Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Poslovni broj: Pr-15/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Zvonimiru Rogiću u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, OIB: 35506269186, iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63C, koju zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženice KIS, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, 10. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pripada 10% dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, pri čemu se kao osnovica za izračun dodatka uzima zbroj mjesečnih iznosa koji su mu isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu isplatiti tužitelju KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tražbinu u iznosu od 4.320,61 EUR bruto (slovima: četiritisućetristodvadeseteura išezdesetjedancent) uvećanu za zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku na:

- iznos od 172,40 EUR od dana 16.09.2020. do isplate

- iznos od 137,81 EUR od dana 16.10.2020. do isplate

- iznos od 161,49 EUR od dana 16.11.2020. do isplate

- iznos od 168,09 EUR od dana 16.05.2021. do isplate

- iznos od 168,09 EUR od dana 16.06.2021. do isplate

- iznos od 170,38 EUR od dana 16.07.2021. do isplate

- iznos od 179,55 EUR od dana 16.08.2021. do isplate

- iznos od 172,67 EUR od dana 16.09.2021. do isplate

- iznos od 186,52 EUR od dana 16.10.2021. do isplate

- iznos od 170,28 EUR od dana 16.11.2021. do isplate

- iznos od 172,48 EUR od dana 16.05.2022. do isplate

- iznos od 175,62 EUR od dana 16.06.2022. do isplate

- iznos od 176,82 EUR od dana 16.07.2022. do isplate

- iznos od 194,44 EUR od dana 16.08.2022. do isplate

- iznos od 175,62 EUR od dana 16.09.2022. do isplate

- iznos od 175,62 EUR od dana 16.10.2022. do isplate

- iznos od 190,98 EUR od dana 16.11.2022. do isplate

- iznos od 190,75 EUR od dana 16.05.2023. do isplate

- iznos od 190,76 EUR od dana 16.06.2023. do isplate

- iznos od 190,75 EUR od dana 16.07.2023. do isplate

- iznos od 200,31 EUR od dana 16.08.2023. do isplate

- iznos od 203,18 EUR od dana 16.09.2023. do isplate

- iznos od 190,75 EUR od dana 16.10.2023. do isplate

- iznos od 205,25 EUR od dana 16.11.2023. do isplate

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu isplatiti tužitelju KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvjestopedeseteura) sa zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tuženik Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 792,63 EUR (slovima: sedamstodevedesetdvaeuraišezdesettricenta), kao neosnovanim u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dugogodišnji zaposlenik tuženika te je radio na radnom mjestu rukovoditelj odsjeka / koordinator za podatke i informacijske sustave. Navedeno radno mjesto je mjesto s posebnim uvjetima rada temeljem odredbe članka 3. točke 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/1984.), a koji se primjenjuje u skladu s člankom 103. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018.). Zaposlenik, ovdje tužitelj, je za vrijeme obavljanja rada bio izložen štetnim kemijskim utjecajima, a zbog prirode djelatnosti koje je u djelokrugu rada samog poslodavca. Tužitelj kao zaposlenik svoje poslove izvršava neposredno, te je u svakodnevnom obavljanju rada izložen raznim štetnim utjecajima. Navedeno potvrđuje i sam poslodavac donošenjem Odluke od 1. lipnja 2018., prema kojoj se tužitelju plaća uvećava za 10%, a s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (točka 3. izreke Odluke). Nadalje ističe da se na temelju članka 5. Ugovora o radu - na obračun dodataka na plaću tužitelja primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje u tekstu: TKU) koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Navedeni TKU u članku 54. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Isto pravo zajamčeno je i člankom 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (dalje u tekstu: Pravilnik 2020.). Za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do listopada 2023. tužitelj je bio u kontinuiranom radnom odnosu, a dodatak na plaću u visini 10% plaće nije mu bio isplaćivan.

1.1. Tužitelju je do mjeseca srpnja 2020. (datum isplate plaće 7. kolovoza 2020.) isplaćivan navedeni posebni dodatak na plaću u visini 10% plaće, a potom od mjeseca kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023., tužitelju je uskraćena isplata navedenog posebnog dodatka za posebne uvjete rada. Naime, tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju mora primijeniti povoljnije pravo sukladno članku 9. stavku 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR), sukladno odredbi članka 54. TKU za službenike i namještenike u javnim službama na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, kao i pravo na poseban dodatak na plaću. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu Rukovoditelj odsjeka / koordinator za podatke i informacijske sustave temeljem Ugovora na radu od 1. kolovoza 2020. Također, nije sporno da tužitelj radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, međutim sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada i to za razdoblje koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom. Nadalje, ističe kako je u trenutku zaključivanja ugovora o radu s tužiteljem na snazi bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH-a, donesenog 23. lipnja 2020. te se stupanjem na snagu istoga prestao primjenjivati raniji Pravilnik o plaćama i nagradama iz 2010., a koji je propisivao isplatu dodatka na plaću u visini 10% za rad u posebnim uvjetima. Nadalje, TKU-om je navedeno kako radnik ima pravo za isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada, a da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Kako granski kolektivni ugovor nije zaključen u razdoblju na koji se tužbeni zahtjev odnosi, nije utvrđena niti visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada. Radi navedenog, tuženik nije imao pravnu osnovu za isplatu takvog dodatka. Ističe kako je tek 15. studenog 2023. sklopljen granski kolektivni ugovor za zaposlenike koji rade kod tuženika, a kojim je ugovorena isplata od 5% za dodatke na plaći za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene navedenog kolektivnog ugovora za razdoblje prije njegovog donošenja. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj u podnesku od 5. ožujka 2025. ističe da je razvidno da iz Ugovora o radu koji je tužitelj sklopio s tuženikom, pravo tužitelja na dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada nije drukčije uređeno nego što je to bilo ugovoreno u prethodno sklopljenim ugovorima o radu. Naime, isto pravo na dodatak priznato je tužitelju i na isti je način uređeno i po starom i po novom ugovoru o radu, budući da je tužitelju pravo na posebni dodatak na plaću zbog posebnih uvjeta rada priznato sukladno TKU, na koji se u pogledu uređenja pitanja plaća pozivaju i "stari" i "novi" ugovori o radu. Tužitelj i nadalje radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada što tuženik u odgovoru na tužbu niti ne spori. Stoga, posebni dodatak na plaću, predstavlja upravo povoljnije pravo za tužitelja, sukladno članku 9. stavak 3. ZOR-a, posebice imajući u vidu odredbu članka 94. ZOR-a.

3.1. Navedeno potvrđuje i sudska praksa (pravomoćna i ovršna presuda ORS u Zagrebu poslovni broj Pr-9257-2020-34, presuda ŽS u Rijeci, poslovni broj Gž R- 255/2023), odnosno da se individualizirana i pojedinačna odluka tuženika kojom je tužitelju priznato i utvrđeno pravo na uvećanje plaće za 10 %, s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, ne može stavljati izvan snage Pravilnikom o plaćanjima i naknadama i ostalim materijalnim pravima koje je Upravno vijeće tuženika donijelo 23. lipnja 2020. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o stečenim radnim pravima tužitelja te bi odluka poslodavca kojom zadire u stečena radna prava radnika morala biti na uredan način dostavljena tužitelju osobno, te omogućiti tužitelju pravnu zaštitu protiv takve odluke, što je u konkretnom slučaju izostalo.

4. U podnesku od 27. lipnja 2025. tuženik je putem punomoćnika dostavio obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u varijanti od 5 % i 10 % tužiteljevih bruto plaća.

5. Podneskom od 11. kolovoza 2025. tužitelj je sukladno izračunu tuženika uredio tužbeni zahtjev na način da se tužitelju priznaje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane. Sukladno navedenome, nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju dodatak na plaću za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. u iznosu od 4.320,61 EUR sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

6. Kako bi utvrdio sporne činjenice sud je tijekom dokaznog postupka pročitao:

Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada tuženika, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (van snage), Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima tuženika od lipnja 2020., s koeficijentima složenosti poslova radnih mjesta kod tuženika, odluka tuženika o plaći i koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta za tužitelja od 1. lipnja 2019., odluku tuženika o plaći i koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta za tužitelja od 1. lipnja 2018., ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 31. svibnja 2018., ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 10. srpnja 2020., isplatne liste za tužitelja za razdoblje od srpnja 2020. do prosinca 2023., te izvršio uvid u odgovor na tužbu tuženika od 27. veljače 2025. s prilozima, podnesak tužitelja od 5. ožujka 2025., podnesak tuženika od 27. lipnja 2025. i podnesak tužitelja od 11. kolovoza 2025.

6.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja i zz tuženika na okolnost poslova koje obavlja tužitelj iz razloga što među strankama nije bilo sporno da je isti u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Rukovoditelj odsjeka / koordinator za podatke i informacijske sustave, s posebnim uvjetima rada. Nadalje, sud nije proveo ni financijsko-knjigovodstveno vještačenje s obzirom na to da je tuženik dostavio obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% i 10%, a tužitelj je navedeni izračun prihvatio te uredio tužbeni zahtjev i tako određenu visinu potraživanja izraženu u podnesku tužitelja od 11. kolovoza 2025. tuženik je učinio nespornom.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023., te isplata razlike plaće na ime dodatka na plaću za posebne uvjete rada u utuženom razdoblju.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženka, na radnom mjestu Rukovoditelj odsjeka / koordinator za podatke i informacijske sustave te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno članku 3. točki 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/1984.). Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada. Isto tako visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.320,61 EUR naznačena u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nije sporna.

10. Međutim, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za utuženo razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

11. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika 10. srpnja 2020. ( list 66-67 spisa) proizlazi da je člankom 5. propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću, primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/2001. i 39/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

12. Iz Odluke prednika tuženika od 1. lipnja 2018. ( list 65 spisa) proizlazi između ostalog da se plaća tužitelju uvećava za 10% za razdoblje od travnja do listopada, s obzirom da isti radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018. Isto je utvrđeno i u Odluci tuženika od 01. lipnja 2019. (list 64 spisa), s primjenom od 01. lipnja 2019., po kojoj se plaća tužitelju uvećava za 10 % za razdoblje od travnja do listopada, s obzirom da isti radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti.

13. Odredbom članka 2. stavkom 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima iz 2020 .(list 56-62 spisa) propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je člankom 27. stavkom 1. navedenog Pravilnika iz 2020. propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika iz 2020. (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika iz 2020. te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama. I raniji Pravilnici priznavali su radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika).

14. Odredbom čl. 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 128/2017., 47/2018., 123/2019. i 66/2020. – dalje u tekstu: TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. propisano je da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u članku 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 56/2022., 127/2022. i 58/2023. – dalje u tekstu: TKU/22).

15. Iz odredbe čl. 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće.

16. Odredbom članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. – dalje u tekstu: ZOR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, člankom 9. stavkom 3. ZOR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

17. Uzimajući u obzir navedene propise, utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, Odlukom tuženika, Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima iz 2020., odredbama TKU/17 i TKU/22, tako i odredbama ZOR-a.

18. U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, postojale su odluke tuženika prema kojima je od strane tuženika tužitelj imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini 10% (Odluka tuženika od 01.lipnja 2018. i od 01. lipnja 2019.), a te su odluke ukinute od strane tuženika. Budući da visina tog dodatka nije bila definirana niti jednim drugim aktom, dolazi do primjene odredbe članka 9. stavka 3. ZOR-a i to na način da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu ("Narodne novine", broj: 141/2023.) sklopljen 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće. Slijedom navedenog, nije prihvatljiv ni obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% tužiteljeve bruto plaće, koji je dostavio tuženik, jer je samim Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za razdoblje prije njegovog donošenja, što navodi i sam tuženik u odgovoru na tužbu.

18.1. Stoga je neosnovana tvrdnja tuženika kako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva.

19. Analizirajući sve navedeno, sud je tužitelju dosudio iznos od 4.320,61 EUR bruto budući da isti odgovara izračunu tuženika za razdoblje od kolovoza 2020. do studenog 2023., sukladno odredbi članka 433.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), s pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na prirez i porez na dohodak, koji čine sastavni dio bruto place, a koje dospijevaju tek sa isplatom, sukladno odredbi članka 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 151/22, 114/23, 152/24). Slijedom obrazloženoga, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

19.1. Navedeno proizlazi iz izračuna potraživanja tužitelja u varijanti 5 % i 10 %, s tim da je tužitelj prihvatio varijantu od 10 % i uredio tužbeni zahtjev upravo u varijanti od 10 %, a sam tuženik je na ročištu održanom 11. rujna 2025. visinu takvog potraživanja učinio nespornim. Stoga sud smatra visinu tužbenog zahtjeva u potpunosti utvrđenom.

19.2. U tom smislu je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva uskladio s izračunom tuženika i zatražio iznos viši od onog postavljenog u tužbi. Naime, na ročištu održanom 11. rujna 2025. punomoćnik tuženika nije se protivio tako uređenom tužbenom zahtjevu, a kako je to i navedeno u podnesku tužitelja od 11. kolovoza 2025., što posljedično čini i novu vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi članka 190. stavka 2.,3. i 4. ZPP-a.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te su tužitelju dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora, kao i s obzirom na činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

20.1. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku pripada trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. Odvjetničke tarife), trošak sastava podneska od 5. ožujka 2025. i 11. kolovoza 2025 u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. Odvjetničke tarife) te trošak zastupanja na ročištima 17. lipnja 2025. i 11. rujna 2025., za svako u iznosu 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. Odvjetničke tarife), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Na navedeni iznos tužitelju pripada i trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% na temelju Tbr. 46. Odvjetničke tarife u iznosu od 250,00 EUR. Stoga je tužitelju dosuđen sveukupan iznos parničnog troška od 1.250,00 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

20.2. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 10. listopada 2025. pa do isplate.

20.3. Sud je odbio zahtjev tuženika na naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 762,63 EUR s uključenim PDV-om od 25%, s obzirom da je isti u cijelosti izgubio parnicu. Stoga odluka kao pod točkom IV. izreke presude.

21. Punomoćnica tužitelja zatražila je i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, s pripadajućim PDV-om od 25%. Sud će o istom zahtjevu odlučiti naknadno, posebnim rješenjem, ovisno o pristupu punomoćnice tužitelja na ročište za objavu presude.

Valpovo, 10. listopada 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. Punomoćnici tužitelja,

2. Punomoćniku tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi