- 1 -              Rev 942/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 942/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. l. S. d.d. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. u. S., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti i poništenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6413/2018-0 od 22. travnja 2021., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-17/2016 od 7. lipnja 2018. i tužba odbačena, u sjednici održanoj 20. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja se odbija.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I Utvrđuje se ništetnim Cjenik (Tarife) naknada uz koje trgovačka društva-ovlaštenici koncesija-pružaju usluge korisnicima luke Upravnog vijeća L. u. S., Ur.broj:1018-169987 od 24. veljače 2015.g.

 

II Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom na te troškove u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za osam postotnih poena od donošenja prvostupanjske presude do isplate."

 

II Odbija se i podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I Poništava se Cjenik (Tarife) naknada uz koje trgovačka društva-ovlaštenici koncesija-pružaju usluge korisnicima luke Upravnog vijeća L. u. S., Ur.broj:1018-169987 od 24. veljače 2015.g.

 

II Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom na te troškove u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za osam postotnih poena od donošenja prvostupanjske presude do isplate."

 

III Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.000,00 kn, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova postupka u iznosu od 5.000,00 kn odbija kao neosnovan."

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-17/2016 od 7. lipnja 2018. u točki I. i II. izreke i odbacuje tužiteljeva tužba.

 

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje odluka o troškovima sadržana u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-17/2016 od 7. lipnja 2018. u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 13.000,00 kn.

 

II. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv odluke o troškovima sadržane u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-17/2016 od 7. lipnja 2018. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 5.000,00 kn."

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3994/2021-2 od 15. ožujka 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6413/2018-0 od 22. travnja 2021. zbog pravnog pitanja:

 

"Je li Visoki trgovački sud, kao drugostupanjski sud, ukoliko smatra da je za suđenje stvarno nadležan Visoki upravni sud Republike Hrvatske, takvu stvarnu nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ovlašten tumačiti i prikazivati kao nadležnost drugog državnog tijela i je li, u tom slučaju, po službenoj dužnosti ovlašten zadirati u prvostupanjsku meritornu presudu iz razloga apsolutne sudske nenadležnosti, njenim ukidanjem i odbacivanjem tužbe?".

 

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tužitelj je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio da se revizija usvoji, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu pred izmijenjenim vijećem. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

 

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbaciti, podredno odbiti, te je zatražio trošak odgovora na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. u vezi čl. 400. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Drugostupanjski sud je u pobijanom rješenju zaključio da je donošenjem prvostupanjske presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP. na koju pazi po službenoj dužnosti, a koja uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (čl. 16. st. 1. ZPP). U bitnom, drugostupanjski sud obrazlaže da je predmetni Cjenik (Tarife) tuženik donio kao pravna osoba koja na temelju zakona (čl. 63. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama – "Narodne novine", broj 158/03, 141/06, 38/09 i 123/11 – dalje: ZPDML) ima javne ovlasti, u obavljanju tih ovlasti radi provedbe zakona, koja se odnosi na neodređeni krug adresata. Stoga je riječ o općem aktu tijela koje obavlja javne ovlasti. Kako je od 1. siječnja 2012. stupio na snagu novi Zakon o upravnim sporovima, koji ocjenu zakonitosti općeg akta stavlja u isključivu nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, to parnični sud ne može odlučivati o zakonitosti općeg akta kojeg donose pravne osobe koje na temelju zakona imaju javne ovlasti.

 

9. Podnoseći reviziju, tužitelj obrazlaže da su upravni sudovi i Visoki upravni sud Republike Hrvatske ustanovljeni kao redovni sudovi određene vrste s propisanom stvarnom nadležnošću, pa se ne može govoriti o apsolutnoj nenadležnosti sudova. U konkretnom slučaju došlo je do ustaljenja stvarne nadležnosti trgovačkog suda u smislu čl. 17. ZPP nakon što je postupak došao u stadij u kojem se sud nije mogao oglasiti stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti, a tuženik nije isticao prigovor stvarne nadležnosti. Stoga, smatra neosnovanim ukidanje prvostupanjske odluke uz obrazloženje drugostupanjskog suda, te da je tužitelju uskraćeno pravo na pristup suda.

 

10. U ovom stupnju postupka, s obzirom na postavljeno revizijsko pitanje, potrebno je naglasiti da je donošenjem Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10 i 143/12 – dalje: ZUS), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012., ocjena zakonitosti općeg akta pravne osobe koja ima javnu ovlast izričito određena kao predmet upravnog spora (čl. 3. st. 2. ZUS) i stavljena u nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (čl. 12. st. 3. toč. 2. ZUS). ZUS je posebno regulirao postupak ocjene zakonitosti općeg akta kao zasebnog postupka u kojem se izravno ne ostvaruje pojedinačna pravna zaštita u smislu čl. 1. ZPP.

 

11. Nadalje, čl. 83. st. 1. i 2. ZUS određeno je pod kojim pretpostavkama se taj postupak ima pokrenuti, odnosno kada se može pokrenuti. Dalje je propisan sadržaj i način predaje zahtjeva za ocjenu zakonitosti (čl. 84. ZUS), postupanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske po zahtjevu (čl. 85. ZUS) i njegovo odlučivanje o zahtjevu (čl. 86. ZUS), pri čemu je izričito određeno da će Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuti opći akt, ili pojedinu njegovu odredbu, ako utvrdi da nije suglasan sa zakonom ili statutom javnopravnog tijela, nakon čega ukinuti opći akt prestaje važiti, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u "Narodnim novinama".

 

12. Polazeći od navedenog normativnog okvira, ovaj sud je zaključio da je ocjena zakonitosti općeg akta stavljena u nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na način koji – s obzirom na postupak ocjene zakonitosti općeg akta, način odlučivanja, pravni učinak sudske odluke u tome postupku i trenutak od kojeg opći akt prestaje važiti ako se utvrdi njegova nesuglasnost sa zakonom ili statutom – apsolutno isključuje mogućnost da parnični sud prema pravilima ZPP odlučuje o ništetnosti općeg akta za čiju ocjenu zakonitosti je u smislu čl. 3. st. 2. u vezi čl. 12. st. 3. toč. 2. ZUS nadležan Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S tim u vezi, postupak ocjene zakonitosti općeg akta kao apstraktnog akta ne može se izjednačiti s postupkom u kojem pojedinac traži pojedinačnu i konkretnu pravnu zaštitu u smislu čl. 1. ZPP na način da bi se čl. 17. st. 1. i 2. ZPP mogao primijeniti u pravcu koji tužitelj izlaže u reviziji. Posljedično, čl. 16. ZPP treba tumačiti na odgovarajući način, uvažavajući specifičnosti postupka, svrhu i propisani učinak ocjene zakonitosti općeg akta, kako je reguliran ZUS, zbog čega je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u žalbenom postupku ovlašten po službenoj dužnosti, zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP, na temelju čl. 369. st. 2. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu kojom je utvrđena ništetnost općeg akta, za čiju ocjenu zakonitosti je nadležan Visoki upravni sud Republike Hrvatske u smislu čl. 3. st. 2. u vezi čl. 12. st. 3. toč. 2. ZUS, i odbaciti tužbu, što je ujedno i odgovor na postavljeno revizijsko pitanje.

 

13. U odnosu na sudsku praksu koju tužitelj navodi u reviziji, ukazuje se da su pojedine odluke donesene u drugom pravnom kontekstu koji nije bio vezan uz pitanje nadležnosti za ocjenu zakonitosti općeg akta (Gzz 29/1988, Rev 2624/1988, Revr 628/2004, Gž 1029/2006), odnosno u postupcima pokrenutim prije stupanja na snagu ZUS u svezi Cjenika donesenog prije stupanja na snagu ZUS (Pž 6898/10).

 

14. Općenito, ocjena zakonitosti Cjenika naknada uz koje trgovačka društva – ovlaštenici koncesija – pružaju usluge korisnicima luke, kao općih akata donesenih od strane tuženika u primjeni čl. 63. ZPDML, ulazi u nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, što potvrđuje ustavnosudska praksa (U-III-5451/2016). Ne mogu se prihvatiti navodi tužitelja o uskrati prava na pristup sudu u svezi ocjene zakonitosti predmetnog Cjenika kao općeg akta, jer je u tu svrhu mogao koristiti pravna sredstva iz čl. 83. ZUS, kako to proizlazi iz ustavnosudske prakse - U-III-5451/2016. (tako i ovaj sud u Rev 323/2023-2 od 12. srpnja 2023.).

 

15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, te oni ne utječu na donošenje drugačije odluke, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP odlučeno je kao u st. I. izreke ovog rješenja.

 

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 20. rujna 2023.