REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8
52100 Pula
Poslovni broj: P-53/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE D.D., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 2. rujna 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju LV i punomoćnika tuženika po zaposlenju FV, na ročištu za objavu presude 10. listopada 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od:
- 6.218,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. 11. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
- 1.350,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. 7. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude.", kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan te se nalaže tužitelju da u roku od osam (8) dana naknadi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 331,81 eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 25. siječnja 2024. i tijekom postupka navodi da se dana 2. studenog 2007. dogodila prometna nezgoda na dijelu ceste Barban-Žminj u kojoj nezgodi je u svojstvu pješaka sudjelovao tužiteljev osiguranik MV, a u svojstvu vozača osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] SV koje vozilo je u vrijeme predmetnog štetnog događaja bilo osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Za predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je MV, tužiteljev osiguranik smrtno stradao, odgovoran je tuženikov osiguranik, SV koja je pravomoćno kazneno osuđen Presudom Općinskog suda u Puli posl.br.K-208/08. Kao dokaz predmetnih navoda, tužitelj je dostavio preslik zapisnika o očevidu te je predložio da sud pribavi spis ovosudni spis posl.br. K-208/08 te da se po potrebi, u slučaju da tuženik ospori predmetne navode, provede prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja nastanka i dinamike nastanka prometne nezgode. Tužitelj nadalje navodi da je temeljem odredbi ZOMO proveden upravni postupak u kojem je donijeto Rješenje br. 96108 od dana 4. lipnja 2009. kojim je UV, djetetu poginulog osiguranika MV, priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 1. ožujka 2008. Tuženik je za prethodna obračunska razdoblja uredno podmirio svoja dugovanja s osnova isplaćene obiteljske mirovine i to 70% isplaćenih sredstava, budući na suodgovornost tužiteljeva osiguranika MV od 30%. Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku vansudski s odštetnim zahtjevom za daljnje potraživanje koje se odnosi na prvotno utuženo obračunsko razdoblje od 1. veljače 2021. do 30. rujna 2023., međutim isti je otklonjen, te je tužitelj prisiljen svoje pravo ostvarivati sudskim putem. Odštetni zahtjev je tuženik primio dana 8. studenog 2023. S obzirom na navedeno, tužitelj u ovom postupku potražuje 70% isplaćenih iznosa obiteljske mirovine za obračunsko razdoblje od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2023. Za navedeni period isplaćeno je 8.883,43 eura pa se potražuje 70% isplaćenog odnosno 6.218,40 eura. Podneskom od 9. srpnja 2024. tužitelj je povećao svoj tužbeni zahtjev na način da sada od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 1.350,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to po osnovi pretrpljene stvarne štete zbog daljnjih isplata obiteljske mirovine svome osiguraniku UV u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. Kao dokaz svojih navoda tužitelj je dostavio svoje Rješenje br. 96108 od 4. lipnja 2009., Obračun isplata od 23. siječnja 2024. i ispis iz Banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 23. siječnja 2024. te je predložio po potrebi pribavu spisa posl.br. P-151/16 Trgovačkog suda u Pazinu, radi uvida u Presudu toga suda posl.br. P-151/16-10 od 6. travnja 2017., pravomoćne 6. lipnja 2018., kojim je pravomoćno okonačn spor između istih stranaka u istoj pravnoj stvari, ali za prethodno obračunsko razdoblje. Također, tužitelj je predložio po potrebi i pribavu mirovinskog spisa te podredno financijsko vještačenje na okolnost visine isplaćenih mirovinskih primanja sukladno odredbama čl.161.st.2. ZOMO-a. Naposlijetku, u odnosu na novo utuženo razdoblje, sukladno objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva od 9. srpnja 2024., tužitelj je kao dokaz svojih navoda dostavio obračun isplata od dana 8. srpnja 2024. i Ispis iz banke podataka od dana 2. srpnja 2024. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud temeljem članka 161. i 164. stavka 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka.
1.1. U odnosu na objektivnu preinaku tužbe od 9. srpnja 2024. sud je temeljem članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/202 2 i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u raspravnom rješenju na ročištu od
30. travnja 2025. (str. 72. spisa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu uvodno priznaje svoju pasivnu legitimaciju u ovome postupku jer je u trenutku prometne nezgode od 2. studenog 2007., u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja MV, vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je prouzročena prometna nezgoda, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011411034120. Također, tuženik ne osporava da je tužitelj u predmetu br. 0096108 donio rješenje od 14. lipnja 2009. kojim je UV, sinu svojeg pokojnog osiguranika MV, utvrdio pravo na obiteljsku mirovinu. Nadalje, tuženik ne osporava niti da je pok. MV djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30% te da je tuženik isplaćivao tužitelju obiteljsku mirovinu, odnosno da je zadnju isplatu izvršio za obračunsko razdoblje do 31. siječnja 2021. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U pogledu primjene materijalnog prava, tuženik ističe da se u konkretnom slučaju, uz uvažavanje recentne sudske prakse Vrhovnog suda RH (VSRH) potraživanje tužitelja ima smatrati potraživanjem naknade štete te da se na isto primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak izvršenih isplata invalidske mirovine. Slijedom navedenog, a kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu za tuženika lex specialis, nedvojbeno je da tužitelju pripadaju prava prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu-ZOOP (NN br. 151/05), sukladno čl. 27.st.1. do 4.ZOOP-a. Sukladno navedenim odredbama, Zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja imaju pravo od društva za osiguranje potraživati naknadu štete samo u visini razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe. Budući tužitelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti potražuje od tuženika naknadu štete, kao mjerodavno pravo ima se primijeniti upravo ZOOP, jer društvo za osiguranje ne može biti obvezano platiti više ili nešto drugo od onog rizika koji je preuzet policom osiguranja. Prema tome, tuženik smatra da je u konkretnom slučaju, potrebno provođenje financijskog vještačenja da bi se utvrdilo postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, odnosno da li tužitelj trpi štetu sukladno odredbi čl. 27.st. 3. ZOOP-a. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provođenja dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove koje mu je prouzročio vođenjem ovoga postupka.
3. Na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj se očitovao podneskom od 15. veljače 2024., na način da je ustvrdio da se odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, na koju se poziva tuženik, odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja prema društvu za osiguranje te je ista neprimjenjiva u ovoj pravnoj stvari, budući da je premet ovog spora regresni zahtjev tužitelja iz čl. 161. u vezi s čl. 164. ZOMO-a. Također, kako je propisano člankom 27. stavkom 3. ZOOP-a, fiktivna razlika između stvarno isplaćene mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu, nije i niti može biti šteta po općim načelima odštetnog prava. Posljedica primjene odredbe čl. 27. ZOOP-a kako to zahtjeva tuženik, bila bi da svi vozači u Republici Hrvatskoj koji su odgovorni za nastanak prometne nezgode, odgovaraju za naknadu štete prema HZMO-u, iako su se osigurali od odgovornosti za štetu prema trećima. Tužitelj ipak smatra da intencija zakonodavca nije bila osloboditi osiguravajuća društva obveze naknade štete ili ih dovoditi u povlašteniji položaj od drugih pravnih i fizičkih osoba. Tužitelj ukazuje i u najnoviju sudsku praksu, primjerice slijedeće odluke: Općinski sud u Varaždinu posl. br.: Pn-101/2021 od 15.7.2022.; Općinski sud u Zlataru P-237/2023 od 20.10.2023.; Županijski sud u Osijeku Gž- 2075/2022 od 29.6.2023.; Trgovački sud u Zagrebu P-348/2023 od 2.9.2023. i Visokog trgovačkog suda RH Pž-786/2022 od 17.8.2023. Najnoviju presudu koju je tužitelj primio od Općinski sud u Splitu posl.br. P-2734/22 od 8.7.2024. podržava pravni stav tužitelja. U odnosu na 2. sporno pravno pitanje koje tuženik navodi u odgovoru na tužbu, tužitelj se očituje na način da su ti navodi da on nije u obvezi tužitelju nadoknaditi utužene iznose, jer da je tužiteljev osiguranik stekao uvjete za starosnu mirovinu neosnovani budući tuženikova obveza za isplatu naknade štete s osnova isplaćene invalidske mirovine proizlazi iz odredbe čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. i 3. ZOMO-a, neovisno o stjecanju uvjeta za starosnu mirovinu. Naposlijetku, tužitelj posebno ukazuje na Rješenje Vrhovnog suda RH BROJ Revd 1177/2023 od 21.3.2023. kojim se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dopušta revizija u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„1. Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. ZOMO („Narodne novine“ 157/13) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu sa čl. 27. ZOOP-a („Narodne novine“ 151/05) „…. uz obrazloženje da se radi o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
4. Na pripremnom ročištu od 30. travnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva preinačenog podneskom od 9. srpnja 2024. te kod svih dotadašnjih podnesaka, navoda i dokaznih prijedlog, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu, dotadašnjih podnesaka, činjeničnih navoda i dokaznih prijedloga. Sud je raspravnim rješenjem na ročištu dopustio preinaku tužbe od 9. srpnja 2024. te je odredio izvođenje dokaza uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta, uvidom u spis predmeta koji su se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem K-208/08, kojeg će sud pribaviti službenim putem, uvidom u Presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-151/16-10 od 6. travnja 2017. te financijskim vještačenjem na okolnosti stvarne štete nastale tužitelju koja obuhvaća novčana davanja koja je tužitelj isplatio UV po osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu kao djetetu pok. osiguranika tužitelja MV i to u razdoblju od 1. veljače 2021. do 30. lipnja 2024. odnosno na okolnost utvrđenja visine razlike između obiteljske mirovine utvrđene Rješenjem tužitelja br. 96108 od 4. lipnja 2009. i invalidske mirovine pok. osiguranika tužitelja MV koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu te ako takve razlike ima, koliko bi ona iznosila za utuženo razdoblje od 1. veljače 2021. do 30. lipnja 2024. Za potrebe financijskog vještačenja sud je odredio pribavu mirovinskog spisa broj 96108 od tužitelja.
5. Na ročištu za glavnu raspravu tužitelj je prihvatio pisani Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zorice Unukić od 10. srpnja 2025. (u daljnjem tekstu: Nalaz) u odnosu na pravilnost matematičkog izračuna, dok je osporio dio Nalaza koji je izvršen primjenom ZOOP-a, odnosno samu primjenu ZOOP-a. Tuženik je na ročištu prihvatio Nalaz u dijelu u kojemu je isti izrađen primjenom ZOOP-a. Stranke su se na ročištu izričito izjasnile da ne tražu saslušanje sudskog vještaka te da nemaju daljnih dokaza i suglasne su da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu predmeta. Slijedom navedenog, sud je na predmetnom ročištu proveo dokazni postupak čitanjem cjelokupne dokumentacije spisa predmeta, uvidom u mirovinski spis broj 96108, uvidom u spis ovosudnog predmeta pod posl.br. K-208/08, uvidom u Presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-151/16-10 od 6. travnja 2017. te uvidom u Nalaz te je zaključio glavnu raspravu.
6. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: tužbu (str. 1. do 4. spisa) sa prilozima – zapisnikom o očevidu od 2. studenog 2007. (str. 6. do 10. spisa), Rješenjem tužitelja broj 0096108 od 4. lipnja 2009. (str. 12. do 15. spisa), ispisom iz Banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 23. siječnja 2024. (str. 16. do 24. spisa), obračunom isplata od 23. siječnja 2024. (str. 26. spisa), zatim u odgovor na tužbu (str. 30. do 32. spisa) sa prilogom – izvodom iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održane 9. lipnja 2022. (str. 57. spisa), podnesak tužitelja od 15. veljače 2024. (str. 58. do 60. spisa), podnesak tužitelja od 9. srpnja 2024. (str. 61. do 65. spisa) sa prilozima - obračunom isplata od 8. srpnja 2024. (str. 66. spisa) i ispisom iz Banke podataka doznačenih mirovinskih davanja od 2. srpnja 2024. (str. 67. do 68. spisa), Nalaz (str. 87. do 90. spisa), podnesak tuženika od 18. srpnja 2025. (str. 96. spisa) i podnesak tužitelja od 17. srpnja 2025. (str. 97. spisa). Sud je također izvršio uvid i u mirovinski spis broj 96108, u spis ovosudnog predmeta pod posl.br. K-208/08 te u Presudu Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-151/16- 10 od 6. travnja 2017. Sud nije odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnosti utvrđivanja nastanka i dinamike nastanka prometne nezgode, kojeg je predložio tužitelj, budući da su navedene okolnosti među strankama nesporne, sukladno točki 8. ovog obrazloženja.
7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:
- da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu UV, sinu svojeg osiguranika pok. MV, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi od dana 2. studenog 2007., a kako to proizlazi iz Rješenja tužitelja br. 0096108 od 14. lipnja 2009.,
-da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je prouzročilo prometnu nezgodu, a kojim je upravljao SV, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011411034120,
- da je pok. MV djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30%, dok je osiguraniku tuženika SV utvrđena odgovornost u omjeru od 70%,
- da je tuženik isplaćivao tužitelju regres po osnovi obiteljske mirovine isplaćene sinu pok. osiguranika tužitelja UV i to 70% isplaćenih novčanih sredstava te da je zadnju isplatu tuženik izvršio za obračunsko razdoblje do 31. siječnja 2021.
9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.
9.1. O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda, na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23; u daljnjem tekstu: ZOOP), sukladno obrazloženju dalje u nastavku.
10. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo finanacijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zorici Unukić iz Pule.
10.1. Iz Nalaza, odnosno vještačenja provedenog radi izračuna razmjernog dijela ("razmjernog iznosa") isplaćene obiteljske mirovine sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da tužitelj ne trpi štetu. Naime, vještačenjem je utvrđeno da bi pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu u utuženom vremenskom razdoblju od 1. veljače 2021. do 30. lipnja 2024. iznosila 16.965,52 eur (Tabela br. 1., kolona 6. na str. 89. spisa). Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj korisniku UV, po osnovi prava na obiteljsku mirovinu u vremenskom razdoblju od 1. veljače 2021. do 30. lipnja 2024. isplatio ukupni iznos od 10.812,02 eur (Tabela br. 1., kolona 7. na str. 89. spisa). Nakon provedenog izračuna proizlazi da bi razlika između pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i ukupnog iznosa mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja UV, u gore navedenom obračunskom razdoblju, iznosila 6.153,50 eur (Tabela br. 1., kolona 8. na str. 89. spisa). Primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelj bi bio u obvezi plaćati veći iznos pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćene iznose mirovine i to za iznos od 6.153,50 eur. Dakle, po izvršenom obračunu invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu, primjenom članka 27. stavka 3. ZOOP- a, proizlazi da tužitelj ne trpi štetu po istom, kako je navedeno i u Zaključku vještaka na str. 90. spisa.
10.2. Stranke su prihvatile nalaz i mišljenje vještaka s time da je tužitelj izričito naglasio da isti prihvaća samo u matematičkom izračunu, jer tužitelj ustraje kod svog stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
10.3. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu sa danom uputom.
11. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).
12. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22; u daljnjem tekstu: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:
1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,
2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,
3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja
4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
13. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
13.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).
14. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
14.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“, a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).
14.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji ("lex specialis"), valja primijeniti taj Zakon.
14.3. Činjenica je da je ZOMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO- a iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZOMO-a u pogledu odgovornosti osiguratelja.
15. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba članka 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
15.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu mirovinu i to za iznos od 6.153,50 eur, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.
16. Odluka o trošku iz ovog rješenja donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a ("Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka."). Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu te slijedom navedenog istom ne pripada pravo na naknadu troškova ovoga postupka, dok je isti dužan tuženiku naknaditi postupovni trošak u iznosu od 331,81 eur po osnovi predujma kojeg je tuženik platio za provedeno financijsko vještačenje, sukladno obračunskom listu u spisu predmeta.
U Puli-Pola, 10. listopada 2025.
Sudac:
Saša Javoran
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju,
2. Tuženiku.