Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-1531/2019-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Borovnica, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB: 92963223473, koje zastupaju punomoćnici iz OU Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate i dr, nakon zaključene glavne rasprave održane 26. kolovoza 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.2. Ugovora o kreditu broj 3206313347 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15. ožujka 2006., a koja glasi: «u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d..» i « sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora koja je promjenjiva», i « sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete», pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 3206313347 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 15. ožujka 2006., a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to:

- u odredbi članka 1. koja glasi: «u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju za CHF HNB na dan isplate kredita»,

- u odredbi čl. 2. koja glasi: «iznos kredita od CHF, i redovnu kamatu, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja»,

- u odredbi članka 7. koja glasi: «u kunskoj protuvrijednosti CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja», pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate koje teku: na iznos od 35,28 EUR počev od 17.12.2007. do 29. rujna 2025. na iznos od 36,48 EUR počev od 8.2.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 36,48 EUR počev od 8.2.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 68,49 EUR počev od 3.5.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 68,63 EUR počev od 17.6.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 68,71 EUR počev od 5.7.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 67,88 EUR počev od 13.8.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 68,64 EUR počev od 12.9.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 68,53 EUR počev od 27.9.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 71,85 EUR počev od 22.10.2008. do 29. rujna 2025. na iznos od 69,89 EUR počev od 15.12.2008. do 29. rujna 2025. na iznos od 75,62 EUR počev od 17.1.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 77,33 EUR počev od 19.2.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 74,73 EUR počev od 8.4.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 73,94 EUR počev od 5.6.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 74,04 EUR počev od 8.6.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 73,48 EUR počev od 20.8.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 73,94 EUR počev od 12.9.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 99,38 EUR počev od 15.10.2009. do 29. rujna 2025. na iznos od 99,24 EUR počev od 19.10.2009. do 29. rujna 2025. na iznos od 103,00 EUR počev od 23.1.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 103,04 EUR počev od 26.1.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 103,15 EUR počev od 4.2.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 103,15 EUR počev od 4.2.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 105,27 EUR počev od 12.4.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 105,20 EUR počev od 23.4.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 105,20 EUR počev od 23.4.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 112,10 EUR počev od 9.7.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 109,22 EUR počev od 29.7.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 115,98 EUR počev od 26.8.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 115,98 EUR počev od 26.8.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 111,44 EUR počev od 28.10.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 117,12 EUR počev od 6.12.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 123,12 EUR počev od 4.1.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 119,82 EUR počev od 23.2.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 118,45 EUR počev od 9.3.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 119,24 EUR počev od 14.3.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 116,64 EUR počev od 7.4.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 126,85 EUR počev od 15.6.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 125,07 EUR počev od 2.7.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 133,19 EUR počev od 18.7.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 133,22 EUR počev od 22.7.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 128,74 EUR počev od 12.8.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,10 EUR počev od 14.9.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 110,23 EUR počev od 23.11.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 110,30 EUR počev od 3.12.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 112,86 EUR počev od 11.1.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,46 EUR počev od 18.1.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 114,08 EUR počev od 20.2.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,45 EUR počev od 21.3.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,53 EUR počev od 9.5.2012. do 29. rujna 2025.

na iznos od 113,83 EUR počev od 29.6.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 112,94 EUR počev od 22.8.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,05 EUR počev od 6.9.2012. do 29. rujna 2025.

na iznos od 111,01 EUR počev od 24.9.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 111,80 EUR počev od 28.9.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,35 EUR počev od 31.10.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 114,00 EUR počev od 30.11.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,35 EUR počev od 20.12.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 111,64 EUR počev od 1.2.2013. do 29. rujna 2025.

na iznos od 113,03 EUR počev od 1.3.2013. do 29. rujna 2025.

na iznos od 113,48 EUR počev od 12.4.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 110,75 EUR počev od 14.5.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 110,22 EUR počev od 18.6.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 110,23 EUR počev od 24.7.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 110,23 EUR počev od 24.7.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 111,64 EUR počev od 3.9.2013. do 29. rujna 2025.

na iznos od 112,58 EUR počev od 10.10.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 112,34 EUR počev od 28.10.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 113,32 EUR počev od 20.12.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 112,37 EUR počev od 15.1.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 112,37 EUR počev od 15.1.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 18,51 EUR počev od 7.3.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,39 EUR počev od 24.4.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,30 EUR počev od 3.6.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,38 EUR počev od 7.7.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,64 EUR počev od 29.8.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,62 EUR počev od 22.9.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,61 EUR počev od 26.9.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,72 EUR počev od 7.11.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,80 EUR počev od 27.11.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 18,84 EUR počev od 3.2.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 11.2.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 3.3.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 26.3.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 19.5.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 2.7.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 24.8.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 29.9.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,84 EUR počev od 30.10.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 18,84 EUR počev od 4.12.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 20,46 EUR počev od 13.2.2016. do 29. rujna 2025.

na iznos od 20,31 EUR počev od 8.4.2016. do 29. rujna 2025.

na iznos od 1,18 EUR počev od 19.9.2006. do 29. rujna 2025.

na iznos od 4,05 EUR počev od 22.10.2008. do 29. rujna 2025.

na iznos od 29,14 EUR počev od 17.1.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 40,50 EUR počev od 19.2.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 23,18 EUR počev od 8.4.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 17,95 EUR počev od 5.6.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 18,62 EUR počev od 8.6.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 14,89 EUR počev od 20.8.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 17,94 EUR počev od 12.9.2009. do 29. rujna 2025.

na iznos od 12,44 EUR počev od 15.10.2009. do 29. rujna 2025. na iznos od 11,76 EUR počev od 19.10.2009. do 29. rujna 2025. na iznos od 30,16 EUR počev od 23.1.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 30,35 EUR počev od 26.1.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 30,89 EUR počev od 4.2.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 41,26 EUR počev od 12.4.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 40,94 EUR počev od 23.4.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 74,70 EUR počev od 9.7.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 60,63 EUR počev od 29.7.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 93,72 EUR počev od 26.8.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 71,47 EUR počev od 28.10.2010. do 29. rujna 2025. na iznos od 99,28 EUR počev od 6.12.2010. do 29. rujna 2025.

na iznos od 128,67 EUR počev od 4.1.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 112,49 EUR počev od 23.2.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 105,81 EUR počev od 9.3.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 109,68 EUR počev od 14.3.2011. do 29. rujna 2025.; na iznos od 96,96 EUR počev od 7.4.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 146,94 EUR počev od 15.6.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 138,22 EUR počev od 2.7.2011. do 29. rujna 2025.

na iznos od 177,99 EUR počev od 18.7.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 178,09 EUR počev od 22.7.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 246,15 EUR počev od 12.8.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,65 EUR počev od 14.9.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 142,57 EUR počev od 23.11.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 143,00 EUR počev od 3.12.2011. do 29. rujna 2025. na iznos od 157,31 EUR počev od 11.1.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 160,67 EUR počev od 18.1.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 164,14 EUR počev od 20.2.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 160,60 EUR počev od 21.3.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 161,03 EUR počev od 9.5.2012. do 29. rujna 2025.

na iznos od 162,72 EUR počev od 29.6.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 157,76 EUR počev od 22.8.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,33 EUR počev od 6.9.2012. do 29. rujna 2025.

na iznos od 146,95 EUR počev od 24.9.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 151,35 EUR počev od 28.9.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 160,01 EUR počev od 31.10.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 163,70 EUR počev od 30.11.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 160,03 EUR počev od 20.12.2012. do 29. rujna 2025. na iznos od 150,46 EUR počev od 1.2.2013. do 29. rujna 2025.

na iznos od 158,23 EUR počev od 1.3.2013. do 29. rujna 2025.

na iznos od 160,78 EUR počev od 12.4.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 145,51 EUR počev od 14.5.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 142,53 EUR počev od 18.6.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 142,57 EUR počev od 24.7.2013. do 29. rujna 2025.; na iznos od 142,57 EUR počev od 24.7.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 150,46 EUR počev od 3.9.2013. do 29. rujna 2025.

na iznos od 155,70 EUR počev od 10.10.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 154,37 EUR počev od 28.10.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 159,88 EUR počev od 20.12.2013. do 29. rujna 2025. na iznos od 154,57 EUR počev od 15.1.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 154,57 EUR počev od 15.1.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 148,78 EUR počev od 7.3.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 145,04 EUR počev od 24.4.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 145,04 EUR počev od 24.4.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 142,38 EUR počev od 3.6.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 144,64 EUR počev od 7.7.2014. do 29. rujna 2025.

na iznos od 152,72 EUR počev od 29.8.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 152,13 EUR počev od 22.9.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 151,77 EUR počev od 26.9.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 155,44 EUR počev od 7.11.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 157,76 EUR počev od 27.11.2014. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 3.2.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 158,98 EUR počev od 11.2.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 3.3.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 158,98 EUR počev od 26.3.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 19.5.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 19.5.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 2.7.2015. do 29. rujna 2025.

na iznos od 158,98 EUR počev od 24.8.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 29.9.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 30.10.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 158,98 EUR počev od 4.12.2015. do 29. rujna 2025. na iznos od 209,72 EUR počev od 13.2.2016. do 29. rujna 2025. na iznos od 205,04 EUR počev od 8.4.2016. do 29. rujna 2025.

po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.913,22 EUR, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 35,28 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 36,48 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 68,49 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 68,63 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 68,71 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 67,88 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 68,64 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 68,53 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 71,85 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 69,89 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 75,62 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 77,33 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 74,73 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 73,94 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 74,04 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 73,48 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 73,94 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 99,38 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 99,24 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 103,00 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 103,04 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 103,15 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 105,27 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 105,20 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 112,10 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 109,22 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 115,98 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 111,44 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 117,12 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 123,12 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 119,82 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 118,45 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 119,24 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 116,64 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 126,85 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 125,07 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 133,19 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 133,22 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 128,74 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,10 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 110,23 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 110,30 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 112,86 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,46 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 114,08 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,45 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,53 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,83 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 112,94 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,05 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 111,01 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 111,80 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,35 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 114,00 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,35 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 111,64 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,03 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,48 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 110,75 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 110,22 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 110,23 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 111,64 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 112,58 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 112,34 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 113,32 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 112,37 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,51 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,39 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,30 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,38 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,64 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,62 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,61 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,72 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,80 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,84 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 20,46 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 20,31 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.549,10 EUR, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 1,18 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 4,05 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 29,14 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 40,50 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 23,18 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 17,95 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 18,62 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 14,89 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 17,94 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 12,44 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 11,76 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 30,16 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 30,35 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 30,89 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 41,26 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 40,94 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 74,70 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 60,63 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 93,72 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 71,47 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 99,28 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 128,67 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 112,49 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 105,81 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 109,68 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 96,96 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 146,94 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 138,22 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 177,99 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 178,09 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 246,15 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 158,65 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 142,57 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 143,00 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 157,31 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 160,67 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 164,14 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 160,60 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 161,03 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 162,72 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 157,76 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 158,33 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 146,95 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 151,35 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 160,01 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 163,70 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 160,03 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 150,46 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 158,23 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 160,78 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 145,51 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 142,53 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 142,57 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 150,46 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 155,70 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 154,37 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 159,88 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 154,57 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 148,78 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 145,04 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 142,38 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 144,64 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 152,72 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 152,13 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 151,77 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 155,44 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 157,76 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 158,98 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 209,72 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

na iznos od 205,04 EUR počev od 30. rujna 2015. do isplate;

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 6.903,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30.09.2015.god. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

III Svaka parnična stranka snositi će svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su dana 10. ožujka 2006. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili su Ugovor o namjenskom kreditu broj:3206313347, kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 145.000,00 CHF-a.

1.1. Ugovor o kreditu da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa da je promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.

1.2.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posł.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način daje ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.

1.3. Navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu da se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke — tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.

1.4.Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 145.000,00 CHF-a obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 324 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF HNB na dan plaćanja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan solemnizacije predmetnog ugovora (15. ožujka 2006.) srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi HNB iznosio je 4,665301. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

1.5. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posł.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posł.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.

1.6. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015. sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Anexima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Za korisnika kredita to je značilo da se od zaključenja anexa/dodatka otplata njegovog kredita veže za valutnu klauzulu u EUR- u. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Rev 2868/2018 od dana 12. veljače 2019. godine utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br.102/2015) zaključili dodatak ugovoru o kreditu, kojim dodatkom su obveze iz osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već upravo suprotno da korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju — pravo na povrat novčanog iznosa.

1.7. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te srednji tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora bio važeći prema tečajnoj listi HNB - 4,665301 obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope tužitelj smatra da je predmetni kredit preplatio za iznose koji će se utvrditi tijekom postupka. Na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate.

1.8. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 7. srpnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

2. Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava osnovu i tijek zateznih kamata.

2.1.Tuženik ukazuje da su prema obvezujućem Rješenju VSRH Gos 1/2019- 36 sporazumi/dodaci o konverziji sklopljeni u skladu sa ZIDZPK/15, valjani te da djeluju/proizvode pravne učinke retroaktivno – str. 4. rješenja VSRH Gos 1/2019, prvi odjeljak s vrha, što da samo po sebi isključuje pravo na traženje isplate zbog navodne preplate. Tuženik drži da je prethodno opisano rješenje VSRH u oglednom sporu jednoznačno ukazalo na neosnovanost svih tužbenih zahtjeva proizašlih iz konvertiranih CHF kredita pa tako i u ovom konkretnom slučaju.

2.2. Tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Budući se potrošačka svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača. Tome u prilog ide i činjenica da je iz Prometa po kreditu razvidno da je uplate vršio i sam obrt tužitelja.

2.3. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 17. srpnja 2014. Ako se smatra da je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P–1401/12 (VTSRH br. Pž-7129/13) prekinula tijek zastarnog roka za tražbine koje proizlaze iz promjene kamatnih stopa na ime stjecanja bez osnove, zahtjev tužitelja od 17. srpnja 2019., u svakom je slučaju zastario u cijelosti, jer je presuda donijeta u navedenom kolektivnom sporu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. Dakle, zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude (13. lipnja 2014.g.) zastarjeli su, što da je ovdje upravo slučaj jer da je tužba podnesena tek 17. srpnja 2019.

2.4. Nadalje da iz prometa po kreditu proizlazi da se neke od uplata ne mogu povezati s tužiteljem, a da su neke od uplata evidentno vršile treće osobe (npr. g. ŽS). Osnovna pretpostavka instituta stjecanja bez osnove jest ta da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojeg je nešto bez osnove stekao. Dakle samo onaj od kojega je nešto bez osnove stečeno aktivno je legitimiran zahtijevati povrat. Takvo stajalište je zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/3176/2007 od 6. svibnja 2010.g.

2.5. Predmetni kredit da je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 7. travnja 2016. godine sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

2.6. Konkretni tužitelj je, dakle, svojom slobodnom voljom, prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti.

2.7. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu, Aneks ugovoru o kreditu, otplatni plan, obavijest o prihvaćanju konverziji, novi otplatni plan po konverziji, izračun konverzije, obrazac za prihvat konverzije, promet po kreditu, provedeno je financijsko vještačenje, pročitan nalaz i mišljenje vještaka, te je saslušan tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, najprije za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206313347 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 10. ožujka 2006., koje su sadržane u čl. 1., 2. i 7. toga Ugovora te zahtjev za isplatu iznosa od 7.913,22 EUR po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati, 10.549,10 EUR po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o tečaju CHF te iznosa od 6.903,04 EUR na ime razlike glavnice na dan konverzije, sve sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate.

6. Nesporno je među parničnim strankama da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor sklopili 10. ožujka 2006., Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3206313347 kojim je banka tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 145.000,00 CHF (članak 1. Ugovora). Nadalje, nesporno je da se tužitelj obvezao tuženiku platiti kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te ugovorenu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50 % godišnje. Rok otplate kredita bio je ugovoren na 324 mjeseci. Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu 7. travnja 2016. sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 102/2015) kojim je izvršena konverzija kredita broj: 5103247037 u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Među strankama je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli CHF ništetne i bez pravnog učinka za ugovorne strane, a vezano uz navedeno valja utvrditi i je li tužena obvezna (i u kojem iznosu) isplatiti tužitelju novčane iznose koje on potražuje imajući u vidu da je provedena konverzija i sklopljen Dodatak Ugovoru.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje u tekstu: ZZP/07), i to čl. 96. i 97. toga Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke (tuženika), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90. toga Zakona, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, u relevantnim dijelovima potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu).

9.1. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u članku 2. sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke, a u članku 1. i 7. odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

9.2. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. (Narodne novine broj 70/19) u odredbi članka 502.c dodano je da se mogu isticati, pored zahtjeva za naknadu štete i zahtjevi za isplatu, kakav je i ovaj, stoga navedena odredba niti na koji način ne derogira primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima.

9.3. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je i u čl. 138.a ZZP/07.

9.4. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9.5. Stoga, kako je u presudi donesenoj u kolektivnom sporu utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita kao potrošača, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli, o tome, po ocjeni ovoga suda, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak u ovom individualnom sporu, već su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, cijeneći pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite na koja se tužitelj pozvao, slijedom svega obrazloženog, utvrđene ništetnima.

9.6. Pritom valja napomenuti da tuženik u individualnom sporu, poput ovoga, može predlagati izvođenje određenih dokaza s ciljem dokazivanja da tužitelj nije potrošač odnosno da je tijekom pregovara prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljem pregovarao odnosno da je tužitelj bio informiran o svim bitnim značajkama i parametrima promjene kamatne stope odnosno djelovanja i posljedica ugovorene valutne klauzule. U ovom postupku tuženik nije predlagao dokaze na te okolnosti pa je sud na te okolnosti proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

9.7. Tužitelj je u svom iskazu u bitnom naveo da je kredit podigao kao fizička osoba za potrebe rješavanja stambenog pitanja svoje obitelji, odnosno za dovršetak kuće u kojoj živi i danas. Tada u času podizanja kredita da je bio vlasnik poduzeća, a danas da je vlasnik obrta, no novčana sredstva ostvarena kreditom nije koristio u poslovne svrhe. Kada je odlazio u banku raspitivati se za kredit da su mu rekli da je riječ o najpovoljnijem kreditu i to upravo zbog činjenice da je u CHF-u, jer da je riječ o stabilnoj valuti za razliku od EUR koji je tada značajnije varirao. Tvrdi da tada nije ništa znao o CHF-u, ali da je kao i mnogi povjerovao da nema razloga za brigu. Rata kredita da mu je u jednom trenutku iznosila skoro 6.000,00 HRK, a sada odnosno u razdoblju nakon konverzije da mu iznosi oko 500,00 EUR. Bio je svjestan da će kamata biti promjenjiva, ali da su mu u banci govorili da obzirom da je riječ o kreditu u CHF-u da će kamata vjerojatno padati, a ne rasti. Ne spori da je kasnije sklopio ugovor o konverziji, zaprimio obračun i razumio ga i prihvatio ga. Nakon toga da mu se rata kredita smanjila. Anuitete da je plaćao sa svog računa, odnosno podizao novce i plaćao kredit, često da je kasnio sa uplatama. Ako piše da je dio anuiteta plaćen iz obrta, to da je zbog toga što on i obrt imamo isti OIB, budući da je vlasnik obrta. U banci da mu nisu ništa posebno objašnjavali vezano za rizike toga kredita u CHF-u s promjenjivom kamatom niti su mu rekli po kojim parametrima će mijenjati kamatnu stopu.

9.8. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti kao istinitog i vjerodostojnog jer je iskazivao logično i životno uvjerljivo, u suglasju s materijalnim dokazima iz spisa.

Tuženik iskaz tužitelja nije osporio.

10. Prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.

10.1. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi da je fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

10.2. Na temelju iskaza tužitelja koji je naveo da je predmetni kredit podigao za dovršetak kuće u kojoj stanuje s obitelji, što proizlazi i iz čl. 3. Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača.

10.3. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on prilikom sklapanja toga Ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača jer je postupao kao fizička osoba te da je sredstva koje je ostvario po toj osnovi utrošio namjenski za dovršetak nekretnine u kojoj stanuje.

10.4. Tuženik prema teretu dokaza nije dokazao suprotno.

11. Nadalje, valja ukazati da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika, suprotno navodima tuženika, sadržajno jednake odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite. Valja ukazati i da presudom donesenom u kolektivnom sporu nije određeno da je bitna namjena kredita za utvrđenje (ne)dopuštenosti pojedinih ugovornih uglavaka te u konačnici primjeni učinaka predmetne presude u ovakvom individualnom sporu.

12. Osim toga, nepoštenost odnosno ništetnost navedenih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u tom razdoblju utvrđena je iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

12.1. Iako je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ipak je predmetna odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

12.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

12.3. Nije, dakle, nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi i kako (utjecajem kojih faktora) do nje dolazi, naime svaki porast kamatne stope uzrokuje povećano kreditno opterećenje tužitelja kao potrošača i time je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužitelja.

12.4. Pritom, nije odlučna okolnost niti da visina kamatne stope tijekom otplatnog perioda nije prelazila najvišu zakonom dopuštenu kamatnu stopu, jer navedena okolnost ne može biti opravdanje za jednostrano mijenjanje kamatne stope od strane tuženika, bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i načina njihove primjene.

13. Glede valutne klauzule, nije sporno da je njezino ugovaranje dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05. Međutim, odredbe o valutnoj klauzuli podliježu testu poštenosti (očito u smislu čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima), s obzirom da je u kolektivnom sporu već pravomoćno utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, čemu su nacionalni sudovi pravomoćno ocijenili da odredba o valutnoj klauzuli CHF podliježe testu poštenosti (u smislu čl. 4. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ i relevantnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača) i ocijenili ju nepoštenom i ništetnom, a čime su sudovi u pojedinačnim postupcima (kakav je i ovaj) vezani.

13.1. U postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik (zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta), a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

13.2. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu s pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005. pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača pa se radi o ništetnim odredbama.

14. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva i odlučio kao u točki I alineja I. i II. izreke ove presude.

15. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. koji je u svom nalazu dao sljedeće mišljenje:

- Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj na štetu tužitelja uz pretpostavku prilagodbe početnog otplatnog plana na način da se od 1. siječnja 2014. primjenjuje zakonska kamatna stopa od 3,23%:

Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope na više u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 7.913,22 EUR. Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 10.549,10 EUR. Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu, posljedično na rast kamatne stope i rast tečaja iznosi 18.462,32 EUR.

- Glavnica po kreditu u CHF, temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 22. travnja 2016. iznosila 510.239,92 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 562.250,89 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 6.903,04 EUR.

- Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te utvrdio preplatu tužitelja u iznosu 16.505,90 kn što je na dan izračuna konverzije, odnosno na dan 30. rujna 2015. godine iznosilo 2.162,70 EUR.

- Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamate u anuitetu porastom kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije 22. travnja 2016. godine ukupno iznose 7.976,61 EUR.

- Pod pretpostavkom da bi se vršio prijeboj zateznih kamata sa iznosom preplate priznate po konverziji, preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana provođenja konverzije kredita 22. travnja 2016. godine iznosi 5.813,91 EUR.

15.1. Svojim podneskom tuženik se u bitnom očitovao na nalaz i mišljenje vještaka prigovarajući mu u dijelu koji se odnosi na iznos preplate priznat u konverziji za kojeg smatra da ga je vještak pogrešno odbio od zateznih kamata, a ne od glavnice.

15.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovu dopunu budući je sačinjen stručno i objektivno sukladno nalogu suda.

16. Nesporna je, među parničnim strankama, činjenica da je između istih sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu i to 7. travnja 2016. Uvidom u navedeni Dodatak utvrđeno je da je isti sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15.), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita.

16.1. Dodatkom ugovoru o kreditu promijenjene su odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita. Neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa izračunom konverzije iz članka 8. Dodatka ugovoru iznosi 76.429,59 EUR. Kamatna stopa u trenutku zaključenja tog Dodatka ugovoru regulirana je odredbom čl. 8. Dodatka te se sastoji od promjenjivog i fiksnog dijela. Nadalje utvrđeno je da je tužitelju utvrđena preplata u iznosu od 16.505,90 HRK (čl. 5.1. Dodatka).

17. Iz gore navedenog proizlazi, da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom IV.a (člancima 19.a do 19.i) Zakona o potrošačkom kreditiranju, koje su odredbe u navedeni zakon unesene Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"102/15).

18. ZID ZPK/15 je u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZzP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO specijalni propis pa stoga njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO te se tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije primjenjuju odredbe ZZP/14, pa tako konkretno i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, a u stavku 5. da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

19. Imajući u vidu utvrđenja vještaka, te navedene odredbe ZPK i sadržaj potpisanog Dodatka ugovora o kreditu, proizlazi da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti postupile sukladno odredbama glave IV.a ZPK, čime je došlo ne samo do promjene valute kredita iz CHF u EUR, već i do promjene kamatne stope, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te utvrđenja manjka, kako to osnovano ističe tužena. Ovako provedenom konverzijom tužitelj je, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 19.b ZPK doveden u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR, obzirom na činjenicu pretvaranja glavnice kredita u EUR po tečaju na dan isplate kredita, na koju je i primijenjena kamatna stopa jednaka onoj koju je vjerovnik primjenjivao na kredite u EUR, te sukladno tome i utvrđenju novog otplatnog plana, sve sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 1. – 3. ZPK. Osim navedenog se, kako to i proizlazi iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZPK, svi uplaćeni iznosi pretvaraju u EUR po tečaju na dan uplate i istima se namiruju obroci, odnosno anuiteti u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu, pri čemu se ne uzimaju u obzir samo uplate na ime naplaćenih zateznih kamata (dakle kamata nastalih kao posljedica zakašnjenja u otplati kredita, a ne i redovnih kamata), naknada i troškova.

20. Nadalje treba navesti da je tužitelju, kao što to i proizlazi iz Dodatka ugovora o kreditu, a sukladno čl. 19.e st. 1. ZPK, dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj ovaj izračun prihvatio, te slijedom toga i sklopio predmetni Dodatak ugovora o kreditu, a na što isti ničime nije bio obvezan, niti prinuđen, kako je to vidljivo i iz čl. 19.e st. 6. ZPK, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stoga je tužitelj mogao ostati u ugovornom odnosu s tuženikom na način kako je to i prvobitno ugovoreno, u kojem bi slučaju, po stavu ovoga suda, isti mogao potraživati zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti preplaćenu kamatu i valutu.

21. Svrha koju je zakonodavac ZID ZKP/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema kredita u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Ukazuje se da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR.

21.1. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutna klauzula u CHF-u iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206313347 nakon zaključenog Dodatka tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/03.

22. Valja napomenuti da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH pri čemu je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

23. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud RH u predmetu Gos 1/2019. koji je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

24. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, prema motrištu ovog suda, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. St.5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/2019 i 19/2022 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

24.1. To znači da je izvršena konverzija imala svrhu ne samo na promjenu valute već i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

25. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK stranke su iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

26. Stoga iz svega navedenog proizlazi da potrošač, koji je sklopio dodatak Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK, nakon sklapanja dodatka Ugovoru, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZIDZPK (npr. zakonska zatezna kamata na razliku plaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta). Ovakav stav izrazio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama poslovni broj Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. te Rev-925/2023 od 8. travnja 2025).

27. Zbog naprijed navedenog valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao od tuženice isplatu iznosa od 7.913,22 EUR po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamati, 10.549,10 EUR po osnovu preplate zbog ništetnih odredbi o tečaju CHF, zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos tekućom od 30. rujna 2015. do isplate. Prema utvrđenju ovog suda nije osnovano potraživanje zateznih kamata nakon 30. rujna 2015. odnosno nakon konverzije ugovora jer su konverzijom ništetne odredbe zamijenjene novima. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II, alineja I. i II. izreke ove presude.

28. Međutim kako, ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi sa člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavku 4. i stavku 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određuje u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavku 7. propisuje da učinak konverzije snosi vjerovnik te određuje koje troškove konverzije snose potrošači. ZID ZPK/15 kao specijalni propis za zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije po osnovi odredbe članka 1111. ZOO ništa ne određuje. Stoga po ocjeni ovog suda valja primijeniti članak 1111. i članak 1115. ZOO na temelju članka 4. stavka 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonima iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drukčije određeno.

29. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženice na plaćanje tužitelju nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (promjenjive kamate i valutne klauzule u CHF-u) i to od dana plaćanja do 30. rujna 2015. s kojim danom je izvršen obračun konverzije sukladno Dodatku ugovora o kreditu.

30. Iznosi koje je tužitelj platio s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to promjenjive kamate prema jednostranoj odluci tuženice kao razlike od ugovorene redovne kamate Ugovorom o kreditu od 4,50% godišnje i one koju je po višoj stopi tužitelj plaćao kroz razdoblje otplate do dana konverzije 30. rujna 2015., te ugovorene valute obveze vraćanja kredita vezane uz srednji tečaj tečajne liste tuženice za CHF važeće na dan plaćanja rate koja je važila na dan isplate kredita i onog tečaja koji je važio u vrijeme plaćanja pojedinih rata kredita, ovaj sud je utvrdio iz provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

31. Iz naprijed navedenih razloga sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni redovne kamate i ugovorene valute obveze vraćanja kredita u CHF od dana kada su plaćeni do 29. rujna 2015. Obvezu plaćanja zatezne kamate od dana kada je tuženica primila preplaćene iznose ovaj sud temelji na odredbi članka 1115. ZOO ocijenivši tuženicu nepoštenom stjecateljicom budući se ona kao autorica nepoštenih odredbi koristila tim nepoštenim odredbama protivno načelu savjesnosti i poštenja radi kojeg postupanja su predmetne odredbe kako u sporu za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača tako i u ovom postupku utvrđene ništetnima (članak 87. ZZP/03).

31.1. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I, alineja III.

32. Odbijen je i zahtjev za isplatom iznosa od 6.903,04 EUR po osnovi razlike u nedospjeloj glavnici CHF i EUR kredita u konverziji. Razlika glavnice je posljedica konvertirane glavnice u skladu s odredbama ZID ZPK/15 u eurima u kunskoj protuvrijednosti i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica obračuna po početnom tečaju. Kako je navedena razlika glavnice posljedica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu između stranaka te kako tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da konverzija kredita zaključenjem Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izvršena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, a iz stanja spisa se ne može zaključiti da postoje neki od razloga ništetnosti navedenog ugovora (jer sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti) tužitelj nema pravo tražiti od tuženika da mu vrati i razlike u neotplaćenoj i nedospjeloj glavnici u iznosu od 6.903,04 EUR.

32.1. Zbog navedenog odlučeno je kao točki II, alineja III. izreke.

33. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja. Odredba čl. 214. u st. 1. do 3. ZOO propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjene obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245 st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari proizlazi da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude posl. br. Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., stoga je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, uslijed čega je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.

34. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio podneskom od 7. srpnja 2025. nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, no sud je istu dopustio pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) cijeneći da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i čl. 191. st. 2. ZPP-a. Tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer je on za egzaktnu visinu svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog dokaza vještačenjem, zbog čega je sud unatoč protivljenju tuženika preinaci tužbe, temeljem čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

34.1. Što se tiče istaknutog prigovora zastare na preinačene iznose valja istaći da je taj prigovor tuženika neosnovan jer je tužitelj već u tužbi podnesenoj 7. lipnja 2019. istaknuo zahtjev za isplatom po toj istoj osnovi (ništetnost odredbi o promjenjivoj kamati i valuti) čime je prekinuo zastaru, a preinaka tužbe učinjena podneskom od 7. srpnja 2025. mu je dopuštena. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) , zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda P i Ž od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspjela sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa već samo zatezne kamate, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ujednačena.

U Puli 10. listopada 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za uredno obaviještenu stranku, a od primitka ovjerenog prijepisa iste za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte