REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

10360 Sesvete - Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Ovr-1062/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Josip Planincu kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupan po punomoćniku Tomislavu Čizmiću, odvjetniku u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 11, protiv ovršenika ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi, Trg čazmanskog kaptola 16, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, 10. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 3. Ovršnog zakona odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju isprave – rješenja o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Grladinović od 10. ožujka 2010., posl. broj Ovrv-640/2010, kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika od 18. rujna 2025. za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Grladinović od 10. ožujka 2010., posl. broj Ovrv-640/2010, zbog razloga određenih čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona, a u vezi čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Grladinović od 10. ožujka 2010., posl. broj Ovrv-640/2010, određena je ovrha protiv ovršenika.

2. Ovrhovoditelj je 1. rujna 2025. radi namirenja svoje tražbine Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu, sukladno čl. 209. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ).

3. Ovršenik je 18. rujna 2025. podnio žalbu na rješenje o ovrsi, podredno prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, te prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

4. Budući da je ovrhovoditelj osnovu za plaćanje Financijskoj agenciji dostavio uz "zahtjev za naplatu", sud je isti u nastavku tretirao kao zahtjev za izravnu naplatu iz čl. 209. OZ-a.

5. Ovršenik je faktički iznio i prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti rješenja o ovrsi (čl. 36. OZ-a) o kojemu će biti odlučeno po pribavi potrebne dokumentacije od javnog bilježnika.

6. Ovršenik u bitnome podnosi prigovor izostanka pasivne legitimacije (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a), prigovora stopi zateznih kamata naznačenoj u ovršnoj ispravi i zahtjevu za naplatu, tj. ističe da tražbina nije specifirana (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ-a), te zaključno navodi da je ovrhovoditelj već bio podnio zahtjev za naplatu na temelju iste ovršne isprave, a koji zahtjev je kasnije isknjižen na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, dalje: ZPONS). Smatra da radi toga nije dopušteno da ovrhovoditelj ponovno istu osnovu za plaćanje podnosi Financijskoj agenciji radi naplate (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 3. OZ-a).

7. Ovršenik se u vezi posljednjeg navoda poziva na točku 6. Zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-245/2019-3 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019., a i iz koje proizlazi da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

8. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na odgovor, no isti se na njega nije posebno očitovao.

9. Prema čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskog agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

10. Stavkom 2. iste odredbe dalje je propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

11. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9.-11. OZ-a.

12. Sud prije svega nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. t. 5. OZ–a.

13. U pogledu žalbenog razloga nemogućnosti ponovnog pokretanja ovrhe pred Financijskom agencijom, ovršenik se u svom prijedlogu poziva na točku 6. Zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019., a što je sud ocijenio kao razlog iz čl. 50. st. 1. t. 3. OZ-a kojim je propisano da ovršenik može podnijeti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage odnosno na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.

14. Predmetnim čl. 12. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

15. Ovršenikovo tumačenje čl. 12. ZPONS-a je neispravno.

16. Naime, prethodno citirani zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 27. studenog 2019. odnosi na slučajeve kada sud u ovršnom postupku dostavlja Financijskoj agenciji na provedbu ovršnu ispravu (sudska ovrha), a ne na slučajeve kada se ovrhovoditelj izravno obraća Financijskoj agenciji podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu (izvansudska ovrha).

17. Naznačeni zaključak konkretno se odnosi na situaciju gdje sud u okviru ovršnog postupka dostavlja Financijskoj agenciji na provedbu osnovu za plaćanje, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i isto briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (čl. 12. ZPONS-a). U tom slučaju Financijska agencija ne može, na prijedlog ovrhovoditelja, isknjiženu osnovu za plaćanje ponovno upisati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i nastaviti postupati po istoj, već ovrhovoditelj može samo radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, pa će se u tom slučaju ovrha nastaviti na novom sredstvu ili predmetu ovrhe, odnosno obustavit će se ukoliko ovrhovoditelj u određenom roku radi namirenja iste tražbine ne predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe.

18. Suprotno shvaćanju ovršenika, naznačeni zaključak ne znači da u postupku izvansudske ovrhe ovrhovoditelj može Financijskoj agenciji podnijeti na izravnu naplatu osnovu za plaćanje samo jednom te da je, nakon što je Financijska agencija isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na temelju čl.12. ZPONS-a, ne bi više mogao podnijeti na naplatu.

19. Navedeno bi onemogućilo vjerovnika da naknadno (primjerice u slučaju promjene financijskih okolnosti dužnika) ponovno pokuša naplatiti svoje legitimno potraživanje prije nastupa zastare istog, ako smatra da postoji mogućnost naplate i spreman je Financijskoj agenciji ponovno predujmiti naknadu za provedbu ovrhe. Takva situacija bi bila i različita od sustava sudske ovrhe u kojem ovrhovoditelj nakon obustave ovrhe zbog okolnosti iz čl. 12. ZPONS-a može na temelju iste ovršne isprave ponovno podnijeti prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, ako smatra da postoji mogućnost naplate i spreman je podnijeti trošak sudskih pristojbi.

20. Potrebno je naglasiti da bi se zabrana ponovnog uknjiženja primjenjivala i u izvansudskoj ovrsi ako bi ovrhovoditelj od Financijske agencije zahtijevao da se isknjižena osnova za plaćanje ponovno upiše u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na temelju istog zahtjeva za izravnu naplatu (tj. bez podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu i bez plaćanja nove naknade za provedbu ovrhe).

21. Jednak stav zauzet je i u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. siječnja 2024., posl. broj Rev 274/2023-2 (donesenoj povodom pitanja ocijenjenog važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu), a isto tumačenje proizlazi i iz Prijedloga zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, podnesenog od strane Vlade Republike Hrvatske 21. lipnja 2018., Klasa: 022-03/18- 01/37, te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2021., posl. broj U-I-1686/2019.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci tako navodi da prestanak izvršavanja osnove za plaćanje po čl. 12. ZPONS-a "ne priječi da ovrhovoditelj naknadno, novim zahtjevom za izravnu naplatu ili novim rješenjem o ovrsi ishođenim na temelju novog prijedloga za ovrhu, na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnese prijedlog da je Financijska agencija upiše u Očevidnik. To iz razloga jer nije isključeno da ovrha na novčanim sredstvima ovršenika naknadno postane moguća i provediva, pa nema opravdanog razloga da se u tom slučaju ovrhovoditelju koji (i dalje) raspolaže s valjanom i važećom osnovom zabrani zahtjev za njezinom provedbom".

23. Stoga sud nalazi žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 3. OZ-a neosnovanim obzirom da ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu ni na koji način nije stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost, a niti je utvrđeno da je bez učinka.

24. Radi toga sud je odlučio kao u točki I. izreke rješenja i odbio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 3. OZ–a.

25. Sud je nadalje ispitao žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. OZ–a.

26. Odredba čl. 53. st. 1. OZ-a propisuje da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Navedena žalba može se podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

27. Prema čl. 55. st. 1. i 2. OZ-a, ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. OZ-a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim ako ovršenik sporne činjenice dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

28. U konkretnom slučaju ovršenik osnovanost žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. OZ-a nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, a činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. OZ-a nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

29. Kako se ovrhovoditelj nije očitovao na prijedlog ovršenika, a ovršenik navedenu spornu činjenicu nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom i ista nije niti općepoznata niti se može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud je na temelju čl. 55. st. 1. OZ-a odlučio kao u izreci zaključka.

30. Sud je potom odlučio o prijedlogu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

31. U prijedlogu ovršenik predlaže odgoditi ovrhu iz razloga jer bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom da bi ga blokada računa onemogućila da uredno servisira sve svoje obveze.

32. Prema čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskog agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

33. Stavkom 2. iste odredbe dalje je propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.

34. Prijedlog za odgodu dostavljen je ovrhovoditelju, koji se na isti nije očitovao.

35. Prijedlog ovršenika je neosnovan.

36. Prema odredbi čl. 65. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu samo ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz kumulativno ispunjenje jednog od uvjeta iz stavka 1. istog članka.

37. Članak 65. st. 1. t. 5. OZ-a kao jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu ovrhe navodi i činjenicu da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek.

38. Članak 70. st. 1. OZ-a propisuje da ako je ovrha odgođena zato što su ovršenik ili treća osoba izjavili pravni lijek, odnosno izvanredno pravno sredstvo, odgoda traje do završetka postupka po tom lijeku, odnosno sredstvu.

39. U konkretnom postupku ovršenik je podnio prijedlog da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

40. Time je ispunjen jedan kumulativni uvjet za odgodu ovrhe, naveden u čl. 65. st. 1. OZ-a. Međutim, za određivanje odgode ovrhe potrebno je i da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

41. Pregledom spisa sud je utvrdio da ovršenik u prijedlogu za odgodu nije niti učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik u odnosu na navedeno ističe da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta jer bi zbog blokade računa bio spriječen podmirivati svoje obveze.

42. Stajalište ovog suda je da kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Iako je nesporna činjenica da ovršenicima provedbom ovrhe po prirodi stvari uobičajeno nastaje određena šteta, najčešće u vidu umanjenja imovine, istu štetu samu po sebi nije moguće promatrati kao nenadoknadivu ili teško naknadivu štetu u smislu čl. 61. OZ-a. Usvajanjem takvog stajališta povrijedilo bi se pravo ovrhovoditelja da na zakonit i brz način ostvari svoje pravo koje je već prethodno utvrđeno ovršnom ispravom donesenom u zakonom propisanom postupku, odnosno na zakonom propisan način.

43. Iz toga razloga, stav je suda da nesporne tegobe koje će ovršeniku nastati uslijed provedbe ovrhe ne mogu pogađati ovrhovoditelja u ostvarenju prava u ovršnom postupku te iste mogu predstavljati nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 61. st. 1. OZ-a isključivo ako bi ovršenik u prijedlogu za odgodu učinio vjerojatnim da nakon provedbe ovrhe ne bi u postupku protuovrhe mogao namiriti svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

44. Ovršenik u prijedlogu za odgodu nije naveo okolnosti iz kojih proizlazi da ovršenik protiv ovrhovoditelja ne bi mogao ostvari pravo na povrat ukoliko bi bila usvojena žalba ovršenika ili bi u posebnom postupku bilo utvrđeno da je predmetna ovrha nedopuštena, a isto nije vidljivo niti iz preostalih podataka u spisu.

45. Kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi loše financijsko stanje ovrhovoditelja ili drugi osnovani razlozi onemogućili provedbu protuovrhe, sud nalazi da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kao ni da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

46. Kako stoga nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za odgodu propisanih čl. 65. OZ-a, sud je odlučio kao u izreci i odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

U Sesvetama 10. listopada 2025.

Sudac:

Josip Planinac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis