REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-1410/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ĆH, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dragutin Kasapović, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, Rijeka, Lošinjska 16, OIB: 33706439962, radi inspekcijskog nadzora, 9. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-02/25-01/265, URBOJ: 443-02-02-10-25-1 od 25. lipnja 2025. te nalaganja tuženiku da tužitelju izvrši povrat uplaćenog iznosa od 7.963,36 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim usmenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-02/25- 01/265, URBOJ: 443-02-02-10-25-1 od 25. lipnja 2025. (po obavljenom inspekcijskom nadzoru nad primjenom zakona i drugih propisa iz područja radnog odnosa te kontrole boravka i rada stranaca, državljana treće zemlje, na teritoriju Republike Hrvatske kod poslodavca KH, vl. ugostiteljskog obrta [obrt] u ugostiteljskom objektu konoba Ankora na adresi [adresa],ovdje tužitelju) izrečenim na zapisnik od 25. lipnja 2025. zabranjeno je poslodavcu ĆH, vl. ugostiteljskog obrta [obrt], obavljanje registrirane djelatnosti u ugostiteljskom objektu konoba [obrt] na adresi u [adresa] u trajanju od 30 dana s time da je u točki 2. izreke određeno da privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcu iz točke 1. izreke rješenja je izvršna s danom 1. srpnja 2025. i traje do 30. srpnja 2025., a izvršit će se pečaćenjem svih ulaznih vrata ugostiteljskog objekta konobe [obrt] na adresi u [adresa]. dana 1. srpnja 2025., osim ako tužitelj u roku od 3 dana od dana izricanja rješenja to jest do dana 30. lipnja 2025. inspektoru rada dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa od 3.981,68 eura za svakog državljanina treće zemlje u korist državnog proračuna na broj IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj HR64 7129-50709-76410- 00265, dakle, ukupan iznos od 7.963,36 eura, u kojem slučaju mjera zabrane obavljanje djelatnosti neće se izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti (točke 3. i 4. izreke rješenja).

2. Osporavajući zakonitost gore citiranog rješenja tuženika od 25. lipnja 2025. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 25. srpnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je tužitelj, da bi izbjegao mjeru zabrane obavljanja djelatnosti iz osporavanog rješenja platio iznos iz točke 4. izreke usmenog rješenja odnosno 7.963,36 eura ali time nije priznao nezakonito postupanje tuženika. Istaknuo je, da viša inspektorica rada je nezakonito postupila u obavljanju inspekcijskoj nadzora, jer sudionike u nadzoru JH, FH i EH pogrešno ispitala u svojstvu svjedoka za koje Prekršajni zakon predviđa oštrije sankcije pa je zbog toga zapisnik nezakonit. Nastavno, istaknuo je, da je zahtjev za dozvolu za boravak i rad za radnika FH podnio 5. lipnja 2025. nadležnoj policijskoj postaji na [adresa], kako se to i navodi u zapisniku i da je sukladno čl. 91 st. 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22), Ministarstvo unutarnjih poslova bilo dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, međutim isto nije odlučilo u roku od 15 dana kako to propisuje navedeni članak niti je odlučilo do dana pisanja tužbe. Napomenuo je, da je u cilju izbjegavanja štete koja bi mu nastala zbog manjka radnika uslijed nezakonitog rada Ministarstva unutarnjih poslova koje nije odlučilo o zahtjevu u roku, zaposlio radnika prije izdavanja i dostave dozvole, jer je to bilo prijeko potrebno za nastavak rada i normalno funkcioniranje ugostiteljskog objekta od kojeg živi te da iz navedenog proizlazi da tužitelj nije imao namjeru koristiti rad radnika bez izdane dozvole za boravak i rad, jer da je imao takvu namjeru ne bi uopće podnio zahtjev za izdavanje dozvole. Stoga da i mjera izrečena usmenim rješenjem nema svrhu, a niti je takva mjera poštena s obzirom da upravo Ministarstvo unutarnjih poslova je kasnilo sa donošenjem odluke o zahtjevu podnesenom od strane tužitelja za radnika FH. U odnosu na radnicu JH tužitelj je istaknuo, da je ista već imala izdanu radnu dozvolu na Otoku Pagu za drugog poslodavaca te da je sukladno čl. 106. st. 4. Zakona o strancima ista mogla boraviti i raditi za novog poslodavca do okončanja postupka, a kako je tužitelj 20. lipnja 2025. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za istu, kako je to razvidno iz zapisnika, tako je ista mogla nastaviti raditi, odnosno odmah započeti sa radom kod tužitelja, zbog čega je viša inspektorica pogrešno i nezakonito utvrdila da JH nije smjela raditi kod tužitelja, jer nema dozvolu za boravak i rad, a sve imajući u vidu da je ista već ishodila dozvolu ali za drugog poslodavca, a tužitelj je kao novi poslodavac podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije dana kada je izvršen inspekcijski nadzor. Stoga je tužitelj na okolnosti iz tužbe predložio da se pribavi podatak o klasi i urbroju predmeta pod kojim se vodi postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za FH kod Policijske postaje Rab, kao i da se pribavi dozvola za boravak i rad za JH od Policijske postaje Pag, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi usmeno rješenje tuženika od 25. lipnja 2025. te se naloži tuženiku da izvrši povrat tužitelju uplaćenog iznosa od 7.963,36 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. lipnja 2025. pa do isplate, a kako je to pobliže navedeno u točki II. petita tužbenog zahtjeva, sve uz nadoknadu troška upravnoga spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 5. rujna 2025. odgovarajući na tužbene navode tužitelja, u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog usmenog rješenja navedenog u zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa od 25. lipnja 2025., što će u nastavku biti detaljnije obrazloženo pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je inspekcijskim nadzorom obavljenim 25. lipnja 2025. neodvojeno utvrđen nezakoniti rad stranaca FH i RH.

4. U podnesku zaprimljenim 16. rujna 2025. tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, ostao u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. U ovom upravnom sporu 2. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanja odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tuženik 25. lipnja 2025. obavio inspekcijski nadzor nad tužiteljem nad primjenom zakona i drugih propisa iz područja radnih odnosa te kontrole boravka i rada stranaca, državljana treće zemlje na teritoriju RH kod ovdje tužitelja kao vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] u ugostiteljskom objektu [obrt] na adresi u [adresa], Otok [adresa], kojom prilikom su neposrednim opažanjem inspektora zatečeni na radu radnica RH, državljanka Republike [adresa], IH, državljanin BIH i EH, hrvatski državljanin. JH je neposrednim opažanjem inspektora zatečena na radu u kuhinji ugostiteljskog objekta Konobe Ankora, obučena u radnu odjeću hlače i majicu crne boje, kako sjecka nožem peršin na radnoj plohi u kuhinji, a za koju je provjerom u operativne evidencije MUP RH PU PG, PP Rab, od strane policijskih službenika, te u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada kod poslodavca KH, utvrđeno, da je zahtjev za dozvolu za boravak i rad za poslodavca KH, vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], podnesen 20. lipnja 2025. u postupku i da nema izdanu dozvolu za boravak i rad te da kod poslodavca KH, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt] nije prijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje, da je započela raditi kod tužitelja 20. lipnja 2025. u radnom vremenu od 11 sati do 13 sati i od 18 sati do 22 sata, svaki dan i dana 25. lipnja 2025. počela je raditi u 11 sati i radila do kad ju je zatekla inspekcija u 12:30 sati.

7. Utvrđeno je, da je IH, državljanin BIH, na poslovima pomoćnog konobara, počevši od 19. lipnja 2025. svaki dan u radnom vremenu od 12 do 14 sati i od 18 do 22 sata i dana 25. lipnja 2025. počeo raditi u 12 sati i radio dok ga nije zatekla inspekcija i tijekom nadzora te je od nadležne policijske postaje utvrđeno, da nije ishodovao dozvolu boravka za istog protivno odredbi čl. 88. st. 1. podst. 1. Zakona o strancima pa je sukladno čl. 240. Zakona o strancima tužitelju izrečena usmeno rješenje na zapisnik 25. lipnja 2025. kojim je zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti u ugostiteljskom objektu konoba [obrt] na adresi u [adresa] u trajanju od 30 dana, s time da je u tč. 2. izreke rješenja utvrđeno, da privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcu iz tč. 1. izreke rješenja je izvršna s danom 1. srpnja 2025. i traje do 30. srpnja 2025., a izvršit će se pečaćenjem svih ulaznih vrata ugostiteljskog objekta konobe [obrt] na adresi u [adresa] dana 1. srpnja 2025. (točka 3. izreke rješenja), osim ako poslodavac u roku od 3 dana od dana izricanja ovog rješenja, to jest, od dana 30. lipnja 2025. inspektoru rada dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa od 3.981,68 eura za svakog državljanina treće zemlje u korist državnog proračuna na broj IBAN, s pozivom na broj HR64 pobliže navedenoj u toj točki rješenja, odnosno ukupno 7.963,36 eura, te se mjera zabrane obavljanje djelatnosti neće se izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti (točka 4. izreke rješenja).

8. Utvrđeno je, da je tužitelj u naloženom mu roku izvršio uplatu navedenog novčanog iznosa te je temeljem odredbe čl. 240. st. 3. Zakona o strancima, po službenoj dužnosti tuženik donio 30. lipnja 2025. rješenje o ukidanju usmeno izrečenog rješenja u zapisniku od 25. lipnja 2025.

9. Utvrđeno je, da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, 2. srpnja 2025. tužitelju, kao vlasniku ugostiteljskog objekta [obrt], doneseno usmeno rješenje izrečeno na zapisniku od strane tuženika, temeljem čl. 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada i ispravak rješenja od 7. srpnja 2025., iz razloga, što je inspekcijskim nadzorom utvrđeno, da su navedeni radnici radili za poslodavca, ovdje tužitelja u ugostiteljskom objektu konobi [obrt], a da ih poslodavac (ovdje tužitelj) nije prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada, što predstavlja neprijavljeni rad iz čl. 3. st. 2. tč. 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, budući takav rad s obzirom na narav i vrstu posla i ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos za koji se mora sklopiti Ugovor o radu sukladno odredbama Zakona o radu, a koji se mora prijaviti na obvezno mirovinsko osiguranje te se mora ishodovati dozvola za boravak i rad za poslodavca UH, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt].

10. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost izrečenog usmenog rješenja u zapisniku tuženika od 25. lipnja 2025., tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da zapisnik o provedenom obavljenom inspekcijskom nadzoru na temelju kojeg je doneseno usmeno rješenje je nezakonito sastavljen, jer JH, IH i EH nisu smjeli biti ispitani u svojstvu svjedoka, budući su jedini sudionici zatečeni u inspekcijskom nadzoru, ukazuje se tužitelju, da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru s izrečenim usmenim rješenjem od 25. lipnja 2025. sastavljen sukladno čl. 76. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavu teksta ZUP) i predstavlja zakonit dokaz kao osnovu za donošenje upravnih mjera i pokretanje prekršajnog postupka, a ovo iz razloga što je odredbom čl. 61. st. 4. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23, u nastavku teksta ZDI) propisano, da prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor može uzimati izjave od predstavnika nadziranih pravnih i fizičkih osoba, kao i od sudionika zatečenih u nadzoru i/ili drugih osoba zatečenih na mjestu nadzora, svjedoka koji su na njegovo traženje dužni dati izjave s točnim pojedinostima važnim za utvrđenje činjenica u započetom inspekcijskom nadzoru.

13. Ovlasti inspektora rada da u inspekcijskom postupku uzima izjave zatečenih osoba u svojstvu svjedoka propisane su odredbom čl. 3., 61. i 66. ZDI koje predstavljaju odredbe o nadležnosti i ovlaštenjima inspektora za postupanje te je inspektor rada dužan u cilju pravilnog i potpuno utvrđivanja činjeničnog stanja o inspekcijskom nadzoru provest dokazivanja svim prikladnim sredstvima pa tako inspektor u inspekcijskom nadzoru provodi dokazivanje neposrednim opažanjem, ispravama, uvidom u službene podatke tijela i druge te ima ovlasti uzeti izjave zatečenih osoba u svojstvu svjedoka.

14. Imajući u navedeno, ZDI izričito daje pravo inspektoru rada da izjave uzima od svih zatečenih osoba neovisno o njihovom radno pravnom statusu kod nadziranog poslodavca te njihovo svojstvo zaposlenika, ne isključuje mogućnost da budu ispitani u svojstvu svjedoka, budući neposredno raspolažu relevantnim saznanjima o činjeničnom stanju te ispitivanje zatečenih zaposlenika u svojstvu svjedoka na okolnost radno pravnog statusa kod nadziranog poslodavca nužno je i od značaja za utvrđivanje pravilnog i potpunog činjeničnog stanja u inspekcijskom nadzoru i donošenje meritorne odluke. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe da je inspektor rada nezakonito nametnuo status svjedoka zatečenim zaposlenicima, već je postupio isključivo u okviru gore navedenih zakonskih ovlasti, a usmeno rješenje na zapisnik donio je temeljem čl. 240. Zakona o strancima.

15. Što se tiče pozivanja tužitelja na odredbu čl. 96. ZDI-a ukazuje se tužitelju, da je navedena odredba posebna odredba u inspekcijskom nadzoru turističkog inspektora, a ne inspektora rada propisana u Poglavlju II., posebne odredbe o inspekcijskom nazoru odjeljku IV., posebne odredbe o inspekcijskom nadzoru turističkog inspektora (čl. 96. i 97).

16. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da Ministarstvo unutarnjih poslova nije za FH sukladno čl. 91. st. 7. Zakona o strancima odlučilo u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad za istog, zbog čega tužitelj ne može trpiti posljedice zbog ne postupanja drugog upravnog tijela, ukazuje se tužitelju, da sukladno odredbi čl. 91. st. 5. Zakona o strancima, državljanin treće zemlje može započeti sa radom na temelju potvrde iz st. 3. podst. 1. ili st. 4. ovog članka, koja je uručena poslodavcu, dok državljanin treće zemlje ne podnese zahtjev iz podst. 2. ovog stavka, a najduže do roka iz čl. 169. st. 1. Zakona, ako je državljanin treće zemlje prijavljen za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

17. U konkretnom slučaju, inspekcijskim nadzorom obavljanim 25. lipnja 2025. utvrđen je nezakonit rad FH, što je i sam tužitelj potvrdio u tužbi, jer je isti započeo s radom 19. lipnja 2025. kada tužitelj za njega u nadležnoj policijskoj postaji nije ishodovao i nije mu uručena dozvola za boravak iz čl. 91. st. 2. Zakona o strancima protivno čl. 88. st. 1. podst. 1. Zakona o strancima, da ga tužitelj nije prijavio na mirovinsko i zdravstveno protivno čl. 109. st. 1. tč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 120. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno utvrđen je rad državljana treće zemlje [adresa] FH koji predstavlja rad na crno.

18. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da je RH imala već izdanu radnu dozvolu na otoku Pagu za drugog poslodavca, zbog čega je mogla nastaviti boraviti i raditi za novog poslodavca do okončanja postupka izdavanja dozvole za boravak i rad za istu kod drugog poslodavca, ukazuje se tužitelju, da je u trenutku nadzora doista BH, državljanka RS Makedonije imala izdanu radnu dozvolu na otoku Pagu za drugog poslodavca Beach Paradise j.d.o.o., no nije podigla dozvolu za boravak i rad za sezonski rad od 90 dana, koja je bila važeća od 1. lipnja do 29. kolovoza 2025. niti ju je konzumirala, jer nikad nije bila prijavljena na mirovinsko osiguranje ni kod poslodavca Beach Paradise j.d.o.o. niti kod tužitelja pa budući da ista nikad nije podigla dozvolu za sezonski rad od 90 dana, ista nije mogla niti otpočeti s radom za tog poslodavca u skladu s odredbom čl. 91. st. 6. Zakona o strancima, kojom je izričito propisano da sezonski radnik do 90 dana iz čl. 104. st. 3. ovog Zakona može započeti s radom danom uručenja navedene potvrde iz st. 3. podst. 1. odnosno st. 4. ovog članka.

19. Iz navedenih razloga, poslodavac Beach Paradise j.d.o.o. je s danom 16. lipnja 2025. nadležnoj Policijskoj postaji Pag podnio zahtjev za ukidanje dozvole za boravak i rad, zato što ista nije došla niti se javila poslodavcu te sukladno tome poslodavac nije temeljem postojeće dozvole sa BH, državljankom RS Makedonije zasnovao radni odnos, odnosno nije ju prijavio na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje niti je ista otpočela s radom i radila za tog poslodavca, da bi se moglo smatrati da je dozvola za boravak i rad važeća, te nisu ispunjeni uvjeti koji bi osigurali nastavak rada kao sezonskog radnika u smislu čl. 106. st. 4. Zakona o strancima, a osim toga odredba čl. 106. Zakona o strancima odnosi se na produljenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad u smislu čl. 104. st. 5. iz tog Zakona koji je poslodavac dužan ishodovat za sezonski rad od 9 mjeseci, a ne za sezonski rad do 90 dana, što predstavlja kratkoročnu dozvolu za koji se izdaje potvrda bez provedba testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u skladu sa st. 2. i 4. istog članka.

20. Zbog toga, zahtjev za boravak i rad za JH podnesen 20. lipnja 2025. nadležnoj PP Rab i koji je bio u postupku u trenutku inspekcijskog nadzora ima se smatrati zahtjev za novu dozvolu za boravak i rad te sukladno tome, tužitelj je bio dužan prije početka rada od nadležne PP Rab ishodovati dozvolu za boravak iz čl. 91. st. 2. Zakona o strancima što nije učinio i postupio je protivno čl. 88. st. 1. podst. 1. Zakona o strancima te ju nije prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje protivno čl. 109. st. 1. tč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 120. st.4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

21. Slijedom svega navedenog, osporavano usmeno rješenje tuženika izrečeno u zapisniku od 25. lipnja 2025. ocjenjuje se zakonitim pa je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

22. Kako je odbijen tužbeni zahtjev, to tužitelj nema pravi ni nadoknadu troška upravnog spora.

U Rijeci 9. listopada 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Dragutinu Kasapoviću, odvjetniku u Zagrebu,

Boškovićeva 6

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi za nadzor radnih odnosa, Rijeka, Lošinjska 16