Poslovni broj: Pn-109/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 29.08.2025., dana 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja ŠM prema tuženici Republici Hrvatskoj u iznosu 4.500,00 EUR.

II. Tražbina tužitelja IM iz točke I. izreke prebija se sa tražbinom tuženice Republike Hrvatske iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-86/2016-2 od 25.01.2016. u iznosu 66,36 EUR; sa tražbinom iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-985/2012 od 11.05.2012. u iznosu 72,80 EUR; sa tražbinom iz presude Općinskog suda u Zadru posl. br. Kž-143/2014 od 11.01.2015. u iznosu 39,82 EUR; sa tražbinom iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-2033/2024 od 27.11.2024. u iznosu 25,00 EUR i sa tražbinom iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-626/2023 od 29.09.2023. u iznosu 49,77 EUR – i to za ukupni iznos 253,75 EUR.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ŠM isplati iznos 4.246,25 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.05.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠM za isplatu daljnjih 1.500,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

V. Odbija se prigovor radi prebijanja tuženice Republike Hrvatske za daljnjih 79,44

EUR.

VI. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ŠM naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 994,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10.10.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 30.08.2024. tužitelj ŠM zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženici Republici Hrvatskoj naložilo da mu isplati 6.000,00 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti uslijed boravka u neadekvatnim uvjetima u zatvorima.

2. Tuženica Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da na njenoj strani nema protupravnosti te da su u zatvorima bili ispunjeni svi uvjeti za dostojanstveno izdržavanje kazne zatvora.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Zahtjev za mirno rješenje spora (str. 13-14 spisa), dopis od 04.07.2024. (str. 15-21 spisa), Izjava od 23.06.2023. (str. 22-23 spisa), Zahtjev od 28.09.2023. (str. 24-28 spisa), rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2033/2024 od 27.11.2024. (str. 249-256 spisa), presuda posl. br. KO-985/2012 od 11.05.2012. (str. 257-261 spisa), presuda posl. br. K-86/2016 od 25.01.2016. (str. 267-269 spisa), rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-626/2023 od 29.09.2023. (str. 275-277 spisa) te su saslušani svjedoci JM (str. 303-304 spisa), FM (str. 304 spisa), DM (str. 317-318 spisa) i tužitelj (str. 325 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti radi uvjeta u kojima je izdržavao kaznu zatvora.

6. Na strani tuženika u ovom postupku nalazi se Republika Hrvatska, a iz Zahtjeva od 25.04.2023. (str. 13-14 spisa) proizlazi da se tužitelj prije pokretanja parnice obratio nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP za vođenje ove parnice.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj bio smješten u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske, na izdržavanju kazne zatvora.

8. Sporno je da li se radilo o neadekvatnim zatvorskim uvjetima i je li došlo do povrede tužiteljevog prava osobnosti u mjeri koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

9. Prema činjeničnim navodima tužitelja, uzrok povrede njegovog prava osobnosti bili su neadekvatni smještajni, higijenski i sanitarni uvjeti za vrijeme boravka u zatvorskom sustavu.

10. Tužbenim zahtjevom obuhvaćeno je razdoblje od 23.08.2022. do 15.01.2024., tijekom kojeg je tužitelj bio smješten u Centru za dijagnostiku i Zatvoru u Zagrebu.

11. Nema dvojbe da je izdržavanje kazne zatvora u zatvorskom sustavu, po prirodi stvari, neizbježno povezano sa određenim stupnjem trpljenja i poniženja.

12. Po Ustavu RH nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja (čl. 23.), a sa svakim uhićenikom i osuđenikom se mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo (čl. 25.). I po Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni (čl. 3.).

13. Nadalje, po Zakonu o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine br. 14/2021, 155/2023; dalje: ZIKZ) zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i tim zakonom (čl. 4. st. 1.), a kazna zatvora se izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva (čl. 11. st. 1.). Svaki zatvorenik ima pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima te pravo na zdravstvenu zaštitu (čl. 16. st. 1. toč. 1. i toč. 8.). Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama, mora imati dnevno i umjetno svjetlo koji omogućuju čitanje i rad bez smetnji za vid, moraju postojati sanitarni uređaji koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kada god to zatvorenici žele (čl. 81.). Zatvoreniku se osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u sustavu javnog zdravstva za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, s time da zatvorenik ima pravo na zdravstvenu zaštitu liječnika obiteljske i dentalne medicine u zatvoru ili najbližoj ustanovi javnog zdravstva (čl. 110.).

14. Slijedom citiranih odredbi, država je dužna osigurati da se kazne zatvora izvršavaju u uvjetima u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo i u kojima način i metoda izvršenja kazne ne izlažu zatvorenike takvoj nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru.

15. Ukoliko se kazna zatvora izvršava u uvjetima u kojima trpljenje i poniženje nadilaze stupanj koji je neizbježiv kod lišenja slobode i boravka u zatvoru, tada se radi o protupravnoj i nedopuštenoj povredi dostojanstva, koja ovisno o intenzitetu povrede i drugim okolnostima slučaja može rezultirati zatvorenikovim pravom na pravičnu novčanu naknadu, kao satisfakciju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

16. Europski sud za ljudska prava je u presudi Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/2013 od 20.10.2016.) ponovio svoja stajališta o minimalnim uvjetima smještaja u zatvorima:

1. potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika;

2. površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije;

3. oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru;

4. u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru; u takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima; 5. za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju;

6. i drugi aspekti uvjeta u zatvorskim ustanovama, pored pitanja prenapučenosti, mogu biti bitni za procjenu sukladnosti s člancima 23. i 25. Ustava i člankom 3. Konvencije. Čimbenici koji se ocjenjuju mogu biti pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim zahtjevima.

18. Na temelju dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 28.05.2024. (str. 224-229 spisa) utvrđeno je da je tužitelj bio smješten u Zatvoru u Zagrebu od 23.08.2022. do 22.02.2023., potom u Centru za dijagnostiku od 22.02.2023. do 04.04.2023., a onda opet u Zatvoru u Zagrebu od 04.04.2023. do 15.01.2024.

18.1. Time je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku boravio ukupno 510 dana u kontinuitetu.

19. Iz dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 28.05.2024. (str. 224-229 spisa) i od 03.06.2024. (str. 231-234 spisa) nadalje proizlazi da je tužitelj tijekom tog razdoblja bio smješten u sobama br. 28, 48, 49, 99, 115, 116, 131, 136, 137 i 139, koje su sve imale istu površinu 21,10 m2, sa uključenim sanitarnim čvorom površine 1,57 m2, osim što je soba 115 imala površinu 43,24 m2 sa uključenim sanitarnim čvorom površine 1,92 m2.

19.1. Analizom tog dopisa sud utvrđuje da je tužitelj u sobama površine 21,10 m2 (sa uključenim sanitarnim čvorom površine 1,57 m2) boravio:

- tijekom 6 dana sa još 3 zatvorenika;

- tijekom 43 dana sa još 4 zatvorenika;

- tijekom 115 dana sa još 5 zatvorenika;

- tijekom 310 dana sa još 6 zatvorenika;

- tijekom 28 dana sa još 7 zatvorenika,

dok je u sobi površine 43,24 m2 (sa uključenim sanitarnim čvorom površine 1,92 m2) boravio 2 dana sa još 7 zatvorenika i 6 dana sa još 4 zatvorenika.

20. Na temelju izloženih podataka sud utvrđuje da u razdoblju kada je tužitelj u zatvoreničkim sobama (osim u sobi br. 115) boravio sa još 6 i 7 zatvorenika – dakle tijekom 338 dana – nije bio ispunjen uvjet od 3 m2 prostora po zatvoreniku.

20.1. Stoga za to razdoblje postoji čvrsta pretpostavka da je došlo do povrede zabrane nečovječnog i ponižavajućeg postupanja u smislu čl. 23. i čl. 25. Ustava te čl. 3. Konvencije u odnosu na tužitelja.

21. Nadalje, na temelju istih podataka sud utvrđuje da bi u razdoblju kada je tužitelj u zatvoreničkim sobama (osim u sobi br. 115) boravio sa još 4 ili 5 zatvorenika – dakle tijekom 158 dana – postojao snažan indicij da je došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava te čl. 3. Konvencije ukoliko je tužiteljev smještaj bio popraćen drugim neodgovarajućim fizičkim uvjetima boravka u zatvoru, jer je u tom razdoblju u sobama bilo na raspolaganju između 3 i 4 m2 prostora po zatvoreniku.

22. S tim u vezi, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik posl. br. Pn-14/2022- 51 od 09.11.2023. o očevidu u Zatvoru u Zagrebu iz drugog sudskog predmeta (str. 307 spisa). Prilikom tog očevida utvrđeno je da se u sobama nalaze kreveti, stol za šest osoba, klupa za četiri osobe, ormar i komoda te sanitarni čvor (tzv. čučavac“) koji nije u potpunosti odvojen od ostatka sobe, nego tzv. kauboj vratima i zidom visine cca 1,80 metara. Nadalje je utvrđeno da sobe imaju četiri prozora i neonsku rasvjetu, da su zidovi prljavi i da sobe djeluju zapušteno.

23. Iz tužiteljevog stranačkog iskaza (str. 325-326 spisa) proizlazi da po sobi nije bilo mjesta za kretanje; da su za stol mogle stati samo tri osobe, a ormariće za osobne stvari nisu imali nego su stvari držali pod krevetom; da je sanitarni čvor bio u sklopu sobe, odvojen zidom visine cca 1,80 metara i tzv. kauboj vratima; da se stol za kojim se jelo nalazio cca pola metra od sanitarnog čvora; da se soba mogla prozračivati samo putem prozora; da su imali pravo na 2 sata šetnje dnevno te da osim toga nije bilo nikakve druge mogućnosti za napuštanje sobe; da je tuširanje bilo omogućeno dva puta tjedno u zajedničkoj kupaonici izvan sobe.

24. Iz iskaza svjedoka JM (str. 303-304 spisa) i FM (str. 304 spisa) proizlazi da su tijekom 2022. i 2023. bili smješteni u istu zatvorsku sobu kao i tužitelj; da je po sobi bilo jako malo mjesta za kretanje; da se u sklopu sobe nalazio sanitarni čvor koji nije imao zid do stropa te je imao tzv. kaubojska vrata, da se stol za prehranu nalazio jedan metar od sanitarnog čvora; da se soba mogla napuštati samo tijekom 2 sata šetnje dnevno.

25. Na temelju navedenih dokaza sud utvrđuje da je tužitelju jedini redovni izlazak iz sobe bio svaki dan po 2 sata za šetnju na svježem zraku, a u pravilu je svo preostalo vrijeme bio zatvoren u sobi, u kojoj se k tome nalazio sanitarni čvor koji nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe, pa je stoga tužitelj gotovo čitavo vrijeme – 22 sata dnevno – provodio u takvim uvjetima zajedno sa još 4-7 zatvorenika, uz minimalnu mogućnost kretanja po sobi. U takvim uvjetima tužitelj je konzumirao i obroke (doručak, ručak i večera), u neposrednoj blizini sanitarnog čvora koji je bio samo djelomično odvojen od ostatka sobe.

25.1. Navedeno je u bitnom potvrđeno i iskazom svjedoka DM, zaposlenika tuženice (str. 317-318 spisa).

26. Zbog navedenog u konkretnom slučaju nije oborena čvrsta pretpostavka da je u odnosu na tužitelja došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava odnosno čl. 3. EKLJP tijekom 338 dana boravka u Zatvoru u Zagrebu kada je na raspolaganju imao manje od 3 m2, jer mu smještaj u sobi nije bio kompenziran dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, niti se u gore navedenim okolnostima radilo o kratkim, povremenim i minimalnim smanjenjima prostora.

27. Sud nadalje utvrđuje da je u odnosu na tužitelja došlo do iste povrede i tijekom daljnjih 158 dana, kada je u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u sobama koje su imale na raspolaganju između 3 i 4 m2 po zatvoreniku. Naime, takav nedostatak prostora u kombinaciji sa nemogućnošću napuštanja sobe osim 2 sata dnevno (za šetnju na svježem zraku) i sa činjenicom da sanitarni čvor nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe pa je notorno da su se neugodni mirisi širili po sobi, u kojim okolnostima je tužitelj konzumirao i sve obroke (nije bilo posebne blagovaone), prema ocjeni ovog suda predstavlja povredu čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije, jer je tužitelj time bio izložen nelagodi i trpljenju čiji intenzitet prelazi onu razinu koja je neizbježna kod lišenja slobode i boravka u zatvoru. Mogućnost provjetravanja sobe kroz prozore i mogućnost da tek nekoliko puta tjedno napusti sobu na kraće vrijeme (zbog razgovora sa posjetiteljima, odlaska u zatvorsku trgovinu ili sportsku dvoranu i sl.) svakako nije nešto što bi tužitelju moglo olakšati boravak u sobama u kojima nije bilo 4 m2 prostora po zatvoreniku po 22 sata dnevno u kontinuitetu.

28. U odnosu na preostali boravak u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku, tijekom kojeg je tužitelj bio smješten u sobama sa još 3 zatvorenika, kao i tijekom boravka u sobi broj 115 boravio sa još 4 odnosno 7 zatvorenika (soba je imala površinu 43,24 m2), pa su te sobe imale više od 4 m2 po zatvoreniku – dakle tijekom 14 dana

– sud utvrđuje da nije došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su sobe imale prozore koji su se mogli otvoriti i kroz koje se moglo vršiti prozračivanje i kroz koje je dopirala dnevna svjetlost, a u sobi je postojala umjetna rasvjeta i grijanje. Također proizlazi da je tuširanje bilo omogućeno u zajedničkoj kupaonici 2 puta tjedno, da su se plahte mijenjale svaka 2 tjedna, dok se u sklopu sanitarnog čvora u sobi nalazio umivaonik sa tekućom vodom.

29. Neugodnosti i trpljenja kojima je tužitelj tom prilikom bio izložen, u okolnostima u kojima je bio zadovoljen prostorni kriterij jer je bilo više od 4 m2 po zatvoreniku, ne prelazi intenzitet onoga što je neizbježno kod svakog lišenja slobode. Prethodni zaključak ne mijenjaju iskazi tužitelja i svjedoka o tome da grijanje nije dobro radilo, da se prozori nisu mogli dobro zatvoriti, da su deke i jastuci bili u lošem stanju te da je za vrijeme posjeta bila gužva, jer sud takve iskaze prije svega smatra posljedicom njihovog subjektivnog nezadovoljstva zbog lišenja slobode, a osim toga lišenje slobodne nužno je povezano sa raznim nelagodama i trpljenjima, a povremeno i onima takve vrste, koji se s obzirom na svoju prirodu ne mogu izjednačiti sa nečovječnim i ponižavajućim postupanjem.

30. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da u razdoblju u kojem je bio ispunjen zakonski uvjet od 4 m2 po zatvoreniku, ostali uvjeti boravka nisu bili takvi da bi dovodili do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH odnosno čl. 3. Konvencije. U okolnostima u kojima su sobe bile dovoljno velike (sa više od 4 m2 po zatvoreniku), činjenice da tuširanje nije bilo omogućeno svaki dan i da WC nije bio u cijelosti odvojen od ostatka sobe (ali je bio odvojen zidom visine cca 1,80 m i kaubojskim vratima) – iako su kod tužitelja mogle izazivati određenu nelagodu – nisu bile takve da bi ih se moglo izjednačiti na nečovječnim i ponižavajućim postupanjem.

31. U pogledu pisane Izjave od 23.06.2023. (str. 22-23 spisa) u kojoj su pojedini zatvorenici opisali uvjete smještaja u zatvoru, valja istaknuti da su na te okolnosti u ovom predmetu saslušani tužitelj i svjedoci JM i FM, pa su stoga uvjeti u zatvoru utvrđeni na temelju njihovih iskaza, a ne na temelju predmetne Izjave, koja je uostalom u bitnom i podudarna sa njihovim iskazima.

32. Slijedom utvrđene činjenice da je u određenim razdobljima tužiteljevog smještaja zatvorskom sustavu – tijekom 496 dana – došlo do povrede čl. 23. i čl. 25. Ustava RH te čl. 3. Konvencije zbog neadekvatnih smještajnih, sanitarnih i higijenskih uvjeta, sud zaključuje da je posljedično došlo i do povrede njegovog prava osobnosti. Naime, životno je i logično da izlaganje bilo koje osobe uvjetima boravka koji su takvi da ulaze u sferu ponižavajućeg i nečovječnog postupanja, dovodi to povrede dostojanstva te osobe.

33. Po čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

34. S obzirom da se radi o povredi temeljnih ljudskih prava, koja nije bila kratka ni povremena, sud zaključuje da u konkretnom slučaju intenzitet povrede opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade.

35. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir duljinu povrede prava dostojanstva kojoj je tužitelj bio izložen (496 dana).

36. Imajući u vidu sve navedeno, sud utvrđuje da tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti kojoj je bio izložen prilikom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 23.08.2022. do 15.01.2024., a uzimajući tu povredu prava osobnosti kao jednu cjelinu, pripada pravična novčana naknada u iznosu 4.500,00 EUR.

37. Međutim, tuženica je u ovoj pravnoj stvari podneskom od 08.01.2025. (str. 247- 248 spisa) istaknula procesni prigovor radi prebijanja, a u pogledu svojih tražbina koje ima prema tužitelju, i to:

- tražbine u iznosu 66,36 EUR na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-86/2016-2 od 25.01.2016. (str. 267-270 spisa);

- tražbine u iznosu 72,80 EUR na temelju presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. KO-985/2012 od 11.05.2012. (str. 257-261 spisa);

- tražbine u iznosu 39,82 EUR na temelju presude Općinskog suda u Zadru posl. br. Kž-143/2014 od 11.01.2015. (str. 275-277 spisa);

- tražbine u iznosu 25,00 EUR na temelju rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr- 2033/2024 od 27.11.2024. (str. 249 spisa);

- tražbine u iznosu 49,77 EUR na temelju rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr- 626/2023 od 29.09.2023. (str. 275-277 spisa),

dakle u ukupnom iznosu 253,75 EUR.

38. Navedene tražbine tuženice prema tužitelju su kao nesporne utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama koje su priložene spisu.

39. Po čl. 195. ZOO dužnik može prebiti tražbinu sa protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Po čl. 196. st. 2. ZOO smatra se da je učinak prijeboja nastao onda kada su se ispunile pretpostavke za to.

40. Za tražbinu koja je predmet ovog postupka (pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti) nije isključena mogućnost prijeboja u smislu čl. 200. ZOO, odnosno radi se o tražbini koja može prestati prijebojem (ŽS Zagreb Gž-4669/2024-3 od 27.05.2025.).

41. Stoga je tuženičin procesni prigovor radi prebijanja valjalo prihvatiti te je njene dospjele tražbine prema tužitelju u ukupnom iznosu 253,75 EUR (koje su utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama) valjalo prebiti sa potraživanjem tužitelja prema tuženici u istom iznosu.

42. Budući da tužiteljevo potraživanje prema tuženici iznosi 4.500,00 EUR, a prijebojem je prestalo za iznos 253,75 EUR, to je tuženici naloženo da tužitelju isplati preostali (neprebijeni) iznos 4.246,25 EUR.

43. Na navedeni iznos tužitelju su priznate zatezne kamate od 01.05.2024. (dan podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora), a u skladu sa čl. 1103. ZOO.

44. Prilikom prebijanja sud nije uzeo u obzir zatezne kamate u iznosu 79,44 EUR koje je tuženica obračunala na glavnicu od 253,75 EUR (str. 336-338 spisa) jer se u skladu sa čl. 195. st. 1. ZOO mogu prebijati samo tražbine istog roda, odnosno ne mogu se prebijati zatezne kamate sa glavnicom. Budući da se po čl. 196. st. 2. ZOO smatra da je učinak prijeboja nastao onda kada su se ispunile pretpostavke za prijeboj, to znači da nema zateznih kamata na onu tražbinu koja je kasnije dospjela (jer je u trenutku dospijeća prestala prijebojem). U konkretnom slučaju tužiteljeva tražbina je kasnije dospjela (01.05.2024.), što znači da na prebijenih 253,75 EUR tužiteljeve tražbine nisu tekle zatezne kamate koje bi se mogle prebiti sa zateznim kamatama tuženice na njenu tražbinu od 253,75 EUR (koja je ranije dospjela), a u svakom slučaju tuženica bi imala pravo samo na zatezne kamate do dana 01.05.2024., jer se u skladu sa čl. 196. st. 2. ZOO smatra da je njena tražbina prestala toga dana, a tuženica nije dokazala koliki bi bio iznos zateznih kamata do toga dana.

45. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod točkama I., III., III. i V. izreke presude.

46. Za preostalih 1.500,00 EUR tužbeni zahtjev je previsoko postavljen, pa ga je u tom dijelu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude.

47. Tužitelj je djelomično uspio u parnici pa mu je tuženica dužna naknaditi troškove postupka u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 6.000,00 EUR, s time da je u cijelosti uspio u pogledu pravne osnove (100%), dok je u pogledu visine uspio za 4.246,25 EUR, što znači da je njegov kvalitativni i kvantitativni uspjeh u sporu 85,5%, dok je uspjeh tuženice u sporu 14,5%, a razlika tih omjera iznosi 71%.

47.1. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa je u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) imao sljedeće potrebne troškove ovog postupka:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 200,00 EUR (Tbr. 32);

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 23.09.2025. – 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 09.01.2025., 11.04.2025., 10.06.2025. 29.08.2025.

– po 200,00 EUR (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a tužitelj u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP ima pravo na naknadu tog troška u omjeru 71%, što iznosi 994,00 EUR.

47.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 10. listopada 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Kristina Abramović;

2. ODO-GUO.