Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-184/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću odvjetniku iz odvjetničkog društva Cvrković&Partneri d.o.o. iz Vukovara, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 23. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja u zamjeni Kornelije Krizmanić odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni SLU odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 10. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3207001773, sklopljenog između tužitelja SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, dana 11. srpnja 2006., sve u dijelu kojim je ugovoren trošak obrade kreditnog zahtjeva u postotku od iznosa kredita.
Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da isplati tužitelju GLU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovoga parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovom sudu, a u tužbi navodi da je dana 11.07.2006.g. sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj: 3207001773 u iznosu od 23.000,00 CHF. Odredbom čl.2. navedenog ugovora, određeno je: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor Kreditora…“. Navedenu odredbu kredita, odnosno dio odredbe u kojoj se određuje naknadu za obradu kredita, tužitelj smatra nepoštenom i ništetnom. Naime, navedena naknada je određena tipski bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita.
2. Tužitelj dalje navodi kako je sporna odredba sastavni dio formularnog ugovora o kreditu o čijem sadržaju korisnik kredita nije mogao pregovarati niti je upoznat sa sadržajem Tarife banke na koji ta sporna ugovorna odredba upućuje čime je narušena pravična ravnoteža u međusobnim pravima i obvezama, te predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ugovora u skladu sa odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-3231/2022, U-III-7491/2022, U-III-236/2023, U-III-369/2023, U- III-597/2023 od 13.07.2023.g.
3. Prije pokretanja ovoga postupka, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje, međutim tuženik na navedeni zahtjev nije dao nikakvo očitovanje, niti mu je isplatio neosnovano naplaćenu naknadu za obradu kredita, već mu je samo dao očitovanje o iznosu naknade. Tužitelj u tužbi navodi da nema saznanja kolike je troškove obrade kredita tuženiku platio, zbog čega ne podnosi zahtjev za isplatu, ali si pridržava pravo podnijeti zahtjev za isplatu po pravomoćnosti ovoga parničnog postupka u kojem po podnesenoj tužbi traži da sud utvrdi ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu od 11. srpnja 2006. u dijelu kojim je ugovoren trošak obrade kreditnog zahtjeva u postotku od iznosa kredita.
4. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu čini nespornim navode tužbe da su dana 11. srpnja 2006. tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu broj: 3207001773 na iznos od 23.000,00 CHF. Također čini nespornim da je odredbom članka 2. Ugovora o kreditu propisano da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Tuženik ističe da tužitelj nema pravni interes za vođenje predmetne parnice i to iz razloga što ničim nije dokazao da mu je iznos naknade za obradu kredita uistinu i naplaćen, nego tek paušalno u historijatu tužbe ukazuje na navodnu ništetnost iste. Tužitelj nije dokazao da mu je ikakva povreda nastala, niti je dokazao da bi mu eventualna povreda mogla nastati u budućnosti. S obzirom na navedeno, tuženik smatra kako tužitelj nema osnovnu zakonsku pretpostavku za vođenje ove parnice u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu.
5. U odgovoru na tužbu tuženik nadalje osporava navode tužitelja da bi se odredba o ulaznoj naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom, obzirom da je ta odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Tuženik također ističe da odredba o ulaznoj naknadi ne uzrokuje takvu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama koja bi se imala smatrati znatnom u smislu odredbe članka 53. Zakona o zaštiti potrošača. U okviru odgovora na tužbu tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu, podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u priloženi ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika od 11. srpnja 2006., uvid u potvrdu o solemniziranju ugovora o kreditu javnog bilježnika Nikole Vulića iz [adresa] broj: OU- 292/06 od 11. srpnja 2006., uvid u priloženi zahtjev tužitelja podnesen po Odvjetničkom društvu Cvrković & partneri d.o.o. tuženoj banci od 17. ožujka 2025., uvid u dopis Zagrebačke banke od 4. travnja 2025. (odgovor na zahtjev tužitelja), uvid u priložene Uvjete poslovanja tužene banke – obvezne radne pri odobravanju kredita
– izvadak iz Odluke o tarifi naknada za usluge kreditora. Također je izvršen uvid u priloženu Odluku Zagrebačke banke d.d. broj: 8295/06 od 25. travnja 2006. o odobravanju stambenih kredita bez naknade za obradu kreditnog zahtjeva, uvid u Obavijest Zagrebačke banke upućenu tužitelju od 23. lipnja 2025., te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka GL i saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnost odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj: 3207001773 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 11. srpnja 2006. Navedenom odredbom Ugovora o kreditu propisano je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.
9. Između stranaka nisu sporne aktivna legitimacija tužitelja, kao i pasivna legitimacija tuženika. Između stranaka je prvenstveno sporan prigovor tuženika o nepostojanju pravnog interesa za vođenje predmetne parnice po deklaratornoj tužbi na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora u dijelu kojim je ugovoren trošak obrade kreditnog zahtjeva u postotku od iznosa kredita. Sporan je i pravni osnov zahtjeva, jer tuženik tvrdi da tužitelju uopće nije naplaćena predmetna naknada za obradu kredita.
10. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 3207001773 od 11. srpnja 2006. utvrđeno je da su tužitelj i tuženik dana 11. srpnja 2006. sklopili spomenuti ugovor, a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.000,00 CHF. Odredbom točke 2. navedenog Ugovora određeno je: "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.".
11. Iz priložene Odluke tuženika o odobravanju stambenih kredita bez naknade za obradu kreditnog zahtjeva broj: 8295/06 od 25. travnja 2006. proizlazi da je u članku 1. navedene Odluke određeno da se ovom Odlukom regulira odobravanje stambenih kredita građanima bez naplaćivanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva u razdoblju od 2. svibnja do 30. rujna 2006. radi poticanja prodaje stambenih kredita.
12. Obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 11. srpnja 2006. nedvojbeno je da se ova Odluka tuženika odnosila upravo na vrijeme sklapanja kredita između tužitelja i tuženika.
13. Iz priložene obavijesti tužene banke od 23. lipnja 2025. dostavljene tužitelju proizlazi da naknada za obradu kreditnog zahtjeva za predmetni Ugovor nije naplaćena.
14. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koji je sklopio s tuženom bankom dana 11. srpnja 2006., bio zaposlen kao carinski službenik. Kredit je podigao na rok otplate od 5 godina, i to kao namjenski kredit – stambeni kredit za adaptaciju kuće. U to vrijeme je primao plaću preko tužene banke, tako da se odlučio realizirati kredit upravo kod te banke. Naime, odgovarao mu je iznos kredita kao i rok otplate kredita. Bilo mu je poznato da banka ima nekakve dodatne troškove koje naplaćuje od korisnika kredita, no on osobno nije bio upoznat o kojim naknadama se uopće radilo. Nije bio upoznat niti da je u tom razdoblju tužena banka imala nekakvu svoju Odluku, radi poticanja prodaje stambenih kredita, po kojoj Odluci se nije naplaćivao trošak obrade kreditnog zahtjeva. Nitko od djelatnika banke mu nije skrenuo pozornost na tu odluku, niti mu je rečeno koje bi dodatne troškove u vezi obrade kredita imao. Kredit koji je podigao je bio hipotekarni kredit, tako da je bila upisana hipoteka na njegovu kuću koja je bila upisana kao suvlasništvo njega i njegove supruge.
15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije bio u potpunosti informiran koje će sve troškove imati za obradu kredita. Međutim, tužitelj je zasigurno bio u mogućnosti sam tražiti detaljnije informiranje o naknadama i troškovima koje banka naplaćuje korisniku kredita prilikom odobravanja kredita. Da tužitelju naknada za obradu kredita nije bila naplaćena nedvojbeno je bio upoznat nakon obavijesti banke za dostavom podataka o naplaćenoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva. Međutim, tužitelj je i dalje ustrajao na deklaratornom tužbenom zahtjevu po podnesenoj tužbi, tj. zahtjevu na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoren trošak obrade kreditnog zahtjeva u postotku od iznosa kredita.
16. Odredba članka 187. ZPP-a određuje sadržaj deklaratorne tužbe koja, da bi bila dopuštena, osim pretpostavki koje mora ispunjavati svaka tužba (članak 106. i članak 186. ZPP-a) za podnošenje takve tužbe tužitelj mora imati pravni interes koji se, za razliku od kondemnatorne i konstitutivne tužbe, mora dokazati.
17. Pravni interes za utvrđenje ništetnosti postoji samo ako ugovorni odnos utječe na interese tužitelja tj. ako se na neki način narušava njegovo subjektivno pravo. Svatko može željeti "ispraviti" nešto što misli da je neispravno, ali to nije dovoljno za podnošenje deklaratorne tužbe usmjerene na traženje ništetnosti određene ugovorne odredbe, obzirom da je potrebno da ugovor ili odredbe ugovora imaju konkretan učinak na prava tužitelja. Drugim riječima, ne može se deklaratornom tužbom tražiti utvrđenje ništetnim određenih odredbi ugovora, ukoliko pri tome tužitelj ne dokazuje da taj ugovor ili odredbe ugovora izravno ne utječu na njegova prava ili pravni položaj.
18. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da mu je nastala nekakva povreda zbog članka 2. predmetnog Ugovora, niti je dokazao da bi mu eventualno povreda mogla nastati u budućnosti. S obzirom na sve navedeno, stajalište ovoga suda je da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetne parnice i to iz razloga što nema osnovnu zakonsku pretpostavku za vođenje parnice u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. predmetnog ugovora o kreditu. Nadalje, obzirom da deklaratorni tužbeni zahtjev ne podliježe institutu zastare, sud je stajališta da tuženik nije niti dao povoda za ovu tužbu tužitelja.
19. Imajući u vidu sve naprijed izloženo, ocjena je ovoga suda da zahtjev tužitelja nema osnova. Stoga je sud odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika od 11. srpnja 2006. u dijelu kojim je ugovoren trošak obrade kreditnog zahtjeva u postotku od iznosa kredita, kako je to tužitelj po svom zahtjevu tražio. Tužitelj nije dokazao da odredba članka 2. iz predmetnog Ugovora ima utjecaja na tužiteljeve interese "in concreto".
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Obzirom da je tužitelj odbijen u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, sud ga je obvezao na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku prema VPS iz tužbe označene u visini od 1.327,00 eura, koja VPS se uzima kao mjerodavna u skladu s odredbom članka 19. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18. i 51/23.).
21. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i to za sastav odgovora na tužbu = 75 bodova (Tbr. 8. toč 1. OT), sastav obrazloženog podneska od 3. lipnja 2025. = 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastav podneska od 27. lipnja 2025. = 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), zastupanje na ročištu od 23. rujna 2025. = 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), koje radnje zastupanja ukupno nose 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 625,00 eura.
U Vinkovcima 10. listopada 2025.
Sudac
Iva Graovac
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1. Odvjetničko društvo Cvrković&Partneri d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 21 – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6 – punomoćnik tuženika