u iznosu od 441,25 eura, što uključuje i omjer uspjeha tužiteljice u parnici.

23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sudac:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku