Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1104/2024-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], T 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Ulica Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. veljače 2025. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KG, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika odvjetnika Massima Činića, dana 10. listopada 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Poništava se točka III Sporazuma o namirenju sklopljenog dana 18.10.2023.god. između tuženika Hrvatski lovački savez, Nazorova 63, 10000 Zagreb, OIB: 28817560444 i tužitelja TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji glasi: ''Oštećenik izjavljuje da će se isplatom iznos iz točke II ovog Sporazuma smatrati u cijelosti namirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja imovinske/neimovinske štete prema bilo kome jer danas ponuđeni iznos naknade je i stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju, čija visina je određena sporazumno, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete.''

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski lovački savez, Nazorova 63, 10000 Zagreb, OIB: 28817560444 platiti tužitelju TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos

od 3.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 15.12.2023.god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II Nalaže se tužitelju TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Ulica Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24.05.2024. navodi da je dana 26.09.2023.god. na cesti D51

– 1 dionica 2 km + 200 metara, između mjesta Bektež i Gradište tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Do prometne nezgode došlo je uslijed istrčavanja divljači – jelena na kolnik kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela vozila tužitelja u tijelo divljači. Objektivna odgovornost tuženika za nastalu štetu proizlazi iz odredaba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (NN br. 99/18., 32/19., 32/20.) u vezi s odredbama čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.). Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u OŽB Našice. Uslijed štetnog događaja, kod tužitelja je zaostao ožiljak na glavi, a što predstavlja naruženje. Tužitelj u skladu sa odredbom iz čl. 1100., st. 1. i 2., i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje sljedeću naknadu štete - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 EUR. Tužitelj se u mirnom postupku dana 14.12.2023. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, a koji je zahtjev otklonio. U skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 15.12.2023. pa do isplate. Stoga, tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 15.12.2023. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 17.07.2024. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Prije svega, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio. Pravno relevantnu činjenicu - da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio, i time pasivnu legitimaciju tuženika, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja i nastalu štetu. Uz to, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika - nije pronađena. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač, i to u lovištu tuženika. Teret dokaza pasivne legitimacije tuženika snosi tužitelj dok negativne činjenice tuženik nije dužan dokazivati. Nadalje, sve i kad bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovom postupku, a nije, tuženik ističe kako je HLS (ovdje tuženik) tužitelju dana 07.11.2024. sukladno Sporazumu o namirenju (dalje: Sporazum) isplatio iznos od 1.565,00 EUR-a, a koji iznos predstavlja cjelokupnu štetu (imovinsku/neimovinsku) koja je tužitelju nastala kao posljedica štetnog događaja od 26.09.2023. Iz Sporazuma je razvidno kako se oštećenik (ovdje tužitelj) odrekao bilo kakvog daljnjeg potraživanja (točka 3. Sporazuma) prema bilo kome. Pri tom, tuženik napominje kako isti, pod određenim uvjetima, u ime i za račun svojih članica (lovoovlaštenika), oštećenicima naknađuje štete nastale naletom vozila na divljač no, navedeno ni u kojem slučaju ne znači da bi tuženik in concreto bio pasivno legitimiran.

3. Nadalje, tuženik dodaje da u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena je odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: 1.) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; 2.) -lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (…). S tim u vezi, sve i da je tuženik lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio, a nije, ističe se da do predmetnog štetnog događaja/nastale štete nije došlo zbog provođenja lova od strane tuženika pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Napominje se kao je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile („Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10.08.1977.godine). Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. S tim u vezi, tuženik u spis dostavlja najnoviju praksu Visokog Trgovačkog suda RH koji je u presudi poslovni broj: Pž- 3870/2022-2 od 06.11.2023. g. pravilno potvrdio da divljač nije i ne može biti opasna stvar, a suprotno tvrdnji tužitelja: ''… Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo…''. S tim u vezi, razvidno je kako je u najrecentnijoj sudskoj praksi napušten pogrešan stav o divljači kao opasnoj stvari.

4. Opreza radi, tuženik ističe i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP-a, u spisu), to se ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Uz to, tuženik opreza radi ističe kako osoba ovlaštena upravljati predmetnom cestom sudionike prometa upozorava na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“ no, istovremeno ograničava brzinu kretanja na visokih 90 km/h, a što tuženik smatra da je u koliziji. Obzirom na izneseno, ističe se prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Nastavno, tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva budući da za to nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

5. Tužitelj u podnesku od 26.09.2024., a očitujući se na odgovor na tužbu, navodi da smatra kako su navodi tuženika koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom neutemeljeni i paušalno postavljeni te navedeno obrazlaže u nastavku. Neosnovano i paušalno tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Čl. 10. Zakona o lovstvu (NN br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje: ZOL) propisano je: ''(1) Hrvatski lovački savez (u daljnjem tekstu: HLS) je dobrovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i Grada Zagreba, lovačke udruge i lovci.; (2) HLS predstavlja svoje članove u promicanju lovstva u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu.; (3) HLS u smislu ovoga Zakona obavlja poslove u provedbi projekata osiguranja šteta u lovištima te ostale poslove koji su mu kao javne ovlasti povjerene ovim Zakonom.'' Hrvatski lovački savez kao udruga čiji su članovi lovoovlaštenici sa sjedištem na području Republike Hrvatske na vlastitim internetskim stranicama sadrži popis društava i lovišta iz kojeg je razvidno da je LD „Strijela“ Bektež član Lovačkog saveza Požeško-slavonske županije učlanjenog u Hrvatski lovački savez. Iz tužbi priložene Potvrde PP Pleternica razvidno je da je tužitelj o štetnom događaju odmah obavijestio policiju te su na mjesto događaja izašli djelatnici PP Pleternica koji nisu utvrdili počinjenje prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama od strane tužitelja te su fotografirali mjesto događaja i oštećenja na vozilu tužitelja. Također iz Potvrde PP Pleternica razvidno je da je o štetnom događaju izvješten lovočuvar LD „Strijela“ iz Bekteža, DG koji je i izašao na mjesto štetnog događaja. Na prednjem poklopcu motora i prednjem vjetrobranskom staklu pronađeni su biološki tragovi nalik na tragove divljači (jelena) tj. smeđe siva dlaka koji su fiksirani fotografijom, a nisu izuzeti s mjesta štetnog događaja. Paušalnost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije jasno je razvidna odgovora na tužbu u dijelu u kojem se tuženik poziva na sklopljeni Sporazumu o namirenju koji su stranke sklopile, a obzirom je tuženik isplatom štete na vozilu tužitelja de facto priznao pasivnu legitimaciju.

6. Tužitelj nadalje navodi da je u čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano: ''Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.'' Tko odgovara za štetu u trećoj situaciji (koja je u praksi češća od prve dvije zajedno) - kada nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, Zakon o lovstvu iz 2018.god. ne daje izričit odgovor. Navedena zakonska odredba bila je predmet prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske posl. br. U-I/4249/2018 od dana 18.06.2019.god. u kojoj je odluci Ustavni sud RH iznio sljedeće stajalište: ''14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.'' Iz pravnog stava Ustavnog suda proizlazi da je implicitno dao do znanja, da bi odgovorna osoba i nadalje trebala odgovarati po načelu kauzaliteta, i to u dijelu obrazloženja odluke u kojem se založio za primjenu općih načela obveznog prava. U tom smislu tužitelj ukazuje na odredbu čl. 76. 2. ZOL koja predstavlja svojevrsni interpretativni putokaz u reguliranju odštetnopravne odgovornosti i primjene općih načela obveznog prava, a koja glasi: ''(1) Lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini.; (2) U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. '' Protivno navodima tuženika odredbe Zakona o lovstvu kao lex specialis ne derogiraju primjenu ZOO-a već upravo suprotno, čl. 76. st. 2. ZOL-a upućuje na primjenu ZOO- a, dok je sudska praksa jasno ustalila stav kako je divljač koja se kreće stvar od koje prijeti povećana opasnost od nastanka štete, za koju štetu odgovara imatelj opasne stvari. Sudska praksa Visokog trgovačkog suda RH u presudi posl. br. Pž-3870/2022- 2 od dana 06.11.2023.god. na koju se poziva tuženik predstavlja problematično i nadasve diskutabilno odstupanje od davno ustaljene sudske prakse o kojoj je Vrhovni sud RH zauzeo jasno stajalište u presudi posl. br. Rev-2976/2017 od dana 14.12.2022.god. kojim je potvrdio stajalište zauzeto u presudama Rev-1057/14 od 5.12.2017., Rev- 2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022. Štoviše, stajalište na koje se poziva tuženik je neprimjenjivo u ovoj pravnoj stvari, obzirom je predmetni štetni događaj prouzrokovao jelen. ''Dakle, odgovornost prvotuženika (lovoovlaštenika) za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna (kako to pravilno ističe tužitelj u reviziji), što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer divljač u takvim okolnostima, zbog povećane opasnosti nastanka štete za okolinu, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.).'' Istovjetan stav zauzima i Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici i presudi posl. br. Pn-178/2020 od dana 09.03.2023.god. pozivajući se na odluke i Županijskog suda u Bjelovaru i Županijskog suda u Velikoj Gorici citirane niže: ''17. Dakle, s obzirom na navedeno po ocjeni ovoga Suda za nastalu štetu tužitelju odgovoran je osiguranik tuženika budući je osiguranik tuženik osoba koja gospodari lovištem (iz kojeg je na cestu izašla divljač - lisica) u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, odnosno osoba koja gospodari divljači zbog koje je došlo do prometne nezgode jer je štetu na vozilu tužitelja uzrokovala divljač iz lovišta osiguranika tuženika, a kao što je naprijed obrazloženo tijekom postupka nije dokazano da na strani tužitelja ili osobe koja upravlja cestom postoji krivnja za nastalu štetu, to onda odgovornost leži na nedostatnosti mjera za sprječavanje štete od divljači koje u smislu odredbi Zakona o lovstvu bio dužan poduzimati lovoovlaštenik, odnosno osiguranik tuženik. Dakle, u smislu odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, tuženik kao osiguranik lovoovlaštenika dužan je tužitelju naknaditi nastalu štetu budući da je divljač koja se nekontrolirano kreće na cesti opasna stvar, to postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti, a tijekom postupka tuženik nije dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu odgovornost, a što je i stajalište Sudske prakse izraženo u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 2816/2013-3, Gž-2365/2013- 2. i Gž-2778/2014-2 od 11. svibnja 2016. godine, Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1664/16-2 od 23. veljače 2017. godine.''

7. Tužitelj dodaje da nakon stupanja „novog“ Zakona o lovstvu na snagu, obzirom na reperkusije koje su prouzročila nejasna i deficitarna zakonska rješenja u dijelu zakona koji regulira institut odgovornosti za naknadu štete u slučajevima štetnih događaja do kojih dolazi zbog istrčavanja divljači iz lovišta na kolnike javnih cesta i sraza s motornim vozilima koja po njima prometuju, izvršna je vlast, Vlada RH donijela odluku o dodjeli novčanih sredstava za financiranje troškova police osiguranja radi naknade šteta nastalih naletom divljači na vozila. Nakon toga, u sljedećem pravnom koraku, mjerodavno je Ministarstvo poljoprivrede s Hrvatskim lovačkim savezom kao udrugom čiji su članovi lovoovlaštenici sa sjedištem na području Republike Hrvatske, sklopilo sporazum o financiranju troškova navedene tzv. jedinstvene police osiguranja. Konačno, u trećem po redu pravnom koraku Hrvatski lovački savez je u ugovornom svojstvu, odnosno položaju ugovaratelja osiguranja, s osigurateljem izabranim nakon provedbe javnog natječaja po Ministarstvu poljoprivrede, sklopio ugovor o osiguranju imovine predmet kojeg je bilo osiguranje od izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, a premiju koje je police osiguranja financiralo gore navedeno središnje tijelo državne uprave. Od 01.06.2022. oštećenici se u ovakvim štetnim događajima ne mogu namiriti ni po jedinstvenoj polici osiguranja imajući u vidu činjenicu da je ona u odnosu na posljednjeg osiguratelja istekla 30.05.2022., a nakon toga su bezuspješno raspisana i provedena dva javna natječaja jer ni na jednom od njih nije izabran novi osiguratelj uz opasku da se na posljednji natječaj ni jedan osiguratelj nije ni javio. Zbog toga se štete nastale u štetnim događajima poput predmetnog trenutno namiruju putem Hrvatskog lovačkog saveza kojem sredstva za to dotira država putem Ministarstva poljoprivrede. Slijedom navedenog, financiranje iznosa naknade štete koji se isplaćuju oštećenicima kanalizirano je na porezne obveznike.

8. Tužitelj nadalje navodi da neosnovano tuženik ističe i prigovor isključive, odnosno podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Iz Potvrde PP Pleternica razvidno je da je tužitelj o štetnom događaju odmah obavijestio policiju te su na mjesto događaja izašli djelatnici PP Pleternica koji nisu utvrdili počinjenje prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama od strane tužitelja te je izvjesno da bi u slučaju da je tužitelj postupao protivno odredbama ZOSPC-a protiv njega bio pokrenut prekršajni postupak. Neutemeljeno i paušalno tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio ne ističući nikakve dokazne prijedloge na navedenu okolnost. Odredbom čl. 50. st. 2. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Iz tužbi priložene Potvrde PP Pleternica razvidno je da je na navedenoj dionici iz smjera kretanja vozača 600 metara prije mjesta događaja postavljen prometni znak „Divljač na cesti“ (A33), s dopunskom pločom „u dužini od 3000 metara“ (E03). Slijedom navedenoga, nedvojbeno je moguće utvrditi da pravna osoba koja upravlja javnom cestom na predmetnoj prometnici nije imala propusta u održavanju ili da istu nije održavala sukladno zakonskim propisima te da nije označila prometnicu na zahtjev osobe koja gospodari lovištem prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima te uslijed toga nema niti njene odgovornosti za nastalu štetu. U odnosu na tuženikovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva, iz cjelokupne medicinske dokumentacije proizlazi kako je tužitelj ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju te da zbog zadobivenih ozljeda trpi štetu po svim utuženim vidovima štete i kvalifikatornim okolnostima, te da mu posljedično i pripada naknada u zatraženom iznosu, a sve iz razloga što su nepobitno ispunjene sve pretpostavke propisane čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Tegobe zadobivene u predmetnoj nezgodi značajno su utjecale na smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja, a koji će stupanj utvrditi liječnik vještak, kao i trajanje i opseg bolova i straha koje je tužitelj pretrpio te tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna nakon nezgode. Visina tužbenog zahtjeva je usklađena i s (novim) Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 05.03.2020.god. i 15. 06. 2020. god., kojom su povišeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Podredno, predmetne ozljede su utvrđene medicinskom dokumentacijom, a koja predstavlja javnu ispravu u skladu s čl. 230. st.1. i 2. ZPP-a te kao takva nedvojbeno i objektivno utvrđuje osnovanost zahtjeva tužitelja. Pitanje visine pravične novčane naknade je faktično pitanje te kao takvo treba biti utvrđivano u svakom konkretnom slučaju, pritom valorizirajući sve relevantne okolnosti tog slučaja, jer u suprotnom, ta naknada ne bi imala karakter pravične, stoga i u ovoj pravnoj stvari valja uzeti u obzir sve odlučne okolnosti te u skladu s istima utvrditi visinu zakonom propisane obveze tuženika.

9. Tužitelj ističe da je sklopio s tuženikom Sporazum o namirenju (dalje: Sporazum) radi isplate iznosa od 1.565,00 EUR na ime naknade za cjelokupnu štetu na vozilu u uvjerenju da potpisuje Sporazum isključivo radi naknade štete na vozilu, a kako je to razvidno i jasno navedeno u točki II Sporazuma. Štoviše, tuženik je u svrhu isplate naknade imovinske (totalne) štete na vozilu od tužitelja zahtijevao dostavu potpisanog Sporazuma o namirenju. Prilikom dostave procjene štete na vozilu i obavijesti o osnovanosti zahtjeva tužitelju, tuženik je u predzadnjem pasusu odredio i naveo sljedeće: ''Nakon što zaprimimo Vaš broj računa (IBAN broj) dostaviti ćemo Vam Sporazum o namirenju koji nam u svrhu isplate naknade štete trebate potpisan vratiti na našu adresu Hrvatski lovački savez, Vladimira Nazora 63, 10000 Zagreb te će Vam naknade štete biti isplaćena u vrlo kratkom roku i to provođenja dodatnih postupaka obrade tete, te će tako postupak u vezi Vašeg zahtjeva biti završen.'' Protivno načelu savjesnosti i poštenja, takvim postupanjem tuženika i unaprijed sastavljenim tekstom iz točke III Sporazuma prouzročena je očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Bitno je napomenuti kako je u trenutku sklapanja predmetnog Sporazuma tuženik nastupao u okviru svoje profesionalne djelatnosti, s tužiteljem, oštećenikom koji kao fizička osoba u trenutku potpisivanja nije bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku. Nadalje, u trenutku potpisivanja Sporazuma, zdravstveno stanje tužitelja nije bilo stabilizirano, u kojem je trenutku tužitelju tek slijedilo dugotrajno liječenje i oporavak. Tužitelj se u vrijeme sklapanja navedene izvansudske nagodbe mogao nagoditi s tuženikom samo o onoj šteti koja je tada postojala i tužitelju bila poznata, a ne i o budućoj šteti glede koje što se tiče saznanja tužitelja navedene pretpostavke nisu bile ispunjene poput smanjenja životne aktivnosti zaostalog uslijed predmetne prometne nezgode. Postupanjem tuženika - prvenstveno u dijelu u kojem uvjetuje isplatu imovinske štete na vozilu dostavljanjem potpisanog Sporazuma od strane oštećene osobe, a zatim i u dijelu u kojem u unaprijed pripremljenom tekstu izričito navodi da se naknada odnosi za cjelokupnu štetu na vozilu te naknadno pozivanje na Sporazum o namirenju u smislu prigovora nagođene stvari u odnosu na neimovinsku štetu, jasno su razvidni elementi dovođenja tužitelja u bitnu i neskrivljenu zabludu iz čl. 280. ZOO-a s elementima prijevare iz čl. 284. ZOO-a te pored toga predstavlja nadasve lošu i nepoštenu poslovnu praksu te se takva nagodba ukazuje pobojnom.

10. Stoga, tužitelj u podnesku od 26.09.2024. predlaže donošenje slijedeće presude:

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski lovački savez, Nazorova 63, 10000 Zagreb, OIB: 28817560444 platiti tužitelju TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos

11. Tuženik se na pripremnom ročištu od 17.10.2024. usprotivio preinaci tužbe kao u podnesku tužitelja od 26.09.2024., navodeći da je zatraženom preinakom potpuno izmijenjen tužbeni zahtjev. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, te je očitujući se na podnesak tužitelja od 26.09.2024. naveo kako je glavno načelo ugovornog prava pacta sunt servanda što znači da se ugovori moraju poštivati. Tužitelj je sklopio ugovor temeljem kojeg mu je isplaćena cjelokupna imovinska i neimovinska šteta, te se isti odrekao bilo kakvog daljnjeg potraživanja štete po predmetnom štetnom događaju. Tuženik i dalje ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije budući da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojem se predmetni štetni događaj dogodio.

12. Kako je tužitelj podneskom od 26.09.2024. zatražio preinaku tužbe prije zaključenja prethodnog postupka, te kako sud smatra da je dopuštanje preinake tužbenog zahtjeva svrsishodno za konačno rješenje spornog odnosa među strankama, to je sud, iako se tuženik preinaci protivio, temeljem odredbe čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na pripremnom ročištu od 17.10.2024. dopustio tužitelju preinaka tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 26.09.2024.

13. Nakon što je sud zatraženu preinaku dopustio tužitelj je na ročištu od 17.10.2024. naveo da, a u vezi Sporazuma na koji se tuženik poziva, je da u točci II predmetnog Sporazuma izričito navedeno da se Sporazum odnosi na ime naknade štete na vozilu, a na što je tuženik na istom ročištu naveo da dodatno ukazuje na točku III Sporazuma u kojoj je jasno naznačeno da oštećenik nema bilo kakvog daljnjeg potraživanja imovinske i neimovinske štete prema bilo kome po ovom štetnom događaju.

14. Tuženik u podnesku od 22.10.2024., a očitujući se na preinačeni tužbeni zahtjev, prije svega ukazuje kako je dana 16.10.2024. godine zaprimio podnesak tužitelja kojim je preinačena tužba/tužbeni zahtjev, tj. svega dan prije ročišta održanog dana 17.10.2024. Dakle, podnesak je tuženiku dostavljen protivno odredbi čl. 299.a stavka 3. ZPP-a, a koji nalaže da se podnesci moraju dostaviti protivnoj stranci najmanje osam dana prije održavanja ročišta, što in concreto nije slučaj. Unatoč tome, Sud je na raspravi dana 17.10.2024. dopustio preinaku tužbe, postupajući protivno čl. čl. 299.a stavka 4. ZPP-a budući da sud rečeni/nepravovremeni podnesak tužitelja uopće nije trebao uzeti u obzir. Nastavno, tuženik ističe kako se i dalje protivi preinaci tužbe.

15. Nadalje, tuženik napominje kako je s tužiteljem dana 18.10.2023. g. sklopio Sporazum o namirenju (dalje: Sporazum), a koji Sporazum je u cijelosti konzumiran. Naime, nesporno je da je tuženik tužitelju isplatio cjelokupan iznos označen u Sporazumu. Uz to, još se jednom ističe kako je u Sporazumu sve jasno označeno te kako nema govora o bilo kakvoj zabludi, suprotno tvrdnji tužitelja. Dakle, suprotno tvrdnji tužitelja, tuženik nije tužitelja doveo u bilo kakvu zabludu, a niti u postupanju tuženika ima bilo kakvih elemenata prijevare, kako to tužitelj zlonamjerno pa čak i fraudolozno insinuira. Ukoliko tužitelj i dalje tvrdi da postoje elementi prijevare, isti se poziva na poduzimanje adekvatnih pravnih radnji pred za to nadležnim organima/sudovima. Također, ni nedopuštene/loše poslovne prakse u postupanju tuženika – nema. Stoga, lamentiranje tužitelja da je prevaren, da je doveden u zabludu te da se radi o lošoj i nepoštenoj poslovnoj praksi tuženika kod sklapanja Sporazuma koji je „čist kao suza“ – ostaje samo puko lamentiranje jedne strane Sporazuma, a koja se predomislila te smatra da može dobiti više od onoga na što je dragovoljno pristala Sporazumom odričući se bilo kakvih daljnjih potraživanja po predmetnom štetnom događaju, i to prema bilo kome. Osim toga, rečene tvrdnje tužitelja ostaju puke tvrdnje/lamentiranje, to tim više što na navedene okolnosti nisu predloženi bilo kakvi dokazi.

16. Nastavno, tuženik ustraje u istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije budući da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se predmetni štetni događaj dogodio. Pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio, i time pasivnu legitimaciju tuženika, tužitelj ničim ne dokazuje, a niti označava pravnu osnovu po kojoj tuženika smatra odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja - nastalu štetu. Uz to, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i budući da bilo kakva ozlijeđena/uginula divljač koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika - nije pronađena. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da je šteta nastala naletom vozila na divljač, i to u lovištu tuženika. Teret dokaza pasivne legitimacije tuženika snosi tužitelj dok negativne činjenice tuženik nije dužan dokazivati. Nadalje, sve i kad bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovom postupku, a nije, tuženik još jednom ističe kako je HLS (ovdje tuženik) tužitelju isplatio cjelokupnu štetu (imovinsku/neimovinsku) koja je tužitelju nastala kao posljedica štetnog događaja od 26.09.2023. g. Iz Sporazuma je razvidno kako se oštećenik (ovdje tužitelj) odrekao bilo kakvog daljnjeg potraživanja (točka 3. Sporazuma) prema bilo kome dok je u točki II Sporazuma jasno označeno kako je Sporazum sklopljen i naknada štete isplaćena od strane tuženika/HLS-a ali u ime i za račun lovoovlaštenika, a iz čega je ponovno razvidna promašena pasivna legitimacija u predmetnom parničnom postupku. S tim u vezi, tuženik napominje kako isti, pod određenim uvjetima, u ime i za račun svojih članica (lovoovlaštenika), oštećenicima naknađuje štete nastale naletom vozila na divljač no, navedeno ni u kojem slučaju ne znači da bi tuženik in concreto bio pasivno legitimiran. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

17. Tužitelj u podnesku od 19.11.2024., a očitujući se na navode iz podneska tuženika od 22.10.2024., navodi da su posve su neutemeljeni navodi tuženika o tome da je tužitelj podnesak kojim je preinačio tužbeni zahtjev podnio protivno odredbi čl. 299.a stavka 3. ZPP-a, te da je sud dopustio preinaku tužbe postupajući protivno čl. čl. 299.a stavka 4. ZPP-a jer da sud taj podnesak tužitelja uopće nije trebao uzeti u obzir, a sve stoga jer se tužitelj podneskom od dana 26.09.2024. očitovao na brojna osporavanja i prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu, te je podnesak predao sukladno odredbama ZPP-a o upućivanju podnesaka, dvadeset i jedan dan prije održavanja pripremnog ročišta. Bespredmetno je također i tuženikovo daljnje protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, obzirom je raspravnim rješenjem od dana 17.10.2024.god. preinaka dopuštena. U odnosu na osporavanje pasivne legitimacije, tužitelj ističe da je tuženik isplatom štete na vozilu tužitelja priznao pasivnu legitimaciju za naknadu štete proizašlu iz ovog štetnog događaja. Obzirom Hrvatski lovački savez, kao udruga čiji su članovi svi lovoovlaštenici na području Republike Hrvatske, nakon isteka jedinstvene police osiguranja dana 30.05.2022. nije sklopio novu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, štete nastale u štetnim događajima poput predmetnog trenutno se namiruju putem Hrvatskog lovačkog saveza kojem za to sredstva dotira država putem Ministarstva poljoprivrede. Povrh toga, tuženik se sam na vlastitim internetskim stranicama pasivno legitimira za naknadu štete nastalu u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovala divljač na teritoriju Republike Hrvatske ( https://hls.com.hr/ ) te putem emaila: [adresa elektroničke pošte] stoga je posve nejasno i neosnovano osporavanje pasivne legitimacije u sudskom postupku. Tužitelj ustraje kod istaknutih navoda iz podneska od dana 26.09.2024.god. kojim je preinačio tužbeni zahtjev te ponovno ukazuje na ključne okolnosti glede sporne odredbe točke III Sporazuma o namirenju (dalje: Sporazum): 1.) tuženik je odredio da se Sporazum odnosi na ime naknade štete na vozilu; 2.) tuženik je u svrhu isplate naknade imovinske štete na vozilu popratnim dopisom dostavljenim uz izvid štete od tužitelja zahtijevao dostavu potpisanog Sporazuma; 3.) iz citiranog nedvojbeno slijedi zaključak da u slučaju da tuženiku nije dostavljen zahtijevani potpisani Sporazum, isti ne bi pristupio isplati naknade cjelokupne štete na vozilu tužitelja; 4.) tuženik je u trenutku sklapanja Sporazuma nastupao u okviru svoje profesionalne djelatnosti, s oštećenikom, sada tužiteljem, fizičkom osobom koji u trenutku potpisivanja nije bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku; 5.) tužitelj u trenutku sklapanja Sporazuma (dana 18.10.2023.god.) nije ni započeo s liječenjem (fizikalna terapija započeta 30.10.2023.god.) te nije niti mogao biti upoznat s posljedicama (poput smanjenja životne aktivnosti) koje su uslijed predmetnog štetnog događaja zaostale kod tužitelja; 6.) protivno načelu savjesnosti i poštenja, takvim postupanjem tuženika i unaprijed sastavljenim tekstom točke III Sporazum prouzročena je očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja; 7.) iz gore opisanog postupanja tuženika, razvidni su elementi dovođenja tužitelja u bitnu i neskrivljenu zabludu iz čl. 280. ZOO-a s elementima prijevare iz čl. 284. ZOO-a. Tužitelj drži da su tuženikova osporavanja posve neutemeljena i usmjerena isključivo izbjegavanju isplate dužnog iznosa naknade štete tužitelju. Tužitelj ustraje kod postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od dana 26.09.2024.god.

18. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 27.02.2025. predložio prije svega provesti dokaz saslušanjem tužitelj i da nakon toga sud odluči o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku tužitelj od 26.09.2024. pod točkom I kao prethodnom pitanju.

19. Tuženik je na pripremnom ročištu od 27.02.2025. ostao kod odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda, te je naveo da se i dalje protivi preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 26.09.2024. Očitujući se na podnesak tužitelja od 19.11.2024., tuženik ističe da suprotno tvrdnji tužitelja tuženik nije priznao pasivnu legitimaciju. Uz to pasivna legitimacija za pitanje naknade štete mora proizlaziti iz zakona, propisa. Nadalje tuženik osporava da bi Sporazum između tuženika i tužitelja bio u okviru profesionalne djelatnosti tuženika. Također, tužitelj je u trenutku sklapanja predmetnog sporazuma znao i morao znati da mu je eventualno nastupila i neimovinska šteta. Zaključno tuženik smatra da nema govora da bi tuženik tužitelja doveo u bitnu i neskrivljenu zabludu, a kako to tužitelj pogrešno nastoji prikazati.

20. Tužitelj je na pripremnom ročištu od 27.02.2025., a očitujući se na gornje navode tuženika, naveo da protivno navodima tuženika, tužitelj ističe da u trenutku sklapanja Sporazuma tužitelj nije mogao znati opseg neimovinske štete a osobito trajne posljedice proizašle iz štetnog događaja.

21. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske postaje Pleternica od 03.10.2023. (list 5 – 6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7 – 18 spisa), fotografiju naruženja tužitelja (list 19 spisa), email poruku punomoćnika tužitelja upućenu tuženiku od 14.12.2023. (list 20 spisa), odštetni zahtjev tužitelja od 08.12.2023. (list 21 spisa), Sporazum o namirenju od 18.10.2023. (list 32 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 33 spisa), ispis sa mrežne stranice tuženika i Lovačkog saveza požeško-slavonske županije (list 62 – 63 spisa), fotografiju oštećenog vozila tužitelja (list 64 spisa), dopis tuženika tužitelju od 17.10.2023. (list 65 spisa) i u izvid štete za vozilo tužitelja (list 66 spisa).

22. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

23. Uvidom u potvrdu Policijske postaje Pleternica od 03.10.2023. (list 5 – 6 spisa), fotografiju oštećenog vozila tužitelja (list 64 spisa) i u izvid štete za vozilo tužitelja (list 66 spisa) sud je utvrdio:

- da je tužitelj, kao vozač i vlasnik vozila VW Transporter reg. oznake [registarska oznaka], dana 26.09.2023. u 21:00 sat na cesti D51 – 1 dionica 2 km + 200 metara, između mjesta Bektež i Gradište, doživio prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja,

- da je tužitelj policijskim službenicima koji su pristigli na mjesto nesreće izjavio da je ''sa zapadne strane putnog kanala na kolnik istrčala divljač (jelen), kojom prilikom je na zapadnoj prometnoj traci došlo do udara prednjeg dijela vozila u tijelo divljači. Nakon udara divljač se udaljila u nepoznatom smjeru.'',

- da su policijski službenici u 21:35 sati izvijestili lovoočuvara LD Strijela iz Bekteža GG, koji je na mjesto događaja izašao u 21:50 sat,

- da su policijski službenici zabilježili da je na navedenoj dionici iz smjera kretanja vozača 600 metara prije događaja postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti" (A33) s dopunskom pločom "U dužini od 3000 metara" (E03), te da je brzina na mjestu nezgode prometnim znakom ograničena na 90 km/h,

- da su policijski službenici zabilježili da su na prednjem poklopcu motora i prednjem vjetrobranskom staklu nađeni biološki tragovi nalik na tragove divljači (jelena), tj. smeđe siva dlaka koji su fiksirani fotografijom, a nisu izuzeti s mjesta događaja.

24. Uvidom u ispis sa mrežne stranice tuženika i Lovačkog saveza požeško- slavonske županije (list 62 – 63 spisa) sud je utvrdio da Lovačko društvo Strijela iz Bekteža član Lovačkog saveza požeško-slavonske županije, a koje je član Hrvatskog lovačkog saveza, ovdje tuženika, te da Lovačko društvo Strijela iz Bekteža ima u zakupu zajedničko lovište Bektež XY/115.

25. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7 – 18 spisa) i u fotografiju naruženja tužitelja (list 19 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj nakon prometne nezgode od 26.09.2023. u 21:00 sat prvi puta javio na liječnički pregled u bolnicu Našice dana 26.09.2023. u 23:18 sati, da je nakon toga obavljao preglede dana 28.09.2023., 08.11.2023., 04.12.2023. i 12.12.2023., s tim da je tužitelj posljednji ambulantni pregled obavio dana 13.12.2023., kada mu je propisano produženje fizikalne terapije koju je tužitelj obavljao od 18.12.2023. do 10.01.2024.

26. Uvidom u email poruku punomoćnika tužitelja upućenu tuženiku od 14.12.2023. (list 20 spisa) i u odštetni zahtjev tužitelja od 08.12.2023. (list 21 spisa) sud je utvrdio da se ovdje tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku, obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom kojeg je tuženiku uputio putem emaila 14.12.2023., a u kojem zahtjeva naknadu štete povodom štetnog događaja – naleta divljači od 26.09.2023.

27. Uvidom u Sporazum o namirenju od 18.10.2023. (list 32 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 33 spisa) i u dopis tuženika tužitelju od 17.10.2023. (list 65 spisa) sud je utvrdio:

- da se ovdje tuženik dopisom od 17.10.2023. obratio ovdje tužitelju navodeći kako je utvrdio da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 1.565,00 EUR, da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete osnovan, te poziva tužitelja da dostavi broj računa, te da će nakon što zaprimi tužiteljev broj računa, tužitelju dostaviti sporazum o namirenju kojeg potpisanog treba vratiti tuženiku, nakon čega će tužitelju biti isplaćena naknada štete u kratkom roku,

-da su ovdje tužitelj i tuženik dana 18.10.2023. sklopili Sporazum o namirenju u kojem u točci I zajednički utvrđuju da je dana 26.09.2023. došlo do štetnog događaja naletom vozila na divljač, a u kojem štetnom događaju je oštećeno vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], da se "Radi otklanjanja neizvjesnosti glede ishoda eventualnog sudskog spora" tuženik, a za račun lovoovlaštenika, obvezuje ovdje tužitelju na ime naknade za cjelokupnu štetu na vozilu isplatiti iznos od 1.565,00 EUR (točka II Sporazuma), da tužitelj izjavljuje da će se isplatom gornjeg iznosa smatrati u cijelosti namirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja imovinske štete prema bilo kome (točka III Sporazuma), te da ovdje tužitelj izjavljuje da je Sporazum pročitao i razumio i da ga neće pobijati zbog zablude ili kojeg drugog razloga (točka IV Sporazuma) i

- da je ovdje tuženik isplatio dana 07.11.2023. tužitelju iznos od 1.565,00 EUR, s tim da u opisu plaćanja stoji "Sporazum o namirenju".

28. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 26.09.2023. doživio prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđen, a naletom divljači (jelena) na vozilo kojim je upravljao tužitelj vozeći se državnom cestom, te tužitelj smatra da je tuženik objektivno odgovoran za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio ozljeđivanjem temeljem odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 99/18, 32/19, 32/20 i 127/2024 – dalje: ZL) u vezi s odredaba čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), dok tuženik Hrvatski lovački savez svoju odštetnu odgovornost osporava u cijelosti, a jer da tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojemu se dogodio štetni događaj.

29. Odredbom čl. 10. st. 1. ZL-a određeno je da Hrvatski lovački savez (ovdje tuženik) je dobrovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i Grada Zagreba, lovačke udruge i lovci, odredbom čl. 10. st. 2. ZL-a je određeno da Hrvatski lovački savez predstavlja svoje članove u promicanju lovstva u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, dok je odredbom čl. 10. st. 3. ZL-a određeno da Hrvatski lovački savez u smislu ovoga ZL-a obavlja poslove u provedbi projekata osiguranja šteta u lovištima te ostale poslove koji su mu kao javne ovlasti povjerene tim Zakonom. Odredbom čl. 76. st. 1. ZL-a određeno je da su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, dok je odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a određeno je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: – vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; – lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom čl. 1063. ZOO-a određeno je da se smatra da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću - da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je odredbom čl. 1064. ZOO-a određeno da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

30. Kako je je sud uvidom u potvrdu Policijske postaje Pleternica od 03.10.2023. (list 5 – 6 spisa) utvrdio da je do štetnog događaja koji je predmet ovog postupka došlo dana 26.09.2023. u 21:00 sat na cesti D51 – 1 dionica 2 km + 200 metara, između mjesta Bektež i Gradište i to na području na kojemu je lovoovlaštenik Lovačko društvo Strijela iz Bekteža, koje ima u zakupu zajedničko lovište Bektež XY/115, odnosno kako ovdje tuženik nije lovoovlaštenik na mjestu na kojemu je došlo do štetnog događaja, kako do nastanka štete nije došlo zbog provođenja lova na području na kojemu je tuženik lovoovlaštenik (ovo tužitelj i ne tvrdi, a niti isto proizlazi iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka), te kako tuženik nije vlasnik divljači (jelena) koja je naletjela na vozio tužitelja (ovo tužitelj i ne tvrdi, a niti isto proizlazi iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka), to je sud utvrdio da nema mjesta primjeni odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a u vezi s čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a u korist tužitelja, a na teret tuženika, a niti ima mjesta primjeni odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a u korist tužitelja, a na teret tuženika. Stoga, sud je odbio kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja kojim on zahtjeva od tuženika naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.12.2023. do isplate (točka II tužbenog zahtjeva), odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužitelja.

31. Na odluku suda o tome da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege tužitelju u ovom slučaju ne utječe niti među strankama nesporno sklopljen Sporazum o namirenju od 18.10.2023. (list 32 spisa), a jer iz sadržaja istog jasno proizlazi da je tuženik isti Sporazum zaključio za račun lovoovlaštenika, a ne za svoj račun, kao i da se isti odnosi isključivo na štetu na vozili tužitelja (točka II Sporazuma), a sve primjenom odredbe čl. 319. st. 1. ZOO-a.

32. Nadalje, tužitelj zahtjeva i da sud poništi točku III Sporazuma o namirenju sklopljenog dana 18.10.2023. u dijelu koji glasi: ''Oštećenik izjavljuje da će se isplatom iznos iz točke II ovog Sporazuma smatrati u cijelosti namirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja imovinske/neimovinske štete prema bilo kome jer danas ponuđeni iznos naknade je i stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju, čija visina je određena sporazumno, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete.'', a koji zahtjev tužitelj postavlja pozivajući se na to: da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja unaprijed sastavljenim tekstom iz točke III Sporazuma i da je time prouzročio očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, da je u trenutku sklapanja predmetnog Sporazuma tuženik nastupao u okviru svoje profesionalne djelatnosti, te da u trenutku potpisivanja Sporazuma, zdravstveno stanje tužitelja nije bilo stabilizirano, pa da se tužitelj nije mogao nagoditi o budućoj šteti glede koje što se tiče saznanja tužitelja navedene pretpostavke nisu bile ispunjene poput smanjenja životne aktivnosti zaostalog uslijed predmetne prometne nezgode, te da su stoga jasno razvidni elementi dovođenja tužitelja u bitnu i neskrivljenu zabludu iz čl. 280. ZOO-a s elementima prijevare iz čl. 284. ZOO-a pa da se takva nagodba ukazuje pobojnom, a koje tvrdnje tužitelja i ovaj dio tužiteljeva zahtjeva tuženik osporava u cijelosti.

33. Prije svega, sud ističe da ovdje tuženik uopće nije odgovoran za naknadu štete tužitelju, a sve kako je gore obrazloženo, stoga neosnovane su tvrdnje tužitelja o tome da je tuženik u trenutku sklapanja predmetnog Sporazuma nastupao u okviru svoje profesionalne djelatnosti. Nadalje, kako se Sporazumom o namirenju od 18.10.2023. (list 32 spisa) tuženik obvezao namiriti tužitelju štetu na vozilu i kako je tuženik tu štetu tužitelju i namirio, kao to proizlazi iz izvatka po transakcijskom računu (list 33 spisa), a sve iako tuženik uopće nije odštetno odgovoran prema tužitelju, to je jasno da je neosnovana i tvrdnja tužitelja da je tuženik sklapanjem Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. prouzročio očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Nadalje, kako je sud uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7 – 18 spisa) utvrdio da je u vrijeme sklapanja Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. (list 32 spisa) tužiteljevo liječenje još bilo u tijeku, a što je tužitelju zasigurno bilo poznato, jer je tužitelj aktivno sudjelovao u istome, to je sud utvrdio da je tužitelju moralo biti poznato će se opseg neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege moći utvrditi tek po dovršetku liječenja tužitelja. Stoga, stoga sud zaključuje da tužitelj nije bio u zabludi oko toga da je pretrpio neimovinsku štetu i imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći, već samo nije još znao za opseg iste, ali se tužitelj i prije saznanja za opseg ove štete svejedno svjesno odlučio za sklapanje Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. (list 32 spisa). Uz to, iz samog sadržaja Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. (list 32 spisa), kao i iz sadržaja dopisa tuženika tužitelju od 17.10.2023. (list 65 spisa) koji je prethodio sklapanju Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. proizlazi da tužitelj prije i prilikom sklapanja Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. tuženika uopće nije niti obavijestio da je prilikom predmetnog štetnog događaja ozlijeđen, te da je pretrpio neimovinsku štetu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege uslijed tog ozljeđivanja. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da nije osnovana niti tvrdnja tužitelja da je bio u neskrivljenoj zabludi prilikom potpisivanja Sporazuma o namirenju od 18.10.2023., kao i da postoje elementi prijevare na strani tuženika prilikom potpisivanja Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. Stoga, nema mjesta primjeni odredbi čl. 280. st. 1. i 2. i čl. 284. st. 1. ZOO-a u korist tužitelj, a na teret tuženika, pa je sud odbio kao neosnovan i dio zahtjeva tužitelja kojim on zahtjeva poništenje točke III Sporazuma o namirenju sklopljenog dana 18.10.2023. (točka I tužbenog zahtjeva), odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužitelja, s tim da tužitelj koji je izgubio ovaj spor u cijelosti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo niti na naknadu parničnih troškova ovog postupka, pa je sud i ovaj dio zahtjeva tužitelja odbio odlučivši kao u izreci ove presude u točci I.

34. Kako je sud iz provedenih dokaza (uvidom u dokumentaciju i fotografije koje su stranke dostavile u spis) na adekvatan i siguran način utvrdio da ne postoji odštetna odgovornost tuženika u ovom predmetu, kao i da ne postoje uvjeti za poništenje točke III Sporazuma o namirenju od 18.10.2023. (sve kako je gore obrazloženo), to je sud temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. i čl. 292. st. 4. ZPP-a na pripremnom ročištu od 27.02.2025. odbio sve ostale dokazne prijedloge tužitelja osim uvida u svu dokumentaciju i fotografije koje je tužitelj dostavio u spis, a to su: saslušanje tužitelja i svjedoka VG, [adresa], provođenje medicinskog vještačenja po spec. kirurgu na okolnost ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju od 26.09.2023. te posljedica tih ozljeda na zdravlje tužitelja, provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine zahtjeva za tuđu pomoć i njegu, priklop spisa MUP-a, PP Pleternica, KLASA: 211-08/23-3/10166, URBROJ: 511-22-06-23-2 te uvid u internetsku stranicu https://hls.com.hr/lsps/lovista/ i https://hls.com.hr/lsps/drustva/, kao i pribavljanje podataka od Hrvatskog lovačkog saveza, odnosno od Ministarstva poljoprivrede o lovištima i lovačkim društvima na mjestu štetnog događaja, a sve jer bi provođenje ovih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično imajući u vidu da tužitelj nije dokazao osnovu svog zahtjeva.

35. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, to je temeljem odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154. a, čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a dužna naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak. Tuženiku je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore. Trošak zastupanja koji je priznat kao potreban i dosuđen tuženiku sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu i podneska od 22.10.2024. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 17.10.2024. i 27.02.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 400 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to iznosi 800,00 EUR. Uz PDV od 25 % od 200,00 EUR, to ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci II glede naknade parničnog troška tuženiku.

36. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tuženiku nije dosudio naknadu za sudske pristojbe, a jer tuženik, koji je uspio u ovom sporu u cijelosti, i nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu imajući u vidu odredbe Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP).

U Zagrebu, dana 10. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja - uz nalog tužitelju za plaćanje SP na ovu presudu u iznosu 76,45 EUR

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte