REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9510/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja JK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Borisu Jugu, B. Adžije 22, Zagreb, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Ilica 1A, Zagreb, OIB: 87064273078, zastupanog po punomoćnicima AK, KK, JKO, MK, GK, LK, RK, UK, Damiru Pavić i Elizabeti Kovač, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KALLAY&PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, Ilica 1A/III, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Maria Hrupeca, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika VK, odvjetničkog vježbenika, dana 10. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 3., čl. 4. i čl. 5. Ugovora o operativnom leasingu broj HR/1140260-S zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja leasing obroka i ostatka vrijednosti leasinga uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) te se nalaže tuženiku, Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078 da tužitelju JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.719,12 EUR / 28.021,74 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

0,24 EUR /1,80 HRK od dana 14.10.2008. do isplate

13,88 EUR /104,61 HRK od dana 13.11.2008. do isplate

26,84 EUR /202,25 HRK od dana 15.1.2009. do isplate

27,00 EUR /203,40 HRK od dana 13.2.2009. do isplate

16,53 EUR /124,54 HRK od dana 14.3.2009. do isplate

19,02 EUR /143,28 HRK od dana 15.4.2009. do isplate

22,10 EUR /166,49 HRK od dana 7.5.2009. do isplate

14,48 EUR /109,07 HRK od dana 12.6.2009. do isplate

16,02 EUR /120,74 HRK od dana 15.7.2009. do isplate

11,13 EUR /83,85 HRK od dana 14.8.2009. do isplate

17,21 EUR /129,65 HRK od dana 3.9.2009. do isplate

12,12 EUR /91,35 HRK od dana 15.10.2009. do isplate

15,24 EUR /114,82 HRK od dana 13.11.2009. do isplate

14,46 EUR /108,93 HRK od dana 16.12.2009. do isplate

23,54 EUR /177,34 HRK od dana 15.1.2010. do isplate

28,19 EUR /212,38 HRK od dana 16.2.2010. do isplate

26,50 EUR /199,70 HRK od dana 5.3.2010. do isplate

33,48 EUR /252,27 HRK od dana 15.4.2010. do isplate

43,58 EUR /328,39 HRK od dana 14.5.2010. do isplate

45,85 EUR /345,49 HRK od dana 15.6.2010. do isplate

59,51 EUR /448,41 HRK od dana 16.7.2010. do isplate

55,44 EUR /417,69 HRK od dana 13.8.2010. do isplate

80,75 EUR /608,44 HRK od dana 10.9.2010. do isplate

66,82 EUR /503,43 HRK od dana 14.10.2010. do isplate

71,10 EUR /535,68 HRK od dana 15.11.2010. do isplate

86,79 EUR /653,95 HRK od dana 15.12.2010. do isplate

97,64 EUR /735,70 HRK od dana 13.1.2011. do isplate

81,43 EUR /613,54 HRK od dana 16.2.2011. do isplate

85,99 EUR /647,86 HRK od dana 15.3.2011. do isplate

86,17 EUR /649,23 HRK od dana 15.4.2011. do isplate

96,48 EUR /726,96 HRK od dana 14.5.2011. do isplate

118,41 EUR /892,16 HRK od dana 15.6.2011. do isplate

143,36 EUR /1.080,14 HRK od dana 15.7.2011. do isplate

193,91 EUR /1.460,98 HRK od dana 10.8.2011. do isplate

127,59 EUR /961,34 HRK od dana 15.9.2011. do isplate

1.840,32 EUR /13.865,88 HRK od dana 19.9.2011. do isplate

i to do 31.07.2015.g. koje teku po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.721,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 10. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik Blue Iris Resolution d.o.o., ista pravna osoba kao i Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o., davatelja leasinga u konkretnom slučaju, pri čemu je do danas izmijenjena tvrtka istog. Tužitelj ističe da je dana 28.11.2006.g. sklopio s tuženikom Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila broj: HR/1140260-S (dalje u tekstu: Ugovor o operativnom leasingu), kojim je tuženik tužitelju na korištenje, u obliku operativnog leasinga, dao motorno vozilo marke Opel Astra Cl Classic Z17DTL, pri čemu je vrijednost objekta leasinga 31.173,39 CHF, obračunata u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Ističe da je u čl. 3., 4. i 5. predmetnog Ugovora o leasingu ugovorena za tužitelja obveza plaćanja leasing obroka i ostatka vrijednosti leasinga uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o leasingu kojima je određena obveza povrata iznosa uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne. Iako ovdje tuženik nije kao stranka sudjelovao u notornom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, isti je na potpuno identičan način kao i banke koje su bile obuhvaćene predmetnim postupkom, sporni ugovor denominiran u CHF plasirao ovdje tužitelju. To je dakle činio kao jača ugovorna strana, sastavljajući ugovor koji je u potpunosti tipski i to na standardnom, unaprijed pripremljenom obrascu, bez ikakvog pojašnjavanja specifičnosti valute CHF. Ističe da također, tužitelj kao slabija ugovorna strana kojoj je ponuđen tipski ugovor na unaprijed pripremljenom obrascu nije uopće bio u mogućnosti pregovarati, posljedično niti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi pa tako niti na odredbu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF. Tužitelj ističe kako učinak ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (podnesak 18.3.2025. -list 220-222 spisa) prihvaćanje zahtjeva sadržaja navedenog kao u izreci (notorno je da je fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn), a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik (list 31 spisa) ističe kako u predmetnom postupku ne postoji mogućnost izravne niti neizravne primjene utvrđenja iz kolektivnog postupka te da je na tužitelju da dokaže konkretne navode iz svoje tužbe. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o leasingu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive. Ističe da niti jednoj od ugovornih strana u vrijeme pregovaranja i u trenutku sklapanja ugovora o leasingu nije bilo poznato na koji način će se kretati tečaj hrvatske kune prema CHF. Nadalje, ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate. Tuženik (ročište 4.7.2024.-list 166 spisa) ističe prigovor prijeboja u visini tzv. negativne razlike (bez specifikacije iznosa).

Tek podneskom (list 204 spisa) od 20.11.2024. navodi da za slučaj da sud utvrdi odredbe o valutnoj klauzuli ništetnima da tuženik ističe da je prije zaključenja prethodnog postupka i to na ročištu održanom 4.9.2024. izjavio prigovor radi prijeboja koji ovim putem specificira sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Slijedom navedenog, tuženik potražuje iznos od 264,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2,09 EUR od dana 01.01.2007. pa do isplate,

- 6,76 EUR od dana 03.01.2007. pa do isplate,

- 8,73 EUR od dana 02.02.2007. pa do isplate,

- 5,96 EUR od dana 02.03.2007. pa do isplate,

- 9,94 EUR od dana 03.04.2007. pa do isplate,

- 14,26 EUR od dana 03.05.2007. pa do isplate,

- 16,21 EUR od dana 02.06.2007. pa do isplate,

- 18,85 EUR od dana 03.07.2007. pa do isplate,

- 13,31 EUR od dana 02.08.2007. pa do isplate,

- 13,06 EUR od dana 04.09.2007. pa do isplate,

- 21,57 EUR od dana 02.10.2007. pa do isplate,

- 13,50 EUR od dana 03.11.2007. pa do isplate,

- 20,15 EUR od dana 04.12.2007. pa do isplate,

- 11,21 EUR od dana 04.01.2008. pa do isplate,

- 7,69 EUR od dana 02.02.2008. pa do isplate,

- 0,53 EUR od dana 04.03.2008. pa do isplate,

- 10,72 EUR od dana 02.04.2008. pa do isplate,

- 14,19 EUR od dana 03.05.2008. pa do isplate,

- 9,46 EUR od dana 03.06.2008. pa do isplate,

- 16,38 EUR od dana 02.07.2008. pa do isplate,

- 16,75 EUR od dana 02.08.2008. pa do isplate,

- 10,91 EUR od dana 01.10.2008. pa do isplate,

- 2,39 EUR od dana 02.12.2008. pa do isplate.

Tužitelj ističe (ročište 17.1.2025. -list 210 spisa) da se protivi zahtjevu tuženika iz podneska od 20.11.2024. tj. prigovoru radi prebijanja jer je tuženik taj zahtjev postavio u fazi glavne rasprave suprotno odredbama ZPP-a, a u prethodnom postupku je takav prigovor iznio samo paušalno dok je isti već tada trebao specificirati. Također bez obzira na navedeno tužitelj smatra kako tuženik u svakom slučaju nema pravo na iznose tzv. negativnih tečajnih razlika.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u pregled plaćenosti potraživanja tuženika, Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/1140260- S sklopljen između HYPO-Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o. (davatelj leasinga) i JK (korisnika leasinga) od 28.11.2006., "razliku kamata", plan otplate najmoprimca JK po predmetnom Ugovoru (list 23-24 spisa), sudske odluke kao primjeri iz sudske prakse, povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (ranija tvrtka HYPO- LEASING KROATIEN društvo za financiranje d.o.o.), dopis Ministarstva financija Porezne uprave pun. tuženika od 29.7.2024., nalaz i mišljenje dao je sudski vještak za financije, računovodstvo i poreze TK iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., kao i usmeno očitovanje na ročištu 17.1.2025., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (ročište 9.9.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

5. Tužitelj JK (list 199 spisa - ročište 5.11.2024.) u svojem logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je bio vlasnik vozila Opel Astra starog desetak godina i želio je promijeniti vozilo pa se s tom namjerom obratio Auto salonu Kozina kod Zaprešića i dao je svoj stari automobil za novi automobil kojeg je odabrao, a to je bilo osobno vozilo. Nadalje, navodi da je salon Kozina izvršio procjenu vrijednosti starog vozila i za razliku vrijednosti do kupnje novog vozila uputili su ga na Hypo – Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o. i sa njima je sklopio Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/1140260-S koji mu je predočen i koji je priložen u preslici na listu 17-18 sudskog spisa te ističe da je vlastoručno kao korisnik leasinga potpisao taj ugovor i otplatio u potpunosti vozilo. Ističe da je taj Ugovor bio tipski ugovor na unaprijed pripremljenom obrascu po principu uzmi ili ostavi i navedeni d.o.o. pripremio je uvjete iz tog ugovora i on nije mogao mijenjati ugovorne odredbe niti pregovarati već mu je ugovor dan na potpis. Pročitao ga je i potpisao. Ističe da je gledao koju ratu treba platiti / 60 mjeseci i to mu je odgovaralo kad je preračunavao u kunama jer je u kunama i otplaćivao protuvrijednost CHF. Rečeno mu je da nemaju ugovore vezane za kunu ili za eur u kunskoj protuvrijednosti. Ugovoreno je trajanje leasinga na rok od 60 mjeseci, ali je došlo do povećanja tečaja tako da su rate u početku bile oko 2.200,00 kn, a kasnije su narasle na oko 4.000,00 kn. Ne sjeća se da bi tečaj bio niži od početno ugovorenog. Ugovor nije sklopio vezano za svoje zanimanje ili bilo kakvu poduzetničku djelatnost, već isključivo za svoje osobne potrebe i potrebe vožnje svoje djece. Ističe da nije nikada bio obrtnik. Nije upozoren na nikakve rizike vezane za CHF. Kako je plovio na stranim brodovima u njegovo ime njegovim novcem supruga je otplaćivala rate leasinga jer su poštom na adresu dobivali uplatnice i sve je otplaćeno. Ističe da se to povećanje rata odrazilo na njegovu financijsku situaciju i on nije računao na takvo povećanje i za tu razliku je mogao kupiti još jedan rabljeni automobil.

6. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze TK iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo kako pismeno (list 184-190 spisa), tako i usmeno na ročištu 17.1.2025.- list 211 spisa te je odgovorila na sva pitanja te su stranke istakle (ročište 9.9.2025.) da na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.

Vještak ističe (list 190 spisa) pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate vezane uz valutu CHF nije mogao mijenjati tečaj:

- Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast mjesečnih leasing obroka zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o operativnom leasingu, u razdoblju otplate iznosi 3.719,12 EUR (Tabela 1, stupac '13'),

- Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o operativnom leasingu ukupno iznosi 264,62 EUR (Tabela 1, stupac '14').

7. Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev uskladio u potpunosti sa nalazom i mišljenjem vještaka kako u ukupnom iznosu tako i pojedinačno navedenim iznosima (preplate zbog rasta tečaja).

8. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o operativnom leasingu zaključenog između tužitelja kao korisnika leasinga i tuženika kao davatelja leasinga (dalje: Ugovor o leasingu), gdje je ugovorena otplata leasinga i ostatka vrijednosti leasinga uz valutnu klauzulu u CHF budući da kao prosječni potrošač prilikom

zaključenja Ugovora o leasingu nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca jer u suprotnom ne bi pristao na njegovo zaključenje, a tuženik tužitelja nije upoznao sa svim rizicima sklapanja takvog Ugovora, čime je postupio nepošteno uslijed čega je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja.

9. Predmetni Ugovor predstavlja tipizirani potrošački ugovor, a na ugovorne obveze između trgovaca i potrošača se primjenjuju odredbe čl. 269. do 271. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje ZOO) pa kako je tužitelj kao potrošač odnosno, fizička osoba koja je sklopila pravni posao izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sklopio Ugovor o leasingu, odlučuje se primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 dalje u tekstu: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora i to odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. i 2. ZZP.

10. Iskazom tužitelja utvrđeno je kako je tužitelj kao potrošač sklopio Ugovor o leasingu s tuženikom kao trgovcem te u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakvu trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost, a Ugovor o leasingu bio je tipski ugovor i tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri obaviješten o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta odnosno, tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije obavijestio ili pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, niti ga je obavijestio o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu. Tako, budući da tuženik nije dokazao kako je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja visine mjesečne rate leasinga s valutnom klauzulom i objasnio rizik povećanja tečaja valute, sud ocjenjuje da je predmetna ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te je, iako je u smislu odredbe čl. 22. ZOO dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, ali tuženik je prethodno na svom obrascu ugovora, na sadržaj kojega tužitelj nije imao mogućnosti stavljanja primjedbi, samovoljno odredio način isplate mjesečnih rata, ništetna.

11. S obzirom da tuženik nije bio stranka kolektivnog spora „Potrošač“, sud je ispitao je li odredba Ugovora o leasingu bila nepoštena, a slijedom toga ništetna saslušanjem tužitelja i ocjenom isprava priloženih spisu.

12. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO propisano je da ugovorna obveza, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno, odrediva, a prema odredbi čl. 272. st. 1. tog Zakona predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi dok u ovom slučaju Ugovor o leasingu ne sadrži potrebne parametre za odlučivanje o sklapanju ugovora u valuti CHF zbog čega je, u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO, ništetna.

13. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

14. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV- 47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa slijedom svega navedenog neosnovan je prigovor zastare jer ista nije niti počela teći, tj. petogodišnji zastarni rok nije niti počeo teći.

15. Navod iz podneska tuženika ne može se smatrati istaknutim prigovorom radi prebijanja jer takav procesnopravni prigovor podrazumijeva da tuženik ne osporava potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva što ovdje nije slučaj jer tuženik tužiteljevu tražbinu osporava.

16. Osnovna pretpostavka prigovora radi prebijanja ne može se smatrati ostvarenom "u slučaju ako bi sud našao da je tužbeni zahtjev u bilo kojem dijelu osnovan“ jer prigovor radi prebijanja podrazumijeva zahtjev tuženika da se kompenzira utuženo potraživanje s protupotraživanjem tuženika u parničnom postupku na osnovi konstitutivne odluke suda odnosno, da sud uz utvrđenje postojanja tražbine tužitelja utvrdi postojanje protutražbine istaknute radi prebijanja i potom ih svojom odlukom međusobno prebije.

17. Kako tuženik takav zahtjev nije postavio na ispravan način nisu ostvarene procesne pretpostavke za upuštanje suda u odlučivanje postoji li tuženikovo potraživanje ili ne postoji jer do prijeboja kao načina prestanka eventualnog potraživanja tuženika ne može niti doći.

18. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

19. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, sud je zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

22. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a (VPS 2.427,32 EUR za radnje do 17.10.2024., a od 18.10.2024. VPS-3.719,12 EUR) pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelju je priznat trošak:

- sastava tužbe od 4.10.2023. po Tbr. 7/1 100 bodova,

- sastava podneska od 8.3.2024. po Tbr. 8/1 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 13.3.2024. po Tbr. 9/1 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 4.7.2024. po Tbr. 9/1 100 bodova,

- sastava podneska od 5.7.2024. po Tbr. 8/1 100 bodova,

- sastava podneska od 18.10.2024. po Tbr. 8/1 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 5.11.2024. po Tbr. 9/1 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 17.1.2025. po Tbr. 9/1 100 bodova,

- sastava podneska od 18.3.2025. po Tbr. 8/4 25 bodova,

- zastupanja na ročištu 9.9.2025. po Tbr. 9/1 100 bodova,

- trošak PDV-a 25% 462,50 EUR,

- trošak vještačenja 331,81 EUR- list 191 spisa i 168 spisa,

- trošak sudske pristojbe na tužbu po Tbr. 1. t1 TSP u iznosu od 35,36 eur

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 41,82 eur po Tbr. 2. t1. TSP, tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e-Komunikacije i u svezi čl. 7. tč. 3. ZSP ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.721,49 eur.

23. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 10. listopada 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

Dna:

pun. stranaka