Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-369/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Zvonimira Biškupa, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Vere Erlač i Marijana Hanžeka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OI, zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnog djela sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz čl. 119. st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 118. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24

– u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) broj: KO-DO-275/2025-1 od 21. srpnja 2025., nakon rasprave održane 7. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu ŽI, okrivljenog OI, zamjenika njegova branitelja Darka Šabijana, odvjetnika u Varaždinu, zamjenika opunomoćenika oštećenika PI, odvjetničkog vježbenika kod Bojana Bacingera, odvjetnika u Čakovcu, te skrbnice okrivljenika GI, dana 10. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08),

u t v r đ u j e  s e

da je

okrivljeni OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i NI, rođ. Ž, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom za kuhara, umirovljenik, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, ostvaruje vojnu mirovinu, bez nekretnina i pokretnina, vojsku služio 1993. u Koprivnici i u Kloštar Ivaniću, bez čina, odlikovan ordenima Oluja i Ljeto '95, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

dana 21. travnja 2025., oko 19,00 sati, u Sračincu, Kralja Tomislava 4, u sobi Obiteljskog doma Liber, u stanju duševnog rastrojstva zbog teže duševne smetnje sumanutog poremećaja, zbog koje nije mogao shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom, u cilju da korisnika obiteljskog doma FI rođenog **.**.1942., teško tjelesno ozlijedi i time mu uništi važan organ, dok je imenovani ležao na krevetu, zatvorenim ga šakama više puta udarao po glavi u predjelu lica, nakon čega se udaljio od njega, pa se ponovno vratio i bacio ga s kreveta na pod te ga opet zatvorenim šakama više puta udarao po glavi u predjelu lica, pri čemu samo stjecajem okolnosti FI nije zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu ablacije retine s posljedičnim gubitkom vida, već je zadobio kontuzijski biljeg glave obostrano jagodično i desno čeono, traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice obostrano čeono i obostrano tjemeno te nagnječenje mozga čeono lijevo, ozljedu teške naravi,

dakle, u neubrojivom stanju, s namjerom da drugoga osobito teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano u čl. 119. st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 118. st. 1. i čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, broj: 76/14 – u daljnjem tekstu: ZZODS), određuje se prisilan smještaj okrivljenog OI u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podiglo je protiv okrivljenog OI u uvodu navedenu optužnicu zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnog djela sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz čl. 119. st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 118. st. 1. i čl. 34. KZ/11, uz prijedlog za određivanje prisilnog smještaja okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu.

2. Očitujući se na raspravi na optužbu, sukladno čl. 552. st. 3. ZKP/08, okrivljenik – za kojeg je na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić, dr. med., prethodno utvrđeno da je raspravno sposoban – izjavio je da je počinio protupravno djelo za koje ga se tereti optužbom, ali djelomično.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin, klasa:

UP/I-552-02/22-11/11 od 29. listopada 2024., prijava ozljede Opće bolnice Varaždin za FI od 21. travnja 2025., otpusno pismo Opće bolnice Varaždin, Odjela za psihijatriju za okr. OI od 22. travnja 2025., pisani podnesak naziva "iskaz osuđenika" okr. OI od 24. travnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje VI od 12. lipnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje ZI od 12. lipnja 2025., fotografije ozljeda LI, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Andrine Kopjar dr.med. od 2. srpnja 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve FI od 8. srpnja 2025. s dokaznog ročišta s DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠI od 15. srpnja 2025., nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić od 7. lipnja 2025. te dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić dr.med. specijalistice psihijatrije na zapisnik ODO u Varaždinu od 9. srpnja 2025., a imenovana vještakinja je i dopunski ispitana na raspravi 7. listopada 2025. U konačnici su pročitani izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, dok je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, njegova prvog ispitivanja od 23. travnja 2025. te njegova prvog ispitivanja od 9. srpnja 2025.

3.1. Druge dokaze sud nije provodio jer nalazi da je činjenično stanje u ovom predmetu utvrđeno u mjeri koja je dostatna za donošenje pravilne i zakonite odluke, time da stranke nisu imale ništa za primijetiti u odnosu na provedene dokaze, nisu imale primjedbi na provedeni dokazni postupak niti prijedloga za dopunu istog.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je on razvojačeni hrvatski branitelj, ratni vojni invalid sa 20% posto tjelesnog oštećenja, po kojoj osnovi je 1998. podnio zahtjev za mirovinu koju mu nisu priznali jer su ga smatrali zdravim i sposobnim za rad u punom radnom vremenu. Vojni odsjek zatvarao mu je vrata, da bi naposljetku dobio spor na Ustavnom sudu. S obzirom na to, nije imao dovoljno financijskih sredstava pa je postao problematičan, a posljedično tome nastupila je i psihička bolest. Terapija koju je trošio zbog iste činila ga je razdražljivim i eksplozivnim, zbog čega često plane. Ne trpi vikanje, a sporne prilike djelatnica doma vikala je na njega dok ga je oštećeni FI prethodno vrijeđao. On je FI prijavljivao djelatnicima doma koji su to ignorirali pa je okrivljenik planuo kad je ZI došla u njegovu sobu i rekla da je on za nju rekao da je kobila, što nije točno, budući da je za nju rekao "kravo jedna". Navodi da mu se te prilike zamračilo pred očima pa je eksplozivno reagirao, u vezi čega želi reći da se FI nepotrebno uplitao. Stoga je on FI lupio dva puta desnom i jedanput lijevom rukom, i to u vilicu, nakon čega je ovaj udario glavom u radijator, a u vezi navedenog dodao je da je 1997. u vojsci izbio pisaru sedam zubi jer mu nije dao da podigne radnu knjižicu, dok u odnosu na konkretan događaj navodi da mu je iskreno žao što je tako planuo. Ponavlja da mu je stvarno žao, a s obzirom da po 16 sati dnevno igra igrice smatra da ne bi bio opasan ako bi ga se pustilo da živi s majkom. Na pitanje zastupnice optužbe naveo je da je FI kritične zgode tri puta udario desnom rukom u predio glave, konkretno vilice, a dva puta potom lijevom rukom, nakon čega je isti pao na pod i udario glavom u radijator. Sjeća se cijelog navedenog događaja, time da smatra da je i ZI trebalo teretiti zbog toga što nije pomogla oštećeniku.

4.1. Okrivljenik se prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prilikom prvog ispitivanja branio šutnjom, dok je prilikom prvog ispitivanja u prisutnosti psihijatrijske vještakinje iskazao da je inkriminirane zgode nekoliko puta zatvorenom šakom udario FI u područje lica, dok se ovaj nalazio na krevetu. Nije ga bacio na pod, nego je isti s kreveta pao sam. U sobu je dolazio samo jednom, tamo nije bilo ZI te on nije primijetio krv. Istaknuo je i da je ZI vikala na njega da ju je nazvao kobilom, što da nije točno jer ju je nazvao kravom, a oštećeni FI joj je krivo prenio što je rekao, time da je on oštećenika udarao jer se igrao "pokvarenog telefona". Dodao je da ne može trpjeti da netko viče na njega.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljeni OI tempore criminis rukama udarao oštećenog FI u predjelu glave niti da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu opisanu u činjeničnom opisu. Osim toga, obrana posebno ne osporava da je okrivljenik tempore criminis bio u neubrojivom stanju, ali osporava da bi mu trebalo odrediti prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, dok iz obrane okrivljenika proizlazi spornim i da bi okrivljenik oštećenika bacio s kreveta na pod.

6. Iz iskaza oštećenog FI, kao svjedoka, pročitanog na raspravi uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njegovo neposredno ispitivanje i na koji one nisu stavile primjedbe, u bitnome proizlazi da je okrivljeni OI jednog dana rekao da je sestra kobila, što je on rekao toj sestri koja je okrivljeniku prigovorila da joj ne dobacuje, na što je okrivljenik rekao da za nju nije rekao da je kobila nego krava. Poslije, dok je oštećenik ležao na krevetu u svojoj sobi, k njemu je došao okrivljenik te ga počeo udarati pesnicama po glavi. Ne zna koliko ga je puta okrivljenik udario, no nakon toga se udaljio. Potom se okrivljenik vratio i bacio ga s kreveta na pod, gdje ga je ponovno udarao pesnicama po glavi više puta. Takvo postupanje okrivljenika prekinula je vlasnica Doma VI koja je ušla u sobu. Krvario je, no ne zna odakle, a zatim ga je hitna pomoć prevezla u bolnicu, time da ne zna kako dugo je bio tamo. Ne zna što mu je okrivljenik govorio dok ga je udarao, a ne sjeća se kako ga je isti bacio s kreveta, zna samo da ga je bacio dolje.

7. Iz iskaza svjedokinje VI, pročitanog na raspravi uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njezino neposredno ispitivanje i na koji one nisu stavile primjedbe, proizlazi da ju je 21. travnja 2025. oko 19,00 sati na telefon nazvala zaposlenica ZI vičući da dođe u dom. Kad je ušla u sobu u kojoj boravi FI, istog je zatekla na podu na desnom boku te je oko njega kao i po njegovoj glavi i tijelu bilo puno krvi. Bio je pri svijesti, podigla ga je i zvala Hitnu pomoć. Njezin suprug ŠI je izašao iz sobe, a ZI je ulazila i izlazila iz sobe. Pitala je FI što se dogodilo, a on joj je rekao da ga je okrivljeni OI tukao. Pitala je i okrivljenika zna li što je napravio, no on je odgovorio da zna, iz čega je zaključila da je on svega bio svjestan. Rekao joj je da je komentirao ZI da je krava ili kobila, sada nije sigurna, a da je to čuo FI i prenio joj. Kako je ispalo da je FI ZI prenio krivu uvjerljivu riječ, njega je to naljutilo jer ne trpi laži. Detaljnije o inkriminiranom događaju nisu razgovarali. ZI joj je rekla da je inkriminirane zgode korisnik ĆI, koji ima mentalnih poteškoća, došao do nje i rekao joj da u Dragutinovoj sobi okrivljenik udara imenovanog. Zatim je ZI krenula prema sobi te ušla u nju. Misli da je na vratima zatekla okrivljenika i pitala ga što to radi i neka prestane. Potom je krenula telefonirati, a nekako u tom trenutku se okrivljenik vratio u sobu i počeo ponovno udarati FI. Ona je i kroz telefon čula viku. Ne sjeća se više je li joj ZI opisivala kako je točno okrivljenik udarao FI. Nakon ovog događaja i boravka u bolnici FI se vratio u dom te se poprilično dobro oporavio.

8. Iz iskaza svjedokinje ZI, pročitanog na raspravi uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njezino neposredno ispitivanje i na koji one nisu stavile primjedbe, proizlazi da je inkriminirane zgode, nešto prije 19,00 sati, čula kako ju ĆI glasno doziva i viče da dođe gore. Ušla je u sobu FI i zatekla ga kako leži u krevetu jer je bio spreman za spavanje. U blizini se nalazio ĆI koji je govorio kako je okrivljenik napao FI. S obzirom na svoje zdravstveno stanje on nije bio u mogućnosti detaljnije opisati taj napad. FI joj je djelovao preplašeno i uznemireno te ju je pitao je li ona okrivljeniku rekla da joj je on prenio uvredljive riječi. Odgovorila mu je da ona to okrivljeniku nije rekla. Na FI nije primijetila nikakve ozljede. Izašla je iz sobe kako bi nazvala šeficu VI i obavijestila je što se dogodilo. Nazvala je šeficu i hodala ponovno prema sobi, a kada je ušla u sobu vidjela je okrivljenika iznad Dragutinovog kreveta, a njoj je bio okrenut leđima. Prema kretnjama tijela okrivljenika shvatila je da napada FI, no nije vidjela na koji način ga napada te po kojim dijelovima tijela ga udara. U tom trenutku počela vikati okrivljeniku da prestane, a to je mogla čuti i šefica. Okrivljenik se zatim udaljio od kreveta i kraj nje izašao iz sobe. Tada je vidjela da je FI na podu i da je sve puno krvi, ali ne zna je li ga okrivljenik bacio na pod ili je on sam pao, jer to nije vidjela. U kratkom vremenu u sobu je došao ŠI, a ona je otišla u prizemlje, odnosno odlazila je gore-dolje jer je bila u velikom šoku i nije znala što točno treba učiniti. U međuvremenu je došla VI, koja je medicinske struke, i koja je FI pružila pomoć. S okrivljenikom nakon ovog događaja više nije komunicirala niti joj je FI kasnije pričao što se dogodilo.

9. Iz iskaza svjedoka ŠI, pročitanog na raspravi uz suglasnost stranaka koje nisu tražile njegovo neposredno ispitivanje i na koji one nisu stavile primjedbe, proizlazi da je on inkriminirane zgode došao u sobu u kojoj se nalazio FI, i to dok okrivljenik više nije bio u blizini, a sjeća se da je njegova supruga VI jedne zgode primila telefonski poziv od zaposlenice Doma ZI da netko nekog tuče. Kad je došao u sobu njegova je supruga pružala pomoć FI koji se nalazio na podu. O samom inkriminiranom događaju nema saznanja, dok mu je ZI spomenula da je okrivljenik udario FI, ali mu nije iznosila detalje.

10. Iz otpusnog pisma Opće bolnice Varaždin, Odjela za psihijatriju od 22. travnja 2025. (stranica 32) proizlazi da kod okrivljenika dominira kronični paranoidni sindrom te mu je postavljena dijagnoza sumanutog poremećaja, a kada je od strane liječnika okrivljeniku ukazano da je zamalo ubio čovjeka rekao je "da sam ga bar".

11. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Andrine Kopjar dr.med. proizlazi da je oštećeni FI inkriminirane zgode zadobio kontuzijski biljeg glave obostrano jagodično i desno čeono, traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice obostrano čeono i obostrano tjemeno te nagnječenje mozga čeono lijevo, a što čini cjelinu i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ta ozljeda mogla je nastati s više udaraca, najmanje tri, srednjeg do jakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i udarac šakom, pri čemu se ne može isključiti ni da je ozljeda nastala kombinacijom udarca šakom te padom i udarcem glavom o podlogu. Također, proizlazi da je, uzimajući u obzir lokalizaciju ozljeda, kao i sredstvo kojim je ozljeda zadana, pod uvjetom da se radilo o udarcu jakog intenziteta, mogla nastati i osobito teška tjelesna ozljeda zbog blizine oka, i to ablacija retine s posljedičnim gubitkom vida.

12. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio protupravno djelo za koje je optužen.

13. Iz obrane okrivljenog OI, koji se izjasnio da je počinio protupravno djelo stavljeno mu na teret optužnicom, ali djelomično, proizlazi nespornim da je kritične zgode napao oštećenog FI. Obrazlažući takvo svoje ponašanje, okrivljenik navodi da ne trpi vikanje, a da je sporne prilike djelatnica Doma vikala na njega i rekla mu da je on za nju rekao da je kobila, što nije točno jer je rekao "kravo jedna", dok ga je oštećenik prethodno vrijeđao, a isti da se i nepotrebno uplitao. Zamračilo mu se pred očima te je eksplozivno reagirao i udario oštećenika, i to tri puta desnom rukom u predio glave, konkretno vilice, a potom dva puta lijevom rukom, nakon čega je oštećenik pao na pod i glavom udario u radijator. Stvarno mu je žao što je "tako planuo".

14. Iz navoda okrivljenika slijedi, dakle, da je on tempore criminis višekratno udarao oštećenika u predjelu glave, a vidljiv je i povod njegova postupanja koji se nalazi u nezadovoljstvu time što je oštećenik djelatnici Doma, u kojem su njih dvojica bili smješteni, rekao pogrešan izraz (da je okrivljenik za nju rekao da je kobila, premda je zapravo, kako to okrivljenik tvrdi, on za nju rekao "kravo jedna"), dok okrivljenik tvrdi i da ne trpi vikanje koje je prethodilo samom njegovom napadu. Razvidno je, prema tome, da se okrivljenik našao u situaciji frustracije i revoltiranosti ponašanjem oštećenika (navodi da ga je vrijeđao, nepotrebno se uplitao pogrešno ga optužujući) te da je potom uslijedio njegov napad na oštećenika u područje glave, i to višekratnim udarcima obje ruke (najprije navodi da ga je udario dva puta desnom i jedanput lijevom rukom, da bi potom ustvrdio da je oštećenika udario tri puta desnom rukom u predio glave, konkretno vilice, a potom dva puta lijevom rukom, nakon čega je oštećenik pao na pod i glavom udario u radijator).

15. Napad okrivljenika na njega potvrdio je i oštećeni FI navodeći da ga je OI, dok je oštećenik ležao na krevetu, počeo udarati pesnicama po glavi, ne zna koliko puta, no nakon toga se isti udaljio, da bi se potom vratio i bacio ga s kreveta na pod, gdje ga je ponovno udarao pesnicama po glavi više puta. Iz iskaza svjedokinje ZI proizlazi da je zatekla oštećenika kako leži u krevetu kada joj je korisnik Doma ĆI, koji ju je prethodno glasno dozivao vičući da dođe gore, rekao da je okrivljenik napao oštećenika, nakon čega je izašla iz sobe nazvati šeficu, a kad se vratila u sobu oštećenika vidjela je okrivljenika, koji je njoj bio okrenut leđima, iznad kreveta oštećenika, te je prema kretnjama tijela okrivljenika shvatila da on napada oštećenog FI. Iz iskaza svjedokinje VI proizlazi da je, kada je pristigla u Dom po pozivu djelatnice ZI, zatekla oštećenika na podu u krvi, a oštećenik joj je rekao da ga je okrivljenik tukao, dok iz iskaza svjedoka ŠI proizlazi da mu je ZI spomenula da je okrivljenik udario FI.

16. Iskaze navedenih svjedoka FI, ujedno oštećenog predmetnim protupravnim djelom, ZI te VI i ŠI, ovaj sud prihvaća. Navedeni svjedoci iskazivali su u okvirima svojih saznanja, nije uočeno da bi isti pretendirali nagađati ili da bi bili skloni izmišljati niti postoji razlog za sumnju u njihovu vjerodostojnost odnosno interes za lažnim iskazivanjem. Svjedoci Liber i svjedokinja ZI zaposlenici su Obiteljskog doma Liber ili su s istim povezani, bez bliskih osobnih veza bilo s okrivljenikom, bilo s oštećenikom, te u tom smislu izostaje postojanje kakvog osobnog interesa za konfabuliranjem na štetu okrivljenika. Što se tiče oštećenika, on je neposredno involviran jer je oštećenim predmetnim protupravnim djelom, međutim, nema razloga za sumnju u vjerodostojnost niti njegova iskaza odnosno da bi postojala njegova namjera za neosnovanim terećenjem okrivljenika. Njegov iskaz je osim toga životan i okolnostan, time da i svjedokinja ZI opisuje svoje saznanje o dvama napadima od strane okrivljenika na oštećenika, pri čemu je jednom nazočila, kao što je i svjedokinja ŠI iznijela da je od svjedokinje ZI saznala da bi se okrivljenik nakon prvog napada vratio u sobu i ponovno počeo udarati okrivljenika. Iskazi svih ovih svjedoka u bitnome su sukladni i potvrđuju da se dogodio napad na oštećenika od strane okrivljenika, što uostalom potvrđuje i sam okrivljenik, a vidljiva je i motivacija odnosno povod za takvo postupanje okrivljenika.

17. U tom smislu ovaj sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka, kao i obranu okrivljenika u dijelu u kojem opisuje da je napao oštećenika udarajući ga više puta u predio glave, kao i da je to učinio bijući prethodno revoltiran određenim događajima u Domu u kojem je bio smješten. Kada se sve navedeno poveže s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinske vještakinje Andrine Kopjar – kojeg sud u cijelosti prihvaća smatrajući ga jasnim, argumentiranim i objektivnim, neproturječnim samom sebi i utvrđenim okolnostima i u kojem ne nalazi nikakvih nedostataka – iz kojeg proizlazi da je oštećeni FI inkriminirane zgode zadobio kontuzijski biljeg glave obostrano jagodično i desno čeono, traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice obostrano čeono i obostrano tjemeno te nagnječenje mozga čeono lijevo, a što čini cjelinu ii predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, koja je ozljeda mogla nastati s više udaraca, najmanje tri, srednjeg do jakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i udarac šakom, pri čemu se ne može isključiti ni da je ozljeda nastala kombinacijom udarca šakom te padom i udarcem glavom o podlogu, time da je, uzimajući u obzir lokalizaciju ozljeda, kao i sredstvo kojim je ozljeda zadana, pod uvjetom da se radilo o udarcu jakog intenziteta, mogla nastati i osobito teška tjelesna ozljeda zbog blizine oka, i to ablacija retine s posljedičnim gubitkom vida, s obzirom i na u spisu dostupne fotografije iz kojih se vizualno percipiraju ozljede oštećenika, slijedi potvrda zaključka o vjerodostojnosti iskaza oštećenika iz kojeg proizlazi da ga je okrivljenik inkriminirane zgode udarao više puta po glavi, da bi nakon što se vratio to ponovio, kada ga je i bacio s kreveta na pod. Takvo postupanje okrivljenika proizlazi iz prihvaćenog iskaza oštećenika, ne isključuje ga nalaz i mišljenje sudsko-medicinske vještakinje, a kako je navedeno, djelomično ga, u okviru njihovih saznanja, potvrđuju i iskazi ispitanih svjedoka. S druge strane, sud ne prihvaća obranu okrivljenika u onom dijelu u kojem je ista suprotna iskazu oštećenika, konkretno kada osporava da bi se vratio u sobu oštećenika i da bi istog bacio na pod. Ponavlja se pritom da okrivljenikov napad na oštećenika višekratnim udarcima u predio glave nije sporan, kao što je razvidna, a ranije objašnjena, motivacija okrivljenika za takvo postupanje (zbog kojeg sada verbalizira žaljenje jer je „tako planuo“, iskazujući i da je eksplozivno reagirao).

18. Na temelju svega prethodno navedenog te provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze (materijalna dokumentacija sadržana u spisu pritom nije ni na koji način dovedena u pitanje te je sud cijeni vjerodostojnom), sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik, u neubrojivom stanju, dana 21. travnja 2025., oko 19,00 sati, u Sračincu, Kralja Tomislava 4, u sobi Obiteljskog doma Liber, u stanju duševnog rastrojstva zbog teže duševne smetnje sumanutog poremećaja, zbog koje nije mogao shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom, u cilju da korisnika obiteljskog doma FI rođenog **.**.1942., teško tjelesno ozlijedi i time mu uništi važan organ, dok je imenovani ležao na krevetu, zatvorenim ga šakama više puta udarao po glavi u predjelu lica, nakon čega se udaljio od njega, pa se ponovno vratio i bacio ga s kreveta na pod te ga opet zatvorenim šakama više puta udarao po glavi u predjelu lica, pri čemu samo stjecajem okolnosti FI nije zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu u vidu ablacije retine s posljedičnim gubitkom vida, već je zadobio kontuzijski biljeg glave obostrano jagodično i desno čeono, traumatsko krvarenje u meke moždane ovojnice obostrano čeono i obostrano tjemeno te nagnječenje mozga čeono lijevo, ozljedu teške naravi. Pritom valja ponoviti da iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje proizlazi da je, uzimajući u obzir lokalizaciju ozljeda, kao i sredstvo kojim je ozljeda zadana, pod uvjetom da se radilo o udarcu jakog intenziteta, mogla nastati i osobito teška tjelesna ozljeda zbog blizine oka, i to ablacija retine s posljedičnim gubitkom vida, pa imajući u vidu dinamiku, intenzitet i način zadavanja udaraca, kako to proizlazi iz sudsko-medicinskog vještačenja, činjenicu da je oštećenik starije životne dobi (rođen 1942.) i kao takav nemoćna i posebno ranjiva osoba, proizlazi zaključak da je isti s obzirom na ponašanje okrivljenika tempore criminis mogao zadobiti i osobito tešku tjelesnu ozljedu uništenjem važnog organa, koja je izostala samo stjecajem okolnosti. Okrivljeni OI pri tome je, imajući u vidu njegovo postupanje, postupao s izravnom namjerom, samo što je ista, tj. njegova svijest i volja, rezultat njegove duševne smetnje (što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku ove presude) zbog koje nije mogao ispravno rasuđivati i odlučivati, a zbog koje je, posljedično, isključena njegova sposobnost za krivnju, a što pak za svoju posljedicu ima nemogućnost izricanja kaznenopravne sankcije prema okrivljeniku.

18.1. Opisanim postupanjem okrivljeni OI ostvario je, stoga, zakonska obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano u čl. 119. st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 118. st. 1. i čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11, pri čemu valja ponoviti da je oštećeni FI osoba posebna ranjiva zbog svoje dobi (rođen je 1942.), smještena u Obiteljskom domu Liber, koja je napadnuta od strane okrivljenika između ostalog zadavanjem višekratnih udaraca u predio glave, što okrivljenik niti ne spori.

19. Tijekom postupka je, u skladu s odredbom čl. 325. st. 3. ZKP/08, provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika.

19.1. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić od 7. lipnja 2025. (zaprimljenog 10. lipnja 2025.) proizlazi da je okrivljenik snižene tolerancije frustracije, nekritičan prema svojem stanju. Kod okrivljenika je prisutna psihotična dekompenzacija u okviru endogene psihoze, sa zadovoljenim kriterijima sumanutog poremećaja. Navedeno predstavlja težu duševnu smetnju, koja je dugotrajna, kronične forme i posljedično su prisutne promjene na razini ličnosti i u smislu razmišljanja izvan realiteta, kao i reducirane voljno nagonske kontrole. Također, zbog opisanog psihičkog poremećaja, radi kojeg je nastupila neubrojivost, postoji vjerojatnost počinjenja težeg kaznenog djela te je za otklanjanje te opasnosti potrebno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, odnosno ispunjeni su svi kriteriji izricanja forenzične mjere prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi.

19.2. Iz dopune nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić dr.med., dane na zapisnik ODO u Varaždinu od 9. srpnja 2025. (str. 149-150), proizlazi da ostaje kod prethodno navedenog nalaza i mišljenja dodajući da je, s obzirom da OI, a prema vlastitim navodima, redovito koristi terapiju koja mu je propisana, a njegovo psihičko stanje ne ulazi u stanje remisije, već je kronično prisutna psihotičnost, opravdan njezin prijedlog za izricanjem forenzične mjere liječenja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi. Mišljenja je da je prisutna opasnost za okolinu uslijed opisanog psihičkog stanja radi kojeg je nastupila neubrojivost, a da mjera liječenja na slobodi nije dostatna u ovim okolnostima. Zbog opisanog psihičkog stanja prisutna je vjerojatnost počinjenja istog ili težeg kaznenog djela. Vještakinja je dodatno navela da su uslijed okrivljenikova psihičkog stanja kroničnog karaktera njegove mogućnosti kontrole značajno promijenjene te je kontrola nad agresivnim impulsima izgubljena, da njegovo psihičko stanje ne ulazi u stanju remisije pa da je stoga prisutna opasnost po okolinu te da nije dostatna mjera opreza liječenja na slobodi, već da postoji opasnost, zbog opisanog psihičkog stanja, počinjenja istog ili težeg kaznenog djela.

19.3. Dopunski ispitana na raspravi psihijatrijska vještakinja navela je da ostaje kod ranije danog pisanog nalaza i mišljenja u kojem je navela da OI boluje od dugotrajne teške duševne smetnje sa zadovoljenim kriterijima sumanutog poremećaja koji je kronične forme, radi čega su i nastupile promjene na razini ličnosti i teškoće u regulaciji u voljno nagonskoj sferi. Vezano uz period počinjenja djela koje mu se stavlja na teret, dala je mišljenje da je OI radi opisanih psihičkih smetnji bio u nemogućnosti vladati svojom voljom i shvatiti značenje vlastitog postupanja, te je dala prijedlog za izricanje prisilnog smještaja radi liječenja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi. Na pitanje okrivljenikova branitelja odgovorila je da se iz egzistirajućih podataka može zaključiti da sumanuti poremećaj kod okrivljenika postoji unazad dvadesetak godina, etiološki se taj poremećaj ne može striktno vezati samo za jedan događaj, kao što je to primjerice sudjelovanje u ratu, time da nema jasnih pokazatelja zbog čega je i kako taj poremećaj kod okrivljenika nastao, niti je to relevantno u liječenju istog. Na daljnje pitanje bi li za okrivljenika bilo dostatno liječenje na slobodi odgovorila je da je njezino mišljenje da ambulantno liječenje nije dostatno, pri čemu naglašava da okrivljenik prema postojećim podatcima nema siguran oblik života i samostalnog funkcioniranja izvan penalne ustanove, a trenutno se nalazi u Zatvorskoj bolnici. Stoga smatra da ambulantno liječenje nije dostatno, odnosno adekvatno za otklanjanje opasnosti od počinjenja novog kaznenog djela, dok je na daljnje pitanje bi li možebitno bilo adekvatno liječenje okrivljenika u nekom veteranskom centru odgovorila da je sam okrivljenik prilikom intervjua verbalizirao svoju želju odlaska u takav centar, ali da isto ne može biti adekvatan, odnosno primaran oblik liječenja jer se ne radi o ustanovi forenzičko-psihijatrijskog tipa. Na daljnje pitanje branitelja odgovorila je da bi se liječenje u veteranskom centru eventualno moglo razmatrati kao možebitan mogući izbor po proteku šest mjeseci, ako bi za to bile ispunjene pretpostavke.

20. Nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski-Brkić, sa svim njegovim dopunama, sud prihvaća. Isti je jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u njemu ne nalazi nikakvih nedostataka. Angažirana psihijatrijska vještakinja u cijelosti je, i to jasno i argumentirano, odgovorila na sva postavljena pitanja i izjasnila se o svim relevantnim okolnostima, ostajući kod prvotnog stava o neubrojivosti okrivljenika tempore criminis i prijedloga za određivanje njegova prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu. Vještakinja je pritom jasna, decidirana i argumentirana te nema nikakvih razloga za sumnju u njezin nalaz kao ni dano mišljenje. U tom smislu odgovorila je i na pitanje bi li za okrivljenika bilo adekvatno liječenje u nekom veteranskom centru, ustvrdivši da je sam okrivljenik prilikom intervjua verbalizirao svoju želju odlaska u takav centar, ali da isto ne može biti adekvatan, odnosno primaran oblik liječenja jer se ne radi o ustanovi forenzičko- psihijatrijskog tipa, time da je na daljnje pitanje branitelja rekla da bi se liječenje u veteranskom centru eventualno moglo razmatrati kao možebitan mogući izbor po proteku šest mjeseci, ako bi za to bile ispunjene pretpostavke. Valja ukazati da je vještakinja primijetila i da okrivljenik nema siguran oblik funkcioniranja i života izvan penalne ustanove, dok je sam okrivljenik iskazao da smatra da ne bi bio opasan ako bi ga se pustilo da živi s majkom, budući da po 16 sati dnevno igra igrice. Uzimajući kod toga u obzir sva ranije navedena utvrđenja psihijatrijske vještakinje, uzgred primjećujući da je okrivljenik u svojoj obrani naveo i da je u vojsci pisaru izbio sedam zubi jer mu nije dao da podigne radnu knjižicu, te povezujući sve to s okolnostima ovog slučaja u kojem je također reagirao na vanjski podražaj kojeg je doživio posebno problematičnim, kao i s utvrđenjem vještakinje da su uslijed okrivljenikova psihičkog stanja kroničnog karaktera njegove mogućnosti kontrole značajno promijenjene te je kontrola nad agresivnim impulsima izgubljena, da njegovo psihičko stanje ne ulazi u stanju remisije pa da je stoga prisutna opasnost po okolinu te da nije dostatna mjera opreza liječenja na slobodi, već da postoji opasnost, zbog opisanog psihičkog stanja, počinjenja istog ili težeg kaznenog djela, ocjena je ovog suda da nema nikakvog razloga za sumnju u pravilnost danog mišljenja psihijatrijske vještakinje.

21. Prihvaćajući nalaz i mišljenje sudske psihijatrijske vještakinje, vijeće je nedvojbeno utvrdilo da je okrivljeni OI u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv, jer zbog teže duševne smetnje (sumanutog poremećaja) nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojom voljom.

21.1. Budući da neubrojiva osoba nije kriva te joj se ne može izreći kazna (čl. 24. st. 1. KZ/11), ovaj sud je, posljedično, na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 utvrdio da je okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju – opisano u čl. 119. st. 2. u vezi sa st. 1. te u vezi sa čl. 118. st. 1. i čl. 34. KZ/11, sve u vezi sa čl. 24. KZ/11.

21.2. Ujedno je, u skladu s odredbama čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 1. ZZODS, određen prisilan smještaj okrivljenog OI u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

21.3. Naime, prema odredbi čl. 51. st. 1. ZZODS, sud u kaznenom postupku odredit će prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

21.4. Iz naprijed izloženog vidljivo je da iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice proizlazi da je okrivljenik tempore criminis bio neubrojiv i to zbog ranije opisane teže duševne smetnje, kao i da postoji opasnost okrivljenika za okolinu odnosno vjerojatnost od počinjenja težeg kaznenog djela. Vještakinja je, valja ponoviti, obrazložila da ambulantno liječenje nije dovoljno, već da je za otklanjanje opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela potrebno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

21.5. Ocjena je, stoga, ovog vijeća da je, s obzirom na sve navedeno, potrebno odrediti prisilni smještaj okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci, za što su ispunjeni svi zakonski uvjeti.

22. Sukladno čl. 554. st. 1. ZKP/08, kojim je propisano da će se u "utvrđujućoj" presudi izreći da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Varaždinu 10. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-275/2025

2. Okrivljeni OI, putem Zatvora u Varaždinu (Zatvorska bolnica u Zagrebu)

3. Branitelj okrivljenika Matija Šabijan, odvjetnik u Varaždinu

4. Skrbnica okrivljenika GI, putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin

5. Opunomoćenik oštećenika Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu